Besi Roić, Lorena Jemeršić, Z. Krovina, Svjetlana Terzić, Andreja Jungić, T. Keros, Jelena Prpić i D. Brnić
Dr.sc. Besi ROIĆ, dr.med.vet., viša znanstvena suradnica, dr.sc. Lorena JEMERŠIĆ, dr.med.vet., docentica, znanstvena savjetnica, dr.sc. Svjetlana TERZIĆ, dr.med.vet., znanstvena savjetnica, Andreja JUNGIĆ, dr.med.vet., stručna suradnica, dr.sc. Tomislav KEROS, dr.med.vet., viši znanstveni suradnik, dr.sc. Jelena PRPIĆ, dipl.ing.mol.biol., znanstvena novakinja, Dragan Brnić, dr.med.vet., znanstveni novak, Hrvatski veterinarski institut, Zagreb; Zlatko KROVINA, dr.med.vet., Ministarstvo poljoprivrede, Uprava veterinarstva, Zagreb
Uvod
Bolest Aujeszkoga, poznata još i pod imenom lažna bjesnoća (pseudorabies), je akutna virusna zarazna bolest mnogih domaćih i divljih životinja. Bolest se masovno javlja samo u svinja, dok se u drugih sisavaca uključujući goveda, ovce, koze, mačke i pse te jelene, lisice i glodavce pojavljuje sporadički i gotovo je uvijek smrtonosna (Cvetnić, 1997.). Infekcija virusom bolesti Aujeszkoga nije dokazana u visoko razvijenih primata i ljudi (Zukermann, 2000.). Uzročnik bolesti je svinjski herpesvirus 1 (Suid herpesvirus 1- Su HV1) koji pripada porodici Herpesviridae, potporodici Alphaherpesvirinae, rod Varicellovirus (Fuchs i sur., 2000.). Veličina virusa kreće se u rasponu od 100 do 150 nm, a genom čini dvolančana DNK veličine oko 150 kbp. Virusna čestica obavijena je fosfolipidnom ovojnicom sastavljenom od 10 glikoproteina (gB, gC, gD, gE, gH, gI, gK, gL, gM, gN) koji imaju ključnu ulogu u nastanku bolesti i pojavi zaštitne imunosti (Mettenleiter, 2000.). Od posebne važnosti za virulenciju virusa je glikoprotein gE te uklanjanjem gena koji ga kodira moguće je proizvesti tzv. markirano cjepivo (Van Oirschot, 1990.). Svinju, kako domaću tako i divlju (Sus scrofa), treba smatrati jedinim prirodnim rezervoarom virusa (Kluge i sur., 1999.). Od infekcije virusom bolesti Aujeszkoga oboljevaju sve dobne kategorije svinja, ali tijek i težina bolesti ovise o starosti životinje. Mlađe životinje su primljivije od odraslih pa tako u sisajuće i odbite prasadi dolazi do pojave akutne viremije i poremećaja funkcije središnjeg živčanog sustava. U tovljenika se javljaju dišni problemi dok u krmača i nazimica prije svega dolazi do reproduktivnih poremećaja (Nauwynck, 1997.). Moguća je i latentna infekcija kada u svinja potpuno izostanu znaci bolesti. Bolest izravno ima veliki uticaj na proizvodnju i trgovinu svinja i njihovih proizvoda te zemlji može nanijeti velike gospodarske štete prouzročeći znatan pomor prasadi, zastoj u rastu starije prasadi i tovljenika i pobačaje u rasplodnih životinja.
