Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Kratki osvrt na lov i lovne sustave kroz povijest
Prve jasne propise izravno vezane uz pitanja lova nalazimo u vrijeme Rimskog Carstva. U to je vrijeme divljač smatrana kao res nulius ili ničija stvar te ju je kao takvu svatko mogao manje ili više slobodno stjecati na način, izvorno nazvan occupatio. Ipak, korištenje riječi “manje ili više”, govori i o postojanju određenih ograničenja. Tako je primjerice vlasnik posjeda mogao zabraniti lov na svojem zemljištu.
Značajnije izmjene ovog sustava nalazimo u Srednjem vijeku kada je uspostavljen regalni sustav. Prema ovom sustavu loviti su smjeli samo plemići, odnosno oni na koje su plemići prenijeli svoje pravo lova. Kmetovi su eventualno mogli loviti divljač niskog lova. Promjena regalnog sustava događa se 30. travnja 1790. godine kada Francuska Republika dokida regalni sustav i ustanovljuje dominalni. Osnova ovog sustava je u činjenici da pravo lova pripada vlasniku zemljišta, odnosno onome kome vlasnik odobri lov.
Na prostorima današnje Republike Hrvatske, 1504. godine seljacima se zabranjuje lov i uvodi puni regalni sustav. Štoviše, u XXII zakonskom članku iz 1729. godine kralj Karlo III. proširuje zabranu lova na sve pučanstvo koje nije plemenita roda, odnosno i na građanstvo. Pokretanjem niza seljačkih buna i sve većim nezadovoljstvom kmetova, 1848. godine ukida se kmetstvo i svaki dotadašnji kmet postaje vlasnikom svoje zemlje na kojoj ima i pravo loviti. Time i mi prelazimo na dominalni sustav lova, koji je u potpunosti zaživio 1870. godine. Iako se ovaj sustav održao do danas, on je na početku bio izrazito neprihvatljiv i štoviše poguban po divljač. Naime, stekavši pravo lova, dotadašnji kmetovi nemilice su lovili divljač uslijed čega je brojnost pojedinih vrsta osjetno pala. Da bi se to spriječilo, pokrenuto je osnivanje isprva društava za obranu lova, a kasnije lovačkih društava s pravom lova temeljem koncesije ili zakupa.
Zakonske odredbe vezane uz lov i lovstvo na prostorima današnje Hrvatske
Značaj ove odredbe za uzgoj i zaštitu divljači naglasit ćemo u narednim poglavljima. Osim ove odredbe, Zakon je ograničavao uporabu lovnih pasa u lovištu te je time izravno doprinosio miru u njemu, a uvedene su i iskaznice o podrijetlu divljači, kao i one za nadzirače lova. Ovaj je Zakon vrijedio sve do 5. prosinca 1931. godine kada je Kraljevina Jugoslavija donesla novi Zakon o lovu, koji uslijed brojnih nepoštivanja od strane vladajuće klase nije nikada u cijelosti zaživio. Slijedeći, po svome sadržaju i zanimljiviji Zakon o lovu donesen je 3. prosinca 1947. godine na saveznoj razini, odnosno 19. listopada 1949. godine na republičkoj razini. Njime se ustanovljuju lovišta kao državna i u korištenju lovačkih društava (na 15 godina) te se određuje obvezno nošenje lovačke karte. Od ostalih zakona donesenih na saveznoj ili republičkoj razini valja izdvojiti razlučivanje lova od lovstva, odredbe temeljem kojih se u lovu mogu rabiti isključivo psi čistokrvnih pasmina, odredbe o ustanovljenju lovišta i odredbe o lovno-gospodarskoj osnovi. Raspadom Jugoslavije, u Republici Hrvatskoj je 1994. godine donesen Zakon o lovu koji je nadopunjen i izmijenjen 1999. godine. I konačno, novi i trenutno važeći Zakon o lovstvu donesen je 2018. godine.