Najčešće pogreške vlasnika u vođenju rasploda konja u pašnom/ekstenzivnom sustavu uz prikaz praktičnih rješenja

Nikica Prvanović Babić, Goran Bačić, Nino Mačešić, Tugomir Karadjole, Antun Kostelić, Martina Lojkić, Iva Getz
Klinika za porodništvo i reprodukciju, Veterinarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu
(nikica.prvanovic@vef.hr)

▲

Sažetak

---

Kod konja slobodno držanih na paši otežano je kontinuirano praćenje rasplodne sezone. Nadzor na pojedinim životinjama kao i krdom u cjelini potrebno je unaprijed planirati. Prilikom izrade plana, potrebno je voditi se osnovnim biološkim značajkama plodnosti, ukalkulirati biosigurnosne rizike te prije svega biti realističan. Ukoliko se sve navedeno uzme u obzir rezultati mogu biti jednaki, pa čak i bolji od rezultata dobivenih u strogo kontroliranim uzgojima. Stoga je svrha ovog teksta ukazati na osnovne značajke dobrog reproduktivnog plana za ekstenzivne uzgoje konja pri čemu će biti opisane i najčešće pogreške u planiranju i izvedbi sa prikazom potencijalnih rješenja. U tekstu će biti opisani postupci vezano za reproduktivni management pastuha, odabir i optimizaciju rasplodnih kobila, mogućnosti minimalno invazivne i ekonomski prihvatljive dijagnostike ždrebnosti, nadzora nad porodom i novorođenčetom te pravilna priprema za novu ždrebnost. Pravilnom pripremom svih navedenih postupaka, moguće je smanjiti gubitke u uzgoju za 95% te osigurati očuvanje genoma najvrijednijih jedinki u krdu.
Ključne riječi: ekstenzivni uzgoj konja, reproduktivni plan, biološke značajke plodnosti, biosigurnost, optimizacija nadzora reprodukcije

▲

Uvod

Za kvalitetan uzgoj konja, osim dobrog uzgojnog programa, vrlo važnu ulogu igra ima i redovit, kvalitetan i sustavan program nadzora općeg zdravstvenog stanja, koji će uspješno onemogućiti širenje spolno prenosivih i ostalih bolesti kod te vrste domaćih životinja te detaljan reproduktivni plan koji će omogućiti postizanje punog reproduktivnog potencijala kako kobila, tako i pastuha. To primarno znači adekvatan dobni i spolni sastav krda, pravilnu pripremu za rasplodnu sezonu, odabir na temelju dosadašnjih rezultata u rasplodu, rano otkrivanje problematičnih jedinki i posljedično ranu i uspješnu intervenciju.

Plodnost kobile uvelike ovisi o njenoj sposobnosti da očuva svoj spolni trakt slobodnim od infekcije i sigurnim za razvoj ploda od oplodnje do poroda. Pri tome treba uzeti u obzir da je kod svakog pripusta sasvim normalno da strane bjelančevine, spermiji i bakterije uzrokuju privremenu upalu u spolnim organima. Zdrava je kobila prilagođena na tu pojavu i pojačanom lokalnom obranom sluznica spolnih organa kroz nekoliko sati uspješno savlada infekciju i neutralizira sve štetne agense. Kobila koja ima smanjenu otpornost sluznice vrlo često ne uspije prevladati infekciju što rezultira prodorom bakterija, akutnim i kroničnim upalama rodnice i maternice, a posljedično i pobačajima i neplodnostima. Smatramo da svaka kobila u dobi od 5 do 15 godina koja nije uspjela zanijeti u tri uzastopna gonjenja (pod uvjetom da se redovito preganjala svakih 21 dan i da je redovito pripuštana svakih 48 h) boluje od upale maternice i smatra se problematičnom kobilom. Takvu je kobilu potrebno pregledati i liječiti jer daljnji pripusti najvjerojatnije neće dati rezultat. Naime, uz različite vanjske i unutrašnje čimbenike (neadekvatan način ishrane, držanja i njege kobile, bolesti drugih organa i tkiva, neadekvatna tjelesna građa i kondicija) dolazi do prodora uvjetno patogenih bakterija i koje uzrokuju upale maternice, probleme s neplodnosti i pobačaje u različitim fazama ždrijebnosti. U takvim slučajevima treba uz liječenje maternice provesti i uklanjanje primarnog uzroka (popraviti hranidbu, dovesti kobilu u optimalnu rasplodnu kondiciju, izliječiti bolesti drugih organa i tkiva i slično).

Nažalost, uz opisane upale maternice koje su uvjetovane općim stanjem i smanjenom otpornošću kobila, postoji i čitav niz spolno prenosivih bolesti koji uzrokuju upale spolnih organa, neplodnosti i pobačaje kod savršeno zdravih i otpornih kobila, a najčešće ih prenose pastusi koji sami ne obolijevaju. Da stvar bude gora, kobile koje su preboljele bolest, vrlo često postaju kliconoše i putem spolnog akta prenose bolest na pastuhe koji se također inficiraju i dalje je prenose na druge kobile. Nadalje, neke od spolno prenosivih bolesti se osim pripustom mogu širiti i zrakom i brzo zaraziti čitave uzgoje s posljedičnim velikim brojem pobačaja i kasnije neplodnosti.

