Nikša Lemo
Dr. sc. Nikša LEMO, dr. med. vet., izvanredni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb
Opis slučaja: ženka jorkširskog terijera, stara četiri godine.
Anamneza
Ženka je redovito tretirana protiv unutarnjih i vanjskih parazita, cijepljena je i protiv bjesnoće i protiv drugih zaraznih bolesti.
Svrbež je započeo neposredno prije pojave problema s kožom i u vrijeme tog perioda antibiotska terapija (cefaleksin), kortikosteroid (deksametazon) i lokalna terapija Betadinom provedena je u dva navrata. Terapija kortikosteroidima nije utjecala na smanjenje svrbeža kod psa.
Opći klinički i dermatološki pregled
Kuja je bila u dobroj tjelesnoj kondiciji i pozorna tijekom pregleda. Sluznice i površinski limfni čvorovi bili su uredni, rektalna temperatura je iznosila 39,1 °C, bilo 120, disanje 60 i CRT je bio manji od dvije sekunde. U ambulanti, za vrijeme pregleda, svrbež nije bio uočen.
Dermatološkim pregledom uočene su kraste i papule s alopecijama i eritemom na dorzalnoj liniji leđa (Slika 1. i 2.).
Hiperpigmentacija je uočena u centru alopecije (Slika 3.).
Dijagnostika
Lista dermatoloških problema uključuje: kraste, papule, hiperpigmentaciju, alopeciju i svrbež. Lista diferencijalnih dijagnoza uključuje: dermatofitozu, stafilokokalni folikulitis, demodikozu, preosjetljivost na ubode buha, pemfigus foliaceus i dermatofilozu.
Dermatofitoza je postavljena na prvo mjesto budući da nije bilo poboljšanja za vrijeme terapije antibioticima, a ni kortikosteroidi nisu ublažili svrbež. Kako su lezije bile folikularne, stafilokokalni folikulitis i demodikoza isto su tako uzeti u razmatranje kao i specifična perzistentna infekcija poput dermatofiloze, gdje u kroničnoj infekciji dlačni folikul može biti zahvaćen. Preosjetljivost na ubode buhe je na listi zbog stalnog svrbeža i same lokalizacije lezije. Alopecije i kraste su sugestivne kod kroničnog tijeka pemfigusa foliaceusa, iako sama bolest započinje pustularnim dermatitisom.
Trihogram nije pokazao nikakve nepravilnosti u građi dlake i većina dlaka je bila u anagenoj fazi. Pretraga Woodovom lampom bila je negativna.
Svih pet dubokih struganja kože isto su tako bili negativni. Citološka je pretraga uzeta otiskom selotejpom bila negativna dok je ona uzeta otiskom stakalcem pokazala piogranulomatoznu upalu s prisutnošću brojnih neutrofila i 30% makrofaga. Uzorak za mikološku kulturu uzet je metodom „tepiha“ te je nasađen na Sabouraud dekstrozni agar.
Liječenje
Kako je kuja bila na terapiji cefaleksinom propisanim od strane veterinara isti tretman je nastavljen do sljedeće kontrole. Klorheksidin 3%-na kupka propisana je dva puta tjedno kao i aplikacija pipete selamektina (STRONGHOLD) svaka četiri tjedna.
U ovom su trenutku najvjerojatnije dijagnoze bile dermatofitoza i pemfigus foliaceus. Kontrolni pregled dogovoren je za tri tjedna kada će biti gotovi rezultati mikološke kulture i kada će biti znano hoće li biti potrebna biopsija kože.
Kontrolni pregled 1.
Na kontrolnom pregledu kuja je i dalje bila u dobroj kondiciji i svi fiziološki parametri su normalni. Svrbež je i dalje prisutan i liječenje nije imalo efekta na lezije na koži. Mikološka kultura pokazala je brojne kolonije Microsporum canis (Slika 4.).
Sabouraud dekstroznom agaru.
Liječenje
Terapija antibioticima je prekinuta kao i antiseptičke kupke. Itrakonazol (ITRAFUNGOL) 5 mg na kg svakih 24 sata propisani su u maniri pulsne terapije, sedam dana tretmana i zatim sedam dana pauze u tri ciklusa ponavljanja.
Preporučena je i lokalna terapija enilkonazolom (IMAVERAL) dva puta tjedno u prva dva tjedna, zatim jednom tjedno. Čišćenje kuće i automobila usisavanjem te dezinfekcija sa sredstvom za čišćenje koje sadrži enilkonazol (CLINAFARM) je preporučeno. Sljedeći kontrolni pregled dogovoren je za mjesec dana.
Kontrolni pregled 2.
