Najčešće bolesti dišnog sustava konja, s preventivom

izv. prof. dr. sc. Antun Kostelić¹, mr. sc. Goran Csik², dr. med. vet.
¹ Zavod za opće stočarstvo, Agronomski fakultet (akostelic@agr.hr)
² Veterinarska ambulanta Gejzir d.o.o. Dubrava, Zagreb (goran.csik@gmail.com)

Izlaganje sa skupa “3. savjetovanje za uzgajivače konja u Republici Hrvatskoj“

Izvor: Zbornik radova 3. savjetovanja za uzgajivače konja u Republici Hrvatskoj (v. www.hpa.hr ↗)

Uvod

Bolesti dišnog sustava mogu uzrokovati velike troškove u uzgojima konja. Pored troškova liječenja javljaju se i drugi gubitci naročito kod sportskih konja. Konj koji ima problema s dišnim sustavom ne može biti u treningu zbog mirovanja, zatim uslijed dugotrajnog oporavka ne može sudjelovati na natjecanjima što može uzrokovati dodatne gubitke vlasniku. Pojedine bolesti dišnog sustava konja mogu dovesti do drastičnog pada vrijednosti životinje, kao što je npr. kod sipljivosti. Veliki broj bolesti dišnog sustava možemo spriječiti ili rizik od pojave svesti na najmanju mjeru odgovarajućim smještajem, hranidbom, vakcinacijom i drugim zahvatima. Uzroke oboljenja dišnog sustava možemo podijeliti u dvije velike skupine: zarazne i nezarazne. Ukratko će biti opisane bolesti dišnog sustava konja s kojima se susreću uzgajivači u Hrvatskoj.

Recidivirajuća opstrukcijska bolest pluća u konja – sipljivost

Bolest je koju poznaje većina uzgajivača konja neovisno o pasmini i načinu uzgoja.
Do danas nije u potpunosti utvrđen mehanizam nastanka sipljivosti. Jedino što se zna da je za sada bolest neizlječiva.

Smatra se da je bolest najvećim dijelom alergijske prirode kojoj pogoduje držanje konja u prašnjavim, odnosno loše prozračenim stajama (Slika 1), zatim hranidba konja krmivima zagađenim prašinom i plijesnima.

Pljesnivost se naročito javlja kod nedovoljno osušenog sijena (“upareno”). Uzročnici u pluća ulaze udisanjem. Prašina u zraku staje pored lošeg prozračivanja može biti posljedica korištenja prašnjave slame za steljenje. Prilikom nastiranja ili kretanja konja dolazi do podizanja prašine koju zatim konj udiše. Do udisanja prašine može doći i kad konji spavaju.

Pojavi bolesti mogu pogodovati i stalni štalski način držanja kao i neke virusne bolesti dišnog sustava. Dob životinje također može pogodovati nastanku bolesti jer je utvrđeno da u većini slučajeva obolijevaju starije životinje.

Znakovi bolesti. Obzirom da se bolest dugo i polagano razvija prve znakove je teško uočiti ili povezati sa sipljivosti. Kod razvijenog oblika bolesti klinička Slika se očituje poremećajem u disanju, npr. izdisaj u dvije faze, zatim cijanoza sluznica i ono što većina uzgajivača sama primijeti – tzv. žlijeb sipnje iza luka rebara. Kod pojedinih konja se može javiti i tzv. analno disanje prilikom kojeg kod izdisaja dolazi do “izbacivanja” anusa. Kod hranjenja konj često kašlje (suhi kašalj, naročito ako ga hranimo prašnjavim sijenom.
Ovisno o načinu korištenja konja bolest se razvija sporo i dugotrajno ovisno o komplikacijama. Kod izrazito razvijenog oblika bolesti konj gubi na težini, pojavljuje se slabokrvnost (anemija) i nije sposoban za rad. Također, javljaju se edemi (“otekline” na nogama i trbuhu. Životinja ugiba uslijed zatajenja srca ili gušenja.

Dijagnoza. Obzirom da se bolest dugo i sporo razvija dijagnozu je vrlo teško postaviti na početku bolesti. Postavljamo je na temelju kliničke slike, a jedna od metoda je i proba rada.
Konju se izmjere vrijednosti temperature i disanja, a zatim se izloži fizičkom naporu nakon čega se ponovno mjere temperatura i disanje. Broj udisaja se mora spustiti na fiziološku granicu unutar 30 minuta, a temperatura nakon 60 minuta. Svako odstupanje upućuje na sipljivost.

