Najčešći reproduktivni poremećaji u istarskih magaraca

Nikica Prvanović Babić^1*, Goran Bačić¹, M. Efendić¹, Ninoslav Mačešić¹, Tugomir Karadjole¹, Nika Brkljača Bottegaro², Iva Getz¹, Marko Samardžija¹, I. Folnožić¹, S. Vince¹, M. Seletković³, K. Šlogar³, Tomislav Dobranić¹

¹Klinika za porodništvo i reprodukciju, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Heinzelova 55, 10 000 Zagreb
²Klinika za kirurgiju ortopediju i oftalmologiju, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Heinzelova 55, 10 000 Zagreb
³apsolventice, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Heinzelova 55, 10 000 Zagreb

SAŽETAK

---

Danas je istarski magarac sve manje zastupljen kao radna životinja, ali ima sve veći značaj u turizmu te u proizvodnji magarećeg mlijeka. Kako bi magarice mogle davati zadovoljavajuće količine mlijeka, one moraju biti u laktaciji za koju je preduvjet zadovoljavajuća plodnost odnosno redoviti porodi. Iako su magarice po svojim reproduktivnim svojstvima slične kobilama, ipak se od njih i razlikuju. Unatoč tome, ne postoji protokol za nadzor nad reprodukcijom magarica. Naime, u EU se metode praćenja reprodukcije i dijagnostike gravidnosti kobila donekle primijenjuju i na magaricama.
No, tjelesne mjere magaraca u Hrvatskoj uglavnom ukazuju na životinje koje nisu podesne za uobičajene ginekološke preglede koji se provode na kobilama.
Stoga je svrha ovog rada prikazati dosadasnje rezultate nadzora nad reprodukcijom koji će ispoštovati specifičnosti upravo takvog, našeg tipa magarica, a da istodobno bude pouzdan, praktičan i neinvazivan, odnosno da pomaže očuvanje zdravlja i dobrobiti životinja te podizanje konkurentnosti u proizvodnji magarećeg mlijeka. Radom je obuhvaćeno ukupno 100 istarskih magaraca smještenih u 4 uzgoja u Istarskoj županiji od čega se 60 magarica koristi u rasplodu i za proizvodnju magarećeg mlijeka. Na svim uzgojima provedeni su opći klinički pregled, pregled uzgoja, ginekološki pregledi
rasplodnih magarica, pregled mliječne žlijezde, uzimanje briseva i uzoraka mlijeka za bakteriološke pretrage, ortopedski pregledi i savjetovanje vlasnika. Temeljem naših rezultata razvidno je da se u uzgojima provodi zavidna higijena mužnje a prilikom provedbe istraživanja nije zamijećen niti jedan slučaj mastitisa. Nadalje, unatoč heterogenoj rasprostranjenosti dobi unutar promatrane populacije (podjednak omjer starih, srednjih i vrlo mladih magarica) svega 10% rasplodnih magarica (n=6) je zahvaćeno nekim od reproduktivnih poremećaja (poremetnje u radu jajnika n=2, endometritisi n=3, urovagina n=1) što je kod svih promatranih magarica bilo povezano sa patologijom lokomotornog sustava koja je osobito prisutna na jednom uzgoju. Uočene medicinske i biološke prednosti uzgoja istarskih magaraca u smislu unaprijeđenja reprodukcije predstavljaju tjelesni okvir životinja, njihova sposobnost socijalizacije i dobra opća tjelesna otpornost. Uočene nemedicinske prednosti uzgoja
u smislu unaprjeđenja reprodukcije u svrhu proizvodnje mlijeka i očuvanja uzgoja istarskih magaraca svakako predstavljaju visoka motiviranost uzgajivača, potpora lokalne zajednice, povoljni ekonomski preduvjeti za razvoj te povoljan smještaj i geo povezanost, dok su uočeni nemedicinski nedostaci razjedinjenost uzgajivača, heterogenost uzgoja s obzirom na način uzgoja, namjenu i pristup uzgajivača, aktualna situacija u CRSH i nedostatak strategije u primjeni magaraca u turizmu (stručni kadar koji bi osposobio životinje za rad).

