Treatment possibilities for knemidocoptosis in budgerigars (Melopsittacus undulatus) and other bird species
Svezak/Number 2 | Godište/Volume 29 | Stranice/Pages 73-164 | Godina/Year 2006 | Zagreb, Croatia
Darko Sakar (1), Hrvoje Pavasović (2), Danijela Gnjatović (3), Tatjana Sakar (4)
(1) Zavod za farmakologiju i toksikologiju,
Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
(2) Hrvatsko veterinarsko društvo, Hrgovići 63, Zagreb
(3) Veterinarska ambulanta DIA-VET, Ilica 474, Zagreb
(4) Lek Zagreb d.o.o., Maksimirska 120, Zagreb
Sažetak
Knemidokoptoza je parazitoza koja među pticama kućnim ljubimcima najčešće zahvaća tigraste papigice (Melopsittacus undulatus), ali i brojne druge vrste ‘kaveznih ptica’ i onih u prirodi. U Hrvatskoj trenutno nema gotovih veterinarskih lijekova registriranih za terapiju te bolesti. Neki od akaricidnih pripravaka koji su se prije koristili više nisu u upotrebi (bromciklen – Alugan® – zabranjen) ili ih više nema na našem tržištu (monosulfiram – Tetmosol® 25%, krotamiton – Eurax® losion). Najveći broj akaricidnih pripravaka primjenjuje se izravno na promijenjena mjesta na kljunu, okolini kljuna, pokljunici, oko očiju i kloake te na neopernaćenim dijelovima nogu. U magistralnim i gotovim pripravcima za suzbijanje Knemidocoptes grinja akaricidi su najčešće ugrađeni u uljne ili masne podloge koje nerijetko zamaste perje te djeluju štetno na ptice. Posljednjih godina rasprostranjena je upotreba avermektina (ivermektin, moksidektin, selamektin), akaricida sustavnog djelovanja koji se u pravilu primjenjuju nakapavanjem na kožu (spot on), a nakon prethodnog razrjeđenja s propilenglikolom. Posebna pogodnost avermektina je njihov prolongirani učinak te ih je dovoljno aplicirati 2-3 puta sa razmakom od 7-10 dana. U SAD, Europi i Australiji registrirano je 11 gotovih veterinarskih lijekova za terapiju knemidokoptoze tigrastih papigica, kanarinaca i drugih vrsta ptica, a prevladavaju spot on oblici ivermektina i moksidektina.
Ključne riječi: knemidokoptoza, tigrasta papigica (Melopsittacus undulatus), akaricidi, liječenje
Abstract
Knemidocoptosis is parasitic disease mostly found in budgerigars (Melopsittacus undulatus), but also in captive and free living birds. At the moment in Croatia there’re no veterinary drugs registered for treatment of knemidocoptosis. Some formerly used acaricides are no longer available (bromcyclen – Alugan® – forbidden) or not present on our market (monosulphiram – Tetmosol® 25%, crotamitone – Eurax® lotion). The most of acaricide preparates are applied directly on affected areas (local treatment) on beak and its sourroundings, on cere, around eyes and cloaca and also on featherless parts of legs. In magistral and trademark products for treatment of Knemidocoptes mites, acaricides are usually incorporated in oil and fatty bases which often cause oily plumages and affect termoregulation of birds. In the past years systemic acaricides from avermectine group (ivermectin, moxidectin, selamectin) are widelly used as spot on application (injection solutions dilluted with propylene glycol prior to application). Particular advantage of avermectines is their long action, so they are applied 2-3 times with dose interval of 7-10 days. In USA and Europe there’re cca 11 trademark products for treatment of knemidocoptosis of budgerigars, canaries and other bird species. Most of them are spot on formulation of ivermectin and moxidectin.
Key words: knemidocoptosis, budgerigar (Melopsittacus undulatus), acaricides, treatment
UVOD
Šuga tigrastih papigica (knemidokoptoza) i nekih drugih vrsta ‘sobnih ptica’ te ptica iz prirode jedna je od čestih parazitskih bolesti s kojom se susreću veterinari u maloj praksi. Za liječenje knemidokoptoze danas u Hrvatskoj nema registriranih gotovih pripravaka. Neki od ranije upotrebljavanih lijekova već su duže vrijeme zabranjeni (lindan – Gamacid®, brom-ciklen – Alugan®) ili su povučeni s tržišta (monosulfiram – Tetmosol®). Također kod nas više nema gotovih preparata za liječenje skabiesa (svrab) u ljudi koji su se ponekad koristili u veterinarstvu (krotamiton – Eurax®).
U članku smo naveli osnovne značajke Knemidocoptes šuge sobnih ptica osvrnuvši se na mogućnosti njenog liječenja s gotovim, oficinalnim i magistralnim pripravcima. Na temelju osobnih iskustava i literaturnih podataka dan je opširan pregled lijekova koji se mogu rabiti za suzbijanje ove parazitoze. Posebno su istaknute mogućnosti ‘extra/off label’ upotrebe veterinarskih pripravaka registriranih za druge životinjske vrste i indikacije.
KNEMIDOKOPTOZA TIGRASTIH PAPIGICA I DRUGIH VRSTA PTICA
Povijest
Bolest pod nazivom ‘ljuskave noge’ i/ili ‘ljuskavo lice’ spominje se još 1939. godine u kanarinaca, rjeđe u tigrastih papigica, iako u to vrijeme još nije bila razjašnjena etiologija ove parazitoze (Stroud, 1939). Uzročnika šuge u papigica opisali su prvi Lavoipierre i Griffiths (1951) u Velikoj Britaniji, a kod nas je knemidokoptoza tigrastih papigica bila dokazana 14 godina kasnije (Vražić i Karlović, 1965). Navedeno patološko stanje kod domaće peradi u našim krajevima nazivalo se ponekad vapnene noge (Babić i sur., 1956; Šibalić i Cvetković, 1987).
Proširenost knemidokoptoze među vrstama ptica
Uzročnik šuge tigrastih papigica (Melopsittacus undulatus), na temelju parazitološke sistematike, uvršten je u koljeno Arthropoda (člankonošci), razred Arachnea (paučnjaci), podrazred Acaria /=Acari, Acarina, Acarida/ (grinje), porodicu Knemidocoptidae, rod Knemidocoptes, a vrsta je Knemidocoptes pilae (Eckert i sur., 2000). Grinja Knemidocoptes pilae, osim kod tigraste papigice utvrđena je u brojnih drugih vrsta ptica iz reda papagajki (Psittaci) kao što su: mala Aleksandra (Psittacula eupatria spp. nipalensis), papiga opatica (Myiopsitta monachus), žutokapa kozica (Cyanoramphus auriceps), papiga nimfa (Nymphicus hollandicus), modrolica papiga (Neophema splendida), princezina papiga (Polytelis alexandrae), žutokukmasti kakadu (Cacatua galerita galerita), tamaulipska amazonka (Amazona viridigenalis) i dr. (Petrak, 1969; Kronberger, 1974; Baillie i Tierney, 1979; Zenoble, 1991; Perry i sur.,1991; Ritchie i sur. 1994; Kralj, 2006). Kronberger (1974) navodi da je kod ptica kućnih ljubimaca, ptica iz prirode te u domaće peradi izolirano 9 različitih vrsta grinja iz roda Knemidocoptes. Kod kokoši, purana, biserki, fazana i japanskih prepelica uzročnik šuge je najčešće grinja Knemidocoptes mutans. Zanimljivo je da je pri hvatanju i prstenovanju ptica u prirodi knemidokoptes šuga ustanovljena u brojnih vrsta ptica kao što su: američki drozd (Turdus migratorius), zeba (Fringilla coelebs), plamenokrili vranjak (Agelaius phoeniceus), tasmanski gavran (Corvus tasmanicus), prerijski škanjac (Buteo swainsoni) i dr. (Heinzel i sur., 1999; Pence i sur., 1999; Miller i sur., 2004; Carnegie Museum of Natural History; Northwestern State University Louisiana). Kod golubova i pojedinih vrsta ptica pjevica, a prije svega kod kanarinaca i zebica, kao uzročnik ‘bolesti ljuskavih nogu’ navode se ponajprije vrste Knemidocoptes jamaicensis i K. mutans (Kummerfeld, 2003).
Etiologija
Odrasla ženka šugarca Knemidocoptes pilae veličine je 0.4 x 0.3 mm. Mužjaci su dugi 0.22 mm, a široki 0.15 mm. Okruglo do jajoliko tijelo ima 4 para razmjerno kratkih nogu poput batrljaka (slika 1.). 
