Blaženka Hunjak, Ana Marija Škoda
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, Hrvatska
e-mail: blazenka.hunjak@hzjz.hr
Listerioza je zoonoza koja se prenosi konzumacijom kontaminirane hrane. Najčešći izvor zaraze je sirova hrana biljnog i životinjskog podrijetla, poglavito mlijeko i mliječni proizvodi (meki sirevi), mesne prerađevine, morski plodovi i gotova brza hrana (engl. Ready To Use).
L. monocytogenes se odlikuje izuzetnom otpornošću. U prirodi preživljava i razmnožava se unutar velikog raspona pH i temperature (razmnožava se i na temperaturi skladištenja namirnica +4°C) te je otporna na visoke koncentracije soli i odsustvo kisika. Posljedično tome, izrazito je rasprostranjena u okolišu, može se izdvojiti iz tla, prašine, vode, kanalizacije i hrane za životinje. Prisutna je i u crijevima životinja napose preživača. Najznačajniji faktor virulencije listerije je sposobnost unutarstaničnog parazitiranja odnosno invazije i proliferiracije bakterije unutar mononuklearno fagocitnog sustava i epitelnih nefagocitnih stanica. Veza između bakterije i ciljne stanice se postiže interakcijom molekula na površini bakterije InlA i InlB, internalina i stančnih liganda (npr. E-kaderin). Time se aktivira signalna kaskada koja rezultira ulaskom patogena u stanicu. Lučenjem toksina listeriolizina O i fospolipaza PlcA i PlcB, listerija izlazi iz internalizacijske vakuole u citoplazmu ciljne stanice gdje dalje proliferira i umnožava se. Polimerizacijom aktina, pomoću bakterijskog proteina ActA, omogućava se daljnje širenje bakterije u susjedne stanice gdje započinje novi replikacijski ciklus.
Unutarstanični način razmnožavanja i širenja listeriji omogućava izbjegavanje izvanstaničnih obrambenih mehanizama domaćina (sustav komplemenata, protutijela, neutrofili). Stoga stanična imunost ima glavnu ulogu u obrani organizma od infekcije listerijom. Aktiviraju se T limfociti, potiče aktivnost makrofaga i stvaranje upalnih granuloma u kojima u konačnici bakterija odumire. Osobe oslabljene stanične imunosti, poput onkoloških bolesnika, trudnica, novorođenčadi i bolesnika s AIDS-om, sklonije su infekcijama uzrokovanim L. monocytogenes.
Listerioza se u ljudi javlja, u većini slučajeva, sporadično, međutim, može uzrokovati i epidemije.
Najsmrtonosnija epidemija novijeg doba opisana je 2017. godine u Južnoj Africi. Izvor zaraze bili su gotovi mesni proizvodi, a od ukupno prijavljenih 1060 slučajeva, 216 osoba je preminulo. Učestalost listerioze u svijetu varira između 1 do 10 slučajeva na milijun stanovnika, dok je u Europi incidencija između 0.1 do 11.3 slučajeva na milijun stanovnika. Infekcije L. monocytogenes češće su u kasno ljeto odnosno ranu jesen. Stopa smrtnosti je kod listerioze visoka i iznosi 25%.
U zdravih odraslih osoba infekcija L. monocytogenes se najčešće očituje privremenom kolonizacijom gastrointestinalnog sustava ili neinvazivnim gastroenteritisom. Čovjek i brojne životinje su česti asimptomatski nosioci listerije koju izlučuju fecesom (1-15% humane populacije) dok je vaginalno kliconoštvo u žena rjeđe. Listerioza u trudnica, novorođenčadi ili imunokomprimitiranih osoba može biti invazivna te je praćena visokom stopom smrtnosti. Infekcije trudnica čine trećinu svih listerioza, a do pojave simptoma dolazi uglavnom u trećem tromjesečju. Simptomi su najčešće nalik gripi, a teži oblici mogu završiti prijevremenim porodom ili pobačajem u čak 22% slučajeva. Infekcija novorođenčadi pojavljuje se u obliku rane i kasne neonatalne listerioze. U ranom obliku, infekcija nastaje intrauterino, a klinički se očituje odmah po porodu kao septički oblik bolesti – sindrom granulomatosis infantiseptica. Kasna neonatalna listerioza nastaje tijekom poroda, prolaskom kroz inficirani porođajni kanal, a očituje se u prvim tjednima života u vidu febrilne bolesti praćene gnojnim meningitisom.
Preventivno djelovanje u vidu obaveznog pridržavanja naputaka tijekom spravljanja i konzumacije namirnica ima glavnu ulogu u sprečavanju širenja listerioze. Hrana se mora temeljito termički obraditi, a sirovo voće i povrće temeljito oprati. Rizične skupine poput trudnica i imunokomprimitiranih osoba moraju se educirati o vrsti hrane koju bi trebali izbjegavati. Pravovremena i adekvatna terapija utječe na uspješnost izlječenja i sprječava nastanak komplikacija. Antibiotik koji se koristi u liječenju listerioze mora posjedovati sposobnost penetracije u ciljne stanice domaćina i unutarstanične distribucije. Stoga je prva linija u liječenju ampicilin ili amoksicilin kojima se dodaje gentamicin zbog sinergističkog djelovanja. Ampicilin prolazi transplacentarnu barijeru pa je pogodan u liječenju listerioze u trudnica.
Mikrobiološki standard za ovu bakteriju je vrlo visok. Namirnica se smatra zdravstveno neispravnom ukoliko se u njoj izolira L. monocytogenes. U Europskoj uniji zakonski je obvezujuće poštivati mikrobiološke kriterije dijagnostike listerija. U Republici Hrvatskoj kriteriji u dijagnostici i prijavi listerioze su definirani Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, Zakonom o hrani te Naredbom o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju. Od 2009. god. obvezna je prijava listerioza kao samostalnih infekcija epidemiološkoj službi.
U konačnici, daljnja istraživanja i razumijevanje patogeneze listerioze, dobra prevencija i edukacija rizičnih skupina, rana dijagnoza, pravodobno i adekvatno liječenje rezultirat će smanjenjem učestalosti bolesti te boljim neonatalnim ishodom i smanjenjem teškim posljedica ove bolesti.