Uvod

U današnje vrijeme magarac ima biološku vrijednost zbog očuvanja raznolikosti, pa se zbog toga i kod nas i u svijetu nastoji spasiti različitim metodama i programima zaštite autohtonih pasmina. Uz očuvanje tih temeljnih vrijednosti, prisutan je i čimbenik gospodarske koristi koju ostvaruje svojim uzgajivačima i vlasnicima.

Njihova vrijednost se danas očituje u turizmu, medicini, kozmetici, hipoterapiji i radu u području Istre i Dalmacije a sve su češća obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja uzgajaju magarce prvenstveno zbog iskorištavanja magarećeg mlijeka. Magarice za proizvodnju mlijeka jako se razlikuju od mliječnih krava, ovaca, koza i kobila i imaju brojne, specificne poteskoce s reprodukcijom. Osim toga, ne postoji adekvatan program praćenja i kontrole reprodukcije takvih životinja pa je plodnost je u našim uzgojima nezadovoljavajuća odnosno niska. Stoga je preduvjet za očuvanje i unapređenje uzgoja i proizvodnje razvoj i uvođenje programa za zaštitu zdravlja magaraca kao i mjera za poboljšanje plodnosti. Primjenom suvremenih metoda nadzora nad reprodukcijom moglo bi se u relativno kratkom roku ne samo značajno poboljšati plodnost i izliječiti latentno oboljele životinje već i unaprijediti sve aspekte uzgoja magaraca, od ekonomskog aspekta pa do postizanja značajno više razine dobrobiti ovih životinja, na što su osobito osjetljivi konačni korisnici, nevisno o tome radi li se o korisnicima medicinskih i kozmetičkih proizvoda od magarećeg mlijeka ili pak o turistima koji uživaju u panoramskim obilascima Istre na magarcima kao i o djeci s posebnim potrebama ili osobama sa invaliditetom koje su sudionici hipoterapije na magarcima.

Podizanjem opće razine brige nad rasplodnom populacijom istarskih magaraca direktno će se unaprijediti uzgoj magaraca a posljedičnim koristima u vidu bolje zdravstvene kontrole nad magarcima u smislu povećanja plodnosti i očuvanja zdravlja. Osim toga, proizvođači magarećeg mlijeka i uzgajivači magaraca za hipotrapiju i turizam postaju konkurentniji jer dobivaju veći broj potomstva godišnje za selekciju za radne životinje odnosno hipoterapiju, veće količine iskoristivog mlijeka te primjerene uvjete držanja, rasplođivanja i brige za magarce u uzgoju.