Praćenje reprodukcije u kobila i pravovremena dijagnostika ždrijebnosti preduvjet su dobrog i pravilnog uzgoja konja. Iako postoji čitav niz metoda kojima možemo utvrditi da li je kobila koncipirala (rektalna palpacija, transrektalna ultrazvučna pretraga, vaginalna i vaginoskopska pretraga te laboratorijske pretrage vaginalne sluzi, urina i krvi), njihov uspjeh uvelike ovisi o stadiju gravidnosti, a još više o iskustvu i znanju stručnjaka koji pregledava kobilu ili uzima uzorke. Laboratorijska dijagnostika dodatno je limitirana činjenicom da nakon uzorkovanja treba organizirati transport uzoraka do odgovarajućeg laboratorija, a potom čekati rezultate pretrage. Kako bi veterinari, stručnjaci za reprodukciju, taj važan i zahtjevan posao mogli odraditi objektivno i kvalitetno, potrebno je da vlasnici/uzgajivači prethodno naprave i provode dobar reproduktivni plan. On se bazira na dobrom poznavanju osnova rasplođivanja konja.

▲

Najčešća pitanja i odgovori vezano na dobar reproduktivni plan kako bi se izbjegle pogreške u rasplodu

1. Koliko dana nakon ždrebljenja se kobila može pripustiti?

■ Kobila se nakon ždrijebljenja može ponovno pripustiti onda kada se u potpunosti oporavila od poroda te kada je ušla u novi ciklus (estrus) što pokazuje karakterističnim znakovima (bliskanje, nemir, učestalo mokrenje, zainteresiranost za pastuha, karakterističan stav stražnjih nogu, dozvoljava pastuhu da je opaše i sl).
Ukoliko je porod bio lagan i bez komplikacija što znači da se kobila porodila sama te da je na svijet donijela zdravo i vitalno ždrijebe, tada kobilu možemo pripustiti već u ždrebećem estrusu. Ždrebeći estrus se javlja 7-14 dana nakon poroda, a najčešće oko 9. dana. Kobila se u ždrebećem estrusu ponaša identično kao i u bilo kojem drugom estrusu dakle postaje nemirna, bliska, učestalo mokri i pokazuje interes za pastuha. Važan znak ždrebećeg estrusa je i pojava prolaznog proljeva kod ždrebeta čija se majka tjera. Taj proljev nastaje kao posljedica promjene u sastavu mlijeka kobile, vezano na pojavu estrusa i ne smije se zamijeniti sa proljevom koji je posljedica bolesti i može biti fatalan za novorođeno ždrijebe.

U svakom je slučaju preporučljivo kobilu dovesti kod pastuha na tzv. pokušavanje, ali ako kobila nije zainteresirana za pastuha NIKAKO se ne smije pokušavati forsirati kobilu već treba odustati od pripusta. S obzirom da je plodnost kobila u ždrebećem estrusu nesto lošija, preporuča se kod svih kobila pripuštati kobile u prvom idućem estrusu koji se javlja 21 dan nakon ždrebećeg estrusa. Iznimka su kobile za koje vlasnik na osnovi iskustva zna da se zbog izraženog majčinskog instinkta nerado ili rijetko tjeraju onda kad imaju ždrijebe pod sisom. Takve je kobile preporučljivo pripustiti već u ždrebećem estrusu, pod uvjetom da dozvoljavaju skok.

Ukoliko je kobila imala težak porod sa ili bez zaostale posteljice, ukoliko je njeno ždrijebe bilo bolesno ili je došlo do bilo kakvih drugih komplikacija tada je preporučljivo kobili dati period odmora od 60 dana i tek tada kobilu pripustiti onda kada uđe u ciklus.

2. S koliko godina je najbolje prvi put pripustiti kobilu?

■ Dob kobile prilikom prvog pripusta ovisi o njenoj pasmini i namjeni. Općenito se smatra da bi bilo idealno da kobila po prvi put ostane ždrebna u dobi od 4 do 7 godina. Sve kobile starije od 7 godina smatramo starijim prvorotkinjama što znači da kobile starije od 7 godina koje se nisu nikada oždrijebile često otežano ostaju ždrijebne za razliku od svojih vršnjakinja koje su se već oždrijebile. Vrlo je važno znati i da je učestalost teških poroda veća u kobila mlađih od 4 godine jer često nisu dovoljno razvijene te da je plodnost kobila smanjena nakon navršene 15. godine života neovisno o tome koliko su se puta oždrijebile.

3. Koliko kobila daje mlijeka na dan i koliko često ždrijebe mora sisati?

■ Količina mlijeka koju kobila daje na dan varira o hranidbenim potrebama njenog ždrebeta. Općenito možemo reći da je na početku laktacije, neposredno nakon poroda prosječna proizvodnja mlijeka kobile oko 15 l, što varira ovisno o veličini i pasmini kobile dok se ta količina postepeno povećava i dostiže i do 40 l mlijeka na dan. Zapremina vimena kobile je od 300-500 ml, a ždrijebe siše i do 72 puta na dan.

