Liječenje bolesti probavnog sustava konja

Nika Brkljača Bottegaro
Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju, Veterinarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu (nikabb@vef.hr)

▲

Sažetak

---

Konji s kolikom se, obzirom na uzrok i intenzitet količnih bolova mogu liječiti konzervativno ili kirurškim zahvatom. Velika većina kolika se uspješno liječi lijekovima, no uloga veterinara je na vrijeme prepoznati mali broj slučajeva kojima je neophodan promptni kirurški zahvat. Indikacije kirurškog liječenja su: količna bol koja ne prestaje nakon analgetske terapije, indikativni rektalni i ultrazvučni nalaz, prisutnost želučanog refluksa te serohemoragična peritonealna tekućina s povećanom koncentracijom ukupnih proteina i leukocita. Najčešće korišten pristup abdomenu kod dijagnostičke laparotomije je rezom u medijalnoj ravnini. Tijekom kirurškog zahvata čini se repozicija crijeva, enterotomija se evakuacijom sadržaja te u rjeđim slučajevima i resekcija i anastomoza crijeva. Uspješnost medikamentoznog ali i kirurškog liječenja kolika je velika, no preduvjet uspješnosti je pravovremeno započeto liječenje.

Ključne riječi: kolika, konj, konzervativno liječenje, dijagnostička laparotomija

▲

Konzervativno ili kirurško liječenje, kako odlučiti?

---

Nakon pregleda konja s kolikom osnovno pitanje na koje veterinar mora odgovoriti je da li je konj kandidat za konzervativno ili za kirurško liječenje? No, odgovor na to pitanje nije uvijek jednostavan. Kod konja s izrazito jakim količnim bolovima koji ne reagiraju na analgetsku terapiju lako je zaključiti da je jedina opcija kirurški zahvat, ili, nažalost, prema odluci vlasnika, eutanazija. No, kod slučajeva koji kratkotrajno reagiraju na analgetsku terapiju, a rezultati kliničke pretrage nisu jednoznačni, nije lako odlučiti koji je način liječenja najbolji za konja. Treba imati na umu da je kod konja s kolikom eksplorativna laparotomija i dijagnostički i terapijski zahvat. Ukoliko je indicirano kirurško liječenje što se ono prije provede uspješnost izlječenja je bolja, a postoperacijske komplikacije su rjeđe, stoga je odluku o kirurškom liječenju važno donijeti čim ranije. S druge strane, valja naglasiti da je kirurško liječenje kolike zahvat koji ima moguće komplikacije a podrazumijeva i značajan financijski izdatak za vlasnika te je stoga također važno točno prepoznati slučajeve kod kojih je neophodan.

Nakon pregleda konja s kolikom i obavljanja svih raspoloživih dijagnostičkih postupaka veterinaru su na raspolaganju tri moguća pristupa: hitno kirurško liječenje ili konzervativno liječenje uz praćenje stanja konja ili eutanazija konja kod loše prognoze i patnje konja.

▲

Konzervativno liječenje

---

Konzervativno liječenje je indicirano kod blažih količnih bolova te ono započinje aplikacijom analgetika. Kao analgetici najčešće se koriste NSPUL, no njih valja koristiti s oprezom. Tako fluniksin meglumin u dozi od 1,1 mg/kg IV ima dobro analgetsko ali i antiendotoksično djelovanje, no zbog toksičnog djelovanja na bubrege i probavni sustav ne preporuča se aplicirati u intervalima manjim od 12 sati. Prije aplikacije fluniksin meglumina iznimno je važno dobro pregledati konja jer analgezija može na neko vrijeme „zamaskirati“ znakove kolike te nepotrebno odgoditi slanje konja ne referalnu kliniku.

Ukoliko analgezija NSPUL-om nije dostatna, preporuča se uporaba α 2 adrenergičnih agonista poput ksilazina (0,3-0,5 mg/kg IV) i detomidina (0,01-0,02 mg/kg IV), te opijata poput butorfanola (0,01-0,05 mg/kg IV). Spazmolitici, poput N-butylscopolammonium bromida (0,3 mg/kg IV) mogu poslužiti u kratkotrajnom (20-30 minuta) opuštanju grča crijeva, no ponavljanja uporaba može produžiti ileus crijeva (SOUTHWOOD, 2013.).

