Image default
IntervjuStudenti

Marko Samardžija – novi dekan Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Intervjuirale: Ana Delać i Ana Gross


Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Prenešeno iz časopisa VETERINAR br. 60-2, 2023.[download/preuzmi pdf ovdje]

Fotografije: Branko Nađ (Universitas)

Dekan prof. dr. sc. Marko Samardžija ispred Veterinarskog fakulteta Svučilišta u Zagrebu

U novu akademsku godinu 2022./2023. ušli smo pod vodstvom novog dekana i prodekanskog tima. Novi dekan Veterinarskog fakulteta postao je tako prof. dr. sc. Marko Samardžija. U ovom ćemo intervjuu pobliže upoznati novog dekana, njegove planove za iduće tri godine i doznati kako je tekao njegov put od studenta do dekana.

1. Ukratko nam se predstavite.


Rođen sam 1972. u Zagrebu, gdje sam završio osnovnu i srednju školu. Na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao sam 1998. godine, kad sam i zaposlen na Klinici za porodništvo i reprodukciju kao znanstveni novak. Nastavno-znanstveni i stručni rad nastavio sam na spomenutoj klinici, 2003. sam magistrirao, a 2005. i doktorirao. Sadašnji status redovitog profesora u trajnom zvanju stekao sam 2020. godine. Do sada sam objavio više od 350 znanstvenih i stručnih članaka, šest sveučilišnih udžbenika, tri sveučilišna priručnika, poglavlja u američkoj znanstvenoj knjizi te uredio šest sveučilišnih udžbenika i monografiju. Od 2007. godine glavni sam urednik znanstvenog časopisa Veterinarska stanica, a od iste godine i član Uredničkog odbora, pomoćni urednik u dva međunarodna znanstvena časopisa i član uredničkih odbora jedanaest međunarodnih i domaćih znanstvenih časopisa. Godinama sam aktivno sudjelovao u realizaciji više domaćih i međunarodnih znanstvenih projekata te u radu brojnih kongresa i radionica u zemlji i inozemstvu. Bio sam član Vijeća doktorskog studija (2006. – 2019.), Panela Hrvatske zaklade za znanost (2016. – 2019.) i predsjednik Povjerenstva za knjižničnu i izdavačku djelatnost našeg fakulteta (2016. – 2019.). Moram spomenuti da sam bio i član Matičnog odbora za polje veterinarske medicine Agencije za znanost i visoko obrazovanje od 2013., zamjenik predsjednika Odbora od 2017. te predsjednik od 2021. do 2022. godine, a od 2016. sam i član Odbora za animalnu i komparativnu patologiju Razreda za medicinske znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU). Poljsko društvo veterinarskih znanosti dodijelilo mi je 2014. godine međunarodnu nagradu za znanstveni i nastavni rad, a 2015. priznanje Veterinar 2014. Godine 2018. u Hrvatskom saboru nagrađen sam Godišnjom državnom nagradom za znanost u području biomedicine i zdravstva za iznimno bogatu znanstvenu, nastavnu i stručnu djelatnost u 2017. godini. U posljednjih 12 godina četiri puta sam obnašao dužnost predstojnika Klinike za porodništvo i reprodukciju, na kojoj sam i počeo svoj nastavno-znanstveni i stručni rad. U veljači prošle godine izabran sam za dekana Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, što smatram velikim priznanjem koje nosi i neke nove izazove. Oženjen sam, a u slobodno vrijeme volim sport, šetnje, glazbu i čitanje različitih knjiga koje me opuštaju.

2. Kad ste upisali Veterinarski fakultet i je li veterina za Vas uvijek bila jedini izbor?


Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu upisao sam 1991. godine. Iako sam u to doba razmišljao i o nekim drugim studijima, dvojbe ipak nije bilo, jer veterina je za mene uvijek bila prvi izbor. I danas mi je drago što sam ustrajao u tim željama i ponovno bih išao istim putem.

3. Možete li jednom rečenicom opisati što veterina za Vas predstavlja?


Brigu i očuvanje zdravlja životinja i, posredno, zdravlja ljudi.