Samo su prednji parovi nogu u cijelosti razvijeni, dok su oba para stražnjih nogu slabije razvijena, što umanjuje pokretljivost adultnih šugaraca. Grinje Knemidocoptes pilae u epidermisu buše hodnike do bazalne membrane na čijem kraju ženke polažu jajašca ili ličinke. Razvojni ciklus – jajašce, ličinka (6 nogu), 2 stadija nimfe (8 nogu) kod muških grinja završi za približno 20, a kod ženki za 26 dana (Kutzer, 1992). Odrasla ženka može položiti jajašca s razvijenom ličinkom (ovoviviparna) ili polaže već oslobođene ličinke (viviparna). Svi razvojni stadiji susreću se u koži papigica. Šugarci su najbrojniji u stratum germinativum epidermisa gdje, kod oboljelih tigrica, nastaju tipične hiperkeratotične promjene spužvaste strukture.
Epizootiologija
Rezervoari uzročnika knemidokoptoze su latentno invadirane ptice u uzgojima. Izvor invazije mogu biti i divlje ptice koje ponekad uđu u volijere (ptičarnike) te dolazi do neposrednog kontakta s pticama u uzgoju. Kao invazijski stadij to su, prije svega, vrlo pokretne ličinke sa 6 dugih nogu. Ptice se mogu invadirati izravnim kontaktom sa zaraženim jedinkama te otpalim rožnatim izraslinama s kože. Tigraste papigice najčešće se invadiraju dodirom zaraženih roditelja s mladuncima u gnijezdu pri hranjenju (Wichmann i Vincent, 1958). Do širenja grinja s lica na noge, okolinu kloake ili obratno kod tigrastih papigica najčešće dolazi kada se ptice usljed svrbeža grebu nogama po glavi ili kljunom čiste okolinu kloake.
U pojedinim uzgojima tigrastih papigica može biti do 55% klinički vidljivo bolesnih jedinki (Kronberger, 1974). To pokazuje da se mlade papigice invadiraju u gnijezdu pri hranjenju od zaraženih roditelja. U bolesničkom materijalu obrađenom tijekom 1976. i 1977. godine na Klinici za unutarnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu od 390 pregledanih papigica knemidokoptoza je bila utvrđena kod 7.6% tj. kod 30 papigica (Sakar, 1977). Gotovo ista pojavnost ove parazitoze od 7% utvrđena je u Njemačkoj (Freytag i Bendheim, 1965). Zanimljivo je da je i nakon 30 godina ova parazitoza u Zagrebu jedna od često utvrđenih bolesti (Prukner-Radovčić i Horvatek, 2006). Pri analizi dobi tigrica oboljelih od knemidokoptoze u Zagrebu, u starosti do godine dana bilo je 83% papigica (Sakar, 1977). Freytag i Bendheim (1965) također su utvrdili učestalu pojavu šuge u mladih papigica: najmlađa jedinka bila je u dobi od 3 mjeseca, 30% invadiranih bilo je u dobi od 6 mjeseci, 49% u dobi od 1-2 godine, a tek 21% šugavih papigica odnosilo se na jedinke u dobi od 3-6 godina.
Patogeneza i klinička slika
Zanimljivo je da papigice invadirane uzročnicima šuge ponekad mjesecima, pa i godinama ne iskazuju klinički vidljive znakove knemidokoptoze (Kronberger, 1979). Za sada nije u cijelosti razjašnjeno zašto obole neke starije papigice koje se i po nekoliko godina drže odvojeno od drugih ptica, odnosno zašto se ne invadiraju sve zdrave papigice koje su mjesecima smještene u krletki zajedno s bolesnima. Vjerojatno je da se zbog stresnih činitelja, kao što su: prenapučenost, boravak u vlažnim i hladnim prostorijama, nedostatna hranidba, manjak vit. A, poremećaji mijene tvari, tumorske bolesti i dr., u latentno invadiranih ptica jave klinički znakovi knemidokoptoze (Kummerfeld, 1989).
Nadražaj epiderme kod tigrastih papigica oboljelih od knemidokoptoze nastaje zbog mehaničkog djelovanja usnog aparata grinja (gnatosoma) prilikom grizenja, a zbog prisutnosti keratinaze u njihovu sekretu. Proliferacija epitela s izrazitom hiperkeratozom u pojedinih ptica dovodi do stvaranja i do 1 cm debelih rožnatih naslaga, što narušava opće zdravlje papigice.
Šugarci Knemidocoptes mutans u domaće peradi i brojnih vrsta ptica u prirodi ograničeni su na kožu nogu (slika 11. i 12.). Predilekcijska mjesta za pojavu šuge u tigrastih papigica su ugao kljuna i okolina očiju (Knemidocoptes pilae). Već je spomenuto da se kod knemidokoptoze tigrica, osim na navedenim područjima, promjene mogu naći i na dijelovima tijela obraslim perjem kao što su područje trtične žlijezde, vrhovi krila tj. mjesta koja ptica može dohvatiti kljunom pri čišćenju. U nepovoljnim okolnostima, zbog zadebljale rožine, prsten na nozi postane preuzak što je jedna od mogućih komplikacija (slika 12.). 
Na priloženim slikama vidljivo je da su karakteristični simptomi knemidokoptes šuge spužvasto-porozne, djelomice vapnenasto-sive ili bijelo-žute rožnate proliferacije kože na predelekcijskim mjestima (slika 2-6., 8., 10-17.). U početnim slučajevima invazije promjene su jedva vidljive na osnovi kljuna, uglovima kljuna, pokljunici (slika 2. i 10.) i okolini očiju (slika 2.). 
Kasnije se jave karakteristične ljuskavo-porozne proliferacije (slika 3. i 4.). 
Pokatkad se između keratinskih izraslina očituju i papilomatozna bujanja (slika 4. i 13.). 
Kod nekih invadiranih papigica na licu izrastu rožnati izdanci dajući tigricama groteskni izgled (slika 15; Ritchie i sur., 1994). 
U keratiniziranom epitelu grinje buše uske tunele (hodnike) koji se katkad mogu zapaziti poput saćastih okruglih otvora (slika 3., 5., 13. i 17.). 
Ako se pak grinje nasele na područje spoja kljuna i pokljunice, tj. na germinativne stanice što stvaraju rožinu, redovito će doći do ubrzanog rasta jednog dijela kljuna, a kasnije i njegovog izobličenja (slika 13. i 14.). 
U takvim okolnostima rožina kljuna je krhka, pa iako je deblja negoli normalna, lako se lomi ili slojevito puca. Kod vrlo malog broja invadiranih papigica proliferirana rožina smanji otvor na nosnicama te takve jedinke otežano dišu. Histopatološkom pretragom promijenjenih mjesta vidljivo je da se grinje nalaze u tobolcima pera, kožnim naborima i epidermisu, dok bušenjem stratum corneuma stvaraju vrećasta proširenja iz kojih se odvajaju sekundarni kanali, dajući saćast izgled opisanim promjenama (Yunker i Ishak, 1957). Kod 30 tigrastih papigica oboljelih od knemidokoptoze promjene od šuge redovito smo utvrdili na uglovima kljuna te na kapcima i okolini oka (90%); na dijelovima nogu neobraslim perjem zabilježena je šuga kod 30% papigica oboljelih od knemidokoptoze (slika 5.), dok je kod 20% kronično invadiranih tigrica bilo zahvaćeno i područje kloake (slika 6.; Sakar, 1977).
Kod vrlo malog broja ptica s izrazito uznapredovalim promjenama grinje su se proširile i na područja kože prekrivena perjem, a neposredno uz već spomenuta predilekcijska mjesta. Šuga, kao i pojava hiperkeratotičnih naslaga nejasne etiologije (slika 7.), može se zakomplicirati ako se na oštećenjima kože, prije svega na nogama kanarinaca, umnože piogene bakterije koje pospješuju upalnu reakciju s pojavom flegmone (slika 8).
U takvim okolnostima kontraindicirana je lokalna upotreba kombiniranih pripravaka kortikosteroida i antimikrobnih lijekova (npr. kapi za oči: deksametazon-neomicin, betametazon-gentamicin, hidrokortizon-oksitetraciklin, i dr.). Iako navedeni lijekovi brzo ublaže znakove upale, ptice često uginu zbog sepse uzrokovane imunosupresijskim djelovanjem glukokortikoida (Sakar, 1977).
