Izlaganje sa skupaUprava za veterinarstvo i sigurnost hraneZakonodavstvo

Lobiranje u veterinarstvu

Dr. sc. Aneta Karakaš, dr. med. vet.

Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane
Ministarstvo poljoprivrede RH

Izlaganje sa skupa VETERINARSKI DANI 2013
”Slovenija je propustila priliku da kao jedna vrsta regionalnog lidera i savjetnika za Balkan iskoristi članstvo u EU. Tu bi ulogu sada mogla imati Hrvatska.” [Božo Dimnik, slovenski lobist]

Dr. sc. Aneta Karakaš, Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane Ministarstva poljoprivrede RH
Dr. sc. Aneta Karakaš, Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane Ministarstva poljoprivrede RH
Početkom pristupnih pregovora s Europskoj uniji, u Hrvatskoj sve više se počelo govoriti o lobiranju. Zapravo, što je lobiranje? Lobiranje je normalan, legitiman proces u demokraciji, ali uz njega dolazi odgovornost informiranja građana, čime se različite lobističke grupe bave. Ono je aktivnost kojom se aktivno promovira ili štiti određeni, uži interes, tako što se vrši utjecaj na donošenje (ili sprječavanje donošenja) i implementaciju propisa. Smatra se da su lobisti najbolje informirane osobe, jer osim argumenata koje zastupa, lobist mora dobro znati i argumente koju zastupa suprotna strana.

Prema provođenju su dvije vrste lobiranja – korporativno i institucionalno, a prema načinu na koje se ostvaruje, lobiranje se dijeli na direktno i indirektno lobiranje.

Korporativno lobiranje može provoditi jedno poduzeće ili isto tako jedna industrija ili različitih industrija, grupacija ili cehova.

Institucionalno lobiranje je lobiranje unutar javnog sektora, kada jedna javna struktura lobira drugu, po pravilu iznad nje u hijerarhiji. To je slučaj kada lokalna samouprava lobira kod savezne vlasti. Institucionalno lobiranje može imati ekonomske (raspodjela proračunskih sredstava, razvojni programi, porezi i slično) ali, za razliku od korporativnog lobiranja, i političke motivacije (osnaživanje političkih pozicija).

Direktno lobiranje obuhvaća situacije u kojima zainteresirana strana lobira samostalno bez posrednika bilo koje vrste. Indirektnim lobiranjem zainteresirana strana angažira vanjske suradnike, profesionalne lobiste, koji će u njeno ime lobirati na ugovorom određen način, u definiranom vremenskom okviru i za financijsku naknadu.

Lobiranje u EU danas je legalna i legitimna profesija. Danas, u sjedištu institucija EU u Bruxellesu, registrirano je oko 15.000 lobista te se smatra središtem djelovanja lobista nakon Washingtona (gdje je njihov broj gotovo dvostruko veći). Dok je lobiranje u EU profesija koja doprinosi demokratičnosti, realizaciji poslovnih projekata i zaštiti nacionalnih interesa, dotle u Hrvatskoj zakoni se oblikuju „u sivoj zoni“ interesa određenih grupacija. U Hrvatskoj djeluje Hrvatsko društvo lobista, koje je educiralo svoje članove da bi mogli čim bolje obavljati poslove lobiste. Iako u Hrvatskoj još nemamo Zakon o lobiranju, na kojem inzistira Hrvatsko društvo lobista, ono je omogućilo da sve nama susjedne zemlje uspostave svoje društvo lobista, a većina ima i zakon kojim reguliraju lobiranje. Hrvatsko društvo lobista je član AALEP (the Association of Accredited Public Policy Advocates to the European Union). Uz sva nastojanja, Hrvatsko društvo lobista polako probija barijere da više nije dovoljno oslanjanje na isključivo diplomatske kanale u komunikaciji s raznim akterima i institucijama uključenima u procese odlučivanja u EU. U tom smislu, zastupanje interesa i lobiranje na razini EU potencijalno može biti vrlo važan faktor.