4. Budući da ste od ove godine novi dekan, možete li nam ukratko opisati tijek Vašeg profesionalnog razvoja od studenta do dekana?


Kao student nisam razmišljao o Fakultetu kao danas. Bio sam dobar student, no mislim da se nisam posebno isticao među drugima. Nastojao sam izvršavati sve svoje obveze na vrijeme i na najbolji mogući način, i to mi je dosta dobro išlo. Ne znam razmišljaju li studenti o tome kako će jednoga dana voditi Fakultet, ali meni u studentsko doba to ni u jednom trenutku nije ni palo na pamet. Kad sam 1998. zaposlen kao znanstveni novak na Klinici, razmišljao sam prije svega o svom znanstveno-nastavnom i stručnom napredovanju i profesionalnom razvoju. Tako sam 2003. godine postao asistent, 2005. viši asistent i sljedećih petnaestak godina posvetio gotovo sve svoje vrijeme i energiju napredovanju u nastavnom i znanstvenom zvanju, zaokruživši ga 2020. godine titulom profesora u trajnom zvanju.
Sve sam te godine sudjelovao u kliničkom radu, noćnim dežurstvima i terenskoj nastavi, a više sam puta imao priliku držati pozvana predavanja iz područja porodništva i reprodukcije domaćih životinja, i u Hrvatskoj i u inozemstvu. O kandidaturi za dekana Fakulteta nisam ni pomišljao do prije nekoliko godina, kad su me okolnosti i iskustvo potaknuli da pokušam učiniti bar dio potrebnih promjena koje mogu dodatno unaprijediti i osuvremeniti naš studij i Fakultet kao instituciju.

5. Koja je bila Vaša motivacija za kandidaturu?


Niz godina obnašao sam dužnost predstojnika Klinike za porodništvo i reprodukciju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Iza mene su 24 godine prepoznatog znanstvenog, stručnog i nastavnog djelovanja tijekom kojeg sam stekao brojna profesionalna, ali i životna iskustva. Sudjelujući u raznim tijelima u radu Fakulteta, posljednjih sam godina razmišljao o kandidaturi za dekana Fakulteta i uz podršku dugogodišnjih najbližih suradnika odlučio sam se i kandidirati za mandat od 2022. do 2025. godine. Vjerujem da sa svojim timom i uz podršku ostalih djelatnika Fakulteta mogu pridonijeti daljnjem razvoju Fakulteta i uspješno se nositi s brojnim izazovima koji su pred nama u ovom mandatnom razdoblju. Moj tim i ja vođeni smo željom da profesionalnim pristupom i u prijateljskom ozračju, uz međusobno uvažavanje svih studenata i zaposlenika koji čine najvredniji resurs Fakulteta, Fakultet besprijekorno funkcionira u svim segmentima obrazovanja, istraživanja i pružanja stručnih usluga.

6. Kako se snalazite u ulozi dekana na samom početku i koliko se razlikuje dan dekana od dana na klinici?


Mi smo počeli i radimo kao tim u kojemu je dekan prvi među jednakima i odgovoran za sve što tim čini. Prvih dana mandata događala su se i neka neugodna iznenađenja, međutim to je s moje strane i očekivano. Iz pozicije dekana nema situacija za koje ne treba biti spreman. U odnosu na vođenje klinike u fakultetskim okvirima, vođenje Fakulteta jest upravljanje međunarodno priznatom institucijom u mnogo širim okvirima i prostorima, to je bitno kompleksnija situacija. Specifični zahtjevi i okruženje zahtijevaju širi kut gledanja, no nude i neke nove mogućnosti kojih u vođenju klinike nema, a isto tako i smjerove koje je s pozicije klinike nemoguće ostvariti. U vođenju Fakulteta u ovim su trenucima pauze kratke i rijetke, no u svakom poslu prije ili poslije uspostave se prioriteti i rutina koja izgleda nužna i koja u nekoj mjeri olakšava radne aktivnosti i pritisak. Iza nas su tek tri mjeseca mandata, pa ću vam bolji odgovor vjerojatno dati kasnije, s nešto više dekanskog iskustva.

