Najčešći gastrointestinalni simptomi u pasa i njihovo značenje u svakodnevnoj kliničkoj praksi

Iva Šmit, R. Beck, Ines Jović, Iva Mayer, Martina Crnogaj i D. Potočnjak*

Dr. sc. Iva ŠMIT, dr. med. vet., viša asistentica, Ines JOVIĆ, dr. med. vet., stručna suradnica, dr. sc. Iva MAYER, dr. med. vet., docentica, dr. sc. Martina CRNOGAJ, dr. med. vet., viša asistentica, dr. sc. Dalibor POTOČNJAK*, dr. med. vet., redoviti profesor (dopisni autor, e-mail: dpotocnjak@vef.hr), Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska; dr. sc. Relja BECK, znanstveni savjetnik, Hrvatski veterinarski institut, Zagreb, Hrvatska

Prenešeno iz časopisa VETERINARSKA STANICA br. 47 (2), 2016.[download/preuzmi pdf ovdje]

Uvod Disfagija Regurgitacija Ingestija trave/koprofagija Začep Povraćanje Proljev Gubitak apetita i gubitak tjelesne težine Gastrointestinalno krvarenje Sažetak Literatura Abstract

▲

Uvod

Probavni simptomi među najučestalijim su problemima zbog kojih vlasnici dovode životinje na pregled.
Najčešći probavni simptomi koji se javljaju u pasa su povraćanje i proljev, a njihovi uzroci su mnogobrojni: invazije parazitima, infekcije bakterijama, virusima, uzroci idiopatske upale (upalna bolest crijeva), intoksikacije, pogreške pri hranjenju te bolesti jetre, bubrega, gušterače, kao i endokrinopatije.
Najčešći paraziti koji u pasa uzrokuju probavne simptome su paraziti Giardia duodenalis, Ancylostoma caninum, Isospora canis, Uncinaria stenocephala i Trichuris vulpis, a vrlo su česte i njihove istovremene invazije (Oliveira-Sequiera i sur., 2002., Ramirez-Barrios i sur., 2004., Fontanarrossa i sur., 2006., Šmit, 2011.).

Klinička slika bolesti probavnog trakta može izrazito varirati od pacijenta do pacijenta, kao i intenzitet bolesti, ovisno o etiološkim čimbenicima bolesti, individualnoj dispoziciji, lokalizaciji i intenzitetu promjena u probavnom traktu. Ova raznolikost kliničkih simptoma i njihovog intenziteta predstavlja ozbiljnu poteškoću pri procjeni intenziteta bolesti i uspješnosti pojedinih terapijskih čimbenika na patološke promjene u probavnom traktu (Gaschen, 2010., Šmit i sur., 2011.).

Simptomatologija bolesti probavnog sustava

▲

Disfagija

Disfagija se definira kao otežano ili bolno gutanje uz pojačanu salivaciju, a ponekad i ispadanje zalogaja iz usta. Najčešće se javlja kao posljedica patološlih procesa u ustima, ždrijelu ili jednjaku (Tabela 1). U slučaju pojave akutnih i progredirajućih simptoma potrebno je isključiti postojanje stranih tijela i upalnih procesa u ždrijelu i/ili jednjaku (Elwood, 2000.a, Washabau, 2013.b).

Tabela 1. Najčešći uzroci disfagije u pasa — **Tabela 1.** Najčešći uzroci disfagije u pasa

▲

Regurgitacija

Regurgitacija predstavlja pasivno retrogradno kretanje sadržaja iz jednjaka prema i kroz gornji jednjački sfinkter.
Najčešće regurgitaciju razlikujemo od povraćanja po izostanku aktivnog naprezanja životinje neposredno prije izbacivanja sadržaja. Najčešća komplikacija koja se javlja pri regurgitaciji je aspiracijska pneumonija (Moore, 2008., Potočnjak, 2012., Washabau, 2013.c). Najčešći uzroci regurgitacije navedeni su u tabeli 2.

