Međunarodni dan zaštite životinja :: 4.10.2016.

Suživot kojeg je čovjek ostvario sa pojedinim životinjskim vrstama poput pasa vjerojatno jest određeni doseg. S druge strane, pogledamo li prema ostalim životinjskim vrstama, nije teško predvidjeti što je sve još pred nama ako ih zaista želimo zaštititi.Ovogodišnje obilježavanje Međunarodnog dana zaštite životinja na zagrebačkom Bundeku izgledalo je nešto skromnije nego prošlogodišnje, kako po broju posjetitelja tako i po broju štandova, ali i programu. Jedan od razloga zamjetno manjeg broja štandova dijelom je nepostojanje štandova veterinarskih organizacija, prvenstveno veterinarskih ambulanti male prakse koje su protekle godine bile prisutne u znatno većem broju; ove godine vidjeli smo samo štand Veterine Branimir i Veterinarske klinike Kreszniger. Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane također je na ovoj manifestaciji imala svoj štand vidljivo ističući i upućujući na odgovorno vlasništvo, kojeg bi svaki trenutni i budući posjednik svakog kućnog ljubimca trebao razvijati, barem kada su kućni ljubimci u pitanju. Čini se da je Uprava jedini aktivni subjekt u zaštiti životinja koji problem napuštenih ljubimaca nastoji i dijelom može spriječiti pa su i poruke javnosti usmjerene na prevenciju. Naravno da takav pristup ne treba očekivati među brojnim udrugama za zaštitu životinja jer one niti nisu u poziciji sprječavanja napuštanja kućnih ljubimaca, prvenstveno pasa, nego praktički nastoje sanirati posljedice nastale zbog neodgovornih vlasnika odnosno posjednika.Rad udruga za zaštitu životinja pozitivan je pokazatelj svijesti društva i treba ga njegovati, ali time ne sprječavamo napuštanje životinja. Stoga je ohrabrujuće to što se i u Hrvatskoj sve češće govori o odgovornom vlasništvu. No, sporo prelazimo s riječi na djela, a osim toga ovdje ponovo govorimo samo o psima jer su psi bili ne samo najbrojnije životinje na današnjoj manifestaciji nego i jedine životinje uopće uključene u njezin program. Pogrešno je životinje u obilježavanju Međunarodnog dana zaštite životinja poistovjetiti sa psima iako oni zavrjeđuju pažnju. Porazno djeluje spoznaja da u Hrvatskoj mnogi psi – kao najčešća i najprihvaćenija vrsta u suživotu sa ljudima – i danas proživljavaju psihičke i fizičke traume za koje su odgovorni ljudi. Ako nismo u stanju zaštititi svakog kućnog ljubimca, koliko smo daleko od zaštite životinja uopće? U svijetu se 4. listopada obilježava kao međunarodni dan zaštite životinja kako bi se upozorilo na probleme životinja i potaklo javnost na razmišljanje o odnosu ljudi prema životinjama obzirom na činjenicu da upravo ljudi najviše ugrožavaju životinje.U tom duhu možemo barem podsjetiti na probleme u očuvanju autohtonih divljih životinjskih vrsta, primarno zaštitu medvjeda (v. Life Dinalp Bear), zaštitu vukova, zaštitu autohtonih ptica grabljivica, ali i krupne šumske divljači koja i dalje stradava u žičanim ogradama na državnim granicama. Koliko su u Hrvatskoj kao i u svijetu ugroženi morski sisavci i što činimo da ih zaštitimo, iako je nedovoljno zasigurno nije nevažno barem spomenuti na Međunarodni dan zaštite životinja. Podsjetit ćemo ponovo i na aplikaciju za pametne telefone, koja je namijenjena očuvanju zaštićenih vrsta u Jadranu, “CROdolphin little” za dojavljivanje opažanja morskih sisavaca.
I rezultati brojnih provedenih istraživanja, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj (primjerice ‘teški metali‘, ) koriste nam u procjeni ugroženosti divljih životinjskih vrsta i mogućnostima zaštite životinja, a posredno i nas samih. Koliko smo svjesni ugroženosti bumbara i pčela kao kukaca oprašivača od insekticida, a time i ugroženosti ljudske vrste? To nije nikakva znanstvena fantastika nego stvarnost koju ne želimo vidjeti.
Suživot kojeg je čovjek ostvario sa pojedinim životinjskim vrstama poput pasa vjerojatno jest određeni doseg. S druge strane, pogledamo li prema ostalim životinjskim vrstama, nije teško predvidjeti što je sve još pred nama ako ih zaista želimo zaštititi. Hrvatsku vjerojatno uskoro očekuje novi Zakon o zaštiti životinja, ali i dug put u zaštiti životinja koji ovisi isključivo o našoj spremnosti da i ovakve zakone u praksi provodimo. No, da smo takvi, onda nam zakoni ne bi niti trebali. A što je sa pčelama i bumbarima?