7. Koliko traje mandat jednog dekana te koji su Vam glavni planovi koje želite ostvariti u tom mandatu?


Mandat traje tri godine, a glavni su planovi vezani uz stvaranje poticajnog, motivacijskog i kreativnog okruženja za studente, izvješće vanjske prosudbe Europske udruge ustanova za veterinarsku naobrazbu (European Association of Establishments for Veterinary Education, EAEVE) i sustav osiguravanja kvalitete. Važno je što smo počeli s radom na neki način i prije negoli smo stupili na nove dužnosti, dekana i prodekana. U ove tri godine mandata trebamo ostvariti mjerljive pomake u razvoju i unapređenju Fakulteta u svim područjima njegova djelovanja, ponajprije uz poštovanje struke i uvriježene akademske prakse temeljene na tradiciji, poziciji, značenju i ugledu i Sveučilišta u Zagrebu i našeg Fakulteta kao jedne od njegovih najstarijih sastavnica. U ostvarenje tih planova sa svojim sam timom spreman uložiti svu svoju energiju i iskustvo jer, kako sam već rekao, funkciju dekana doživljavam prije svega kroz timski rad u koordiniranju i upravljanju složenim sustavom u zadanim pravnim okvirima. Nosimo veliku odgovornost koja proizlazi iz činjenice da je Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu prepoznat i priznat u međunarodnim okvirima kroz punopravna članstva u uglednim međunarodnim udruženjima ustanova za veterinarsku visoku naobrazbu.

8. Smatrate li da današnji sustav obrazovanja koji se temelji na Bolonji na Veterinarskom fakultetu funkcionira te jeste li zadovoljni znanjem i praksom koju studenti steknu nakon šestogodišnjeg školovanja?


Svaki sustav obrazovanja ima svoje prednosti i nedostatke. Mogli bismo govoriti i o jednima i o drugima, no njihovo je objektivno utvrđivanje povezano s međunarodnim zahtjevima i standardima.
Treba imati na umu da samo postojanje standarda europskog veterinarskog obrazovanja ima veliku vrijednost za sebe, pa bismo prema vašem pitanju trebali govoriti o tome funkcionira li europski sustav ili ne. Mi smo u hrvatskoj praksi i mnogo prije Bolonje zaključili da nakon završetka studija imamo mnogo teorijskog znanja, a nedostatak praktičnog, i zbog toga i danas procjenjujemo da bi više praktičnog znanja i iskustva dodatno obogatilo i veterinarsku naobrazbu, odnosno njezin rezultat, a to je svaki mladi stručnjak koji izađe iz fakultetskih klupa. Ovdje kao problem imamo mogućnost volontiranja koju nije tako jednostavno osigurati u praksi, iz određenih razloga. Naši studenti volontiraju na našim klinikama, no nisu rijetki oni koji bi rado volontirali u drugim klinikama, odnosno u raznim veterinarskim organizacijama u Hrvatskoj.
Tijekom svog kliničkog rada imao sam priliku upoznati mnogobrojne studente koji imaju iznimno veliku volju, ambiciju i motiv za učenjem i usavršavanjem na klinikama našeg fakulteta, stoga smatram da je mogućnost volontiranja iznimno dobar temelj za stjecanje praktičnog znanja prije diplome. Isto tako sam imao priliku surađivati s velikim brojem studenata u izradi znanstveno-stručnih radova, i iznimno me veseli da i tako mogu pomoći u prenošenju znanstvenog znanja na buduće naraštaje studenata. Time smatram da je jako važno da studenti osjećaju da su im sva vrata otvorena, a da im mi kao mentori trebamo dati dodatan vjetar u leđa.
No da se vratimo na vaše pitanje, Fakultet s obzirom na pojedinačnu razinu znanja ima razloga biti i zadovoljan i nezadovoljan. Treba imati na umu da su individualna očekivanja različita, a isto tako da sva praktična znanja nakon završetka studija treba nastaviti graditi jer to je jedini pravi put daljnjeg razvoja i napretka svakog praktičara.