Dijagnoza i diferencijalna dijagnoza
Porozne saćaste hiperkeratotične proliferacije na predilekcijskim mjestima toliko su tipične da se šuga u tigrastih papigica može dijagnosticirati na temelju kliničkog nalaza (Richards, 1975; Steiner i Davis, 1979). U početnim slučajevima invazije, ili kada nije riječ o tigrastim papigicama, dijagnoza se potkrjepljuje mikroskopskom pretragom keratinskih proliferacija kože (Ryan, 1987). U strugotinama kože, najbolje s uglova kljuna, nakon 10-minutnog razmekšavanja u 10%-tnoj kalijevoj lužini redovito se pod mikroskopom mogu vidjeti jajašca, ličinke, nimfe i odrasle grinje (Blackmore, 1963).
Diferencijalno dijagnostički treba razlikovati rožnate proliferacije kože na prstima i tarzometatarzusu starijih kanarinaca budući da u etiologiji tih promjena rijetko kada sudjeluju paraziti (slika 7.), a to patološko stanje često je u te vrste ptica (Sakar, 1977). U pojedinim slučajevima pojave ‘ljuskavih nogu’ kod zeba (Carduelis carduelis), uzrok sličnim promjenama (slika 9.) bio je papilomavirus (Altman i sur., 1997). S druge strane, nesumnjivo su potvrđeni i slučajevi knemidokoptoze na nogama kanarinaca (slika 8. i 16.; Ritchie i sur., 1994).
PRIPRAVCI ZA LIJEČENJE KNEMIDOKOPTOZE
Za liječenje šuge tigrastih papigica i drugih vrsta ptica danas je u svijetu registrirano desetak pripravaka (ne u Hrvatskoj). Brojni gotovi lijekovi za veterinarsku i humanu medicinu mogu se uspješno upotrebljavati za suzbijanje knemidokoptoze ptica (‘extra/off label’ upotreba), kao i određen broj magistralnih i oficinalnih lijekova koje je potrebno na temelju recepta izraditi u ljekarni. Ovisno o načinu aplikacije akaricidnih pripravaka te sposobnosti djelatne tvari da se resorbira u krv, raspodijeli u organizmu i djeluje sustavno obrađeni lijekovi razvrstani su u skupinu lokalnih i sustavnih sredstava za terapiju knemidokoptoze.
A) PRIPRAVCI ZA LOKALNU PRIMJENU
– BILJNA ULJA
1) Maslinovo ulje (Olivae oleum)
Stroud (1939), poznati uzgajivač ptica i doživotni zatvorenik iz Alkatraza, još prije II. svjetskog rata hiperkeratotične naslage na nogama kanarinaca, zbog infestacije šugarcima, premazivao je maslinovim uljem. Maslinovo ulje omekša hiperkeratotične naslage, a nakon drugog tretiranja, koje se obavi poslije 3 dana, naslage se lako uklone. Ulje dolazi u izravni dodir s grinjama, a šugarci uginu zbog manjka kisika. Nepovoljna je okolnost što maslinovo ulje, kao i drugi uljni pripravci, zamašćuje perje.
2) Timijanovo eterično ulje (Thymi aetheroleum)
Perucci i sur. (1997) eksperimentalno su provjerili učinak timijanovog eteričnog ulja na tigrastim papigicama invadiranim grinjom Knemidocoptes pilae. U pokusu je korišteno eterično ulje timijana razrijeđeno s dimetil-sulfoksidom (DMSO) u omjeru 1 : 10 (10%) i 1 : 20 (5%). Invadirane papigice lokalno su tretirane ukupno 5 puta (kljun, noge, okolina očiju i okolina kloake), s razmacima od 7 dana. Negativna kontrolna skupina tretirana je samo s DMSO, dok su papigice iz pozitivne kontrolne skupine uzimale u vodi za piće ivermektin, tj. Ivomec® 1% injekcijsku otopinu razrijeđenu s fiziološkom otopinom u omjeru 1 : 4. Peroralni unos otopine ivermektina ponovljen je nakon 2 tjedna. Kliničko i parazitološko izlječenje utvrđeno je u skupinama liječenim p.o. s ivermektinom te lokalno s 5 i 10%-tnim timijanovim uljem u DMSO-u. Papigice tretirane samo s DMSO-om ostale su invadirane grinjama Knemidocoptes. Tim pokusom utvrđen je akaricidni učinak 5 i 10%-tnog linimenta timijanovog ulja u DMSO-u, te izostanak učinka DMSO-a na Knemidocoptes grinje.
3) Liniment od ulja kukuruznih klica (VetRx® cage bird remedy)
Gotovi pripravak VetRx® cage bird remedy u obliku linimenta (mazilo) u nosaču od ulja kukuruznih klica (Tyler i sur., 1988) sadržava 3.3% alkohola (USP), kanadski balzam (Balsamum canadense), kamfor, ulje origana, tzv. mravinčevo eterično ulje (Origani aetheroleum) i eterično ulje ružmarina (Rosmarini aetheroleum). Pripravak je namijenjen suzbijanju knemidokoptoze kod kanarinaca, malih papiga, papiga nimfa, zeba i dr. Zanimljivo je da se ovaj lijek također daje, u odgovarajućem omjeru u vodi za piće, za suzbijanje dišnih i probavnih poremećaja. Za liječenje knemidokoptoze treba na promijenjena mjesta na koži pomoću vate na štapiću ili izravno prstima utrljati liniment svakodnevno tijekom 7 dana. Nakon nekoliko dana ljuskave proliferacije same otpadnu ili ih se nježno ukloni. Nakon toga pripravak se nanosi na noge ptice 3 puta mjesečno. Treba izbjeći da se perje zamasti. VetRx® ne smije dospjeti životinjama u oči. Pripravak je u prometu u SAD (Goodwinol, 2006).
– MINERALNA ULJA
1) Tekući parafin (Paraffinum liquidum)
Tekući parafin, kao i druga ulja, aplicira se na mjesta na glavi, nogama i okolini kloake na kojima se uobičajeno nalaze šugarci. Ranije su pojedini autori ovo mineralno ulje smatrali sredstvom izbora za suzbijanje knemidokoptoze tigrastih papigica (Kronberger i Haupt, 1971). Mineralna ulja i masti razmekšaju krustozne naslage, koje se nakon 1-2 dana lako uklone (Bowman, 1999). Najbolje ih je nanijeti kistićem ili vatom na štapiću i to 3 dana uzastopce ili 3 puta s razmacima od po 2 dana. Pojedini autori savjetuju tretman tim uljima jednokratno ponoviti nakon 7 dana (Kronberger, 1979; Schöne i Arnold, 1980). Uvijek treba izbjeći prekomjerno zamašćivanje hiperkeratotičnih promjena. Ako ptica krilima dodiruje nauljene površine, perje se slijepi, te jedinka otežano termoregulira, a može se i pothladiti. Druge ptice u krletki ili uzgoju na kojima nisu uočene promjene ne treba liječiti, već je nužno povremeno predilekcijska mjesta pregledati pod lupom da se isključi knemidokoptoza.
– ULJNA OTOPINA VITAMINA A
– retinol (Plivit® A)
Lokalne promjene na koži uzrokovane Knemidocoptes grinjama kod tigraste papigice mogu se ublažiti premazivanjem uljnom otopinom retinola u obliku retinol palmitata. U tu svrhu u našoj zemlji može se koristiti Plivit® A registriran za ljude (1 ampula od 1 mL injekcijske otopine sadržava 300.000 i.j. retinola). Ovaj pripravak daje se ukupno 3-4 puta i to naizmjenično sa nekim od akaricida za lokalnu primjenu (Sakar, 1977). Za istu svrhu, tj. pomoćno liječenje knemidokoptoze korisno će djelovati magistralni pripravak u kojem je vitamin A ugrađen u podlogu od lanolina i vazelina, a izrađuje se prema sljedećem receptu: A vit. 10 000 i.j./g; Cerae lanae 20,0; Vaselini ad 100,0; M.D.S. Lokalno premazati samo promijenjena mjesta na koži 3-4 x, s razmacima od 2 dana (Marchiotti-Ulip i Sakar, 2006.).
– SALICILNA KISELINA
(Acidum salicylicum)
Salicilna kiselina 5%-tna keratolitično je sredstvo, a navodi se njezina upotreba za uklanjanje hiperkeratotičnih naslaga sa kože oboljelih ptica (Kummerfeld, 2003; Vins, 2006). Jedan od magistralnih recepata za tu svrhu je:
Acidi salicylici 5.0;
Resorcini 1.0;
Aethanoli dil. ad 100.0.