Tabela 2. Najčešći uzroci regurgitacije u pasa — **Tabela 2.** Najčešći uzroci regurgitacije u pasa

U svakodnevnoj praksi ponekad je teško razlikovati regurgitaciju od povraćanja samo na temelju anamnestičkih podataka i kliničke slike.
Tada se izbačeni sadržaj može pretražiti uranjanjem trakice za brzu pretragu urina.
Ako je pH pretraživanog sadržaja 5 ili manji najvjerojatnije se radi o sadržaju želuca (povraćanje). Ako je pH veći od 7 te je pretraga na bilirubin negativna, najvjerojatnije se ne radi o regurgitiranom sadržaju. Prisutnost bilirubina u sadržaju uglavnom se interpretira kao sadržaj iz duodenuma (povraćanje) (Willard, 2009.).

▲

Ingestija trave/koprofagija

Mnogi psi uživaju u ingestiji trave bez nekog poznatog razloga, no pojava pojačane želje za ingestijom trave popraćeno povraćanjem, nadutošću i mučninom predstavlja simptom koji se najčešće povezuje sa sindromom povraćanja žuči u pasa ili hipomotilitetom probavnog trakta u pasa. Ponekad se u velikih pasmina pasa kao prvi simptom proširenja i zavrnuća želuca javlja impulzivna ingestija trave. Prema nekim autorima (Tams, 2003.), u pasa u kojih se pojava ingestije trave javlja popraćena povraćanjem ili nekim drugim probavnim simptomom, izostanak ove pojave može se koristiti kao pokazatelj uspješnosti terapije.

Koprofagija se definira kao ingestija fecesa. Najčešće se javlja kao posljedica «lošeg» vladanja, dosade, nerješenih konfliktnih situacija ili posljedica bolesti (parazitizam, nedostatak nutrijenata, egzokrina insuficijencija gušterače, malabsorpcija, hiperadrenokorticizam, polifagija) (Wells, 2003.).

▲

Začep

Konstipacija je definirana kao otežano, neadekvatno pražnjenje crijeva, dok je opstipacija definirana kao potpuni prestanak pražnjenja crijeva.
Vrlo je važno anamnestički isključiti okolišne, prehrambene i jatrogene čimbenike koji mogu dovesti do pojave začepa. U kliničku obradu pacijenata sa začepom potrebno je obvezno uključiti i biokemijske pretrage krvi (hiperkalcemija, hipokalcemija, hipotireoidizam), pretragu fecesa na eventualne strane materijale, kao i rektalnu pretragu i rendgenološku pretragu abdomena i zdjelice (Elwood, 2000.b, Washabau, 2013.a). Najčešći uzroci začepa u pasa navedeni su u tabeli 3.

▲

Povraćanje

Povraćanje predstavlja aktivno izbacivanje hrane i/ili tekućine iz želuca ili proksimalnih dijelova tankih crijeva kroz usta, a popraćeno je naprezanjem i aktivnim kontrakcijama abdominalne stijenke. Uvijek ga je potrebno razlikovati od regurgitacije koja predstavlja pasivno, retrogradno gibanje hrane/tekućine. Povraćanje je često predhođeno simptomima mučnine: pojačanom salivacijom, gutanjem i izraženim nemirom životinje. Povraćeni sadržaj osim više ili manje probavljene hrane može sadržavati i žuč te svježu ili probavljenu krv (hematemeza). Povraćanje se može javiti nedugo nakom uzimanja obroka, ali i više sati nakon istog. Najčešći uzroci povraćanja u pasa navedeni su u tabeli 4. (Cadoré, 2010., Potočnjak, 2010.).

Tabela 4. Najčešći uzroci povraćanja u pasa — **Tabela 4.** Najčešći uzroci povraćanja u pasa

Osnovni dijagnostički i terapijski pristup u pasa s povraćanjem prikazan je u shematskom prikazu 1.

Shematski prikaz 1. Dijagnostički i terapijski pristup pacijentu s povraćanjem — **Shematski prikaz 1.** Dijagnostički i terapijski pristup pacijentu s povraćanjem

S obzirom na tijek bolesti povraćanje dijelimo na akutno i kronično.
Kroničnim povraćanjem smatra se svako povraćanje koje traje duže od dva tjedna.
Pri parazitarnim invazijama probavnog trakta u pasa često se javlja kronično intermitentno povraćanje (Tams, 2003., Tangtrongsup i Scorsa, 2010.).