Osobitosti rasplođivanja magaraca

Magarice spolno sazriju u dobi od 2 do 2,5 godine. Neke magarice su sezonski poliestrične životinje kao i kobile, estrus im se javlja u kasno proljeće i ljeto, a čak njih 70% se tjera cijele godine. Spolni ciklus magarica u punoj sezoni traje oko 25 dana. Proestrus i estrus traju u prosjeku 13 dana, a metestrus i diestrus zajedno 14-21 dan. Ovulacija nastupa 0,7 (16h) dana prije prestanka vanjskih znakova etrusa. Estrus se u magarica najbolje primjećuje na paši i to ukoliko pasu zajedno s magarcima pastusima. Prilikom ispaše magarci pastusi se glasaju, a odgovaraju im glasanjem isključivo magarice u estrusu. Magarice se približavaju pastusima, njuškaju ih i dopuštaju im približavanje i njuškanje perinealne regije, dok su magarice koje nisu u estrusu indiferentne i pokazuju agresivnost prilikom približavanja. U usporedbi s kobilama magarice su u estrusu aktivnije, znakovi estrusa su izraženiji i vrlo jasno se vide, zaskakuju druge magarice i pokazuju vrlo jasnu Flehmen reakciju. Neposredno pred ovulaciju magarice u nazočnosti pastuha podižu rep, uvijaju leđa, istežu vrat, namještaju se, prilikom zaskakivanja miruju i bliskaju stidnim usnama. U magarica postoji više valova zrenja folikula, a predovulatorni folikul je promjera oko 4 centimetra i lako ga je rektalno ispalpirati ili izmjeriti pomoću transrektalne ultrazvučne pretrage.
Nakon poroda se prva ovulacija javlja kao i kod kobile za 9 do 11 dana, ali najčešće prolazi inaperentno bez vidljivih simptoma. U većini slučajeva prvi pokazni estrus u magarica zamjećuje se tek 40 dana po porodu (MAKEK i sur., 2009.). Vrijeme gestacije je kod magarica duže nego kod kobila i u prosjeku traje 305 – 390 dana (MARIANI, 2010.) dok je kod kobila 330 dana. Za razliku od kobila kod kojih blizanačka gravidnost završava fatalno, magarice mogu na svijet donijeti vitalno i potpuno zdravo blizanačko potomstvo.

Mladunče siše 5-6 mjeseci prilikom čega je privrženo majci, a nakon razdvajanja po više dana tuguju pa čak i odbijaju hranu.
Zbog anatomske i fiziološke sličnosti s kobilama prilikom dijagnostike graviditeta možemo se poslužiti istim metodama. Metode dijagnostike gravidnosti dijele se na uzgojne, kliničke i laboratorijeske. Uzgojne metode dijagnostike graviditeta podrazumijevaju izostanak estrusa kod gravidnih poliestričnih životinja. Osniva se na činjenici da plod inhibira regresiju žutog tijela i tako sprečava ponovni estrus. Kliničke metode dijagnostike graviditeta su vaginalna, rektalna i ultrazvučna pretraga. Vaginalna inspekcija se provodi pomoću spekuluma ili dilatatora, uglavnom u kombinaciji s rektalnom pretragom. Rektalna pretraga je najčešće korištena metoda u dijagnostici graviditeta i može se provoditi u svim stadijima gravidnosti. Kod ultrazvučne pretrage koristimo se transrektalnom pretragom pomoću ultrazvučne sonde,a u slučajevima kada je to otežano koristimo i transabdominalnu pretragu. Laboratorijske metode gravidnosti osnivaju se na određivanju koncentracije tvari koje potječu od ploda, maternice ili jajnika, a ulaze u majčin krvotok, urin ili mlijeko (MAKEK I SUR., 2009.). Zbog izrazito sitne i nježne građe magarica, pojedine metode dijagnostike graviditeta je nemoguće upotrijebiti. Kontraidicirano je koristiti rektalnu i transrektalnu ultrazvučnu pretragu kod životinja s manjim tjelesnim okvirima, jer zbog tjelesnog okvira životinje postoji prevelika opasnost od ozlijeđivanja. Iako se magarci većeg tjelesnog okvira mogu pregledavati primjenom rektalne i transrektalne ultrazvučne pretrge kao i kobile, kod dominantno prisutnog dinarsko-primorskog tipa magarica, koje su tjelesno nježnije i sitnije, navedene pretrage ne dolaze u obzir. Općenito bi bilo dobro pronaći neinvazivan protokol dijagnostike i praćenja gravidnosti, jer su zbog senzibilnosti i osjetljivosti na stres, magarice svih tjelesnih okvira osjetljivije na rektalni pregled od kobila.

Osobitosti magarećeg mlijeka

Od davnina se vjerovalo da je mlijeko magarice ljekovito. Najpoznatija legenda koja kaže da su za Kleopatrinu ljepotu bile najzaslužnije kupke u magarećem mlijeku, a istu kupku su koristile egipatska kraljica Nefertiti i rimska kraljica Popeja Sabina.