M.D.S. Tamponiraj promijenjena mjesta na koži (oprez – ne u oči ptice) 1 x na dan, ukupno 3-4 puta (Marchiotti-Ulip i Sakar, 2006).
Za suzbijanje knemidokoptoze u domaće peradi ranije su se koristili pripravci koji sadrže otopinu joda u eteru, uz dodatak glicerola
/Rp.
Iodi 5.0,
Aetheris 20.0,
Glyceroli 40.0,
M.f. sol. – D.S. namazati promijenjena mjesta na koži 2 x s razmakom od 2 dana/ (Babić i sur., 1956).
Nema podataka o korištenju ovog pripravka u sobnih ptica.
– PERUANSKI BALZAM
(Balsamum peruvianum)
Peruanski balzam također je magistralni pripravak, a izrađuje se u obliku 5-10%-tne masti crvenosmeđe boje, mirisa na balzam i vaniliju. Pripravak iskazuje antibakterijska i granulacijska svojstva, a posebno dobro djeluje protiv grinja uzročnika šuge u ljudi i životinja (Kuštrak, 2005). Magistralni pripravak koji se može propisati na recept je:
Bals. peruviani 5.0 (10.0);
Vaselini ad 100.0.
M.f. ung.
D.S. Promijenjena mjesta na koži ptice premazati 2-3 x, s razmakom od 2 dana (Marchiotti-Ulip i Sakar, 2006).
– ORGANSKI SPOJEVI SUMPORA
1) Monosulfiram – tetraetiltiuram monosulfid (Tetmosol® 25%)
Monosulfiram je organski spoj sumpora netopiv u vodi, a lako topiv u etilnom alkoholu. Djeluje protiv brojnih nametnika i mikroorganizama na koži i u njoj (uši, pauši, buhe, krpelji, šugarci i neke gljivice). Nije učinkovit protiv jajašaca tih ektoparazita. Najpoznatiji pripravak koji je u svijetu u upotrebi već više od 30 godina je 25%-tna etanolna otopina monosulfirama – Tetmosol® (Zeneca), koju neposredno pred primjenu treba razrijediti s demineraliziranom vodom u omjeru 1 : 10 (1 : 12-15). Za suzbijanje šuge tigrastih papigica pripremi se ona količina 25%-tne etanolne otopine monosulfirama koja će se upotrijebiti, tj. koja je dostatna za jednokratnu upotrebu (npr. 4 kapi Tetmosol®-a i 40 kapi vode). Za suzbijanje šuge tigrastih papigica terapija se treba ponoviti 2-4 puta, s razmakom od 2-3 dana (Karlović i Vražić, 1971; Sakar, 1977). Prije, a i nakon pojave akaricida iz skupine kloriranih ugljikovodika (lindan, bromciklen) primjena monosulfirama bila je vrlo uspješna, no manjak takvog liječenja bio je što je trebalo višekratno (3-4 puta) loviti i tretirati pticu (stres). Neki autori primjenjivali su otopinu monosulfirama čak svakodnevno tijekom 10-15 dana pri čemu nisu bili zamijećeni toksični učinci (Gančić i sur., 1976). Da bi učinak monosulfirama bio optimalan, kožu ptice treba prije nanošenja radne otopine Tetmosol®-a temeljito očistiti od hiperkeratotičnih naslaga i prljavštine. To se može obaviti kalijevim sapunom ili sapunom koji sadržava 5% monosulfirama. Danas je monosulfiram (Tetmosol®) još uvijek u prometu u pojedinim europskim i izvaneuropskim državama.
2) Mesulfen – dimetiltiantren (Mycotox®)
Mesulfen je organski spoj sumpora i dolazi u obliku 20%-tne i 80%-tne otopine, a gotovi pripravak s ovom aktivnom tvari koristio se za suzbijanje šuge u goveda, svinja, pasa, krznaša, glodavaca i ptica. Do prije 15-ak godina u pojedinim europskim državama (npr. Njemačka, Austrija i dr.) bili su u prometu pripravci Odylen® (Bayer) i Temadex® koji danas više nisu registrirani. Mesulfen se zbog toksičnosti nije smio upotrebljavati u mačaka i vrlo mladih jedinki. Povoljno je što, osim antiparazitskog učinka, mesulfen ublažava osjećaj svrbeža. Mesulfen 20%, pod trgovačkim nazivom Mycotox® otopina (Pharmalabor Dr. Brandt AG), registriran je danas u Švicarskoj za suzbijanje knemidokoptoze tigrastih papigica. Promijenjena mjesta na koži potrebno je nekoliko puta natopiti Mycotox®-om pomoću priloženih štapića s vatom. Pripravci mesulfena ne smiju se upotrebljavati kod ptica za koje je poznato da su preosjetljive na taj spoj. Kao i druge kontaktne insekticide koji se primjenjuju lokalno, treba spriječiti da Mycotox® dođe u dodir s očima, nosnicama ili šupljinom kljuna (Institut für Veterinärpharmakologie und –toxikologie Zürich, 2004).
– ORGANSKI SPOJEVI FOSFORA
1) Triklorfon – metrifonat (Neguvon®)
Postoje podaci o suzbijanju grinja Knemidocoptes spp. kod kokoši, golubova i tigrastih papigica triklorfonom (Freytag i Bandheim, 1965; Dincer i Seker, 1987; Hochleitner, 1992; Anonimus, 1996; Pavičić, 2002). U tu svrhu, neposredno pred primjenu, pripremi se 0.15-0.20%-tna vodena otopina triklorfona, tj. 1.5-2 g Neguvon® praška otopi se u 1 L vode, ili se npr. 150-200 mg razmuti u 100 mL vode. Smije se tretirati samo promijenjena mjesta na koži. Za jednu kokoš od oko 2-2.5 kg prosječno se utroši 25-50 mL 0.15-0.20%-tne radne otopine, što znači da za pticu veličine tigraste papigice (npr. 35 g) treba utrošiti proporcionalno manju količinu radne otopine – npr. 1 mL. Liječenje treba ponoviti nakon 5 dana. Osim protiv šugaraca, na taj se način kod domaće peradi suzbijaju tekuti, pauši i buhe. U osjetljivim ektoparazitima metrifonat ireverzibilno koči aktivnost acetilkolinesteraze (AChE). Naime, na kolinergičnim receptorima živčanog sustava nametnika nakuplja se acetilkolin (ACh) te slijedi njihova ekscitacija. U nametnicima se postupno iscrpe zalihe ACh te dolazi do njihove paralize i uginuća. Farmakodinamika antiparazitskog i ev. toksičnog učinka metrifonata na ptice je identična. Stoga kod primjene Neguvon®-a treba biti oprezan da se ovaj akaricid ne predozira ili da radnu otopinu triklorfona ptica ne unese peroralno. Iako je ovaj spoj trenutno registriran u brojnim zemljama svijeta (od toga u 2 zemlje EU), vjerovatno će uskoro biti zabranjen u Republici Hrvatskoj.
– KLORIRANI UGLJIKOVODICI
1) Lindan – gama-heksaklorcikloheksan
Lindan (ranije npr. Gamacid®, Veterina/Pliva) je kontaktni nervni otrov iz skupine kloriranih ugljikovodika koji se nekoliko desetljeća koristio za suzbijanje ektoparazita na životinjama. Zbog toksičnosti za okoliš, ljude i životinje Svjetska zdravstvena organizacija izbacila ga je iz popisa esencijalnih insekticida i akaricida za poljoprivredu, zdravstvo i veterinarstvo. Posljednjih 6 godina lindan više nije u upotrebi u RH, a nešto duže u EU. Danas se za suzbijanje šuge u životinja koriste ekotoksikološki prihvatljiviji akaricidi. Starija literatura navodi da se lindan, u obliku 0.1%-tne vodene emulzije, koristio za suzbijanje knemidokoptoze domaće peradi (Babić i sur., 1956). Budući da se lindan mogao resorbirati kroz kožu, a iz organizma se sporo izlučivao, nije se smio upotrebljavati ako je koža bila ozlijeđena. Zenoble (1991) je uvrstio lindan u iznimno opasne akaricide za lokalnu primjenu na tigrastim papigicama. Danas lindan više nije u upotrebi te nema mogućnosti da pojedini veterinari ili vlasnici ptica s ovim akaricidom liječe šugu ptica.