Zbog toga je u većini država EU na snazi provedba nacionalnih programa kontrole i iskorjenjivanja ove bolesti (Pensaert, 1994.). Programi se temelje na prepoznavanju i uklanjanju zaraženih životinja iz stada, cijepljenju primjenom markiranih cjepiva i provođenju strogih bio-sigurnosnih mjera te repopulaciji farmi sa svinjama slobodnim od virusa bolesti Aujeszkoga. Rezultat višegodišnje primjene programa omogućio je nekim državama EU npr. Velikoj Britaniji i Danskoj (Christensen i sur., 1990., Anonymous, 1991.) ili regijama unutar država status zemalja/regija slobodnih od bolesti Aujeszkoga, dok se u nekim zemljama programi još uvijek provode (Ruiz-Fons i sur., 2008.). Ograničenje izvoza uz gospodarske gubitke koji nastaju kao posljedica izbijanja bolesti bio je glavni pokretač za započinjanje programa iskorjenjivanja bolesti i u drugim zemljama članicama EU. Stoga je tijekom 2011. godine u RH proveden sveobuhvatni Program nadziranja bolesti Aujeszkoga na nacionalnoj razini, a u svrhu ranog otkrivanja bolesti, utvrđivanja statusa infekcije u uzgojima domaćih svinja, ali i u populaciji divljih svinja te razinu procijepljenosti domaćih svinja protiv bolesti Aujeszkoga. Pravna osnova zaprovedbu Programa bio je Zakon o veterinarstvu (,,Narodne novine“, broj 41/07., 55/11.), Naredba o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u 2011. godini („Narodne novine”, broj 1/11.). U Program su bila uključena gospodarstva u kojima se ne provodi cijepljenje protiv bolesti Aujeszkoga, a troškovi provedbe su bili podmireni iz zato predviđenih sredstava iz državnog proračuna.
Svrha je ovog rada bila prikazati rezultate pretraživanja krvi svinja na prisutnost protutijela za virus bolesti Aujeszkoga provedenih u 2011. godini i ustvrditi njen status u uzgojima domaćih svinja te upotpuniti spoznaju o proširenosti ove bolesti u RH. Ujedno, podatci prikupljeni u okviru ovog programa bit će korišteni u svrhu planiranja daljnjih aktivnosti u odnosu na pretraživanje populacije domaćih pa i divljih svinja, a u svrhu ranog otkrivanja bolesti te potvrđivanja statusa stada svinja slobodnog od bolesti Aujeszkoga.
Materijal i metode
Uzorci krvnih seruma
Temeljem Naredbe o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u 2011. i prema Programu nadziranja bolesti Aujeszkoga u pretraživanje su bila uključena gospodarstva u kojima se ne provodi cijepljenje protiv bolesti, a obuhvatilo je 124 farme rasplodnih svinja gdje se drži 50 i više krmača i nazimica i 154 farmi tovnih i miješanih uzgoja svinja s 500 i više životinja iz 12 županija (Tabela 1.).
Putem ovlaštenih veterinarskih organizacija u razdoblju od 31.03.2011. do 31.12.2011. godine uzorci krvi svinja dostavljeni su u Hrvatski veterinarski institut, Laboratorij za serološku dijagnostiku virusnih bolesti te je tijekom tog razdoblja pretraženo ukupno 9407 uzoraka krvi svinja. Uzorci su krvi dostavljani u epruvetama bez antikoagulansa. Krvni su serumi potom centrifugirani u laboratorijskoj centrifugi 10 min. na 1900 rpm kako bi se odvojio serum potreban za pretragu. Dobiveni serumi pohranjeni su do završetka pretraga u hladnjak na +4 °C ili kroz dulje razdoblje u zamrzivač na -20 °C.
Serološke metode
Prisustvo specifičnih protutijela u serumu svinja bitan je parametar za utvrđivanje imunosnog statusa životinja ni rano otkrivanje bolesti Aujeszkoga u stadima svinja. Imunoenzimni je test vrlo često metoda odabira pri pretraživanju velikog broja uzoraka. Svi su serumi pretraženi na prisustvo protutijela za virus bolesti Aujeszkoga prema uputama proizvođača, najprije imunoenzimnim testom za dokazivanje protutijela za glikoprotein gB (HerdChek Anti-PRV gB, IDEXX), a ukoliko je serum bio pozitivan uzorak je pretražen imunoenzimnim testom za dokazivanje protutijela za glikoprotein gpI virusa bolesti Aujeszkoga (HerdChek Anti-PRV gpI, IDEXX). To su komercijalno dostupni blokirajući imunoenzimni testovi koji omogućuju brzu i specifičnu metodu dokazivanja protutijela za virus bolesti Aujeszkoga u serumima svinja. Rezultati su očitavani na spekrofotometru „Tecan Sunrise Basic”, Austrija. Ukoliko se kao mjera iskorjenjivanja bolesti koristi i cijepljenje svinja markiranim
cjepivima, pomoću spomenutih testova moguće je razlikovati zaražene životinje od cijepljenih i nezaraženih. Prisutnost protutijela za glikoproteine gB i gpI u serumu ukazuje da je životinja ili bila u kontaktu s virusom i/ili da je cijepljena konvencionalnim (nemarkiranim) cjepivom.