Magareće mlijeko oduvijek je korišteno i u prehrambene svrhe, osobito za prehranu novorođenčadi kada majčino mlijeko nije bilo dostupno. U posljednih desetak godina napravljena su mnoga istraživanja o magarećem mlijeku, njegovom kemijskom sastavu i svojstvima te o njegovom ljekovitom učinku na zdravlje i ljudski organizam. Jedno od njegovih najvažnijih svojstava je sličnost s kemijskim sastavom humanog mlijeka te mu daje izrazitu važnost u prehrani nedonoščadi i novorođenčadi. Konzumiranje magarećeg mlijeka povoljno utječe na tjelesni rast i razvoj, razvoj moždanog i imunog sustava. Osim kod djece, poznati su i povoljni učinci kod adolescenata i starijih osoba, gdje sprječava nastajanje ateroskleroza, djeluje na okoštavanje kostiju, pozitivno djeluje na rehabilitaciju pacijenata s koronarnim i krvožilnim bolestima, sprječava nastanak i razvoj tumorskih stanica, koristi se kod astme i bronhitisa. Organoleptička svojstva magarećeg mlijeka su izrazito bijela boja, rijetka konzistencija i slatkasti okus.

Proizvodnja magarećeg mlijeka razlikuje se u odnosu na druge vrste životinja, izrazito mali volumen magarićina vimena koji ima zapremninu oko 1,5 L zahtijeva čestu mužnju. Magarice se muzu svaka 2 do 3 sata, a količina mlijeka po mužnji iznosi 150 do 250 mL, što ovisi o pasmini, hranidbi i stadiju laktacije magarice. Ukupna količina dnevno proizvedenog mlijeka varira od 0,5 do 3 L, iako je zabilježena proizvodnja i od 6 L mlijeka dnevno kod magarica hranjenih sa 3 kg krepke krme. U usporedbi s kravljim mlijekom, magareće mlijeko sadrži veće vrijednosti za laktozu, a manje vrijednosti za sadržaj proteina i mliječne masti (Tablica 3.). Visok sadržaj laktoze čini ovo mlijeko ukusnijim, a također je osigurana i bolja resorpcija kalcija što je od primarne važnosti za proces mineralizacije kostiju. Posebnosti magarećeg mlijeka očituju se u malom sadržaju β-laktoglobulina, visokom sadržaju imunoglobulina i lizozima. Sadžaj β-latoglobulina sličan je sadržaju kobiljeg mlijeka, no znatno manji nego u kravljem mlijeku (MARTRUZI I SUR., 2000), sama ta činjenica povezana je s hipoalergijskim djelovanjem, što mlijeko magarica čini idealnom namirnicom u prehrani osoba netolerantnih na laktozu kravljeg mlijeka (IACONO I SUR., 1992.).

U sastavu bjelančevina znatan udio zauzima lizozim, prirodna antimikrobna tvar koja razara bakterijske stanične membrane, pa magareće mlijeko na tom principu može u dojenčadi sprječavati crijevne infekcije. Osim toga, lizozim ima i druge fiziološke funkcije, uključujući inaktivaciju nekih virusa, imunoregulacijsku aktivnost, protuupalno i protukancerogeno djelovanje. Povećan sadržaj lizozima u negativnoj je korelaciji s brojem somatskih stanica i mikroorganizmima koji su u pravilu niži u magarećem mlijeku, za razliku od ostalih domaćih životinja.

Prosječne vrijednosti somatskih stanica i mikroorganizama u magarećem mlijeku iznose 4,13 log10-1 i 3,59 log10-1. Zbog ovih vrlo niskih vrijednosti mikroorganizama magareće mlijeko nije potrebno pasterizirati, već se može pohraniti u zamrzivač.