2) Bromciklen
Za suzbijanje šuge u domaćih životinja iz skupine kloriranih ugljikovodika bio je u upotrebi i bromciklen. Pripravak pod trgovačkim imenom Alugan® prašak u 1 g je sadržavao 425 mg bromciklena (Hoechst, 1992). Nakon razrjeđivanja sa demineraliziranom vodom Alugan® se aplicirao lokalno u obliku suspenzije odnosno spreja (velike domaće životinje). Pripravak je bio registriran, osim za sisavce (goveda, konji, svinje, ovce, psi, mačke, laboratorijske životinje, kunići, krznaši) i za ‘sobne ptice’. Pri tome se upozoravalo da se ptice, a poglavito papigice, ne smije kupati, prati ili sprejati u otopini bromciklena, odnosno zbog moguće toksičnosti ne smije se lokalno tretirati cijelo tijelo ptice. U slučaju intoksikacije mogla se javiti potištenost, grčevi, povraćanje te ubrzana respiracija i rad srca (Ungemach i sur., 1999). Za suzbijanje šuge tigrastih papigica uzrokovane grinjama Knemidocoptes sp. bromciklen se koristio u obliku 0.2%-tne vodene suspenzije (Alugan® 2 g/1 L vode), i to lokalno, samo na promijenjena mjesta na koži. U suzbijanju šuge tigrastih papigica ovaj je pripravak bio vrlo učinkovit (Levi i sur. 1974; Arnall i Keymer, 1975; Gančić i sur., 1976; Bajrić i sur., 1978; Peroković, 1980). Bromciklen danas više nije u upotrebi.
– OSTALI AKARICIDI
1) Krotamiton (Eurax® 10% losion; Scalex® ointment; OrnaScale® avian ointment)
Dobro je poznato da se s krotamitonom u obliku losiona, registriranim za humanu medicinu (Eurax® 10%, Ciba-Geigy; ranije Pliva), može uspješno liječiti knemidokoptoza tigrastih papigica. Za razliku od uljnih pripravaka, 10%-tni Eurax® losion ne zamašćuje perje te se može nanositi i na opernaćena mjesta (Sakar, 1977). Krotamiton je uvršten u skabicide srednje jakog djelovanja, a povoljno je to što umanjuje svrbež. Pomoćne tvari u tom emolijentnom losionu su: voda, vazelin, propilenglikol, cetilni alkohol, dimetikon i dr. (US Licensed Pharmacies & Physicians, 2006). U SAD i pojedinim europskim državama u upotrebi je 10%-tna formulacija krotamitona registrirana za suzbijanje knemidokoptoze tigrica, kanarinaca, nimfa i zeba (npr. Scalex®, Gimborn; OrnaScale®, Virbac). Pri tretiranju uvijek je potrebno premazati sva predilekcijska mjesta bez obzira na to jesu li na njima vidljive promjene (Virbac-Mardel, 2006). Liječenje se, ovisno o težini invazije i brzini oporavka ptice, provodi svaka 2-3 dana tijekom 2-4 tjedna (Sakar, 1977). Neki autori preporučuju Eurax® aplicirati 5 puta svaki drugi dan, a potom, nakon tjedan dana pauze, treba ga nanijeti još 2 puta s razmakom od 7 dana (Olsen i Dolphin, 1978). Mehanizam akaricidnog učinka krotamitona nije točno poznat (Bračić-Kalan i sur., 1997). Nakon nanošenja na promijenjena mjesta, kod životinja se umanji svrbež (Gimborn, 2006). Povoljno je što, osim akaricidnog, učinka krotamiton koči rast stafilokoka i streptokoka te umanjuje ev. sekundarne bakterijske infekcije kože (slika 8.). Krotamiton se u ljudi ne primjenjuje ako je prisutna akutna bakterijska upala kože, odnosno eksudativna dermatoza te u okolnostima preosjetljivosti. Iste kontraindikacije logične su i za njegovu primjenu kod ptica. Uvijek treba paziti da krotamiton ne dospije životinjama u oči ili šupljinu kljuna.
2) Benzil benzoat – Benzilys benzoas (Scaly face andleg treatment for cage Birds; Rudducks Scale Barrier)
Benzil benzoat koristi se za suzbijanje šuge već nekoliko desetljeća kod ljudi i životinja. U Hrvatskoj je u prometu oficinalni pripravak za liječenje skabiesa ljudi (Benzylis benzoatis, Ljekarna Jadran) u obliku 25%-tnog linimenta (mazilo) u pakiranju od 150 g (Vrhovac i sur., 2003). No, veterinari ga mogu propisivati i prema sljedećoj magistralnoj formuli:
Benzylis benzoas 25.0;
Cerae emulsificans 2.0;
Aquae purificatae ad 100.0;
M.D.S. Svaki drugi dan, a ukupno 3 puta, premazati promijenjena mjesta na koži (Marchiotti-Ulip i Sakar, 2006).
Liječenje ponoviti nakon 7 dana (Ryan, 1986).
Pripravci benzil benzoata mogu lokalno nadražiti sluznice i oči te treba izbjegavati kontakt s tim dijelovima. Poznato je da se benzil benzoat ne smije upotrebljavati kod mačaka (Bishop, 2005). Pojedini autori navode da su linimenti s benzil benzoatom potencijalno toksični, a zabilježena su i uginuća tigrastih papigica (Schöne i Arnold, 1980; Zenoble, 1991). Prije aplikacije ovog akaricida preporučuje se ljuskave naslage omekšati parafinskim uljem ili uljem kikirikija (Keymer, 1969; Arnall i Keymer, 1975). U Australiji je danas registriran pripravak Scaly face & leg treatment for cage birds (Aristopet) koji u 1 L sadržava 75 g benzil benzoata i 790 g parafinskog ulja (Davis, 2006). U istoj zemlji također je registriran Rudducks Scale Barrier (Rudducks) koji sadržava 75 g benzil benzoata/L također za suzbijanje knemidokoptoze tigrastih papigica, kanarinaca i zeba. Zahvaćena područja premažu se vatom na štapiću ili malim kistom 1 x na dan tijekom 3-4 uzastopna dana, pri čemu treba paziti da ptica ne proguta lijek. Kako bi se spriječila reinfestacija, tretman se ponovi nakon 1-2 tjedna. Posebno oprezan treba biti prilikom premazivanja kljuna i nikad se ne smije tretirati više od 20 % površine tijela (Aristopet Pty Ltd, 2006; Rudducks Pty Ltd, 2006).
3) Rotenon (Goodwinol® ointment)
Rotenon je insekticid ekstrahiran iz korijena i podanka biljke Derris elliptica i leguminoze Lonchocarpus utilis (nicolu). Koristi se u obliku masti i kupki za suzbijanje parazitskih artropoda u pasa i mačaka (demodikoza, ušna šuga). Rotenon u mitohondrijima ektoparazita (uši i grinje) koči aktivnost oksidacijskih enzima. Goodwinol® mast registrirana je u SAD za lokalno liječenje demodikoze pasa, a sadržava rotenon u lanolinskoj podlozi (Bayley i Bennett, 1995). U literaturi se navodi da se s pripravkom Goodwinol® ointment, apliciranim lokalno, može suzbijati knemidokoptoza sobnih ptica, iako za tu namjenu ova mast nije registrirana (Bowman, 1999). Goodwinol® mast je potrebno aplicirati ukupno 5 puta svaki drugi dan. Pripravak ne smije pticama doći u oči ili usta. Istodobno s ovim lijekom ne smije se koristiti druge pripravke za lokalno suzbijanje ektoparazita. Nismo naišli na podatak da je ova mast u prometu u europskim državama.
4) Amitraz (Taktic® 12.5% EC)
U dostupnoj literaturi nismo našli podatke o primjeni formamidinskog spoja amitraza (Taktic® 12.5% EC, Intervet) u suzbijanju knemidokoptoze tigrastih papigica i drugih vrsta ptica. Navode se podaci o suzbijanju knemidokoptoze golubova i suzbijanju tekuti u nojeva (Pavičić, 2002; Bishop, 2005). Kod golubova oboljelih od knemidokoptoze prvo treba ukloniti hiperkeratotične naslage s nogu, a potom promijenjena mjesta na koži premazati tj. natopiti radnom emulzijom amitraza (0.025 %). Radna se emulzija pripremi tako da se 1 mL Taktic®-a 12.5% EC razmuti u 0.5 L vode ili 0.1 mL pripravka u 50 mL vode. Tretman se ponovi nakon 7 dana, a po potrebi i više puta (3-4 x). Pojedini djelatnici Zavoda za parazitologiju i invazijske bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu imaju povoljna iskustva o sigurnosti i učinkovitosti primjene amitraza kod tigrastih papigica (Živičnjak, 2006).
