Slavko Žužul, Kristina Matković, Mario Ostović, Željko Pavičić
Zavod za higijenu, ponašanje i dobrobit životinja, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

SažetakUvodSuvremeno europsko zakonodavstvo i načela etičnostiLiteraturaAbstract
Izvor: Zbornik radova 6. HRVATSKI VETERINARSKI KONGRES
Sažetak
U natoč razvoju novih, alternativnih istraživačkih modela, pokusne životinje su i dalje neizostavan dio biomedicinskih istraživanja, pri čemu su zakonski propisani standardi zaštite njihove dobrobiti. U ovom radu opisana su temeljna etička načela kojih se potrebno pridržavati pri planiranju i provođenju pokusa kako bi se bol, patnja i stres životinja sveli na najmanju moguću mjeru.
Ključne riječi: etika, dobrobit životinja, „3R“ pravilo, pokusi
Uvod
U skladu s razvojem i unaprjeđenjem pokusa na životinjama postupno se počinje razvijati svijest o načinu postupanja s pokusnim životinjama i zaštiti njihove dobrobiti.
Samim time stavlja se naglasak na načela etičnosti pri postupanju s pokusnim životinjama, a 1970. godine po prvi put u literaturi američki biokemičar Rensselaer Van Potter spominje izraz bioetika te objavljuje knjigu Bioethics: Bridge to future. Bitno je istaknuti da je pojam bioetika širi od pojma medicinske etike jer osim kvalitete života, rađanja, zdravlja, bolesti i smrti, obuhvaća i biologijsko istraživanje života te njegovo pravno i društveno normiranje (Pozaić, 1998.).
Danas su suvremena medicinska istraživanja nezamisliva, a gotovo i nemoguća, bez uporabe različitih pokusnih životinja, pri čemu životinje mogu biti izložene nelagodi, boli, patnji i strahu. Zbog ovih razloga zadnjih desetljeća se često postavlja pitanje da li su takva istraživanja etična i nužna.
Što se tiče nužnosti izvođenja pokusa na životinjama te etičnosti istih, svakodnevno se vode rasprave. Međutim, jedno je sigurno – da nije pokusa ove vrste, znanost, a posebice u biomedicinskom području, bi se dosta sporije razvijala. Tako su, primjerice, u različitim pokusima na životinjama otkrivena brojna cjepiva, lijekovi te usavršeni brojni dijagnostički i terapijski zahvati poput transplantacije organa.
Istodobno s razvojem svijesti o etičnosti izvođenja pokusa na životinjama razvijaju se zakonske odredbe kojima je cilj zaštiti sve vrste životinja na kojima se provode različiti pokusi. U samim počecima te su odredbe bile dosta nejasne i neprecizne da bi se s godinama unaprjeđivale, uz jasne smjernice i ograničenja koja su danas na snazi. Prvi zakoni koji su imali za cilj zaštitu životinja koje se koriste u pokusne svrhe donešeni su u drugoj polovici 19. stoljeća, a jedan od njih je Cruelty to Animal Act donešen 1876. godine u Ujedinjenom Kraljevstvu. Ovaj zakon je vrlo bitan jer sadrži etička načela pri postupanju sa životinjama prema načelima britanskog fiziologa Marshalla Halla iz 1831. godine, a uz to predviđa licenciranje i izdavanje posebnih dozvola za pokuse na životinjama (Vučinić i sur., 2010.).
Suvremeno europsko zakonodavstvo i načela etičnosti
- bol, patnju i stres životinja potrebno je svesti na najmanju moguću mjeru upotrebom anestetika i analgetika – farmakološki pristup otklanjanja boli,
- u slučaju potrebe po završetku pokusa životinje je potrebno humano usmrtiti – eutanazirati,
- osobe koje provode pokuse moraju biti educirane za rad s pokusnim životinjama,
- uvjeti držanja te postupanje sa životinjama mora biti u skladu s važećim zakonskim aktima (Šalković-Petrišić, 2007.).
U navedenim načelima implementirane su suvremene spoznaje o dobrobiti životinja.
Tako se, primjerice, danas na životinjama bilo u znanstvene ili terapijske svrhe operacijski zahvati obavljaju u anesteziji s odgovarajućom analgezijom. Uz to se životinjama koje nemaju dobru prognozu, kod kojih je neizvjestan oporavak ili kojima je tijekom pokusa zdravstveno stanje toliko ugroženo, osigurava odgovarajuće humano usmrćivanje, odnosno eutanazija. Upravo da bi se zadovoljila ova načela, potrebno je da osobe koje su u kontaktu s pokusnim životinjama prođu odgovarajuću edukaciju i da se stalno usavršavaju te da u svoje pokuse nastoje implementirati najnovije spoznaje o etičnom postupanju s pokusnim životinjama i njihovoj dobrobiti. Pri planiranju i provođenju pokusa na životinjama potrebno se pridržavati „3R“ pravila, jednog od temeljnih načela u suvremenim biomedicinskim pokusima, kojeg po prvi puta spominju William Russell i Rex Burch 1959. godine u knjizi The principles of Human Experimental Technique.
Skraćenica „3R“ potječe od engl. riječi: replacement – zamjena, reduction – smanjenje i refinement – oplemenjivanje (poboljšanje). Ovo načelo ujedno i definira alternativne pokusne metode kao: „Sve postupke koji rezultiraju u potpunoj zamjeni i smanjenju broja korištenih životinja ili smanjenju boli, patnje i stresa životinja tijekom pokusa“.