Osim lizozima, u mlijeku se nalaze i druge tvari s antimikrobnim djelovanjem od kojih su najznačajniji laktoferin i laktoperoksidaza. Magareće mlijeko odlikuju i niske vrijednosti zasićenih masnih kiselina koje pogoduju nastanku ateroskleroza, a s druge strane mlijeko je bogat izvor esencijalnih masnih kiselina isključivo Omega 3 i Omega 6 masnih kiselina, koje su osobito važne u prevenciji kardiovaskularnih bolesti i upalnih procesa. Mlijeko sadrži mnoštvo vitamina A, D, E, F. Vitamin A pomaže u obnavljanju stanične membrane,te pomaže koži da se regenerira uz efekt smanjenja starenja kože.

Vitamin C igra antioksidativnu ulogu, usporava proces starenja i ubrzava mehanizme zacjeljenja. Vitamin E je primarno antioksidans koji usporava starenje kože i osigurava stabilnost stanične strukture. Zahvaljujući takvom sastavu mlijeko učinkovito djeluje na suhu kožu i bore, daje koži napetost, regenerira ju i sprječava starenje. Magareće mlijeko može se zamrznuti te pohranjeno u zamrzivaču čuvati do dvije godine bez smanjivanja kvalitete i organoleptičkih svojstava (MARIANI, 2010.).

Mogućnosti ekonomskog iskorištavanja istarskih magaraca

U današnje vrijeme magarac ima biološku vrijednost zbog očuvanja raznolikosti, pa se zbog toga nastoji spasiti različitim metodama i programima zaštite autohtonih pasmina (IVANKOVIĆ I SUR., 2000.), da bi se očuvale temeljne vrijednosti, odnosno gospodarske koristi koju ostvaruje svojim uzgajivačima i vlasnicima. Njihova vrijednost se danas očituje u turizmu, medicini, kozmetici, hipoterapiji i radu u području unutrašnjosti Istre gdje je još uvijek nezamjenjiv u održivosti tradicionalne poljoprivredne proizvodnje. Danas, intenzivan uzgoj magaraca dovodi do nastanka farmi koje se osim u Istarskim predjelima šire i u kontinentalne dijelove Hrvatske. Poznata su neka obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja uzgajaju magarce prvenstveno zbog iskorištavanja magarećeg mlijeka koje će zbog svojih svojstava u budućnosti, vjerojatno biti prepoznato u mnogim aspektima proizvodnje. Osnovni problemi na koje nailazimo kod uzgoja magaraca su neinformiranost i neobrazovanost šire populacije građana o značenju magaraca, kako u ekološkom, tako i u ekonomskom smislu, te nedostatak razvojnih programa očuvanja magaraca u okviru obiteljskih gospodarstava i ukupne turističke ponude (VINCEK I GOVORČIN, 2000.).

Materijal i metode

Tijekom istraživanja smo koristili suvremene minimalno invazivne metode za klinički i laboratorijski nadzor reprodukcije. Radom, koji je sastavni dio dvogodišnjeg VIP projekta, je obuhvaćeno ukupno 100 istarskih magaraca smještenih u 4 uzgoja u Istarskoj županiji. Promatrani uzgoji sastojali su se od 60 magarica koje se koriste u rasplodu i za proizvodnju magarećeg mlijeka, 6 magaraca pastuha i 34 puladi i mlade magaradi oba spola nedefinirane namjene. Na svim uzgojima višekratno su provedeni opći klinički pregled, pregled uzgoja, ginekološki pregledi rasplodnih magarica, pregled mliječne žlijezde, uzimanje briseva i uzoraka mlijeka za bakteriološke pretrage, ortopedski pregledi i savjetovanje vlasnika. Na osnovi rezultata pretraga primijenili smo suvremene metode liječenja neplodnosti odnosno praćenja gravidnosti te dali upute vlasnicima glede korekcije kopita, poboljšanja preventivne njege, hranidbe i općih uvjeta držanja. Dobiveni rezultati su prvo kritički procijenjeni i primijenjeni u stručnom smislu. Također smo sproveli savjetovanje i edukaciju uzgajivača na osnovi uočenih pogrešaka u smještaju, hranidbi i rasplođivanju magaraca.