Prisutnost svježe ili djelomično probavljene krvi u povraćanom sadržaju nazive se hematohezija. Manja količina krvi najčešće je posljedica umjerenog oštećenja/ erozija po sluznici želuca ili duodenuma do kojeg dolazi kao posljedica gubitka integriteta sluznice pri hipovolemiji, uporabi lijekova, akutnom ili kroničnom gastritisu, upalnoj bolesti crijeva ili prisutnosti neoplazija.
Hematohezija se također javlja pri koagulopatijama ili kao posljedica ingestije krvi iz usta, nosa, sinusa ili pluća (Willard, 2013.).

Boja i miris povraćenog sadržaja važni su za kliničare pri procjeni eventualnog uzroka povraćanja. Tako je prisutnost ugrušane krvi koja podsjeća na zrna kave uglavnom posljedica ozbiljnijih erozija ili ulceracija; prisutnost svježe, crvene krvi govori u prilog da se radi o trenutnom ili opsežnom krvarenju.
Miris povraćenog sadržaja po fecesu sugerira da se radi o opstrukciji crijeva, kao i pojava tzv. projektilnog povraćanja koja upućuje na opstrukciju u području pilorusa ili proksimalnih dijelova crijeva (Dunn, 2000.). Prisutnost žuči u povraćenom sadržaju najčešće sa javlja kao posljedica upalnih bolesti, stranih tijela ili upale gušterače, a u malih pasmina pasa kronično povraćanje žuči javlja se kao posljedica gastritisa s refluksom. Povraćanje koje ne rezultira izbacivanjem sadržaja, već se sastoji samo od naprezanja najčešće se povezuje s proširenjem i zavrnućem želuca u pasa (Tams, 2003., Crnogaj i sur., 2013., Washabau, 2013.d).

▲

Proljev

Proljev je najčešći simptom bolesti probavnog sustava pasa (Tams, 2003.). Pod proljevom podrazumijevamo povećanu količinu fekalnog sadržaja uzrokovanu povećanom količinom vode i/ili suhe tvari u stolici najčešće uz povećanu frekvenciju defekacije. Mehanizam nastanka proljeva prema nekim autorima (Willard, 2010.) temelji se na dva mehanizma: povećana propustnost sluznice crijeva (upalni procesi, neoplastične infiltracije) i povećana sekrecija u lumen crijeva (kemijski i infektivni toksini), a Tams (2003.) mehanizme nastanka proljeva dijeli na 4 skupine: osmotski (smanjena absorpcije tekućine u lumenu crijeva; sekretorni (povećana sekrecija iona u lumen crijeva); abnormalni motilitet i eksudativni mehanizam (povećana propustnost).
Proljeve s obzirom na tijek bolesti dijelimo na akutne (trajanje do 14 dana) i kronične (trajanje 15 ili više dana), a s obzirom na lokalizaciju patološkog procesa na proljeve koji potječu od patoloških procesa u tankim crijevima, odnosno debelom crijevu (Tabela 5.).

Oni se međusobno razlikuju i klinički. Za proljeve porijeklom od patoloških procesa u tankim crijevima karakteristična je pojava većeg volumena stolice, pojava melene, neprobavljenih sastojaka hrane, a ponekad se može javiti i flatulencija i povraćanje. Za proljeve karakteristične za debelo crijevo svojstvena je pojava sluzi i svježe krvi u stolici, tenezam i povećana frekvencija defekacije (Hernot i sur., 2005., Owens i Greenson, 2007.).
Osnovni dijagnostički pristup u pasa s proljevom karakterističnim za tanko crijevo prikazan je u shematskom prikazu 2.

Shematski prikaz 2. Dijagnostički pristup pacijentu s proljevom karakterističnim za tanko crijevo — **Shematski prikaz 2.** Dijagnostički pristup pacijentu s proljevom karakterističnim za tanko crijevo

Osnovni dijagnostički pristup u pasa s proljevom karakterističnim za debelo crijevo prikazan je u shematskom prikazu 3.