Kuja je i dalje u dobroj kondiciji i svi fiziološki parametri su normalni. Dlaka je počela prorastati alopeciju, ali nova dlaka je tamno plave do crne boje. Svrbež više nije prisutan. Uzet je uzorak za mikološku kulturu. Nastavak sistemske i lokalne terapije kao što je propisano na prethodnom kontrolnom pregledu 1. do sljedećeg negativnog rezultata mikološke kulture. Kultura uzeta na analizu na kontrolnom pregledu 2. je bila negativna.
Kontrolni pregled 3.
Nisu uočene promjene u općem stanju, niti su uočene promjene na koži. Vlasnici nisu primijetili češanje. Uzet je uzorak za novu mikološku kulturu. Nastavljena je samo lokalna terapija enilkonazolom jednom tjedno, svi ostali tretmani su prekinuti. Kultura uzeta na analizu na kontrolnom pregledu 3. je bila negativna.
Liječenje je u potpunosti prekinuto nakon drugog negativnog rezultata.
Rasprava
Dermatofitoza spada u grupu zaraznih bolesti prouzročene razmnažanjem patogenih gljivica kod ljudi i životinja u tkivima koja sadrže keratin (koža, nokti, dlaka). U pasa, rodovi Microsporum i Trichophyton su često uključeni u infekciju (Guillot, 1999.). Rod Microsporum sadrži sedamnaest vrsta i sve formiraju makrokonidije i mikrokonidije. Njihov oblik, veličina i stanična stijenka su važne i karakteristične za njihovu identifikaciju (Viani i sur., 2001., Brouta i sur., 2002., Kozak i sur., 2003., Perrins i Bond, 2003., Sharma i sur., 2007.). Razlikovanje ovog roda od roda Trichophyton bazira se na debljini makrokonidijalne stjenke, iako je u praksi to ponekad teško uočiti (Pinter i Štritof, 2004.). Microsporum canis je najčešća vrsta koja prouzroči dermatofitozu kod pasa, trihofitoza je manje zastupljena. U periodu od tridesettri godine (od 1970. do 2002. godine) 3854 psa s različitim dermatološkim problemima pregledano je na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu kliničkim i laboratorijskim pregledom kože i dlake, a kod 66 pasa izoliran je Trichophyton mentagrofites dok Microsporum canis je izoliran u 840 slučajeva (21,8%) (Pinter i Štritof, 2004.).
Retrospektivna studija dermatofitoze kod jorkširskih terijera provedena na klinici u Parizu od 27 testiranih pasa, 7 je bilo pozitivno na Microsporum canis dok je 1 uzorak bio pozitivan na Trichophyton menagrofites. Dermatofitoza kao kožna bolest karakterizirana je kružnim multifokalnim alopecijama, eritemom, ljuštenjem kože i krastama.
Onihomikoza prouzročena Microsporum canis je rijetka, ali je opisana u jorkširskog terijera. Kerion, kao forma dermatofitoze, predstavlja upalni odgovor domaćina i karakteriziran je kao prominentna kružna lezija prosječne veličine od 1 cm u promjeru. Generalizirana forma dermatofitoze je uočena u perzijskih mačaka i jorkširskih terijera (Sparkes i sur., 1993., Cerundulo, 2004.). Psi koji obolijevaju od Microsporum canis infekcije mogu imati lezije po čitavom tijelu i nema predispozicijskog mjesta. U prikazanom slučaju multifokalna alopecija s eritemom i hiperpigmentacijom uočene su na dorzalnoj liniji tijela. U jednom izvješću kod mlade ženke mančesterskog terijera mnogostruki dermalni i subkutani čvorići su se razvijali uz kroničnu površinsku dermatofitozu.
Mikološke kulture iz uzorka biopsije čvorića pokazale su razvoj Trichophyton mentagrofites kolonija (Bergman i sur., 2002.). U literaturi objavljen je samo jedan slučaj dermatofitoznog granuloma u psa prouzročenom Microsporum canis (MacKay i sur., 1997.). Diferencijalne dijagnoze kod dermatofitoze uključuju demodikozu i stafilokokalni folikulitis.
Kod različite kliničke slike kada je prisutan krustozni dermatitis pemfigus foliaceus može biti dodan u listu diferencijalnih dijagnoza (Peters i sur., 2007.).
Orijentacijska dijagnostička metoda obuhvaća mikroskopsku pretragu strugotine kože i dlake. Te pretrage su jednostavne i mogu biti obavljene sa standardnom opremom u veterinarskoj ambulanti. Ukoliko je direktna pretraga uzorka pozitivna, druge dijagnostičke metode su neophodne. Sekundarna kontaminacija dlaka s nepatogenim gljivicama može biti uočena ovim testom.