Ako specifična gpI protutijela za virus bolesti Aujeszkoga nisu prisutna u uzorku seruma, a protutijela za glikoprotein gB jesu, to ukazuje da je životinja cijepljena markiranim cjepivom (Tabela 2.).
Rezultati
Tijekom istraživanja u 2011. godini na području 12 županija u RH je imunoenzimnim testom za dokazivanje protutijela za glikoprotein gB virusa bolesti Aujeszkoga pretraženo 9407 krvnih seruma svinja. Pozitivne reakcije utvrđene su u 417 (4,4%) uzoraka seruma (Tabela 3.).
Najveći je postotak pozitivnih reakcija utvrđen u Virovitičko-podravskoj županiji (14,08%), ali je pretražen i relativno mali broj uzoraka seruma (1,50% od ukupnog broja uzoraka). Slijedi Bjelovarsko-bilogorska županija s 11,35% pozitivnih reakcija i 449 pretraženih uzoraka, Zagrebačka županija s 10,96% te Brodsko-posavska s 5,63% pozitivnih rezultata (grafikon 1.).
Serološki pozitivne životinje dokazane su u 8 od 12 pretraženih županija.
Rezultati pretraživanja gB pozitivnih seruma putem imunoenzimnog testa na prisutnost protutijela za glikoprotein gpI virusa bolesti Aujeszkoga (ukupno 417 seruma svinja) postigli su pozitivan rezultat u 177 uzoraka (42,4%) (Tabela 3.).
Najveći broj pozitivnih reakcija bio je u Zagrebačkoj županiji u 116 uzoraka (79,31%). U Bjelovarsko-bilogorskoj županiji pretraženo je 51 uzorak seruma od kojih je 40 reagiralo pozitivno (78,43%),
a u Vukovarsko-srijemskoj županiji je od pretraženih 60 uzoraka pozitivno bilo 35 uzoraka (58,33%) (grafikon 2.).
Od ukupnog broja pretraženih svinja pozitivne serološke reakcije za glikoprotein gpI virusa bolesti Aujeszkoga utvrđene su u 1,88% pretraženih životinja.
Rasprava
Bolest Aujeszkoga bolest koja sukladno je zarazna nacionalnom zakonodavstvu te obvezama proizašlim iz članstva u Svjetskoj organizaciji životinja („Office International des Epizootes“ O.I.E.) i podliježe obveznoj prijavi. Nakon dugogodišnje primjene strogih mjera kontrole bolest Aujeszkoga je gotovo iskorijenjena u populaciji domaćih svinja u Europi te se u zemljama koje imaju status „slobodan od bolesti Aujeszkoga“ prihvatila politika necijepljenja svinja (Pannwitz i sur., 2012.). U Europskoj Uniji (EU), s obzirom na globalizaciju trgovine životinja i životinjskih proizvoda, donesene su odredbe kojima su postavljeni kriteriji za zdravstvene uvjete u svinja namjenjenih područjima slobodnim od bolesti Aujeszkoga, za područja u kojima je pokrenut odobreni program iskorjenjivanja te za područja koja nisu pod službenom kontrolom i/ili ne ispunjavaju zahtjeve postavljene od strane EU. U zemljama koje nisu iskorijenile bolest Aujeskoga od posebne je važnosti primjena markiranih cjepiva pripravljenih od mutiranih izolata virusa koji ne sadrže gen koji kodira za glikoprotein gE, a istodobno su zadržali sposobnost umnožavanja u domaćinu uz poticanje imunosnog odziva. Ta cjepiva imaju prednost nad konvencionalnima koje sadrže „cijeli“ virus i predstavljaju cjepiva od izbora (Pensaert i sur., 2004.). Primjena takvih markiranih cjepiva dovela je i do razvoja imunoenzimnih testova kojima je moguće razlikovati zaražene životinje od cijepljenih i nezaraženih (Van Oirschot i sur., 1986.). Osjetljivost i specifičnost ovih ELISA testova te dobiveni rezultati usporedivi su s tzv. zlatnim standardom tj. testom za dokazivanje specifičnih protutijela putem virus neutralizacijskog testa (VNT) koji je i danas najosjetljivija te najspecifičnija metoda dokazivanja protutijela za BA (Van Oirschot, 1991.).