4. Kada pripuštati kobilu i koliko često?

■ Idealno bi bilo kobilu pripuštati na osnovi ginekološkog pregleda i ultrazvučnog nalaza. Ukoliko to nije moguće tada kobilu treba pripuštati svaki drugi dan (svakih 36-48 h) tako dugo dok dozvoljava pripust. Nije dobro pripuštati kobilu svaki dan jer zbog bakterija i bjelančevina u spermi pastuha, kobila može dobiti upalu maternice i postati privremeno neplodna. Također nije dobro pripuštati kobile prerano u godini (veljača, početak ožujka) jer su tada česti nepotpuni ciklusi kada kobila dozvoljava skok, ali zapravo nije plodna.

5. Kako primijetiti da je kobila ždrebna?

■ Kobila koja je pripuštena treba biti pregledana kako bi se utvrdilo da li je ždrebna. Iako neki uzgajivači smatraju da je kobila ždrebna ako se ne tjera nakon pripusta to nije siguran znak. Ponekad se kobile koje nisu ždrebne prestanu tjerati dok se neke koje su ždrebne i dalje tjeraju. Jako je opasno pripuštati ždrebne kobile koje se tjeraju jer pripust najčešće izazove pobačaj. Stoga je sve pripuštene kobile potrebno pregledati ili uzeti uzorak krvi odnosno mokraće i poslati u laboratorij da se napravi test na ždrebnost. Sigurne i pouzdane metode dijagnostike ždrebnosti su sljedeće:
1. ultrazvučni pregled daje sigurnu dijagnozu od 15. dana nakon pripusta pa sve do ždrijebljenja;
2. rektalna pretraga daje sigurnu dijagnozu od 30 dana nakon pripusta pa sve do ždrijebljenja;
3. laboratorijska pretraga krvi daje pouzdan nalaz na ždrebnost od 60. do 150 dana ždrebnosti;
4. laboratorijska pretraga mokraće daje pouzdan nalaz na ždrebnost od 150.-300. dana ždrebnosti.

6. S koliko mjeseci možemo pomoću ultrazvuka utvrditi je li kobila ždrebna?

■ Ultrazvučni pregled daje sigurnu dijagnozu od 15. dana nakon pripusta pa sve do ždrjebljenja. Kobilu bi trebalo pregledati dva puta. Prvi put u ranoj fazi (15.-18. dana od pripusta) kako bi se utvrdilo da li je ostala ždrebna te da bi se vidjelo nosi li kobila blizance. Ukoliko kobila ne nosi blizance, potrebno ju je pregledati ponovno oko 45. dana ždrebnosti kako bismo utvrdili da se ždrijebe normalno razvija. Ukoliko je nalaz uredan takva kobila se ima veoma velike šanse oždrijebiti pod uvjetom da joj pružimo akedvatnu njegu i skrb.
Ukoliko kobila nosi blizance potrebno je što prije izvršiti medicinsku redukciju blizanaca na samo jedan plod. Opasno je ostaviti kobilu da nosi blizance do termina jer najčešće dodje ili do pobačaja ili do teškog poroda. Osim toga, blizanci nikada ne izrastu u kvalitetne konje. Pojava blizanaca je nasljedna i često se ponavlja pa je kobilu koja je jednom imala blizance potrebno češće pregledavati.

7. Kad je potrebno odvojiti ždrijebe od kobile?

■ Ždrijebe s navršena tri mjeseca postepeno počinje uzimati i drugu hranu uz majčino mlijeko. Ždrebad odvajamo od majke s navršenih 6 mjeseci života pri čemu ih je bolje odvojiti u grupu vršnjaka, po mogućnosti formiranu prema spolu. Idealno je odvojiti istovremeno dva ženska odnosno dva muška ždrebeta koja su do tada boravila u istom ispustu odnosno na ispaši sa svojim majkama te ih smjestiti zajedno.

▲

Zaključak

Dobar reproduktivni plan ima za svrhu optimizirati rezultate rasploda na način da se izbjegnu najčešće pogreške bazirane na nepoznavanju osnova rasplođivanja konja. Dobar reproduktivni plan uključuje:

• odabir pastuha provjerene plodnosti i optimalne tjelesne kondicije koji je optimalne dobi s obzirom na dodijeljene mu kobile neovisno o vrsti pripusta ili UO,
• odabir kobila i raspored pripusta s obzirom na reproduktivnu anamnezu i reproduktivni status prije sezone rasploda,
• izradu plana ždrijebljenja i prihvata novorođenčadi sukladno raspoloživim uvjetima i vremenskim prilikama,
• kvalitetnu suradnju s veterinarskom strukom prije, za vrijeme i nakon sezone rasplođivanja u preventivnom, kurativnom i konzultativnom smislu.

Literatura [… prikaži]