5) Piretrini (Milben-Ex®; Johnson’s® Scaly lotion)
Za suzbijanje ektoparazita, poglavito grinja, kod ukrasnih ptica i nekih vrsta glodavaca može se koristiti pripravak Milben-Ex®, koji u podlozi od eteričnog ulja metvice sadržava derivat piretrina (HerbaMed, 2006). Johnson’s® Scaly lotion uljna je otopina za lokalnu primjenu, registrirana za suzbijanje knemidokoptoze tigrastih papigica i kanarinaca u SAD. Pripravak sadržava 25%-tni ekstrakt piretruma u količini od 0.4% (w/w), a što je ekvivalentno 0.1% piretrina (w/w). Kao sinergist dodan je piperonil butoksid (1% w/w) i konzervans klorokrezol (0.2% w/w), dok su nosač tj. otapalo u pripravku terpentinsko ulje, industrijski metilni alkohol (99%-tni) i propilenglikol /w/w – težinski udio u masi/. Pripravak se, u količini od 2-4 kapi, nanosi lokalno na promijenjena mjesta na koži pomoću malog kista ili vate na štapiću. Losion se aplicira svaki drugi dan jedanput dnevno, ukupno 6 puta, a ne smije doći na perje, u kljun i nosnice. U slučaju da znakovi šuge recidiviraju, tretman treba ponoviti (The Ark Pet Centre, 2006). Proizvođač navodi uobičajene mjere za suzbijanje ove parazitoze – izdvojiti oboljele ptice od zdravih, očistiti i dezinficirati sve krletke, prečke u kavezima, pojilice i drugu opremu.
6) Fipronil (Frontline® spot on/spray)
Beck (2000) navodi uspješno izlječenje šuge tigrastih papigica pripravkom Frontline® (Merial). Pri tome je s vatom na štapiću ili kistom prethodno ‘natopljenim’ u Frontline® (sprej i otopina za nakapavanje) temeljito navlažio uglove kljuna kao i okolna promijenjena područja (pokljunica, kljun, koža). Pripravak je nanosio 3 puta s razmakom od tri dana, a da bi spriječio ev. recidive, tretman je ponovio nakon 2 tjedna. Navedeni autor je, u svrhu poboljšanja općeg stanja životinje, dodao u vodu za piće naizmjenično jedan multivitaminski pripravak i opći tonik Catosal® (Bayer). Autor ne spominje nuzučinke fipronila (Beck, 2000a). Zbog relativno malog broja radova koji opisuju upotrebu fipronila u ptica, smatramo da pri njegovom korištenju treba biti oprezan jer je poznato da je toksičan za pojedine neciljne životinjske vrste (npr. brojna izvješća o ugibanju kunića kod liječenja ušne šuge tim pripravkom). Zbog toga što se fipronil daje u spot on formulaciji i zbog činjenice što se djelomice perkutano resorbira – 18% u mačaka i 10% u pasa, ovaj se lijek ne može smatrati akaricidom isključivo lokalnog djelovanja.
B) PRIPRAVCI ZA SUSTAVNU PRIMJENU
– AVERMEKTINI I MILBEMICINI
1) Ivermektin
Ivermektin 1% inj. (Baymec®, Iverktin®, Ivomec® i dr.)
Ivermektin, endektocid iz skupine makrocikličkih laktona (avermektini i milbemicini) jedinstvenog je mehanizma djelovanja. Selektivno i sa visokim afinitetom veže se za kloridne kanale čijem otvaranju posreduje glutamat. Ti kanali nalaze se u živčanim i mišićnim stanicama beskralješnjaka (artropodi i nematodi). To vezanje povećava propusnost staničnih membrana za ione klora, slijedi hiperpolarizacija živčanih i mišićnih stanica te paraliza i uginuće osjetljivih parazita. Spojevi iz skupine avermektina također mogu posredovati otvaranju kloridnih kanala pomoću neurotransmitora gama-aminomaslačne kiseline (GABA). Avermektini su netoksični za ptice i sisavce jer:
– oni nemaju ionske kanale za klor čijem otvaranju posreduje glutamat,
– je u njih slab afinitet za kloridne kanale čijem otvaranju posreduju drugi ligandi i
– u pravilu ne prolaze krvno-moždanu barijeru (Sakar, 2006).
U posljednjih 15-ak godina ivermektin je najčešće upotrebljavani akaricid za suzbijanje šuge tigrastih papigica i sternostomoze kanarinaca, i to prije svega kao ‘extra label’ primjena (Carpenter, 2005). U brojnim radovima opisana je učinkovitost ivermektina i njegova sigurnost kod liječenja knemidokoptoze različitih vrsta ptica.
Kummerfeld i Schäfer-Nolte (1987) proveli su istraživanja podnošljivosti (sigurnosti) i učinkovitosti ivermektina kod tigrastih papigica (Melopsittacus undulatus), kanarinaca (Serinus canaria), češljugara (Carduelis carduelis) i zimovki (Pyrrhula pyrrhula) u suzbijanju šuge (tigrice) i sternostomoze (kanarinci). Uspjeh u liječenju postignut je pri eksternoj tj. spot-on primjeni, pri čemu je ivermektin dan u rasponu doza od 0.4-20 mg/kg t.m. Ovaj lijek se pokazao djelotvornim, a tigraste papigice su bez nuspojava podnijele vrlo visoku dozu od 17.9 mg ivermektina/kg, tj. 1%-tna injekcijska otopina ivermektina dana je u količini od 0.05 mL/28 g t.m. (Kummerfeld i Schäfer-Nolte, 1987). Kanarinci su dobro podnijeli dozu ivermektina od 0.4 mg/kg t.m., pri čemu je bilo uspješno liječenje grinjavosti zračnih vrećica (sternostomoza). Da bi se ivermektin aplicirao u dozi od 0.4 mg/kg t.m., potrebno je prethodno pripremiti 0.02%-tnu otopinu ivermektina (vidi tablicu 1). Treba istaknuti da je doza ivermektina od 0.3 odnosno 0.4 mg/kg bila letalna za 2 zimovke i 2 češljugara. Životinje su uginule 8-12 sati (zimovke), odnosno 14-24 sata (češljugari) nakon aplikacije. Za sada nije jasno da li na povećanu osjetljivost navedenih vrsta ptica prema ivermektinu, kao i kod nekih subpopulacija miševa (soj CF-1), a vjerovatno i nekih pasmina pasa (npr. škotski ovčar), utječe razlika u građi hematoencefalne barijere. Naime, niska razina P-glikoproteina u endotelu krvnih kapilara krvno-moždane barijere omogućuje opsežniji ulaz ovog makrocikličkog laktona u CNS i poremećaje u neurotransmisiji (Campbell, 1989).
Dobra iskustva s primjenom 1%-tne injekcijske otopine ivermektina u suzbijanju knemidokoptoze tigrastih papigica imaju djelatnici Ambulante za ptice Zavoda za bolesti peradi sa klinikom Veterinarskog fakulteta u Zagrebu (Prukner-Radovčić, 2006). Prema preporuci Kummerfeld-a (2003), oni koriste doze i koncentracije ivermektina za suzbijanje knemidokoptoze navedene u tablici 1.
Navedena 0.02%-tna i 0.27%-tna ‘radna otopina’ ivermektina u propilenglikolu pripremi se u magnetskoj mješalici i do upotrebe čuva u hladnjaku. Oboljele ptice tretiraju se 1 x, a u slučaju težih promjena, postupak se ponovi nakon 7-10 dana. Nerazrijeđena 1%-tna otopina ivermektin injekcija može se aplicirati i.m. ili s.c. samo velikim vrstama ptica i grabljivicama u dozi 0.2-0.4 mg ivermektina/kg. U slučaju potrebe tretman se ponovi nakon 10 dana ukupno 3 x (Miller i sur., 2004). Utvrđeno je da zlatni fazani, golubovi i kokoši bez klinički vidljivih nuzučinaka podnose dozu ivermektina od 50 mg/kg t.m.