Shematski prikaz 3. Dijagnostički pristup pacijentu s proljevom karakterističnim za debelo crijevo — **Shematski prikaz 3.** Dijagnostički pristup pacijentu s proljevom karakterističnim za debelo crijevo

Uzroci proljeva mogu biti raznoliki i mnogobrojni, a najčešće su prouzročeni parazitima (helminti i protozoi), virusima, bakterijama i gljivicama. Osim infektivnih proljeve mogu prouzročiti i neinfektivni uzroci: idiopatske upale (upalna bolest crijeva), intoksikacije (otrovanja hranom), reakcije na lijekove, pogreške pri hranjenju te bolesti gušterače, jetre, bubrega i endokrinopatije (Tams, 2003., Gashen, 2010.). Najčešći uzročnici proljeva u pasa su bakterije iz roda Clostridium te Giardia duodenalis (Hackett i Lappin, 2003., Marks i sur., 2011., Marks, 2013.). Broj bakterija iz roda Clostridium u fecesu, međutim, nije adekvatan pokazatelj patogenosti tih bakterija te se stoga dokazuje postojanje enterotoksina ovih uzročnika (Weese, 2011.).

Najčešći uzroci akutnog proljeva u pasa navedeni su u tabeli 6., a najčešći uzroci kroničnog proljeva u pasa navedeni su u tabeli 7.

Tabela 6. Najčešći uzroci akutnog proljeva u pasa — **Tabela 6.** Najčešći uzroci akutnog proljeva u pasa

Tabela 7. Najčešći uzroci kroničnog proljeva u pasa — **Tabela 7.** Najčešći uzroci kroničnog proljeva u pasa

▲

Gubitak apetita i gubitak tjelesne težine

Anoreksija se definira kao djelomični ili potpuni gubitak apetita. Česti je i nespecifični simptom u bolesnih ili ozljeđenih pasa. Regulacija uzimanja hrane složena je i uključuje brojne vanjske i unutarnje čimbenike. To su senzorni signali (npr. miris i okus), metabolički signali (neuropeptid Y čija produkcija se odvija pod utjecajem snižene koncentracije inzulina te stimulira apetit dok upalni citokini smanjuju produkciju ovog neuropeptida), okolišni signali i naučeno ponašanje (naučena rutina prilikom davanja obroka, uzimanje hrane samo od određene osobe, uloga zvukova ambijenta i sl.) (Willard, 2009., Michel, 2013.).

Gubitak tjelesne težine izrazito je nespecifičan simptom i javlja se u velikog broja bolesti u pasa. S aspekta problematike invazije probavnog sustava u pasa važno je napomenuti da je gubitak tjelesne težine uz fiziološki apetit uglavnom znak maldigestije i malabsorpcije hranjivih tvari u probavnom traktu. Objektivna procjena gubitka tjelesne težine najčešće se izražava u postotcima tjelesne mase ili kao promjena indeksa tjelesne kondicije (engl. Body condition score) (Laflamme, 1997., Willard, 2009.).

▲

Gastrointestinalno krvarenje

Melena je tamna obojenost stolice (gotovo crna boja) koja je prouzročena krvarenjem u proksimalne dijelove probavnog trakta (jednjak, želudac, tanka crijeva) (Dossin, 2008., Willard, 2013.). Najčešći uzroci melene navedeni su u tabeli 8.

Tabela 8. Najčešći uzroci melene u pasa — **Tabela 8.** Najčešći uzroci melene u pasa

Hematohezija se definira kao prisutnost svježe krvi u stolici, a najčešće je posljedica bolesti koje zahvaćaju debela crijeva, naročito ako se javlja uz pojavu proljeva karakterističnog za debelo crijevo. Također, kao i svim slučajevima krvarenja potrebno je obavezno isključiti poremećaje zgrušavanja krvi (Willard, 2009., Willard, 2013.). Najčešći uzroci hematohezije navedeni su u tabeli 9.