9. Ako biste mijenjali današnji sustav obrazovanja na Veterinarskom fakultetu, što biste promijenili i zašto?


Dodao bih više praktičnog rada, te ću sa svojim najbližim suradnicima nastojati osigurati našim studentima mogućnost volontiranja i izvan Fakulteta kako bi se i taj segment unaprijedio.

10. Kako biste usporedili studij veterine u vrijeme Vaših studentskih dana sa sadašnjim dok ste dekan? Ima li mnogo promjena i sviđaju li vam se te promjene?


Moram reći da je otada prošlo tridesetak godina, pa je i za očekivati da ima mnogo promjena. Smatram da je danas lakše u onim segmentima koje olakšava tehnologija. Isto tako, ono što je svakako bolje u odnosu na moje studentske dane jest odnos studenta i nastavnika. Mislim da nema nepotrebne rigidnosti, barem u većini slučajeva, vlada, slobodno mogu reći, prijateljsko okružje u kojemu se student ne boji pitati, izraziti svoje stavove i mišljenja i, što je posebice važno, sve je to izraženo uz puno uvažavanje i poštovanje jednih prema drugima.

11. Možete li izdvojiti neke važnije nadolazeće projekte?


Od važnijih nadolazećih projekata prije svega bih izdvojio modernizaciju i digitalnu transformaciju na Fakultetu u svim segmentima njegove djelatnosti. Kontinuirano osuvremenjivanje kurikula integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija veterinarske medicine koji se izvodi na hrvatskom i engleskom jeziku. Osim toga izdvojio bih sanaciju parkirnih mjesta za djelatnike i studente Fakulteta. Tu je i izgradnja već spomenute menze i obnavljanje voznog parka, prije svega kombija i autobusa koji služe u provođenju terenske nastave, prije svega ambulantne klinike. I naposljetku, ali ne najmanje važno, unapređenje funkcioniranja i organizacije Sveučilišne veterinarske bolnice.

12. Zabrinjava li Vas najavljena ekonomska kriza i smatrate li da će jako utjecati na kvalitetu nastave i obrazovanja?


Najave krize zabrinjavaju me kao čovjeka jer ne znam kako će i koliko to utjecati na studente izravno i na kvalitetu njihova života izvan Fakulteta. U moje vrijeme zahtjevi u to životno doba najčešće nisu bili preveliki, a vjerujem da je u velike većine studenata i danas tako. Studentski se standard povisio, ali i standard društva je viši. O bilo kakvom negativnom utjecaju krize na kvalitetu nastave i obrazovanja ne možemo ni govoriti i mislim da je to svakome jasno, to je potpuno suprotno našim temeljnim zadacima. Vjerujem da vremena egzistencijalno neće biti takva da bismo morali promišljati u tom smjeru, a osobito ne u suvremenom europskom kontekstu.
Čak i u najgorem slučaju, da razina kvalitete nastave i obrazovanja budu ugrožene na bilo koji način, mi nemamo drugog prihvatljivog smjera osim onoga koji ih osigurava, a rješenja uvijek postoje.

13. Mislite li da studenti na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu imaju dovoljno slobodnog vremena izvan fakulteta?


Teško mi je procijeniti koliko je našim studentima potrebno slobodnog vremena i imaju li ga dovoljno. Mislim da je količina slobodnog vremena dijelom i pitanje individualne organizacije svakog studenta. Prilikom upisa na Fakultet dobije se dovoljno informacija o tome koliko je studij zahtjevan i već tada studenti mogu procijeniti u kojoj mjeri slobodno vrijeme nije ili jest luksuz za koji svatko sam treba pronaći način kako ga osigurati. Dobraje organizacija vremena vrlo važan zahtjev postavljen ispred svakog čovjeka našeg današnjeg društva, a naši studenti i u tome moraju biti dobri. To im možda neće olakšati život, ali će im omogućiti da od njega učine ono što žele. Mi se organizacije i provođenja nastavnog plana i programa trebamo pridržavati da bismo svoj dio obveza ispunili, i to je naša primarna društvena obveza, uostalom zbog toga smo tu.