Ivermektin spot on za ptice (Iverlux®; Anti-Parasite Spot On)
U SAD je u prometu pripravak Iverlux® (Morning bird) koji, za razliku od klasičnih 1%-tnih ivermektinskih injekcija (10 mg/mL), u 1 mL sadržava 0.8 mg ivermektina (0.08%-tna otopina), a za liječenje knemidokoptoze daje se nakapavanjem na kožu (spot-on) u dozi od 1 kap/ptica/tjedan tijekom 6 uzastopnih tjedana. To znači da ptica veličine tigraste papigice (cca 30 g) bude tretirana s ivermektinom u dozi od 1.33 mg/kg t.m. (The Finche Niche, 2006). Ta doza je približno 6.6 x veća od uobičajene s.c. i p.o. doze (0.2 mg/kg) za goveda i ovce, a 3.6 x je manja od doze (4.82 mg/kg) koju preporučuje Kummerfeld (2003).
Za suzbijanje grinja u zračnim vrećicama (kanarinci i zebe) lijek se daje nakapavanjem na kožu međulopatičnog područja u istoj dozi (1 kap/30 g tj. 1/3 kapi/10-16 g zebe) tijekom 5 uzastopnih dana. Druga mogućnost je da se pola čajne žličice (cca 2.5 mL) Iverlux®-a da u 1 L vode za piće u uzgojima malih ptica (kanarinci i zebe), a u uzgojima većih ptica (npr. siva afrička papiga – Psittacus erithacus; indijski čvorak – Gracula religiosa) daje se jedna čajna žličica (cca 5 mL) Iverlux®-a/1 L vode za piće. Ovaj tretman traje 2 uzastopna dana i ponovi se 3 puta, s razmakom od tjedan dana. Drugi tvornički ivermektinski pripravak za suzbijanje grinja i nematoda u tigrastih papigica, kanarinaca i drugih malih vrsta ptica naziva se Anti-Parasite Spot On (Beaphar). Prikladan je za uništavanje crijevnih nematoda te grinja koje parazitiraju na perju, u dušniku, zračnim vrećicama i koži (šugarci) i to kod ptica veličine 20-50 g. Pripravak se ne smije davati malim vrstama zeba lakšim od 20 g (Northern Parrots, 2006). Nije navedena koncentracija pripravka niti doza, a navodi se da ovaj lijek iskazuje prolongirani učinak do 4 tjedna (Northern Parrots, Velika Britanija).
2) Moksidektin
Moksidektin 1% injekcijska otopina (Cydectin® 1%)
Toparlak i sur. (1999) proveli su istraživanje učinkovitosti i sigurnosti primjene moksidektina u suzbijanju knemidokoptoze tigrastih papigica u Turskoj. Za liječenje su koristili pripravak Cydectin® injekcije za goveda koji u 1 mL sadržava 10 mg moksidektina. Papigicama oboljelim od šuge na kožu dorzalnog dijela vrata kapnut je 0.1 mL Cydectin®-a, što predstavlja dozu od 1 mg moksidektina/tigrasta papigica. Ova količina lijeka, s obzirom na tjelesnu masu papigica u pokusu (35-40 g), je doza moksidektina od 25-29 mg/kg t.m. Ukupno je bilo tretirano 30 papigica oboljelih od šuge, s time da je 10 ptica liječeno jednokratno, a 20 ptica dvokratno s razmakom od 10 dana. Uspjeh liječenja prosuđen je kliničkim pregledom (inspekcija). Papigice su se prestale češati u roku od 10 dana nakon prvog tretmana, dok je brzina cjelovitog oporavka ovisila o težini promjena. U pravilu nakon 30-40 dana na pticama više nije bilo vidljivih promjena. Bez obzira na težinu utvrđenih promjena, jednokratna i dvokratna spot-on primjena moksidektina bila je podjednako učinkovita. Korištena spot-on doza moksidektina od 25-29 mg/kg t.m. je 125-145 puta veća od preporučene i.m. i s.c. doze za goveda i ovce (0.2 mg/kg t.m.). Ni kod jedne tigraste papigice nisu klinički utvrđeni nuzučinci.
Moksidektin spot on za ptice (Scatt®)
Tvrtka Vetafarm proizvodi pripravak Scatt® koji u 1 mL sadržava 1 mg moksidektina (0.1%-tna otopina). Za suzbijanje knemidokoptoze tigrastih papigica daje se 1 kap/30 g t.m. na kožu između lopatica. To predstavlja dozu moksidektina od 1.6 mg/kg, a što je 16 x manje negoli kada se daje 1 kap Cydectin 1%-tne inj. otopine. Pripravkom Scatt® treba tretirati sve ptice u uzgoju i prema potrebi aplikaciju ponoviti nakon 21 dan. Terapijski učinak ponekad je vidljiv tek nakon 6 tjedana. Isti pripravak koristi se u navedenoj dozi za suzbijanje grinjavosti zračnih vrećica, prije svega u kanarinaca i zeba, a najbolji rezultati postižu se ako se tretman ponovi 3-4 puta na godinu (Vetafarm Australia, 2006).
3) Selamektin
Selamektin 6% spot on za pse i mačke (Stronghold® 6%)
Selamektin je polusintetski antiparazitik iz skupine avermektina. Kao i drugi antiparazitici iz ove skupine, selamektin remeti živčanu aktivnost, pri čemu paralizira i ubija brojne parazitske beskralješnjake. Djelatna tvar iz pripravka Stronghold® se nakon spot-on primjene resorbira u organizam te putem krvi i limfe raspodijeli po cijelome organizmu (Sakar, 2006). Grinje pri bušenju ‘tunela’ u epidermisu kože unose selamektin.
Prema nekim izvorima brojni veterinari praktičari u SAD i Europi iskušali su učinak Stronghold®-a u suzbijanju šuge tigrastih papigica. Beck (2003) navodi da selamektin ubija grinje brzo i iskazuje prolongirani učinak, pri čemu se lezije na koži povlače, nestaje svrbež i ponovo raste perje. Pri tome nisu zamijećene nuspojave koje bi se mogle dovesti u vezu s primjenom selamektina. Navedeni autor savjetuje Stronghold® 6% aplicirati s vatom na štapiću na promijenjena mjesta na koži 3 x s razmakom od 3 dana. Pri tome nisu zamijećeni neželjeni učinci i došlo je do klinički cjelovitog izlječenja. No, navodimo da je opis ovog kliničkog pokusa (Beck, 2003), kao i nekih drugih, razmjerno neprecizan i necjelovit (doziranje μg/kg, brzina povlačenja simptoma i dr.). Schöne i sur. (2004) navode da su za suzbijanje pauši tzv. perojeda (Mallophaga) kod Mulga papiga (t.m. 60-70 g), osim ivermektina, koristili spot-on formulaciju Stronghold® 6% (selamektin – 15 mg/0.25 mL). Navedeni pripravak davan je u dozi od 1 i 2 kapi/papiga na dorzalnu stranu vrata gdje je prethodno razmaknuto perje. Navedena količina Stronghold®-a je doza selamektina od 46-92 mg/kg t.m., pri čemu nisu utvrđene promjene u ponašanju Mulga papiga. Sve grinje bile su na pticama uništene unutar 8 dana nakon nakapavanja lijeka. Schöne i sur. (2004) preporučuju tretman ponoviti nakon dva tjedna. U okolnostima paušljivosti preporučuje se istovremeno tretirati sve ptice u uzgoju, a također i jedinke držane u krletkama i ptičarnicima neposredno do invadiranog jata. U dostupnoj literaturi nismo naišli na podatke o liječenju knemidokoptoze ptica drugim aktivnim tvarima iz skupine avermektina i milbemicina npr. doramektin, eprinomektin, abamektin ili milbemicin.
RASPRAVA
U radu je dan pregled lijekova koji se mogu koristiti za liječenje šuge prije svega tigrastih papigica, ali i drugih vrsta ptica. Najveći broj pripravaka izravno se primjenjuje na zahvaćena mjesta na koži i pri tome je nužno u nekoliko navrata pticu hvatati i aplicirati lijek. Brojni pripravci izrađeni su na bazi biljnih, mineralnih i eteričnih ulja, ili je riječ o magistralnim lijekovima koji u odgovarajućoj podlozi imaju ugrađene tvari akaricidnog ili keratolitičkog učinka (kanadski balzam, ulje ružmarina, mravinčevo eterično ulje, timijanovo eterično ulje, salicilna kiselina i dr.). Pripravci s nekim od navedenih tvari registrirani su u pojedinim zemljama upravo za suzbijanje knemidokoptoze sobnih ptica. Kao magistralni pripravak kod nas se u ljekarnama može izraditi liniment s 5 ili 10% peruanskog balzama, koji se može koristiti za terapiju knemidokoptoze tigrastih papigica i kanarinaca. Pripravci na bazi sumpora u RH, za razliku od drugih zemalja, više nisu u prometu, iako su učinkoviti i sigurni. U pojedinim državama još uvijek je u upotrebi 25%-tna otopina monosulfirama u alkoholu (Tetmosol®), kao i mesulfen (Mycotox®) koji su jedni od 10-ak gotovih veterinarskih pripravaka registriranih u pojedinim državama upravo za suzbijanje šuge sobnih ptica.