80% nacionalnog zakonodavstva svake članice EU-a dolazi izravno iz Bruxellesa što znači da je važnost i uloga europskih službenika prerasla „domaće“ zakonodavce. To nas ne mora plašiti, ali toga moramo biti svjesni kada usvajamo europsko zakonodavstvo.“ – rekao je Natko Vlahović, lobist.

Nedavno je izašao novi Zakon o veterinarstvu. Da li ste zadovoljni tekstom Zakona? Zakon je rezultat lobiranja Veterinarskog fakulteta, Hrvatskog veterinarskog instituta, Hrvatske veterinarske komore i drugih koji su zastupali uglavnom svoj interes. Koji je interes veterinarske profesije kao struke, vrlo je teško razlučiti. Sljedeći Zakon će možda donijeti Brisel, a možda i Zagreb. Ako želite da se čuje vaše mišljenje, morati ćete uskladiti vaše želje s voljom zakonodavca koristeći profesionalne lobiste koji razumiju veterinarsku struku, ali i položaj svakog zaposlenog u veterinarstvu.

Hrvatska veterinarska komora je interesna skupina određene profesije i trebala bi se boriti za svoje interese. Da li će HVK imati uspjeha u borbi za svoje interese, ovisi o vama, članovima HVK. Do sada su primjedbe davane i prihvaćane na određene pravne propise, ako su prihvatili određeni članovi HVK, odnosno, ako su prihvaćeni njihovi prigovori.

Veterinarstvo je nekada bilo moćna i bogata grupacija. Godine 1992., unatoč tome što je ministar poljoprivrede bio veterinar, veterinarstvo je izgubilo djelatnosti dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije, a oni koji su to htjeli raditi morali su zaposliti liječnika. Od strane sanitarne inspekcije postepeno se gube područja u prometu i kontroli hrane životinjskog podrijetla.

Velike promjene nastaju u zapošljavanju tehnologa na farmama i uzgajalištima riba. Do kraja 1997. godine, odnosno tada novog Zakona o stočarstvu, veterinari su dobivali te poslove i bili su jedini sposoban i educiran kadar na farmama i uzgajalištima. Danas 99% poslova tehnologa na farmama i 100% tehnologa na velikim uzgajalištima i mrijestilištima riba rade oni koji su diplomirali na Agronomskom fakultetu, smjer stočarstva, odnosno Ribarskom fakultetu u Splitu. Također, mnogi tehničari, poljoprivredni i veterinarski, kao i agronomi, preuzeli su obradu papaka goveda, kao zootehničke mjere.

Budući da je veterinarstvo šutke izgubilo farme i uzgajalište riba, tako je šutke izgubilo i mjesta tehnologa u preradi hrane životinjskog podrijetla od strane diplomaca Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta.

Što ćemo još izgubiti?

Farmaceuti sve više zatvaraju svoju grupu i polako odbijaju agronome u zaštiti bilja i preuzimaju njihov posao, tako će se uskoro ponašati prema veterinarima. Agronomi nam polako uzimaju hranu za životinje te je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja u kojima veterinari nadziru hranu za životinje. Pojedine ekološke direktive su specifično određene za farme peradi i svinja, kao i direktive za nuzproizvode životinjskog podrijetla, no iz nekog razloga, nadležni za te ekološke direktive biti će agronomi i ekolozi, a neće biti veterinari. Ovog trenutka, vodi se lobistička borba između udruge vlasnika klaonica i veterinara o veterinarskom pregledu trupova i organa u klaonici. Naime, “zbog cijene koštanja veterinarskog sata pregleda”, a vezano na svoju vlastitu kontrolu proizvoda, vlasnici klaonica žele sami određivati zdravstvenu ispravnost trupova i organa zaklanih životinja. U isto vrijeme, razne europske udruge farmera žele edukaciju farmera da mogu raditi umjetno osjemenjivanje krava.