Liječenje. Kao što smo naveli, bolest je neizlječiva. Terapija je simptomatska odnosno daju se lijekovi kojima je osnovni cilj ublažiti simptome bolesti. U slučaju da je bolest dijagnosticirana potrebno je u najvećoj mogućoj mjeri spriječiti doticaj konja s prašinom u staji ili tijekom hranjenja. Utvrđeno je da držanje konja na svježem zraku (paša, koral) može dovesti do značajnog poboljšanja zdravlja.

Preventiva bolesti. Osnovna preventiva sipljivosti je držanje konja u čistim i prozračnim stajama. Zatim im je potrebno omogućiti što duži boravak na svježem zraku. Također, kako bi se spriječilo udisanje prašine pojedini vlasnici prskaju sijeno vodom.

Ždrebećak

Bolest se javlja najčešće kod mladih konja, a uzrokovana je bakterijom Streptococcus equi. Prisutna je u cijelom svijetu i Hrvatskoj. Izvor bolesti su zaražene životinje, a uzročnik se širi kontaktom, zrakom, hranom, vodom i opremom koja se koristi u staji.
Pretpostavlja se da su neke životinje sklonije oboljenju čemu pridonosi fizički napor, loša higijena smještaja i prijevoz.

Znakovi bolesti. Bolest započinje visokom tjelesnom temperaturom, gubitkom apetita i apatijom.

Dolazi do pojave otekline i bolnosti u području ždrijela, konj teško guta hranu i vodu, često je vraća kroz nos i pritom mršavi i postaje slabiji. Javlja se naticanje čeljusnih limfnih čvorova (Slika 3) koji su pritom bolni, topli i za nekoliko dana zbog nakupljanja gnoja pucaju. Iz nosnica se cijedi gnojni sadržaj. Za bolest je karakteristično da dolazi do upale zračnih vrećica koje se zatim ispune gnojem. Uslijed neliječenja može doći do čitavog niza komplikacija.

Dijagnoza. Bolest nije teško prepoznati na temelju prije opisanih znakova. Sigurnu dijagnozu postavljamo dokazom uzročnika.

Liječenje. Razvojem antibiotika liječenje ždrebećaka je danas rutinsko pod uvjetom da se pravovremeno dijagnosticira.

Preventiva. Širenje bolesti sprječavamo odvajanjem sumnjive ili oboljele životinje. Kao i kod brojnih drugih bolesti dišnog sustava preventivu treba temeljiti na držanju konja u čistim i prozračnim stajama.

Influenca konja

Bolest je prisutna u cijelom svijetu, a u Hrvatskoj je dijagnosticirana 1968. godine (Cvetnić i suradnici) i od tada je trajno prisutna u uzgojima. Uzročnik bolesti je virus koji se brzo širi zrakom. Prema nekim istraživanjima virus se kašljem širi i do trideset metara od konja. Problem je također što virus može duže vrijeme preživjeti u okolini (npr. na sijenu) i tako predstavljati opasnost za zdrave životinje.

Znakovi bolesti. Ovisno o tipu virus influence, prvi znak bolesti je povišena tjelesna temperatura ponekad čak do 41,5 °C nakon čega konj počinje kašljati. U početku je kašalj suh i bolan, a kasnije postaje vlažan i traje jedan do tri tjedna. Osim kašlja ne moraju biti prisutni drugi znakovi. Pojedine životinje mogu biti apatične, nerado se kretati uz slabi apetit. U nekim slučajevima bolest može proći bez vidljivih simptoma, jedino tjelesna temperatura može biti neznatno povišena. Ako konjima osiguramo mirovanje i poštedimo ih od rada oporave se za jedan do tri tjedna. U slučaju da ih i dalje intenzivno koristimo može doći do čitavog niza komplikacija.

Dijagnoza. Na bolest sumnjamo na temelju podataka o prisutnosti bolesti na nekom području.
Zatim na temelju podataka o uvođenju novih grla u uzgoj ili podataka o kretanju konja (natjecanja, izložbe). Pored kliničkih znakova sigurnu dijagnozu postavljamo serološkom pretragom i drugim, danas već rutinskim, metodama dokazivanja uzročnika.