14. Što mislite o mentalnom zdravlju studenata i doktora veterinarske medicine, treba li se više podizati svijest o tome u našoj struci?


To je pitanje uvijek aktualno i bojim se da će tako i ostati. Volio bih da ga nema, ali sudeći po primjerima koji do nas dopiru, teško da ćemo ga ikad moći izbjeći. Fakultet je prije nekog vremena pokrenuo osiguranje psihološke pomoći studentima jer pritisak je za mladog čovjeka na studiju velik i ured po tom pitanju pruža studentima sve što je u objektivnoj mogućnosti. Recimo da smo na Fakultetu taj dio problema prepoznali i barem djelomično, ili bolje rečeno inicijalno, na njega odgovorili. No drugi, dugotrajniji i zapravo teži dio problema jest onaj u praksi, u svakodnevici klinike ili ambulante, i o tome mogu govoriti brojne kolegice i kolege s duljim ili kraćim stažem. Ovaj je problem praktičarima osobito dobro poznat i struka mu se s vremenom putem međunarodnih udruženja nastoji posvetiti na što učinkovitiji i kvalitetniji način.

15. Mislite li da je moguće organizirati studij tako da studenti imaju više praktične nastave u manjim skupinama kako bi bolje savladali praktični dio nastave?


To u ovom trenutku nije moguće, ali sagledavamo rješenja u tom smjeru i očekujem i od sebe i svojih najbližih suradnika da neke pozitivne pomake učinimo u razumnom roku. Kao što sam već rekao, mi smo vrlo svjesni određenih nedostataka, koje smo uočili neovisno o bilo kakvim vanjskim prosudbama, a imamo dovoljno praktičnih iskustava da možemo o tome promišljati na pravi način.
Trudit ćemo se što prije ostvariti naše ciljeve, a sve u svrhu kako bi naši studenti bili zadovoljni i postali što bolji praktičari.

Dekan na kolonadama fakulteta.

16. Mislite li da je potrebno napraviti Hitni prijem kao zasebnu kliniku na fakultetu?


Hitni je prijem apsolutno nužan i intenzivno radimo na tome da ga unaprijedimo i funkcionalno i organizacijski. Za tako nešto potrebna su znatna financijska sredstva i konstantna ulaganja opreme, ali posebice i osoblja. No alternative nema, stoga ćemo poduzeti sve da ga dovedemo u punu funkciju, čim to bude moguće. Naravno, tu nam je od velike važnosti mišljenje kolega koji sudjeluju u hitnim dežurstvima, stoga je intencija razmotriti i njihovo stajalište i ideje u svrhu što produktivnije usluge.
Hitni prijem ne vidim kao zasebnu kliniku na fakultetu, već kao važan segment Sveučilišne veterinarske bolnice koji i u sadašnjem okviru radi jako dobro. Ali naravno, uvijek treba težiti unapređenju.
Smatram da je jako važno mladim kolegama koji rade u sustavu dežurstva pružiti potporu u usavršavanju, i stručnom i znanstvenom, čime će se unaprijediti kvaliteta usluge koju pružaju klinike, odnosno svi segmenti Sveučilišne veterinarske bolnice.

17. Imate li u planu provesti neke od prijašnjih zahtjeva studenata kao što su ormarići i veća menza?


Ne da su nam oba ova problema i više nego dobro poznata nego na njima već i radimo. Bolje rečeno, radili smo na tome intenzivno i s ponosom mogu reći da je već početkom mandata postavljeno oko 250 garderobnih ormarića u glavnoj zgradi Fakulteta i vrlo brzo ćemo ih i svečano pustiti u funkciju. To je i nama zadovoljstvo koje smo željeli realizirati čim prije i jako smo sretni jer smo u tome uspjeli. Projekt nove menze je u pripremi, ali ne načelno, nego vrlo konkretno. Radi se o vrlo kompleksnom i rekao bih gorućem problemu koji nije od jučer. No učinit ćemo sve što je u našoj moći da ga s Ministarstvom znanosti i obrazovanja, Sveučilištem u Zagrebu i Studentskim centrom i realiziramo. Ne mogu obećati rok kad će to biti, ali moja je velika želja da to ostvarimo do kraja mandata, znači do 2025. godine.

