Ivana Lohman Janković*
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane
Izlaganje sa Međunarodnog znanstvenostručnog skupa
Izvor: Zbornik radova 7. Hrvatski veterinarski kongres, Srebreno, 2024.
Sažetak
B olesti koje se prenose vektorima u posljednjem desetljeću pojavljuju se kao značajna prijetnja zdravlju ljudi i životinja, a posljednjih godina bilježimo zabrinjavajući trend rasta njihove prevalencije i širenja. Iste su uzrokovane virusima, bakterijama parazitima. Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije čine više od 17% svih zaraznih bolesti, uzrokujući više od 700 000 smrti godišnje diljem svijeta. Na europskom kontinentu u nekoliko je navrata došlo je do značajnog širenja određenih bolesti (zoonoza i bolesti životinja) čija je ranija pojavnost bila usko vezana uz područje između 35° južne i 40° sjeverne geografske širine, unutar pojasa tropske i sub-tropske klimatske zone. Tako se bilježe lokani prijenosi slučajeva bolesti ludi poput chikungunye, dengue, zike, groznice zapadnog Nila, Usutu virusa te u životinja bolesti plavog jezika, bolesti kvrgave kože, infekcije virusom epizootske hemoragijske bolesti, afričke svinjske kuge.
Unatoč činjenici da su pogođene zemlje većinom usvajale standardizirane politike kontrole, primijenjeni pristup nije rezultirao zaustavljanjem širenja istih sve do područja krajnjeg sjevera Europe. Neosporna je činjenica da je za epidemiologiju ovih bolesti i njihovu rasprostranjenost nužno korelacijsko djelovanje više različitih abiotičkih i biotičkih čimbenika, a upravo se utjecaj klimatskih primjena, agrotehničkih mjera, te intenzivne globalizacije vezane uz nesmetano kretanje roba i ljudi izdvajaju kao ključni u širenju bolesti prenosivih vektorima. Promijene klime u vidu globalnog zatopljenja, intenzivne tehnologije obrade tla te načini držanja životinja kao i neplanirana i prekomjerna urbanizacija utjecali su na stvarane novih staništa pogodnih za naseljavanje, prilagodbu i dugotrajnije održavanje vektora u dijelovima europskog kontinenta u kojima do nedavno nisu postajali uvjeti za isto. Projekcije povezane s procjenama klimatskog zatopljenja ukazuju da bi sa porastom temperature od + 20°C postotak stanovnika europskog kontinenta izloženog ovim bolestima porastao sa sadašnjih 10% na čak 60-80% do kraja stoljeća. Od 90 bolesti kopnenih životinja koje su trenutačno navedene na popisu Svjetske organizacije za zdravlje životinja (WOAH), gotovo trećina se prenosi vektorima.
Neke od njih, kao bolest kvrgave kože, zapadni encefalomijelitis konja, bolest plavog jezika, groznica zapadnog Nila, pokazale su značajnu evoluciju 2023. i početkom 2024.godine te najučestaliju pojavnost u zemljama koje pripadaju umjerenom klimatskom pojasu što nedvojbeno ukazuje na zabrinjavajući pomak u njihovoj geografskoj distribuciji. Prema podatcima o prijavljenim slučajevima bolest životinja Svjetske organizacije za zdravlje životinja tijekom 2023. i 2024. godine prijavljeno je 2422 izbijanja bolesti prenosivih vektorima u 28 zemalja. Poduzimanje učinkovitih mjera protiv bolesti prenosivih vektorima zahtjeva multidiscipinarni pristup. Neophodno je pojačati nadziranje bolesti i vektora, kao i mjere kontrole za ograničavanje njihova širenja u nova područja. Također je potrebna intenzivnija suradnja s resorima zaduženim za klimu i okoliš kako bi se razvili učinkoviti sustavi ranog upozoravanja kojima će se predvidjeti potencijalne epidemije te pravovremeno prevenirati iste. Ključni element u smanjenju posljedica bolesti prenosivih vektorima je promjena globalnog ponašanja stanovništva. U tom segmentu neophodno je ojačati sustave obrazovanja u segmentu koncepta „Jedno zdravlje“ kao i poboljšati svijest javnosti o njihovoj ulozi u prevenciji širenja ovih bolesti te osobnoj zaštiti od istih. Zbog sve intenzivnijeg utjecaja klimatskih promjena odgovornost globalne zajednice zahtjeva hitan i inovativan odgovor kako bi se osigurala pravovremena zaštitila zdravlja ljudi i životinja. Jer svi znamo da je zdravlje životinja, naše zdravlje.