Tabela 9. Najčešći uzroci hematohezije u pasa — **Tabela 9.** Najčešći uzroci hematohezije u pasa

▲

Sažetak

Probavni simptomi među najučestalijim su problemima zbog kojih vlasnici dovode životinje na veterinarski pregled, a najčešći probavni simptomi koji se javljaju u pasa su povraćanje i proljev. Brojni simptomi koji se u pasa javljaju u sklopu bolesti probavnog trakta nespecifični su i mogu biti i poslijedica brojnih poremećaja ostalih organa ili organskih sustava. Pri svakoj pojavi nekog od opisanih simptoma potrebno je obratiti pozornost na veliki broj različitih diferencijalnih dijagnoza, kao i na adekvatni dijagnostički protokol u isključivanju ili potvrđivanju istih.
U ovom radu opisani su najčešći simptomi koji se javljaju u sklopu različitih bolesti probavnog trakta u pasa. Disfagija se definira kao otežano ili bolno gutanje uz pojačanu salivaciju, a ponekad i ispadanje zalogaja iz usta i posljedica je patoloških procesa u ustima, ždrijelu ili jednjaku. Regurgitacija predstavlja pasivno retrogradno kretanje sadržaja iz jednjaka prema i kroz gornji jednjački sfinkter, a povraćanje se definira kao aktivno izbacivanje hrane i/ili tekućine iz želuca ili proksimalnih dijelova tankih crijeva kroz usta, a popraćeno je naprezanjem i aktivnim kontrakcijama abdominalne stijenke. Ova dva simptoma često je teško razlučiti na temelju anamnestičkih podataka. Pojava pojačane želje za ingestijom trave popraćena povraćanjem, nadutošću i mučninom predstavlja simptom koji se najčešće povezuje sa sindromom povraćanja žuči u pasa ili hipomotilitetom probavnog trakta u pasa. Koprofagija je nastrani apetit prema fecesu i često je posljedica lošeg vladanja, ali može biti povezana s parazItarnim invazijama, nedostatkom nutrijenata, egzokrinom insuficijencijom gušterače, malabsorpcijom ili hiperadrenokorticizmom.
Konstipacija je definirana kao otežano, neadekvatno pražnjenje crijeva, dok je opstipacija definirana kao potpuni prestanak pražnjenja crijeva. Pod proljevom podrazumijevamo povećanu količinu fekalnog sadržaja prouzročenu povećanom količinom vode i/ili suhe tvari u stolici najčešće uz povećanu frekvenciju defekacije. Melena je tamna obojenost stolice (gotovo crna boja) koja je uzrokovana krvarenjem u proksimalne dijelove probavnog trakta, a hematohezija je prisutnost svježe krvi u stolici, a najčešće je posljedica bolesti koje zahvaćaju debela crijeva.
Ključne riječi: pas, gastrointestinalni simptomi

Literatura [… prikaži]

