VOD ZA VETERINARSKO-ZDRAVSTVENU ZAŠTITU

Domagoj VLAHOVIĆ

“Ponosan sam na svoje ljude i sve pripadnike OSRH. Bez obzira na čin i struku, svi su radili i najteže poslove kako bi spriječili veću katastrofu”, navodi pukovnik Željko Javor, dr. med. vet., dok se pukovnik Vedran Čilić, dr. med., slaže da su donijeli i osjećaj sigurnosti stanovništvu. “Građani su nam znali reći da im Hrvatska vojska donosi spas. Zato nam i ništa nije bilo teško, osjećali smo ponos blizak onom u Domovinskom ratu. Mislim da su veterina i preventivna medicina odradile iznimno važan dio posla.“

Uz dopuštenje prenešeno sa: http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/4512014/veterinari.asp

---

Sigurno je da su razmjeri prirodne katastrofe koja je ovog proljeća pogodila stanovništvo istočne Slavonije golemi, no njezine su posljedice mogle biti još i gore da nije bilo mnogih znanih i neznanih izvanrednih ljudi koji su priskočili u pomoć. Govoriti o njima jedini je način da im se iskaže priznanje i dostojna zahvala. Među njih spadaju stotine pripadnika OSRH, iz raznih grana, rodova i struka. Ovom prilikom dajemo zaslužen prostor hrvatskim vojnicima koji su nakon neporecive prirodne katastrofe imali iznimno bitnu ulogu u sprečavanju još mnogo gore posljedice do koje je mogla dovesti, epidemije. To su pripadnici namjenski organiziranih snaga C (NOS C), tj. Voda za veterinarsko-zdravstvenu zaštitu. Vod su činili djelatnici Vojno zdravstvenog središta (VZS) ZZP-a, ali i pripadnik Uprave za logistiku GS OSRH, pripadnik Središta za obuku i doktrinu logistike ZZP-a, šest pripadnika Bojne za opću logističku potporu ZZP-a i pripadnik Bojne NBKO HKoV-a.
Vod je prije svega bio zadužen za dvije stvari: asanaciju poplavljenog terena i zaštitu ljudi koji su sudjelovali u njoj ili na neki drugi način dolazili u dodir s ugroženim područjima. Zapovjednik Voda i član Operativnog zapovjedništva protupoplavnih namjenski organiziranih snaga OSRH pukovnik Željko Javor (načelnik Odjela za veterinu VZS-a) i član Operativnog zapovjedništva pukovnik Vedran Čilić (načelnik Odjela za preventivnu medicinsku zaštitu VZS-a) vrlo precizno definiraju asanaciju koja je sažela njihovo trotjedno djelovanje u istočnoj Slavoniji. “Asanacija terena je mjera koja se sastoji od poduzimanja sanitarno-higijenskih i sanitarno-tehničkih mjera na terenu, u naselju i stambenim te drugim objektima. Cilj je sprečavanje širenja zaraze, epidemije i drugih štetnih posljedica za ljude i materijalna dobra. Obuhvaća organiziranje i provedbu sljedećih radnji: uklanjanje, identifikaciju i pokop poginulih ljudi, uklanjanje i propisno zbrinjavanje strvina uginulih životinja, dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju objekata i terena, uklanjanje otpadnih i štetnih tvari koje ugrožavaju okoliš i život te zdravlje ljudi.” Srećom, ljudskih žrtava od njihova dolaska nije bilo…