Liječenje. Obzirom da ne postoji specifični lijek za influencu osnovne smjernice u terapiji su sprječavanje sekundarnih infekcija. Također je dobro davati veće količine vitaminskih pripravaka kako bi se ubrzalo ozdravljenje.

Preventiva. Temeljna preventiva influence konja je provođenje vakcinacije, naročito u uzgojima sportskih i izložbenih grla. U preventivu spada i primjena karantene kod uvođenja novih grla u uzgoj. Nova grla bi trebala biti odvojena od ostatka uzgoja 14 dana. Poželjno je da sva grla koja uvodimo budu vakcinirana protiv influence.
Danas se na tržištu nalazi vakcina koja pored influence štiti konje i od pojave tetanusa. Nažalost pojedini vlasnici ne prakticiraju redovitu vakcinaciju svojih grla, a time svoje konje izlažu riziku od infekcije (i tetanusa), naročito ona grla koja idu na sportska natjecanja ili izložbe.

Rinopneumonitis – infekcija herpes virusom

Bolest je dijagnosticirana širom svijeta i u Hrvatskoj u kojoj je proteklih godina uzrokovala velike štete. Uzročnik bolesti je virus koji se širi zrakom ili kontaktom. Bolest je posebno opasna za gravidne kobile jer je jedan od simptoma i pobačaj.

Znakovi bolesti. Bolest se u početku očituje povišenom tjelesnom temperaturom (do 40,5 °C) i upalom sluznice nosa. U slučaju da životinja miruje, može ozdraviti za tjedan dana.
U slučaju da je izložena fizičkom naporu može doći do komplikacija u vidu sekundarnih infekcija popraćenih kašljem, gnojnom upalom nosnih prohoda i ždrijela.
Kod kobila može doći do pobačaja bez prethodnih simptoma. U slučaju da oždrijebi živo ždrijebe ono je slabog imuniteta i podložno infekcijama što dovodi do uginuća u narednim danima.

Dijagnoza. Bolest je teško prepoznati na temelju poremećaja u dišnom sustavu. Na bolest sumnjamo kod pobačaja. Sigurnu dijagnozu postavljamo serološkom pretragom krvi.

Liječenje. Specifičnog lijeka nema. U slučaju sekundarnih infekcija koristimo antibiotike.

Preventiva. Bolest je najbolje spriječiti vakcinacijom gravidnih kobila. Posebna pozornost mora biti posvećena kod uvođenja novih grla u uzgoj. U preventivu bolesti spada i obavezna prijava svih pobačaja ovlaštenom veterinaru. Troškove dolaska, uzorkovanja i pretrage uzoraka snosi država.

Ostale bolesti dišnog sustava konja

Pored navedenih bolesti u Hrvatskoj se uzgojima pojavljuju i druge virusne bolesti koje se očituju poremećajem u radu dišnog sustava konja. Tu svakako vrijedi spomenuti arteritis konja. Također su zabilježeni slučajevi bronhopneumonije različite etiologije.
Jedan od uzroka bronhopneumonije konja može biti nestručna aplikacija lijekova preko usta (tzv. zalijevanje) ili kod nestručnog sondiranja prilikom kojeg sonda umjesto u jednjak uđe u dušnih u koji se zatim aplicira lijek.

Preventiva bolesti dišnog sustava

Svakako je najisplativije poduzeti sve mjere kojima sprječavamo ili smanjujemo opasnost od pojave bolesti dišnog sustava. Smjernice u preventivi se sastoje od slijedećih zahvata:

osigurati konjima čiste i prozračne staje
držati ih što više na otvorenim površinama (Slika 4)
redovito provoditi vakcinaciju
smanjiti rizik od izlaganja konja uzročniku (izložbe, natjecanja)
rana dijagnostika bolesti dišnog sustava
sprječavanje širenja uzročnika
sustavno informiranje o pojavi određenih zaraznih bolesti konja.

Do danas nije provedena sustavna edukacija uzgajivača konja o važnosti vakcinacije konja protiv zaraznih bolesti koje su dijagnosticirane u Hrvatskoj. Tu prvenstveno mislimo na one bolesti za čiju preventivu postoji vakcina i da je registrirana u Hrvatskoj.
U određenim slučajevima postoji mogućnost interventnog uvoza što je bio slučaj prije nekoliko godina. Vakcinacija je svakako preporučena vlasnicima sportskih i izložbenih grla, zatim pastuha koji se koriste u pripustu te rasplodnih kobila.

Uvod