Lidija Medven Zagradišnik, Doroteja Huber
Lidija Medven Zagradišnik, dr. med. vet., Doroteja Huber, dr. med. vet., Zavod za veterinarsku patologiju, Veterinarski fakultet u Zagrebu
Mastocitom klinički može oponašati različite kožne lezije, no najčešće se dobro diferencirani tumor pojavljuje kao spororastuća alopetična solitarna lezija, dok slabo diferencirani može biti ulceriran, s krvarenjima i edemom te satelitskim tumorima u okolini i izraženim brzim rastom. Važnu podskupinu čine lezije koje klinički sliče lipomu što naglašava važnost citološke procjene svih kožnih lezija. Rukovanje tumorom može osloboditi medijatore upale: heparin i histamin iz granula mastocita. Heparin uzrokuje lokalno krvarenje, dok histamin uzrokuje lokalni edem.
Zbog degranulacije mastocita tumor se može povećavati i smanjivati. Ako vlasnik primijeti leziju koja se iznenada pojavila, uvijek treba posumnjati na mastocitom. Ostali klinički znakovi rezultat su oslobađanja histamina i drugih vazoaktivnih tvari iz mastocita. Gastroduodenalni ulkusi relativno su česti u pasa s diseminiranom bolesti.
Histamin stimulira želučane H2-receptore, što rezultira povećanjem lučenja želučane kiseline te uzrokuje lokalnu ishemiju sluznice s posljedičnim stvaranjem ulkusa, povraćanjem, melenom, anoreksijom i abdominalnim bolom.
Rijetko se može pojaviti masivna degranulacija neoplastičnih stanica koja uzrokuje anafilaktičnu reakciju.
Mastocitom se dijagnosticira citološki u 92 – 96% slučajeva, no FNA-punkcijom se ne može odrediti stupanj malignosti. Za stupnjevanje tumora potrebna je histopatološka pretraga. Punktati mastocitoma sadržavaju mnogo stanica i jednostavno se identificiraju zbog metakromatskih intracitoplazmatskih granula. U slabo diferenciranim tumorima katkad nedostaju granule. Za njihovu identifikaciju rabe se specijalna bojenja: toluidinsko modrilo i Wright-Giemsa.
Histološki, tumor se sastoji od okruglih do poligonalnih stanica s centralno smještenom jezgrom i umjerenom svijetloružičastom citoplazmom koja sadržava metakromatske granule. Eozinofili su čest nalaz kod mastocita, a katkad predstavljaju i dominantnu staničnu populaciju što je prognostički povoljnije.
Histološko stupnjevanje definira prirodu, biološko ponašanje i razmjere bolesti. Danas se rabe dva tipa stupnjevanja: trostupanjska i dvostupanjska podjela. Histološki je stupanj najvažniji prognostički čimbenik za mastocitom. U trostupanjskoj podjeli mastocitom prvoga stupnja predstavlja dobro diferencirani tumor gdje su recidivi nakon kirurškog zahvata rjeđi, a u 90% slučajeva stopa preživljavanja je tri godine. Drugi je stupanj umjereno diferencirani tumor s niskim do umjerenim metastatskim potencijalom, a stopa preživljavanja od tri godine je u 55% slučajeva.
Treći stupanj predstavlja slabo diferencirani tumor s visokim metastatskim potencijalom, a u 10 – 15% slučajeva stopa preživljavanja je tri godine. U dvostupanjskoj podjeli kod mastocitoma niskog stupnja stopa preživljavanja je veća od dvije godine, a kod mastocitoma visokog stupnja prosječno manje od četiri mjeseca s ranijom pojavom metastaziranja.
Terapija izbora kod dobro i umjereno diferenciranih tumora je kirurška ekscizija sa širokim lateralnim marginama od 2 do 3 cm na mjestima gdje je to moguće. U tim je slučajevima potrebno histološki utvrditi da na rubovima margina nema tumora. Kod nekih slabo diferenciranih tumora kirurško uklanjanje može uzrokovati degranulaciju mastocita i oslobađanje proteaza s posljedičnim poremećajima u zacjeljivanju rane. Radioterapija može nakon kirurške ekscizije biti dobar izbor kod umjereno diferenciranih tumora, dok kemoterapija do sada nije dala značajnije rezultate. Inhibitori tirozin-kinaze mogu se primjenjivati u slučajevima neoperabilnog tumora ili pri pojavi recidiva gdje konvencionalna terapija nije prikladna ili dostupna.