Za razliku od programa kontrole bolesti Aujeszkoga u Europi u RH se sporadično, ukoliko postoji zahtjev uzgajivača, provodi pretraživanje svinja na bolest Aujeszkoga. Moguće je provoditi i zaštitno cijepljenje (Lojkić i sur., 2005.), no ono nije obvezno, a u tu svrhu dopušteno je korištenje isključivo markiranog cjepiva. Temeljem rezultata serološkog praćenja bolesti Aujeszkoga te dodatnih viroloških pretraga, koje su isto napravljene u HVI Zagreb, u pojedinim uzgojima svinja, u periodu od 1995. do 2010. godine, zabilježeno je nekoliko slučajeva serološki pozitivnih životinja (HVI 2004., 2005.). Prema istim podatcima svi evidentirani serološki pozitivni slučajevi utvrđeni su u istočnim dijelovima zemlje. Riječ je bila o dva sporadična slučaja na ograničenom području koja su odmah iskorijenjena.
Prema podatcima Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja (MPRR) o pojavi i kretanju zaraznihbolest i u Republici Hrvatskoj, zadnji potvrđeni slučaj bolesti Aujeszkoga u domaćih svinja zabilježen je 1994. godine (MPRRR-Uprava za veterinarstvo, 2011.).
Budući da Republika Hrvatska postaje punopravna članica EU, kako bi se dobio uvid u status domaćih i divljih svinja po pitanju bolesti Aujeszkoga, započet je u 2011. godini program nadziranja ove bolesti u populaciji domaćih svinja na nacionalnoj razini. Nadležno tijelo za provedbu programa je Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Uprava za veterinarstvo, a kao službeni Laboratorij za bolest Aujeszkoga određen je HVI Zagreb-Laboratorij za serološku dijagnostiku virusnih bolesti. Laboratorij od 2011. godine sudjeluje u međulaboratorijskom testiranju sa svrhom procjene rada laboratorija odgovornog za serološko dijagnosticiranje bolesti Aujeszkog u Hrvatskoj, a u organizaciji OIE Referalnog laboratorija za dijagnosticiranje bolesti Aujeszkoga sa sjedištem u Ploufragan, Francuska –Ansens Laboratory. Učesnici testiranja morali su pretražiti uzorke prihvaćenim metodama dijagnosticiranja bolesti Aujeszkoga, a u svrhu dokazivanja protutijela za virus bolesti Aujeskoga.
Temeljem provedenih seroloških pretraga u 2011. godini pozitivne reakcije na prisustvo protutijela za glikoprotein gB virusa bolesti Aujeszkoga utvrđene su u 417 (4,4%) pretraženih uzoraka i to u 8 od 12 istraživanih županija. Najveći broj pretraživanih krvi svinja dolazio je iz županija u kojima je svinjogojstvo i inače najrazvijenije. Kako u RH za sada ne postoji sigurna evidencija o cijepljenju svinja protiv bolesti Aujeszkoga, usprkos činjenici da su programom obuhvaćena samo gospodarstva svinja u kojima se ne provodi cijepljenje protiv bolesti Aujeszkoga na osnovu dobivenih rezultata moguće je pretpostaviti da su pozitivne svinje cijepljene i/ili zaražene virusom. Stoga smo zbog utvrđivanja imunosnog statusa životinja pozitivne uzorke seruma podvrgnuli ponovnom testiranju imunoenzimnim testom na prisutnost protutijela za glikoprotein gpI virusa bolesti Aujeszkoga. Pozitivne su reakcije utvrđene u 177 (42,4%) životinja.