▲

1. CADORÉ, J. L. (2010): Vomiting. In: Canine and feline gastroenterology. (Lecoindre, P., ed.), 1. edition. Wolters Kluwer, France (6-11).
2. CRNOGAJ, M., I. KIŠ, I. ŠMIT. I. JOVIĆ, I. MAYER, N. KUČER i V. MRLJAK (2013): Pristup pacijentusa kroničnim povraćanjem. Veterinarski dani 2013. ornik radova. Zagreb (233-238).
3. DOSSIN, O. (2008): Diagnostic tools: Clinical history. In: Small animal gastroenterology (Steiner, J. M. ed). Schlütersche Verlagsgesellschaft, Hannover (3-9).
4. DUNN, J. K. (2000): Vomiting. In: Textbook of small animal medicine. (Dunn, J. K., ed.), W. B. Saunders, London, Edinburg, New York (39-50).
5. ELWOOD, C. M. (2000a): Dysphagia, regurgitation and ptyalism. In: Textbook of small animal medicine. (Dunn, J. K., ed.), W. B. Saunders, London, Edinburg, New York (51-57).
6. ELWOOD, C. M. (2000b): Defecatory tenesmus. In: Textbook of small animal medicine. (Dunn, J. K., ed.), W.B.Saunders, London, Edinburg, New York (66-69).
7. FONTANARROSA, M. F., D. VEZZANI, J. BASABE and D. F. EIRAS (2006): An epidemiological study of gastrointestinal parasites of dogs from Southern Greater Buenos Aires (Argentina): Age, gender, breed, mixed infections, and seasonal and spatial patterns. Vet. Parasitol. 136, 283-295.
8. GASCHEN, F. (2010): The principal syndromes in gastroenterology. In: Canine and feline gastroenterology. (Lecoindre P., F. Gaschen, E. Monet eds.), Wolters Kluwer, France (1-44).
9. HACKKETT, T. and M. R. LAPPIN (2003): Prevalence of Enteric Pathogens in Dogs Of North-Central Colorado. J. Am. Anim. Hosp. Assoc. 39, 52-56.
10. HERNOT, D. C., V. C. BIOURGE, L. J. MARTIN, H. J. DUMON and P. G. NQUJEN (2005): Relationship between total transit time and faecal quality in adult dogs differing in body size. J. Anim. Phys. Anim. Nutr. 89, 189-193.
11. LAFLAMME, D. P. (1997): Development and Validation of a Body Condition Score System for Dogs. Canine Practice. 22, 10-15.
12. MARKS, S. L., S. C. RANKIN, B. A. BYRNE and J. S. WEESE (2011): Enteropathogenic Bacteria in Dogs and Cats: Diagnosis, Epidemiology, Treatment, and Control. J. Vet. Intern. Med. 25, 1195–1208.
13. MARKS, S. L. (2013): Diarrhea. In: Canine and feline gastroenterology. (Washabau, R. J., M. J. Day, eds.) Elsevier, St. Louis, Missoury (99-108).
14. MICHEL, K. E. (2013): Anorexia. In: Canine and feline gastroenterology. (Washabau, R. J., M. J. Day, eds.) Elsevier, St. Louis, Missoury (75-79).
15. MOORE, L. E. (2008): Esophagus: anatomy and physiology. In: Small animal gastroenterology. (Steiner, J. M. ed.), Schlutersche Verlagsgesellschaft, Hannover (139-140).
16. OLIVEIRA-SEQUEIRA, T. C. G., A. F. T. AMARANTE, T. B. FERRARI and L. C. NUNES (2002): Prevalence if intestinal parasites in dogs from Sao Paulo State, Brazil. Vet. Parasitol. 103, 19-27.
17. OWENS, S. R. and J. K. GREENSON (2007): The pathology of malabsorption: current concepts. Histopathology 50, 64-82.
18. POTOČNJAK, D. (2010): Upala i vrijed želudca. U: Bolesti probavnog sustava pasa i mačaka – odabrana poglavlja (Potočnjak, D., Stanin, D., Turk, N., ur.) Medicinska naklada, Zagreb (2-16).
19. POTOČNJAK, D. (2012): Megaezofagus. U: Veterinarski priručnik. (Herak-Perković, V., Grabarević, Ž., Kos, J., ur., 6. izdanje). Medicinska naklada, Zagreb (2230-2231).
20. RAMIREZ-BARRIOS, R. A., G. BARBOZA-MENA, J. MUNOZ, F. ANGULO-CUBILLAN, E. HERNANDEZ, F. GONZALEZ and F. ESCALONA (2004): Prevalence of intestinal parasites in dogs under veterinarv care in Maracaibo, Venezuela. Vet. Parasitol. 121, 11-20.
21. ŠMIT, I., K. ŠIMONJI, J. SELANEC, I. JOVIĆ, V. MATIJATKO and D. POTOČNJAK (2011): Defining the severity of inflammatory bowel disease in a dog. The International Congress “Veterinary science and profession” (Zagreb, October 3 rd and 4 th , 2011) Zbornik radova. Zagreb (42-42).
22. TAMS, T. R. (2003): Gastrointestinal symptoms. In: Handbook of small animal gastroenterology. (Tams, T. R. ed.) 2 nd edition, Saunders, St. Louis, Missoury (1-50).
23. TANGTRONGSUP, S. and V. SCORZA (2010): Update on the diagnosis and menagement of Giardia spp infections in dogs and cats. Top. Companion Anim. Med. 25, 155-162.
24. WASHABAU, R. J. (2013a): Constipation. In: Canine and feline gastroenterology. (Washabau, R. J., M. J. Day, eds.) Elsevier, St. Louis, Missoury (93-98).
25. WASHABAU, R. J. (2013b): Dysphagia and gagging. In: Canine and feline gastroenterology. (Washabau, R. J., M. J. Day, eds.) Elsevier, St. Louis, Missoury (114-117).
26. WASHABAU, R. J. (2013c): Regurgitation. In: Canine and feline gastroenterology. (Washabau, R. J., M. J. Day, eds.) Elsevier, St. Louis, Missoury (157-161).
27. WASHABAU, R. J. (2013d): Vomiting. In: Canine and feline gastroenterology. (Washabau, R. J., M. J. Day, eds.) Elsevier, St. Louis, Missoury (167-173).
28. WEESE, J. S. (2011): Bacterial enteritis in dogs and cats: diagnosis, therapy, and zoonotic potential. Vet. Clin. North. Am. Small. Anim. Pract. 41, 287-309.
29. WELLS, D. L. (2003): Comparison of two treatments for preventing dogs eating their own faeces. Vet. Rec. 153, 51-53.
30. WILLARD, M. D. (2009): Clinical Manifestations of Gastrointestinal Disorders. In: Small animal internal medicine. (Nelson, R. W., C. G. Couto, eds.), 4 th edition, Mosby, Elsevier, St. Louis, Missoury (351-373).
31. WILLARD, M. D. (2010): Diarrhea. In: Textbook of Veterinary Medicine. (Ettinger, S. J., E. C. Feldman, eds.), Saunders Elsevier, St. Louis, Missouri (201 -203).
32. WILLARD, M. D. (2013): Gastrointestinal hemorrhage. In: Canine and feline gastroenterology. (Washabau, R. J., M. J. Day, eds.) Elsevier, St. Louis, Missoury (129-134).