Kliničari isto tako koriste Woodovu lampu kao orijentacijski test. Istraživanje je provedeno na 8 jorkširskih terijera s pozitivnom mikološkom kuturom na dermatofite, a samo je jedan test s Woodovom lampom bio pozitivan. Ako je test s Woodovom lampom negativan samo mikološka kultura može isključiti dijagnozu dermatofitoze budući da je statistički 50% pregleda Woodovom lampom negativno. Ako je pas zaražen Microsporum canis, Sabouraoud dektrozni agar je izbor za mikološku kulturu da bi se potvrdila infekcija.
Patohistološki se hife gljivica mogu prikazati bojanjem po HES, PAS ili GMS. Retrospektivna studija provedena na 190 biopsata psa kože od kojih su 95 dijagnosticirani ili dermatofitozom ili pemfigus foliaceus. Svi uzorci su bojani s HES, PAS i GMS. Dermatofiti nisu bili viđeni ni u jednom slučaju kod pemfigusa. Akantoliza karakteristična za pemfigus je viđena u 14% uzoraka kod slučajeva s dermatofitozom gdje nijedan klinički znak nije bio povezan s penfigusom foliaceusom. U slučajevima s pemfigusom viđen je signifikantan broj akantolitičkih stanica. Trichophiton spp. najviše je bio uključen u akantolitičku dermatofitozu od ostalih gljivica (Peters i sur., 2007.).
Liječenje dermatofitoze se sastoji od aplikacije različitih antimikotičnih lijekova, lokalno i sistemski. Lokalna terapija s 0,25% enilkonazol kupkama i kombinacijom 2% mikronazol-klorheksidin pokazali su dobre rezultate u kliničkim studijama, dok su itrakonazol, grizeofulvin i terbinafin pokazali poboljšanje kao sistemski lijekovi (Moriello, 2004., Hofbauer i sur., 2002.). Liječenje može trajati od 2 do 4 mjeseca dok se god ne dobiju dvije uzastopne mikološke kulture negativne u razmacima od mjesec dana.
Dezinfekcija s kloridnim dezificijensima ili enilkonazolom pokazala se uspješna u eliminiranju spora iz okoline. Gljivična cjepiva nisu dala dovoljno dokaza da su učinkovita kao prevencija ili dio liječenja kod dermatofitoze.
Sažetak
Ženka jorkširskog terijera dovedena je u dermatološku ambulantu zbog gubitka dlake i papulokrustoznog dermatitisa. Kraste i papule su uočene na koži leđa i nije bilo poboljšanja na terapiji s antibioticima, kortikosteroidima i lokalnoj terapiji s antispeticima. Kortikosteroidi nisu imali utjecaj na svrbež. Trihogram je bio uredan te je većina dlaka bila u anagenoj fazi rasta. Test Woodovom lampom je bio negativan. Svih je 5 dubokih struganja kože bilo negativno. Citologija napravljena sa selotejpom bila je negativna, a ona napravljena iz otiska stakalca pokazala je piogranulomatoznu upalu s prisutnim brojnim neutrofilima i 30% makrofaga. Uzorak kože i dlake je uzet za mikološku kulturu. Brojne kolonije M. canis su izrasle na podlozi. Propisana je terapija Itrakonazolom u tjednim pulsnim intervalima uz lokalnu terapiju enilkonazolom dva puta tjedno prva 2 tjedna, a zatim jednom tjedno.
Sistemska i lokalna terapija su prekinute nakon dva uzastopna negativna rezultata testova provedenih na mikološkim kulturama.
Literatura [… prikaži]
Microsporum canis Infection in a Yorkshire Terrier – A Case Report
Nikša LEMO, DVM, PhD, Associate Professor, Faculty of Veterinary Medicine, Zagreb
A Yorkshire terrier bitch was referred for alopecia and papulo-crustous dermatitis.
Crusts and papules were observed on the dorsal body line and no response observed to previous treatments with antibiotic therapy, corticosteroid and topical treatment with antiseptics. Corticosteroid treatment had no effect on the pruritus. A trichogram did not reveal any hair abnormalities; most hairs were in the anagen phase. A wood lamp examination was negative. All five deep skin scrapings were negative. Cytology collected with tape was negative though cytology of skin impression smears revealed pyogranulomatous inflammation with the presence of numerous neutrophils and 30% macrophages. A skin sample was taken for fungal culture and numerous colonies of Microsporum canis were isolated. Itraconazole was prescribed in a pulse-dosing schedule: treat for 7 days and then stop treatment for 7 days and topical treatment with enilconazole twice weekly for the first two weeks, then once per week. Systematic and local treatment were stopped after two consecutive negative mycological cultures.