Mačji pankreatitis: dobro poznato, ali ponekad misteriozno

Iva Šmit
Klinika za unutarnje bolesti, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Heinzelova 55, 10000 Zagreb

Izlaganje sa Međunarodnog znanstvenostručnog skupa

Izvor: Zbornik radova 7. Hrvatski veterinarski kongres, Srebreno, 2024.

Sažetak

Pankreatitis – upala gušterače – bolest je koja se povijesno smatrala relativno slabo zastupljenom u mačaka. U posljednja dva desetljeća istraživanja ukazuju na visoku incidenciju kroničnog pankreatitisa u mačaka (histopatološki preko 60%) te umjerenu incidenciju akutnog (histopatološki više od 5%) ili kombiniranog pankreatitisa (histopatološki oko 10%). Za života, pankreatitis u mačaka dijagnosticira se u znatno manjem postotku jedinki, no i ovi brojevi rastu, vjerojatno zahvaljujući napretku brojnih dijagnostičkih postupaka u maloj praksi. Jedan od izglednih uzroka ovako visoke incidencije je i anatomska građa gušterače mačaka gdje u više od 80% mačaka postoji samo jedan izvodni kanal gušterače (ductus pancreaticus) koji se na velikoj duodenalnoj papili ulijeva u duodenum uz glavni žučovod (ductus choledochus).

Nije utvrđena dobna, spolna niti pasminska predispozicija, a bolest je najčešće nepoznate etiologije. Kao mogući etiološki čimbenici navode se ascendentna bakterijska infekcija, virusne infekcije, trauma, anestezija, toksoplazmoza, intoksikacije ili idiopatski, a za razliku od pasa ingestija masne hrane nema utjecaj. Kao česti komorbiditeti navode se diabetes mellitus, kronične enteropatije, bolesti jetre i bubrega te imunosno posredovane bolesti.

Bolest može biti akutna ili kronična, no ova se podjela sa sigurnošću može potvrditi patohistološkom pretragom, dok su klinički znakovi često nespecifični i mogu uključivati letargiju, dehidraciju, bolan abdomen, gubitak apetita, vrućicu ili hipotermiju, povraćanje ili se javlja subklinički. Prema intenzitetu razlikuju se blagi, umjereni i teški pankreatitis, a s pojačavanjem intenziteta raste i vjerojatnost nastanka mogućih komplikacija.

Dijagnostika pankreatitisa u mačaka kompleksna je i uvijek uključuje kombinaciju više dijagnostičkih metoda: anamneza i klinički pregled te laboratorijska i slikovna dijagnostika.

Minimalna baza podataka uključuje kompletnu krvnu sliku, rutinske biokemijske parametre iz seruma ili plazme i analizu urina. Iako ovi testovi nisu specifični za postavljanje dijagnoze pankreatitisa u mačaka, vrlo su korisni u uklanjanju diferencijalnih dijagnoza i procjeni mogućih komplikacija ili komorbiditeta. Utvrđeno je da je određivanje lipaze specifične za gušteraču (fPLI) visoko osjetljivo pri postavljanju ove dijagnoze, a naročito uz korištenje ultrazvučne dijagnostike, koja je danas neizostavan dio dijagnostičke obrade ovih pacijenata.

Liječenje pankreatitisa u mačaka i dalje predstavlja vrlo zahtjevni zadatak, bez jasno i jednoznačno postavljenih terapijskih smjernica.
Tekućinska terapija, analgetici, antiemetici, stimulansi apetita i adekvatna prehrana često su primjenjivani u liječenju pankreatitisa mačaka uz napomenu da za upotrebu antibiotika i kortikosteroida najčešće nema objektivnih indikacija.

Ključne riječi: pankreatitis, mačke, dijagnostika, terapija

▲

FELINE PANCREATITIS; WELL-KNOWN BUT SOMETIMES MYSTERY

Iva Šmit

Pancreatitis – an inflammation of the pancreas – is a disease that in the past was considered relatively rare in cats. In the last two decades, studies have revealed a high incidence of chronic pancreatitis in cats (histopathologically over 60%) and a mild incidence of acute (histopathologically more than 5%) or combined pancreatitis (histopathologically about 10%). Ante mortem, pancreatitis in cats is diagnosed in a much lower percentage of individuals, but these numbers are also increasing, probably thanks to the advancement of numerous diagnostic procedures in small practice. One of the likely causes of such a high incidence is the anatomical structure of the cat’s pancreas. In more than 80% of cats, there is only one pancreatic duct, which opens into the duodenum at the large duodenal papilla next to the common bile duct (ductus choledochus).

No age, gender or breed predisposition has been identified and the disease is usually of unknown etiology. Possible etiologic factors include ascending bacterial infections, viral infections, trauma, anesthesia, toxoplasmosis, intoxication, or idiopathic causes. In contrast to dogs, the ingestion of fatty food has no effect. Common comorbidities include diabetes mellitus, chronic enteropathies, liver and kidney disease and immune-mediated diseases.

The disease may be acute or chronic, but this classification can be reliably confirmed by pathohistologic examination, whereas the clinical signs are often nonspecific and may include lethargy, dehydration, painful abdomen, loss of appetite, fever or hypothermia, vomiting, or may be subclinical. Depending on the severity, a distinction is made between mild, moderate and severe pancreatitis, and as the severity increases, so does the likelihood of possible complications.

The diagnosis of pancreatitis in cats is complex and always requires a combination of several diagnostic methods: medical history and clinical examination as well as laboratory and imaging diagnostics. The minimum database includes a complete blood count, routine serum or plasma biochemical parameters and urinalysis. Although these tests are not specific for the diagnosis of feline pancreatitis, they are very useful in ruling out differential diagnoses and evaluating possible complications or comorbidities. The determination of pancreatic specific lipase (fPLI) has been shown to be very sensitive in making this diagnosis, especially with the help of ultrasound diagnostics, which is now an indispensable part of the diagnostic management of these patients.

The treatment of pancreatitis in cats is still a very challenging task for which there are no clear and unambiguous therapeutic guidelines. Fluid therapy, analgesics, antiemetics, appetite stimulants and an adequate diet are frequently used in the treatment of pancreatitis in cats, and there are usually no objective indications for the use of antibiotics and corticosteroids.

Key words: pancreatitis, cats, diagnostics, therapy

Vezano:

Sažetak

FELINE PANCREATITIS; WELL-KNOWN BUT SOMETIMES MYSTERY

Vezani sadržaji