Na temelju naših rezultata pretraživanja uzorci seruma koji su postigli pozitivnu reakciju na prisustvo protutijela za glikoprotein gB i glikoprotein gpI virusa bolesti Aujeszkoga ukazuju da su pretražene životinje bile ili zaražene virusom i/ili cijepljene konvencionalnim cjepivom. Uzimajući u obzir da nismo imali nikakav uvid u imunosno stanje stada interpretaciji rezultata pristupili
smo nadasve oprezno. Prema iskustvu primjenjivanih programa iskorjenjivanja bolesti Aujeszkoga u različitim zemljama jedna od mjera je i uklanjanje gE pozitivnih svinja iz uzgoja, a naročito rasplodnih životinja koje su najznačajniji izvori i širitelji virusa, kako bi se izbjegla mogućnost širenja infekcije na ostale uzgojne kategorije. Stoga su dodatno uzorci nosnih briseva, krvi ili organa svinja nejasnog imunosnog statusa pretraživani u Laboratoriju za dijagnosticiranje KSK, molekularnu virologiju i genetiku HVI-a Zagreb metodom umrežene lančane reakcije polimerazom kojom se dokazuje odsječak genoma koji kodira za glikoprotein gB virusa bolesti Aujeszkoga (Ruiz-Fons i sur., 2007.).
Virus je dokazan u svinja iz Zagrebačke i Varaždinske županije i o nalazu je obavješteno Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, Uprava za veterinarstvo koje je izvijestilo OIE (http://www.oie.int/wahis_2/public/wahid.php/Reviewreport/semestrial/review?year=2011&semester=0&wild=0&country=HRV&this_country_code=HRV&detailed=1).
Ostvareni rezultati nedvojbeno upućuju na činjenicu da je bolest Aujeszkoga, koja je bila gotovo potpuno potisnuta, danas ponovo prisutna u svinjogojskim uzgojima u Hrvatskoj. Prema službenim podatcima O.I.E. Hrvatska je u 2011. godini označena kao zemlja s kliničkom pojavom bolesti (Slika 1.).
Usprkos uspješnim provođenjima programa u domaćih svinja i potpunim iskorjenjivanjem bolesti u većini zemalja i dobivanjem statusa slobodnih od bolesti Aujeszkoga, bolest se neprestano javlja u populacijama divljih svinja diljem svijeta (Müller i sur., 2011., Boadella i sur., 2012.). Novija su istraživanja provedena u RH dokazala prisutnost protutijela za virus bolesti Aujeszkoga u 38,5% divljih svinja na području 4 županije, koje s gustom populacijom domaćih svinja predstavljaju važno područje za razvoj domaćeg svinjogojstva (Roić i sur., 2012.), a u nasumično testiranih divljih svinja nađen je sam virus bolesti Aujeszkoga u suspenziji moždanog tkiva (Jemeršić i sur., 2012.) Zanimljivo je da je tijekom istraživanja u 2005./06. godini serološka prevalancija iznosila 28,1% da bi u 2009./10. došlo do povećanja od 57,4%. Tako je visoka seroprevalencija u divljih svinja bila pomalo iznenađujuća obzirom na činjenicu da su domaće svinje do 2011. godine bile službeno slobodne od ove bolesti.
Kako je Program nadziranja bolesti Aujeszkoga u 2012. godini prekinut zbog nedostatka novčanih sredstava, a spoznaja da je u 2011. godini dokazan virus bolesti Aujeszkoga u populaciji domaćih svinja, u 2012. godini i u divljih svinja te s obzirom na relativno visoku seroprevalenciju u divljih svinja ukazuje da postoji potreba nastavka programa eradikacije ove bolesti u RH u 2013. godini u obliku sustavnog pretraživanja stada što bi osiguralo bolji epidemiološki uvid u bolest Aujeszkoga u populaciji svinja.
