Izlaganje sa skupaZoonoze i Jedno zdravlje

Mjere sprječavanja zaraznih bolesti koje prenose komarci

Pavle Jeličić
Hrvatski zavod za javno zdravstvo

Izvor: Knjiga sažetaka poslijediplomskog tečaja trajnog usavršavanja ‘Jedno zdravlje’ – emergentne i re-emergentne zoonoze: prošlost, sadašnjost i budućnost

Pavle Jeličić, dr.med. spec. epidemiologije Hrvatski zavod za javno zdravstvo
Pavle Jeličić, dr. med. spec. epidemiologije
Hrvatski zavod za javno zdravstvo
Od kada je 50-tih godina prošlog stoljeća iskorijenjena malarija, u Hrvatskoj su komarci imali ulogu napasnika sve do pojave novih bolesti prenosivih komarcima, a koje nikad prije nisu bile prisutne na hrvatskom tlu. Tome da su komarci sada, ne samo napasnici već i prijenosnici zaraznih bolesti doprinosi i pojava novih vrsta komaraca kao potencijalnih prijenosnika zaraznih bolesti, npr. tigrasti komarac, koji se proširio Europom i Hrvatskom zahvaljujući pojačanom transportu ljudi i roba te globalnom zatopljenju.
Tako se u cijeloj Europi bilježe pojave novih zaraznih bolesti prenosivih komarcima, kao što su denga, zapadno-nilska groznica, Zika virusna bolest, chikungunya i dr. Navedene bolesti se prenose tako što komarac, nakon što usisa krv zaražene osobe prilikom sljedećeg hranjenja ispušta zaraženu slinu u novu žrtvu. Samo ženke komaraca sisaju krv koja im je potrebna za razvoj jajašaca.

Pri razmatranju zdravstvenih posljedica koje su vezane uz komarce ne treba zanemariti njihovo smetanje normalnom odvijanju čovjekovih aktivnosti, kao ni kožne promjene koje oni svojim ubodima mogu izazvati. Komarci mogu noću remetiti čovjekov san čime mogu prouzročiti iritabilnost, pospanost i nesposobnost za rad, a danju mogu remetiti čovjekove aktivnosti bilo da se radi o radu ili rekreaciji. U osjetljivih osoba ili ukoliko ih ima puno, svojim ubodom prilikom kojega ženka komarca u ciljnu kožu ubrizgava svoju slinu koja širi krvne žile i sprječava koagulaciju krvi, mogu prouzročiti značajne kožne probleme, urtike, eritem, alergijske promjene te, kao posljedica intenzivnog svrbeža, sekundarne infekcije zbog oštećenja kože nastalog češanjem i grebanjem.

U mnogim krajevima svijeta komarci su prenosioci mnogih teških i pogibeljnih bolesti. Njihova osobina da sišu krv na nekoliko domaćina uzastopce pogoduje prijenosu mikroorganizama koji žive u krvi i krvnim stanicama s jednog domaćina na drugog. Među najpoznatije bolesti koje prenose komarci spadaju malarija, žuta groznica, denga, zapadno nilska groznica, zika virusna bolest, filarijaza i arbovirusne groznice i encefalitisi. Neke od navedenih bolesti kao što su zapadno nilska groznica i denga su evidentirane i u Hrvatskoj unatrag nekoliko godina.

Glede vektorskih zaraznih bolesti u svijetu, podaci Svjetske zdravstvene organizacije govore o 3,3 milijarde ljudi koji žive u rizičnim područjima gdje ima malarije, a ljudi se liječe od malarije u više od 100 zemalja. Procjenjuje se da u Africi od malarije umire oko pola milijuna djece, mlađe od 5 godina, svake godine (WHO, 2014.).
Najveći problem predstavljaju zemlje gdje kontrola nije uspostavljena. Proširimo li gledište na druge bolesti koje mogu prenijeti komarci slika postaje još mnogo ozbiljnija. Hrvatska ima odavno uspješno uspostavljen sustav kontrole komaraca što potvrđuje i iskorjenjivanje malarije u 50-tim godinama prošlog stoljeća. Kontrola komaraca obuhvaća monitoring i istraživanje komaraca, preventivne mjere i edukaciju, tretmane suzbijanja komaraca u stadiju ličinki (larvicidni tretmani) i odraslom stadiju (adulticidni tretmani), dinamiku izvođenja tretmana, nadzor nad provedenim tretmanima i kontrolu učinkovitosti istih.