▲

The Most Common Gastrointestinal Symptoms in Dogs and their Importance in Everyday Clinical Practice

Iva ŠMIT, DVM, PhD, Senior Assistant, Ines JOVIĆ, DVM, Expert Associate, Iva MAYER, DVM, PhD, Assistant Professor, Martina CRNOGAJ, DVM, PhD, Senior Assistant, Dalibor POTOČNJAK, DVM, PhD, Full Professor, Faculty of Veterinary Medicine University of Zagreb, Croatia; Relja BECK, DVM, PhD, Scientifiy Advisor, Croatian Veterinary Institute, Zagreb, Croatia

Digestive symptoms are among the most common problems for which the owners bring their animals on veterinary examination, and most common gastrointestinal symptoms found in dogs are vomiting and diarrhea. A great number of symptoms which can occur in dogs are non-specific and may be the consequence of a big number of disorders of other organs or organ systems. For each occurrence of any of described symptoms the veterinarian needs to exclude a large number of differential diagnosis and establish the appropriate diagnostic protocol. This paper presents most common symptoms, their potential causes, and diagnostic protocols.
Dysphagia would apply to a large number of oropharyngeal or esophageal disorders for which there is difficulty in swallowing, excessive salivation, and sometimes dropping of food and/or water from the commissures of the mouth. Regurgitation is characterized by the passive retrograde evacuation of undigested food from the esophagus and vomiting is described as active evacuation of digested or partially digested food or water from the stomach or duodenum. These two symptoms are sometimes difficult to differentiate only history given by owners. Ingestion of grass can be a consequence of bilious vomiting syndrome and gastric hypomotility. Coprophagy is usually occurrence of some behavioral disorders or any disorder that results in maldigestion and malabsorption. Constipation is defined as infrequent, difficult, painful evacuation of feces but does not necessarily imply a permanent loss of function, and obstipation is defined as a permanent loss of function. Diarrhea is usually defined as an increase in the frequency, fluidity, or volume of feces. Hematochezia refers to frank red or reddish-brown blood pigments in the feces and it is usually the consequence of bleeding in the most distal segments of the GI tract, while the term melena refers to black, tarry feces and it is associated with upper GI tract bleeding.
Key words: Dog, Gastrointestinal Symptoms