Rezultati i rasprava

Temeljem naših rezultata razvidno je da se u uzgojima provodi zavidna higijena mužnje a prilikom provedbe istraživanja nije zamijećen niti jedan slučaj mastitisa. To je potpuno sukladno rezultatima koje su na populaciji talijanskih magaraca koji se koriste za proizvodnju mlijeka objavili MARTRUZI I SUR. (2000) i MARIANI (2010). Oba autora ističu veliku otpornost vimena, koje je dodatno stimulirano učestalim sisanjem puleta bez čijeg prisuća nestaje i laktacija, kao glavne uzroke izostanka mastitisa. Zanimljivo je da se u populaciji krava za proizvodnju teladi, tzv. teških, tovnih pasmina kao što je primjerice belgijsko plavo govedo, Angus, Charolei i slično, kod kojih je mladunče također prisutno uz majku i učestalo sisa a krave se ne muzu, mastitis svejedno prisutan iako u značajno manjoj mjeri nego u mliječnih krava (YOUNGQUIST I THRELFALL, 2007).

Nadalje, unatoč heterogenoj rasprostranjenosti po dobi unutar promatrane populacije (podjednak omjer starih, srednjih i vrlo mladih magarica) svega 10% rasplodnih magarica (n=6) je zahvaćeno nekim od ginekoloških problema (poremetnje u radu jajnika n=2, endometritisi n=3, urovagina n=1) što je kod svih promatranih magarica bilo povezano sa patologijom lokomotornog sustava koja je osobito prisutna na jednom uzgoju. Nadalje, patologija na jajnicima u dvije magarice javila se kod dvije vrlo mlade magarice (starosti 3 i 4 godine) dok se patologija na maternici i rodnici (endometritisi i urovagina) javila u 3 najstarije životinje, koje su bile starije od 20 godina i kod jedne 12 godina stare magarice koja je bila lošeg gojnog stanja. Iznenađuje kako je unatoč, u rasplodnom smislu, zdravoj populaciji, ukupan broj opuljene puladi na godišnjoj razini nizak i redovito iznosi ispod 50% (KORABI I SUR., 2011.) dok s druge strane SWENDSEN (1986) navodi kako su magarice izuzetno plodne sve do poodmakle životne dobi. Neka od mogućih objašnjenja ovako malog broja potomaka u našem istraživanju sasvim su sigurno nemedicinske prirode. Nažalost, zbog dosadašnjeg nedostatka prave kontrole i dijagnostike gravidnosti teško je dobiti vjerodostojne podatke o plodnosti istarskih magaraca. Osim toga, velika većina vlasnika ne raspolaže dovoljnim znanjem niti iskustvom potrebnim za adekvatno vođenje reprodukcije u uzgojima pa nije isključeno da je dio tako loših rezultata posljedica neiskustva i neznanja vlasnika. Nadalje, dio vlasnika doživljava magarice kao usputni hobi te ne ulaže dovoljno vremena, truda i novca u reprodukciju jer ne postoji adekvatan način za selekciju i zbrinjavanje suvišne puladi. S jedne strane, meso puladi je vrlo tražena namirnica, a sa druge se propagira zaštita uzgoja i ograničavanje ekonomskog iskorištavanja puladi za meso. Istodobno, ne postoji adekvatna alternativa zbrinjavanja prekobrojne puladi. Stoga bismo sumarno mogli navesti neke medicinske i nemedicinske uzroke, odnosno prednosti i nedostatke u smislu poboljšanja reprodukcije u promatranim uzgojima istarskih magaraca. Uočene medicinske i biološke prednosti uzgoja istarskih magaraca u smislu unaprjeđenja reprodukcije predstavljaju tjelesni okvir životinja, njihova sposobnost socijalizacije i dobra opća tjelesna otpornost. Uočene nemedicinske prednosti uzgoja u smislu unaprjeđenja reprodukcije u svrhu proizvodnje mlijeka i očuvanja uzgoja istarskih magaraca svakako predstavljaju visoka motiviranost uzgajivača, potpora lokalne zajednice, povoljni ekonomski preduvjeti za razvoj te povoljan smještaj i geo povezanost, dok su uočeni nemedicinski nedostaci razjedinjenost uzgajivača, heterogenost uzgoja s obzirom na način uzgoja, namjenu i pristup uzgajivača, aktualna situacija u CRSH i nedostatak strategije u primjeni magaraca u turizmu (stručni kadar koji bi osposobio životinje za rad).