▲

Tekućinska terapija

---

Tekućinska terapija je neizostavna u liječenju hipovolemije i dehidracije koje prate sindrom kolike konja. Najjednostavniji, i najjeftiniji, oblik je enteralna terapija, odnosno aplikacija tekućine u želudac preko nazogastrične sonde. Ovakav oblik terapije moguć je samo kod konja koji nemaju želučani refluks. Enteralna terapija se primjenjuje kod konja s dijagnosticiranim opstipacijama gdje se aplicira od 4-6 L vode na konja od 450-500 kg svakih 2-4 sata. Kod slučajeva opstipacija zajedno s enteralnom terapijom mogu se koristiti i laksativi poput parafinskog ulja i magnezijevog sulfata.

Parafinsko ulje je istovremeno vrlo dobar indikator pasaže kroz probavni sustav koje bi kod zdravih konja trebala trajati oko 18 sati (BLIKSLAGER, 2005.). Magnezij sulfat je jači laksativ te se upotrebljava isključivo kod rektalnom pretragom potvrđenih slučajeva opstipacija refraktornih na terapiju mineralnim uljem kod već rehidriranih konja.

Tekućinska terapija započinje procjenom stupnja dehidracije konja. Tako je konj dehidriran najmanje 6 % ukoliko mu je nabor kože duži od 4 sekundi, a konj koji ima upale oči najmanje 10 %. Stupanj dehidracije se nadalje množi s težinom konja kako bi se dobio deficit tekućine (npr. 8 % dehidracija x 500 kg = 40 L). Prva polovica potrebne tekućine se aplicira brzo (100 ml/kg/h), dok se ostatak aplicira brzinom od oko 3-5 L/h. Kada se konj rehidrira, potrebe održavanja su 50 ml/kg/dan, odnosno oko 1 L/h za konja prosječne veličine (BLIKSLAGER, 2005.).

Konji s blagim znakovima količnih bolova vrlo često dobro reagiraju na terapiju lijekovima, no njihovo stanje se isto tako može naglo pogoršati što ukazuje na potrebu promjene terapije lijekovima ili potrebu kirurškog liječenja. Provjera vrijednosti bila, disanja, temperature, boje sluznica, vremena ponovnog punjenja kapilara, peristaltike učestalosti defekacije provodi se višekratno tijekom prvih sati liječenja. Također se preporuča kontrola hematokrita i ukupnih proteina svakih 12 sati. U slučaju pogoršanja kliničkih znakova, uputno je ponoviti postavljanje nazogastrične sonde, rektalne i ultrazvučne pretrage te prema potrebi korigirati plan liječenja.

▲

Kirurško liječenje

---

Odluka o provođenju kirurškog zahvata konja s kolikom bazira se na nemogućnosti kontroliranja količnih bolova analgeticima, na nalazu kliničkog pregleda i provedenih dijagnostičkih zahvata. Svako odgađanje kirurške intervencije može dramatično pogoršati mogućnost izlječenja ali i može dovesti do rupture dijelova probavnog sustava i dramatično pogoršati stanje pacijenta. Treba imati na umu da se kirurško liječenje u većini slučajeva provodi i u dijagnostičke svrhe, odnosno tek se dijagnostičkom laparotomijom razaznaje pravi uzrok kolike (MARSHAL i BLIKSLAGER, 2003.).

Indikacije za kirurško liječenje konja s kolikom:

• nekontrolirana abdominalna bol koja ne reagira na analgetsku terapiju
• prisutnost (rektalna i/ili ultrazvučna pretraga) proširenih zavoja tankog crijeva sa smanjenim motilitetom
• serohemoragična peritonealna tekućina s povećanom koncentracijom ukupnih proteina i leukocita
• prisutnost refluksa u želucu
• znakovi potpune ili parcijalne opstrukcije crijeva

Prije provedbe kirurškog zahvata neizmjerno je važna stabilizacija kardiovaskularnog sustava obzirom da su takvi konji u stanju hipovolemijskog i endotoksičnog šoka.
Anestezija se održava inhalacijskim anesteticima, a redovito se koristi i parcijalna intravenska anestezija. Najčešće korišten pristup je rezom kroz medijanu ravninu koji kreće od pupka te se proteže kranijalno 20-35 cm. Kroz opisani pristup na ranu prvo izvire slijepo crijevo čiji se vrh te dio tijela može izvaditi kroz operacijsku ranu dok se ostatak tijela te njegova baza mogu samo palpirati unutar abdomena. Lezije slijepog crijeva koje se uočavaju tijekom dijagnostičke laparotomije su: opstipacija, timpanija, cekokolična invaginacija i perforacija slijepog crijeva s posljedičnim peritonitisom.
Kako bi se pronašlo tanko crijevo, kirurg slijedi ileocekalni nabor te dolazi do ileuma koji je dugačak oko 70 cm te dalje do jejunuma od oko 17 do 28 metara (Slika 1.).

