Mitovi i istine o stjenicama

Prof. dr. sc. Albert Marinculić
Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Postoje brojne teorije i mitovi o stjenicama koje potječu već od 100. godine prije Krista kada su prvi put harale Italijom. Naravno, tada se mislilo da se ovi štetnici koji sišu krv mogu koristiti u medicinske svrhe, za liječenje upala uha i “histerija”. U stvari,o stjenicama se govori već u staroj Grčkoj još od 400. godine prije Krista. O problemima u Njemačkoj se govori već u 11. stoljeću, u Francuskoj u 13. stoljeću, a u Engleskoj od 1583. Za istaknuti je da su stjenice predstavljale ozbiljan problem u američkim vojnim bazama tijekom Drugog svjetskog rata.

**Izvor fotografije**: https://www.westernexterminator.com/blog/wp-content/uploads/2018/01/Bed-Bug-Close-Up-1024×768.jpg

Stjenice ne možemo vidjeti golim okom.

Nije točno jer stjenice su kukci tamno crvenkasto-smeđe boje (još tamnije nakon krvnog obroka) i veličine su otprilike sjemenke jabuke. U ranoj dobi su svjetlije boje i mogu biti male kao glava pribadače.

Stjenice skaču i lete.

Ni ovo nije točno jer stjenice nemaju krila, tako da ni ne mogu letjeti. Ni nožice im nisu prilagođene skakanju. Najviše što mogu je puzati brzinom od otprilike 1 metra u minuti.

Stjenice grizu samo noću.

Noćno hranjenje im najviše odgovara, no hraniti će se bilo kada im se ukaže prilika. Na primjer, ako osoba radi noću i spava danju, stjenice će se zadovoljiti dnevnim hranjenjem. Spavanje s upaljenim svjetlima neće ih nimalo smetati.

Stjenice nalazimo samo u krevetu.

Stjenice vole boraviti u blizini izvora topline (i krvi), ali se mogu naći svugdje gdje ljudi provode vrijeme u odmoru kao što su fotelje, invalidska kolica. Stjenice se također mogu naći i u tepihu, pukotinama poda i namještaja.

Stjenice putuju na ljudima.

Vjerojatno ste čuli da su stjenice česti putnici. Ima tu i istine. Međutim, stjenice ne putuju na ljudima. Za razliku od krpelja ili ušiju, stjenice se ne hvataju za svoje domaćine, pogotovo kada se oni kreću. Vjerojatnije je da će putovati skrivene s osobnim stvarima u putnoj prtljagi.

Stjenice prenose bolesti.

Anksioznost, neprospavane noći, svrbež, sve su to posljedice napada no to nisu prenosive bolesti. Sekundarna infekcija može nastati češanjem mjesta ugriza stjenica prljavim noktima.

Stjenice napadaju samo ljude.

Stjenice se radije hrane na ljudima, ali mogu se nahraniti na bilo kojoj životinji. To uključuje pse, mačke, glodavce i ptice. Pseće prostirke mogu biti idealna skloništa.