Na kraju se postavlja pitanje za koje poslove će veterinarstvo biti zaduženo u skoroj budućnosti? Cijena liječenja goveda, ovaca, koza i svinja uveliko prelazi ili će uskoro prelaziti vrijednost cijene koštanje istih, što znači da iz gospodarskih razloga, neće biti ekonomske računice da bi se te vrste životinja liječile. Na njima će se provoditi samo mjere suzbijanja i sprječavanja određenih zaraznih i parazitarnih bolesti. Tako prema primjeru suzbijanja tuberkuloze u goveda možemo utvrditi da se nekada provodila dva kožna testa, da bi se životinja poslala u klaonicu. Danas, nakon prvog testa, ako pokazuje pozitivnu reakciju, životinja se odmah šalje u klaonicu. Osim suzbijanja nekih zaraznih i parazitarnih bolesti, veterinari će se baviti liječenjem malih životinja i dobrobiti, za sada svih životinja.

Sada od jedne velike i moćne struke ostali su samo ostaci, a veterinari nastoje dobiti posao u nekom području koji je do nedavno pripadao njihovoj struci. Zašto ne mogu lobirati da bi zadržali svoju dominaciju u određenom području? Jednostavno, u Hrvatskoj je oko 2000 veterinara koji su u radnom odnosu. Interesi veterinara na terenu nisu isti onima koji rade u farmaceutskoj industriji ili državnoj službi. Zakoni se donose u Briselu i samo nevažni, lokalni ili oni za koje Europska unija nije odredila pravila, biti će doneseni u Zagrebu, a za te zakone nisu zainteresirane sve interesne grupe iz veterinarske struke. Da bi lobirali u Briselu, hrvatski veterinari uglavnom nemaju dovoljno financijskih sredstava, a niti su sve grupe jednako zainteresirane za sva područja. Jednostavno, lobiranje je skup posao, veterinari su razjedinjeni i malo ih je, a većina nije niti financijski jaka. Jednostavno, greške se rade zadnjih 20 godina i sada ih je teško ispraviti.

Citirati ću Koena Rooversa, koordinatora europskog saveza za lobističku transparentnost i etiku (ALTER EU): “Najuporniji argumenti često dobivaju glas političara, odnosno, oni koji si mogu priuštiti i platiti upornost često pobjeđuju.

Sada je na vodstvu HVK da stručno i profesionalno, surađujući sa svim skupinama unutar HVK, odluči kako dalje i da li će u svom programu omogućiti razvoj jedne nekad cijenjene, stručne i samosvjesne struke.


Literatura:
1. Duško Krsmanović – Što je lobiranje i kako se koristi?, Umijeće lobiranja, br. 1/2013, str. 22
2. Koen Roovers – Dobrovoljna vs. obavezna regulacija, Umijeće lobiranja, br. 1/2013, str. 14
3. Igor Vidačak – Lobiranje, Planetopija, 2007.
4. Natko Vlahović – Regulacija protiv sivog lobiranja, Umijeće lobiranja, br. 1/2013, str. 8

SUMMARY


Lobbying is an activity through which one actively promotes or protects a specific interesr, by influencing the passing (or preventing of passing) and implementation of regulation. There are two tipes of lobbying – corporative and institutional, and by the way this is achieved, lobbying divided into direct and indirect lobbying.
80% of the national legislation of each EU member comes directly from Brussels, which means that the importance and the role of European officials morphed” domestic “legislators. It does not have to be afraid of us, but we must be aware of when adopting European legislation. “- said Natko Vlahovic, lobbyist.

Key words: lobbying, lobbyist

Vezani sadržaji

VETERINARSKI DANI 2023. :: Uvodna riječ :: Ivan Zemljak, predsjednik Hrvatske veterinarske komore

Urednik

Veterinarstvo je humana, odgovorna, potrebna, ali i zahtjevna profesija

Urednik

Organizacija veterinarstva – Zakon o veterinarstvu

Urednik

Osnivanje veterinarskog školstva i organizacija civilnog i vojnog veterinarstva u Europi od 18. do 19. stoljeća

Urednik

Predstavljanje knjige „VETERINARSTVO U TUROPOLJU – zapisi jednog veterinara”

Urednik

Konačni prijedlog zakona o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima … te Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o veterinarstvu

Urednik

Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. Prihvati Više