Prateći jejunum u kranijalnom smjeru dolazi se do duodenuma, odnosno do duodenokoličnog ligamenta. Lezije koje se uočavaju na tankom crijevu su: viseći lipomi, hernije foramena epiploicuma, volvulus tankog crijeva, ileocekalna invaginacija, opstipacija ileuma te hipertrofija stjenke ileuma. Veliki ili ascendentni kolon od oralnog prema aboralnom smjeru ima četiri dijela i tri fleksure: desni ventralni kolon-sternalna fleksura-lijevi ventralni kolon-zdjelična fleksura-lijevi dorzalni kolon-dijafragmatska fleksura-desni dorzalni kolon. Veći dio kolona je slobodan u abdomenu jer se je fiksiran samo sa svoje desne strane. U česte patologije velikog kolona ubrajamo: opstipacije, promjene položaja (desni dorzalni pomak, lijevi dorzalni ili pomak preko nefrospleničnog ligamenta) te volvulus velikog kolona. Mali kolon se jasno razabire od ostalih crijeva po svom promjeru od oko 7-10 cm te jakom antimezenteričnom tenijom. Najčešća patologija malog kolona je opstipacija, opstrukcija enterolitima, fekalitima ili pijeskom. Želudac se u pravilu procjenjuje palpacijom kroz operacijsku ranu, no moguće je i vizualizirati veliku krivinu ukoliko se rez proširi kranijalnije. Ovisno o patološkom stanju, kirurškim zahvatom se vrši repozicija crijeva, enterotomija se evakuacijom sadržaja te u rjeđim slučajevima i resekcija i anastomoza crijeva (SOUTHWOOD, 2013.).

Postoperacijska njega konja s kolikom je zahtjevna obzirom da su komplikacije nakon kirurškog liječenja kolike vrlo česte. Neprestano se prati ponašanje konja, odnosno prisutnost boli, produkcija urina i fecesa te apetit. Klinički pregled se provodi svakih 1-6 sati, ovisno o stanju pojedinog konja. Medikamentozna terapija konja nakon operacije se sastoji od tekućinske terapije (kristaloidi, koloidi), protuupalnih lijekova, analgetika, antibiotika i prokinetika. Kao komplikacije javljaju se: endotoksemija i SIRS, proljev, postoperacijski ileus, septični peritonitis, infekcije i dehiscencije kirurške rane.

Posljednjih desetljeća terapija kolika kod konja je postala sve uspješnija, no i dalje kolike predstavljaju značajan uzrok smrtnosti konja. Velika većina konja s kolikom uspješno se liječi medikamentoznom terapijom i samo je za mali broj njih indiciran kirurški zahvat. Osnovna uloga veterinara je pravovremeno obavljanje detaljnog kliničkog pregleda i donošenje objektivne procijene o težini slučaja, odnosno o potrebi slanja konja na referalnu kliniku na vrijeme.

Literatura [… prikaži]

▲

Treatment of digestive system diseases in horses

---

Nika Brkljača Bottegaro

---

Management of colic in horses is most often performed by medication, however, a small percentage of horses require surgical treatment. Veterinarians should note those cases and refer them promptly to equine clinics. Surgical treatment of colic is indicated in cases of persistent and/or severe abdominal pain, lack of response to medical treatment, indicative rectal and ultrasonography findings, and serosanguinous abdominal fluid. Ventral midline approach is the one most commonly performed.
During surgery, intestines are replaced in the physiologic position, untwisted and in some cases, intestinal resection and anastomoses are performed. The prognosis of conservative and even surgical treatment of colic patients is good, however, prompt intervention is paramount for the achievement of the best results.
Key words: colic, horse, medications, colic surgery