18. I za kraj što biste poručili studentima na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu?


Posebno pozdravljam i želim dobrodošlicu brucošima Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Hvala im svima na povjerenju što su izabrali i upisali studije našeg Fakulteta, bilo na hrvatskom bilo engleskom jeziku. Iznimno nam je važno da na našem Fakultetu nastavljate svoje obrazovanje i osobni razvoj. Isto tako želim istaknuti da Fakultet nisu samo predavanja, ispiti, zgrade i učionice.
Na Fakultetu provodimo vrijeme, živimo, radimo i učimo. Upisom na naš fakultet započela je vaša avantura studiranja, istraživanja i primjene stečenih znanja i vještina. Ni jedan fakultet nije „lagan“, no studij veterinarske medicine iznimno je gradivom opsežan i to je ono što ga možda izdvaja od drugih fakulteta, a osobito od drugih fakulteta u području biomedicine i zdravstva. Studij traje čak šest godina, a u fokusu našeg poučavanja i učenja u svakom se trenutku nalazi nekoliko „osnovnih“ životinjskih vrsta poput psa, mačke, konja, krave, svinje, malih preživača, a kroz brojne izborne predmete poučavanje se proširuje i još na mnoge druge vrste. Isto tako, specifičnost naše struke unutar područja biomedicine i zdravstva očituje se i u činjenici da naši pacijenti ne govore, odnosno ne verbaliziraju, ali „govore“ na nebrojeno mnogo drugih načina koje u danom trenutku moramo moći nepogrešivo razumjeti da bismo im mogli na prikladan način pomoći. I to je samo jedan od mnogobrojnih izazova s kojima se kao doktori veterinarske medicine svakodnevno susrećemo. Želim naglasiti da je u središtu mog programa student. Zajedno sa svojim najbližim suradnicima volio bih u ovom akademskom miljeu postići odnose i atmosferu u kojoj će student biti znatno motiviran i potican od nastavnika na studiranje, na svakodnevno strastveno istraživanje, a studiranje to na neki način i jest. Volio bih da student osjeti zadovoljstvo u napretku razvoja i usvajanja kompetencija koje će mu omogućivati da se jednom, nakon diplome, svim svojim bićem posveti pozivu koji ga je i potaknuo na upis studija veterinarske medicine. U tom procesu nema mjesta strogoći, već suradnji, motivaciji, želji za usvajanjem i prijenosom znanja, vještina i kompetencija. Na kraju bih poručio, dragi studenti Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koliko god Vam katkad bude teško, budite vrijedni, ustrajni i uporni i slijedite svoje snove. Želim da osjećate da Vam se sva vrata na putu k vašem cilju otvaraju, a prilikom svake prepreke da imate sigurnost koju ćemo Vam
pružiti i osigurati kao institucija i kao Vaši nastavnici.

Vezani sadržaji

Panel rasprava “Pritisak na veterinare – pitanje mentalnog zdravlja” i “Snaga žena u veterinarstvu – rastući broj doktorica veterinarske medicine”

Urednik

Debatni klub Veterina nastavlja Welfare education project

Urednik

Veterinarski dani 2023. u Osijeku

Urednik

Dan Fakulteta: 104.-obljetnica Veterinarskoga fakuteta Sveučilišta u Zagrebu, 10.11.2023.

Urednik

VETERINARSKI DANI 2023. :: Uvodna riječ :: prof. dr. sc. Marko Samardžija, dekan Veterinarskoga fakulteta u Zagrebu

Urednik

The Welfare Education project: drugo cjelodnevno predavanje – Gonçalo da Graça Pereira

Urednik

Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. Prihvati Više