Uz već opisanu neadekvatnu reproduktivnu učinkovitost, u uzgojima su primijećeni i ozbiljni problemi lokomotornog sustava koji se sigurno odražavaju i na opće stanje i dobrobit a posljedično i na reprodukciju promatranih uzgoja. Pregledom zdravstvenog stanja u četiri različita uzgoja istarskog magarca Istarske županije zapažena je značajna patologija lokomotornog sustava u više jedinki. Kod svih magaraca čije se kretanje sputava vezivanjem prednjih nogu lancima, uočena su deformirana kopita kako prednjih tako i stražnjih ekstremiteta. Obzirom da je fiziološko kretanje takvih životinja onemogućeno, magarci se kreću vrlo kratkim koracima prednjih nogu bez mogućnosti fiziološke ekstenzije i fleksije ekstremiteta, što ima za posljedicu nedovoljno trošenje nokatnog dijela kopita. Takvi pokreti kroz duže vremensko razdoblje dovode do nepravilnog trošenja kopita, odnosno nepravilnog rasta kopitne rožine te formiranja kvrgavih kopita s izrazito izvučenim nokatnim dijelom. Posljedično sputanim prednjim ekstermitetima, niti pokretni stražnjih nogu nisu fiziološki, već magarci njima čine kratke skokove što također dovodi do patološkog pokretanja ekstremiteta te prenaglašene kontrakture tetive dubokog fleksora. U spomenutim slučajevima, kopita stražnjih ekstremiteta su također deformirana, odnosno poprimaju oblik štulastog kopita koje kod nekoliko jedinki čak onemogućuje opterećivanje potplatnog djela kopita te takvi magarci stoje na nokatnom dijelu stijenke kopita. Osim spomenutog, na svim magarcima kod kojih se sputavaju prednji ekstremiteti uočene su kronične rane na koži kičičnog područja prednjih nogu. Spomenute patologije ekstremiteta magarcima uzrokuju dugotrajnu kroničnu bol koja može utjecati i na njihov reproduktivni ciklus. Značajno je da se kod niti jednog magarca, u uzgojima u kojima se isti drže slobodno, nisu zamijetile nikakve značajne bolesti lokomotornog sustava. Magarcima spomenutih uzgoja se, osim slobodnog kretanja, svakih nekoliko mjeseci redovito provodi korekcija kopita što dodatno pridonosi uspješnom očuvanju njihovog zdravlja.

Slijedom navedenog zaključujemo da, nažalost, još uvijek postoje uzgoji u kojima se sputavanjem prirodnog kretanja magaraca pridonosi isključivo ljudskoj komociji na uštrb zdravlja i dobrobiti magaraca. Naša je preporuka da se sve životinje drže slobodne uz adekvatno ograđivanje i kontrolu pašnjaka, uz redovitu kontrolu i korekciju kopita.
Takvim načinom držanja omogućilo bi se njihovo prirodno kretnje i time pravilno trošenje kopita što bi zasigurno imalo utjecaj na očuvanje zdravlja magaraca.