Komarcima je za razvoj i razmnožavanje osim krvi neophodna i stajaća voda u koju ženke komaraca liježu jaja. Ovisno o vrsti, mogu se razvijati u različitim tipovima voda, od čistih do izrazito zagađenih.
Tako su i osnovne mjere prevencije razvoja i razmnožavanja komaraca usmjerene na uklanjanje vode kao osnove za razvoj i razmnožavanje komaraca. Naime, najdjelotvorniji način borbe protiv komaraca je uklanjanje mjesta za razvoj njihovih legla, a to su razne nakupine vode u našem okolišu, u vrtovima, dvorištima, na balkonima ili terasama te neisušene lokve, kanali, vode u prirodnim udubljenjima u drveću, poplavljene površine i male stajaće vode.

Kroz posljednjih deset godina Aedes albopictus ili tigrasti azijski komarac se udomaćio na našem području te predstavlja invazivnu vrstu, što znači da se brzo širi zahvaljujući svojoj sposobnosti brzog razmnožavanja i prilagodljivijoj biološkoj naravi sa sposobnošću preživljavanja zime u embrionalnoj diapauzi te izvanrednom agresivnošću prema novim prostorima. Osim toga, tigrasti komarac je i potentan vektor za prijenos nekolicine zaraznih bolesti kao što su denga i zika virusna bolest. Na našem području najčešće se razvija u naseljima, u umjetnim leglima kao npr.: odbačene posude i predmeti koji zadržavaju kišnicu, nepoklopljene posude s vodom za zalijevanje u vrtovima, gume (automobilske i dr.) na otvorenome, vaze na grobljima, nepropisno odbačen otpad u okoliš, ulični slivnici u kojima stoji voda, plitice za cvijeće te brojni drugi predmeti koji zadržavaju vodu.

Denga i zika virus se prenosi ubodom komaraca iz roda Aedes koji su najaktivniji ujutro i predvečer.
Osnovni vektor denga i zika virusa je vrsta Aedes aegypti (Linnaeus in Hasselquist, 1762) koja nije rasprostranjena na području Europe, osim na otoku Madeira (portugalska regija u Atlanskom oceanu).
Obzirom da je tigrasti komarac – Aedes (Stegomyia) albopictus (Skuse, 1894), koji također može prenijeti denga i zika virus, danas udomaćen u mnogim dijelovima Europe, naročito oko Mediterana pa tako i u Hrvatskoj, teoretski postoji mogućnost daljnjeg širenja infekcije od ovakvih importiranih slučajeva unutar Europe.

Iako još nije pouzdano utvrđena uzročna veza, sve je više indicija da je zika virusna infekcija povezana s povećanim rizikom neželjenih ishoda trudnoća, poput spontanih pobačaja, prijevremenih porođaja ili pojave prirođenih malformacija novorođenčadi (mikrocefalija) od žena koje su tijekom trudnoće bile zaražene zika virusom. Također, u nekima od epidemijom zahvaćenih zemalja zabilježena je i veća učestalost neuroloških i autoimunih komplikacija (kao što je Guillian Barré-ov sindrom) u odraslih osoba, što je također predmet intenzivnog istraživanja.

Najvažnija mjera u sprječavanju razvoja i širenja tigrastih komaraca je uklanjanje legla, zbog čega je edukacija građana od iznimne važnosti. Jedina mjera koja je doista učinkovita s epidemiološkog stanovišta je sustavna preventivna dezinsekcija, s ciljem da se populacija komaraca koji prenose virus svede na najveći mogući minimum. Ovu vrstu nije moguće svesti prije ljeta na minimum, a razlog je biologija tigrastog komarca. Preventivna dezinsekcija za tigraste komarce se ne provodi u proljeće, niti se tijekom zime ova vrsta na našem području može ciljano suzbijati. Stoga je preporuka preventivnu dezinsekciju pojačati u vrijeme kada monitoring pokaže pojačanu aktivnost komaraca iz roda Aedes te ju prilagoditi prema preporukama entomologa, na način da se pojačano cilja populacije komaraca roda Aedes.

Vezani sadržaji

Seroprevalencija virusa Zapadnog Nila u ptica u europskim državama: sistematski pregled

Urednik

Dijagnostika i prevencija bedrenice

Urednik

Dirofilaria repens: čimbenici emergentnosti i dokazi prilagodbe na ljude

Urednik

Mjesto i uloga čovjeka u epidemiologiji parazitskih zoonoza

Urednik

Afrička konjska kuga: rizik od pojave bolesti i moguće posljedice za konjogojstvo Hrvatske

Urednik

Svjetski dan Jednog zdravlja: Brigom za Jedno zdravlje smanjuje se rizik od budućih pandemija

Urednik

Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. Prihvati Više