Kao pomoćna terapija naizmjenično s navedenim akaricidima lokalno se može primjenjivati uljna otopina vitamina A (Plivit® A), te magistralni pripravci koji ga sadrže. Insekticidi/akaricidi iz skupine kloriranih ugljikovodika – lindan i bromciklen zabranjeni su ranih, odnosno kasnih 90-ih godina te ih više nema na tržištu. To su kod nas bili pripravci Gamacid® i Alugan® s kojima su veterinari uspješno liječili šugu kod brojnih vrsta domaćih životinja, pa i sobnih ptica. Od organofosfornih spojeva zadržao se triklorfon (Neguvon®). Taj lijek treba otopiti u vodi neposredno pred primjenu, a smije se tretirati samo promijenjena mjesta na koži. Zbog inhibicije AChE treba biti oprezan da se ptice ne otruju. Od kemijski vrlo raznorodnih insekticida-akaricida za uništavanje grinja u sobnih ptica obrađeni su:
– Krotamiton (Eurax® losion), kojeg više nema na našem tržištu humanih lijekova, bio je izvrsno sredstvo jer nije mastio perje. Krotamiton je i dalje u prometu u nekim europskim i izvaneuropskim državama za humanu medicinu, dok je u SAD ista formulacija registrirana kao veterinarski lijek za suzbijanje knemidokoptoze (Scalex®, Gimborn; OrnaScale®) (www.vitavet.com; www.petsr4u.com).
– Benzil benzoat je danas u Hrvatskoj oficinalni i magistralni pripravak za liječenje svraba kod ljudi. U radu je dan sastav magistralnog recepta koji se može nabaviti ili izraditi u ljekarnama (Marchiotti-Ulip i Sakar, 2006.). U SAD su registrirani gotovi lijekovi na bazi benzil benzoata upravo za liječenje knemidokoptoze papigica (Scaly face and leg®; Rudducks® scale barrier) (www.aristopet.com.au; www.apvma.gov.au).
– Rotenon je biljni insekticid, a nalazi se u pripravcima za liječenje skabiesa kod ljudi. Može se upotrebljavati i za terapiju šuge sobnih ptica. U prometu je u SAD (www.peteducation.com).
– Fipronil (Frontline® sprej ili otopina za nakapavanje na kožu) testiran je kod tigrastih papigica, pri čemu se nanosio 3 x lokalno na promijenjena mjesta. Dostupni radovi nisu dovoljni da bi se sa sigurnošću mogla preporučiti njegova primjena.
– Amitraz (Taktic®) – opisana je upotreba amitraza kod šuge golubova i domaće peradi (0.025% u vodi), a postoje i pozitivna iskustva s našeg fakulteta u liječenju knemidokoptoze tigrastih papigica (Živičnjak, 2006).
– Piretrin + piperonil butoksid u parafinskom ulju – u SAD-u registrirani su pripravci piretrina sa sinergistom piperonil butoksidom u parafinskom ulju (Johnson’s® Scaly lotion i Milben-Ex®). Piretrinski preparati u pravilu se ne rabe za suzbijanje šugaraca, no vjerujemo da kod ovog gotovog lijeka povoljno djeluje i parafinsko ulje (www.arkpetcentre.co.uk; www.reptilica.de).
Avermektini i milbemicini
Danas su najčešće u upotrebi pripravci iz skupine avermektina i milbemicina (ivermektin, moksidektin, selamektin), bilo da se izravno koriste gotove injekcijske 1%-tne formulacije ili da se zbog potrebe točnijeg doziranja i izbjegavanja predoziranja u odgovarajućem omjeru razrijedi injekcijska otopina ivermektina s propilenglikolom (vidi tablicu 1). Objavljeni su brojni radovi koji opisuju upotrebu ivermektina, moksidektina i selamektina, pri čemu je povoljno što se ptica najčešće tretira 1 x u 7-10 dana, a liječenje se, ovisno o težini promjena, ukupno ponavlja 2-3 puta. Ove aktivne tvari (ivermektin i moksidektin) daju se najčešće nakapavanjem izravno na kožu dorzalnog dijela vrata u dozama koje za mnoge ptice višestruko nadmašuju i.m. i s.c. preporučene doze za goveda, ovce i svinje. No, kao i kod sisavaca (npr. škotski ovčari), pojedine vrste ptica, posebno zebice i kanarinci, znatno su osjetljivije od tigrastih papiga te je za njih nužno prilagoditi doziranje tj. koristiti veća razrjeđenja ivermektina. Osim nakapavanjem na kožu, ovi lijekovi, poglavito većim vrstama ptica, mogu se davati i parenteralno (i.m., s.c.) u uobičajenoj dozi od 0.2 mg/kg. Postoje i određena iskustva s p.o. primjenom ivermektina, no nama dostupni radovi relativno neprecizno opisuju ovaj način ‘extra label’ upotrebe. U SAD-u su u prometu ivermektinski spot on pripravci registrirani upravo za liječenje knemidokoptoze sobnih ptica (Iverlux®; Anti-parasite Spot On®; Scatt®) (www.finchniche.com; www.24parrot.com; www.vetafarm.com.au).
ZAKLJUČCI
- Knemidokoptoza je relativno česta parazitska bolest tigrastih papigica. Ponekad se utvrdi i kod drugih vrsta ‘kaveznih ptica’ te brojnih ptica u prirodi.
- U Hrvatskoj već nekoliko godina nema veterinarskih i humanih lijekova, koji su se ranije koristili, za terapiju šuge sobnih ptica. Bromciklen (Alugan®) je zabranjen, a monosulfiram (Tetmosol® 25%) i krotamiton (Eurax® losion) više nisu registrirani.
- U prometu kod nas nema niti jednog gotovog veterinarskog lijeka kod kojeg se u indikacijama navodi liječenje knemidokoptoze.
- Za uništavanje razvojnih i adultnih stadija Knemidocoptes grinja mogu se koristiti brojni uljni pripravci (linimenti – mazila, masti i kreme), a izrađuju se na temelju magistralnog ili oficinalnog recepta (maslinovo ulje, tekući parafin, pripravci koji sadrže peruanski balzam, benzil benzoat i dr.). Za pomoćno liječenje može se upotrebljavati uljna otopina vitamina A, a kao keratolitik 5%-tna otopina salicilne kiseline.
- Pretraživanjem ‘online’ baza podataka pronašli smo u SAD, Australiji i Europi 11 gotovih pripravaka registriranih upravo za terapiju knemidokoptoze tigrastih papigica i drugih vrsta ptica (npr. kombinirani preparat – ulje kukuruznih klica, ulje ružmarina, kanadski balzam i dr.; mesulfen; krotamiton; benzil benzoat; parafinsko ulje s piretrinom; ivermektin spot on; moksidektin spot on i dr.).
- Posljednjih 15 godina u liječenju i suzbijanju knemidokoptoze koriste se, prije svega, avermektini (ivermektin, moksidektin, selamektin), i to najčešće nakapavanjem na kožu (spot on) gotovih injekcijskih otopina koje se, u pravilu, prije aplikacije razrijede s propilenglikolom. Tigraste papigice podnose znatno veće doze ivermektina i moksidektina nego što su preporučene s.c. i i.m. doze za goveda, ovce i svinje (0.2 mg/kg). Kod primjene avermektina povoljan je njihov prolongirani učinak te je ptice dovoljno tretirati 1 x u 7-10 dana, a po potrebi terapija se ponovi 1-2 puta. Navedeni način liječenja znatno manje je stresan za ptice u odnosu na druge akaricide koji se moraju višekratno lokalno aplicirati.
- Nismo naišli na podatke o suzbijanju knemidokoptoze drugim aktivnim tvarima iz skupine avermektina i milbemicina (doramektin, eprinomektin, abamektin, i milbemicin).
Literatura
[… prikaži]