Princip zamjene odnosi se na zamjenu in vivo pokusa na kralježnjacima in vivo pokusima na životinjama na nižem stupnju filogenetskog razvoja, biljkama, izoliranim organima, kulturama stanica i tkiva ili u najboljem slučaju neživim materijalom.
Princip smanjenja broja životinja u pokusima uglavnom se postiže primjenom principa zamjene, zatim korištenjem najkvalitetnijih životinja ako je njihova upotreba neizbježna, uzorkovanjem materijala od istih životinja za veći broj različitih analiza, standardizacijom analitičkih i mjernih metoda, primjenom najpogodnijih statističkih metoda za obradu rezultata pokusa i dr.
Princip oplemenjivanja podrazumijeva poboljšanje životnih uvjeta pokusnih životinja, manju invazivnost postupaka i zahvata, uz minimaliziranje boli, patnje i stresa životinja.
To se postiže primjenom načela dobrobiti životinja „5 sloboda“. Prema ovom načelu svaka životinja mora biti:
- slobodna od gladi i žeđi, pristupom dovoljnim količinama kvalitetne hrane i vode, osim u slučaju kada je to kontraindicirano pokusu, ali ne i vremenski toliko da ugrozi dobrobit životinje uslijed gladi i žeđi,
- slobodna od neudobnosti, osiguravanjem smještaja u odgovarajućoj nastambi, uključujući zaklon i udobno područje za odmaranje,
- slobodna od boli, ozljeda i bolesti njihovim sprječavanjem ili brzom dijagnozom te liječenjem,
- slobodna izražavati vrsti specifično ponašanje ostvarivanjem fizičkog, vizualnog, auditornog i olfaktornog kontakta s jedinkama iste vrste te obogaćivanjem okoliša strukturnim i dr. podražajima, i
- slobodna od straha i stresa osiguravanjem uvjeta koji ne uzrokuju patnju.
Kako bi se moglo ispoštovati „3R“ pravilo, od znanstvenika koji provode pokuse na životinjama zahtijeva se i odgovornost (engl. responsibility), čime ovo načelo dobiva oblik „4R“.
Osim uvjeta koje je potrebno zadovoljiti da bi se pokus mogao provoditi, zakonskim odredbama izričito su navedene situacije kada se životinje ne smiju koristiti u pokusima.
Tako je zabranjena uporaba životinja pri testiranju oružja, streljiva i/ili pripadajućeg pribora, ratne opreme, kao i općih učinaka radijacije, istraživanju ili razvoju duhanskih proizvoda, kemijskih sredstava za pranje i dezinfekciju predmeta opće uporabe, istraživanju ili razvoju sastojaka, kombinacije sastojaka i gotovih kozmetičkih proizvoda, istraživanju učinaka alkohola i droga, osim u slučaju kad ne postoje druge znanstvene metode kojima se zamjenjuje korištenje životinja (NN 135/2006., 37/2013.).
Prema nekim autorima (Drenjančević-Perić, 2011.), pitanje etičke nužnosti i opravdanosti izvođenja pokusa na životinjama može se svesti na dva pitanja:
- postoji li neki drugi odgovarajući, jednako ili više, informativani model koji isključuje životinje iz pokusa?
- jesu li podatci dobiveni u pokusima na životinjama uistinu bitni za napredak znanstvene spoznaje u području istraživanja?
Što se tiče prvog pitanja, može se reći da trenutačno nema nikakvog drugog modela koji može zamijeniti živo biće, u ovom slučaju pokusnu životinju, a koji može dati odgovarajući jednakovrijedan rezultat u pokusu. Na drugo pitanje teško je dati odgovor dok se ne vidi točno o kojoj vrsti pokusa se radi, koji je njegov cilj i koliko životinja uključuje. Ovo pitanje naročito je bitno za samog znanstvenika pri planiranju i provođenju pokusa.
Zaključno, standardi zaštite dobrobiti životinja, uključujući i životinje koje se koriste u pokusne svrhe, diljem svijeta znatno su se poboljšali zadnjih desetljeća u odnosu na situaciju kakva je bila prije pedesetak godina. Postavljena su etička načela kojih se neophodno pridržavati pri planiranju i provođenju pokusa na životinjama. Republika Hrvatska, usvajajući i implementirajući međunarodno zakonodavstvo u nacionalno, uspjela je postaviti visoke standarde zaštite životinja u pokusima. Također, važno je istaknuti da je naša zemlja preko Croatian Laboratory Animal Science Association (CroLASA) članica Federation of European Laboratory Animal Science Association (FELASA).
Literatura [… prikaži]
Slavko Žužul, Kristina Matković, Mario Ostović, Željko Pavičić
ETHICAL PRINCIPLES IN WORK WITH EXPERIMENTAL ANIMALS
Abstract
D espite the development of new, alternative research models, experimental animals are still an indispensable part of biomedical researches, with legally prescribed standards for their welfare protection. This paper describes the fundamental ethical principles that should be followed in planning and conducting experiments to reduce animal pain, suffering and stress at minimum level.
Key words: ethics, animal welfare, “3R”principle, experiments
- Znanstvena istraživanja u 21. stoljeću – etički aspekti uporabe laboratorijskih životinja i alternativni modeli
- 3R načelo u zaštiti dobrobiti životinja koje se koriste u znanstvene svrhe – jučer, danas, sutra
- Laboratorijske životinje
- Ponašanje laboratorijskih životinja – zamorčići
- Radionica Hrvatskog društva za znanost o laboratorijskim životinjama (CroLASA) „Pretkliničko biološko oslikavanje“