Ključne riječi: Bolesti prenosive vektorima, klimatske promijene, „Jedno zdravlje“
SURVEILLANCE OF VECTOR-BORNE DISEASES – FUTURE OR CURRENT GLOBAL IMPERATIVE
Ivana Lohman Janković*
I n the last decade, vector-borne diseases (VBD) caused by viruses, bacteria and parasites have significantly threatened human and animal health. In recent years a worrying trend of their prevalence and spread is noted. According to the World Health Organization, they account for more than 17% of all infectious diseases, causing more than 700,000 deaths annually worldwide.
On the European continent, on several occasions there has been a significant spread of certain diseases (zoonosis and animal diseases), the earlier incidence of which was closely related to the area between 35° south and 40° north latitudes within the belt of tropical and subtropical climate zones. Thus, local transmission of cases of diseases such as chikungunya, dengue, Zika, West Nile fever, Usutu virus, and bluetongue disease, lumpy skin disease, epizootic haemorrhagic disease and African swine fever in animals are recorded.
Even though most of the affected countries have adopted standardized control policies, the applied approach has not stopped their spread to the far north of Europe. It is an indisputable fact that for the epidemiology of these diseases and their spread, the correlation of several different abiotic and biotic factors is necessary, precisely the influence of climate applications, agrotechnical measures, and intensive globalization related to the unhindered movement of goods and people that stand out as playing a key role in the spread of vector-borne diseases. Climate changes such as global warming, intensive soil cultivation technologies, and ways of keeping animals as well as unplanned and excessive urbanization have influenced the creation of new habitats suitable for adaptation, and longer-term maintenance of vectors in parts of the Projections associated with estimates of climate warming indicate that with a temperature increase of + 20C, the percentage of the European continent’s population exposed to VBD diseases would increase from the current 10% to as much as 60-80% by the end of the century. Out of 90 terrestrial animal diseases currently listed by the World Organization for Animal Health (WOAH), nearly a third are vector-borne. Some of them, such as lumpy skin disease, western equine encephalomyelitis, bluetongue disease, West Nile fever, showed a significant evolution in 2023 and the beginning of 2024 and the most frequent occurrence in countries belonging to the temperate climate zone, which undoubtedly indicates a worrying trend in their geographical distribution. European continent where the conditions for the same did not exist until recently. According to the WOAH data on disease occurrence 2,422 vector-borne disease outbreaks were reported in 28 countries in 2023 and 2024. Taking effective measures against vector-borne diseases requires a multidisciplinary approach. It is necessary to strengthen the surveillance of diseases and vectors as well as control measures to limit their spread to new areas. More intensive cooperation with the sector in charge of climate and environment is also needed to develop effective early warning systems that will predict potential epidemics and prevent them promptly. A key element in reducing the consequences of vector-borne diseases is changing the global population behaviour. Therefore, it is necessary to strengthen educational systems of the “One Health” concept, as well as to improve public awareness of their role in preventing the spread of VBD and personal protection from them. Due to the increasingly intense impact of climate change, the responsibility of the global community requires an urgent and innovative response to ensure timely protection of human and animal health. Because we all know that the health of animals is our health.Key words: vector-borne diseases, climate change, “One health”