Zaključno možemo ustvrditi da je provedba Programa nadziranja bolesti Aujeszkoga u 2011. godini rezultirala uvidom u serološki status domaće populacije svinja i obzirom na rezultate nastavak programa je neophodan kako bi mogli kontrolirati pojavnost zaraze te spriječiti njeno širenje na ostale uzgoje.
Sažetak
Tijekom istraživanja provedenog u 2011. godini na području 12 županija u Republici Hrvatskoj pretraženo je ukupno 9407 krvnih seruma svinja. U pretraživanje su bila uključena gospodarstva u kojima se ne provodi cijepljenje protiv bolesti Aujeszkoga, a obuhvatilo je 124 farme rasplodnih svinja gdje se drži 50 i više krmača i nazimica i 154 farmi tovnih i miješanih uzgoja svinja s 500 i više životinja.
Svi serumi pretraženi su imunoenzimnim testom na prisustvo protutijela za glikoprotein gB virusa bolesti Aujeszkoga. Pozitivne reakcije utvrđene su u 417 uzoraka seruma (4,4%) u 8 županija. Uzorci seruma koji su dali pozitivnu reakciju podrvgnuti su ponovnom testiranju s imunoenzimnim testom na prisutnost protutijela za glikoprotein gpI virusa bolesti Aujeszkoga, a pozitivne reakcije su ponovo utvrđene u 177 uzoraka (42,4%). Od ukupnog broja pretaženih životinja pozitivne serološke reakcije za glikoprotein gpI utvrđene su u 1,88% životinja. Spoznaja da je u 2011. godini dokazan virus bolesti Aujeszkoga u populaciji domaćih svinja te u 2012. godini u divljih svinja i s obzirom na relativno visoku seroprevalenciju u divljih svinja ukazuje na potrebu nastavka programa nadziranja ove bolesti u RH u 2013. godini.
Zaključno možemo ustvrditi da je provedba Programa nadziranja bolest Aujeszkoga u 2011. godini pokazala da se redovitom kontrolom uzgoja može kontrolirati pojavnost zaraze te spriječiti njeno širenje na ostale uzgoje.
Literatura [… prikaži]
National Surveillance Programme of Aujeszky’s Disease in Domestic Pigs in the Republic of Croatia During 2011
Besi ROIĆ, DVM, PhD, Senior Scientific Associate, Lorena JEMERŠIĆ, DVM, PhD, Assistant Professor, Scientific Advisor, Svjetlana TERZIĆ, DVM, PhD, Scienitific Advisor, Andreja JUNGIĆ, DVM, Expert Associate, Tomislav KEROS, DVM, PhD, Senior Scientific Associate, Jelena PRPIĆ, BSc, PhD, Junior Researcher, Dragan Brnić, DVM, Junior Researcher, Croatian Veterinary Institute, Zagreb; Zlatko KROVINA, DVM, Ministry of Agriculture, Veterinary Directorate, Zagreb
During research conducted in 2011 in 12 counties in the Republic of Croatia, a total of 9,407 samples of pig blood serum were tested. The research was conducted on farms in which vaccination against Aujeszky’s disease had not been carried out, and covered 124 pig-breed ing farms with 50 or more sows and gilts, and 154 pig fattening and mixed farms with 500 or more animals. All the sera were screened with an immunoenzyme test to detect the presence of antibodies to the glycoprotein gB of the Aujeszky’s disease virus. Positive reactions were determined in 417 serum samples (4.4%) in 8 counties. The serum samples that provided positive reactions were retested with an immunoenzyme test to detect the presence of antibodies to the glycoprotein gpI of the Aujeszky’s disease virus, and positive reactions were again determined in 177 samples (42.4%). Of the total number of screened animals, positive serological reactions for glycoprotein gpI were determined in 1.88% animals.
Given that in 2011 the Aujeszky’s disease virus was detected in the domestic pig population and in 2012 in the wild pig population, and also taking into account the relatively high seroprevalence in wild pigs, it is necessary to continue a surveillance programme for this disease in the Republic of Croatia in 2013. It can be concluded that the implementation of the Aujeszky’s Disease Surveillance Programme in 2011 shows that the regular monitoring of livestock farming can control the incidence of infection and prevent it spreading to other animals.