Sam je početak razgovora odgovorio na tajnu koja je upravo OSRH učinila ključnim čimbenikom u asanaciji. “Mi smo osposobljeni za rad na bojišnici, a ova je katastrofa s njom imala mnoge sličnosti. Pokazala se uspješnom kombinacija sposobnosti OSRH sa standardima i procedurama NATO-a”, rekao je pukovnik Javor. Naravno, ne smijemo zaboraviti da naši vojnici nisu djelovali sami, nego pod ingerencijom i u suradnji s civilnim strukturama. Ipak, neporecivo je da je uspostavljanje Operativnog zapovjedništva OSRH u Županji sa zapovjednikom general-bojnikom Matom Pađenom, pod kojim je NOS djelovao, itekako poboljšalo učinkovitost i vojnika i civila, svih koji su radili zajedno na bojišnici i oko nje.
Znak za uzbunu dan je u subotu 24. svibnja u 13 sati. Ne dvojeći ni časa, pripadnici VZS-a stigli su u Slavoniju s raznih strana Hrvatske, s posla, slobodnog vikenda, godišnjeg odmora, školovanja… NOS je uspostavljen u najbržem mogućem roku, istog su dana u 23 sata bili spremni svi vojnici sa svim materijalno-tehničkim sredstvima. “Morali smo djelovati odmah zbog razmjera katastrofe i zaraznih bolesti koje su se mogle proširiti. Dobili smo informacije od civilnog stožera, ali i sami napravili izvid situacije s tla i iz zraka. Uspostavili smo asanacijske timove i krenuli na teren”, opisuje pukovnik Javor. Taj teren podrazumijevao je naporan, riskantan i mučan posao. Životinjske strvine, prljava voda, ubodi kukaca, opasnosti od ozljeda… samo je kratak opis okružja u kojem su se svakodnevno nalazili naši vojnici i njihovi civilni suradnici. Koordinacijom s civilnim stožerom uskoro je utvrđena i točna zona odgovornosti NOS-a koja je omogućila da timovi čiste područje po područje, kuću po kuću. Obuhvaćala je otprilike trećinu Gunje, dio Rajeva Sela i dio naselja Padež za koji pukovnik Javor kaže da je bio najizazovniji. Tamo su morali raditi s čamcima i uz veliku pomoć inženjerije i njezinih strojeva. Na rubovima poplave uspostavljene su tzv. dezinfekcijske barijere, a kontinuirano je vršena dezinfekcija i dezinsekcija riskantnih područja, npr. onih gdje je pronađena uginula životinja koju su zatim preuzimali pripadnici NOS-a iz Bojne NBKO. Jedinstvene mogućnosti vojske koje su odvele njezine pripadnike, pa i dvojicu pukovnika, na najugroženije i najnepristupačnije dijelove terena, bile su dragocjene civilnim stožerima za zaštitu i spašavanje. Naučene lekcije s terena svakog su dana povećavale učinkovitost spasilaca u odori i civilu.

Brzom reakcijom, u jednoj je županjskoj civilnoj ambulanti uspostavljena epidemiološka ambulanta vojnog karaktera s dvama epidemiolozima u kojoj su hrvatski vojni medicinari cijepili, pregledali ili anketirali 249 vojnika te civila iz policije, HGSS-a i vatrogastva. “Najbitnije je bilo da se ne dogodi kakav epidemiološki incident, da se ne širi bilo kakva zaraza ili epidemija, i to se nije dogodilo”, rekao je pukovnik Čilić te cijelu operaciju nazvao vrlo uspješnom. Pripadnici OSRH bili su, u organizaciji VZS-ovih stručnjaka preventivne medicine, zaduženi za nadzor, edukaciju i pripremu za sve moguće postupke. “Nadzirali smo ljude, lokacije, kuhinje, smještajne i bazne objekte, stalno provodili higijenske i medicinsko-preventivne mjere prema svim NATO-ovim standardima. Mislim da su svi ljudi u vojnicima imali primjer kako se treba ponašati”, siguran je vojni epidemiolog.
I ovog je puta, u gotovo pa bojišničkim uvjetima, često ponavljana fraza o ljudima koji su najbolje što Oružane snage imaju, dobila svoju potvrdu. “Ponosan sam na svoje ljude i sve pripadnike OSRH. Bez obzira na čin i struku, svi su radili i najteže poslove kako bi spriječili veću katastrofu”, brzo navodi pukovnik Javor, dok se pukovnik Čilić slaže da su donijeli i osjećaj sigurnosti stanovništvu. “Građani su nam znali reći da im Hrvatska vojska donosi spas. Zato nam i ništa nije bilo teško, osjećali smo ponos blizak onome u Domovinskom ratu. Mislim da su veterina i preventivna medicina odradile lavovski dio posla, ali nikako ne umanjujem sve što su učinili NBKO, inženjerci i svi ostali pripadnici OSRH. Posao je obavljen i svi su zdravi!”

Trostruka strategija zaštite

Pripadnici OSRH su tijekom asanacije ugroženih područja izvukli 1591 životinjsku strvinu, ali i spasili 3597 živih životinja. Pritom su izvršili i sve potrebne postupke da lokacije izvlačenja ne postanu potencijalne točke širenja zaraznih bolesti. Sigurno je da je među glavnim preduvjetima uspjeha bila činjenica što su bili vođeni strategijom sažetom u tri pojma: osobna zaštita, zaštita vojnika i civila, integralna zaštita.