Prof. dr. sc. Ljubo Barbić, doc. dr. sc. Vladimir Stevanović, akademik Josip Madić
Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za mikrobiologiju i zarazne bolesti s klinikom, Heinzelova 55, 10000 Zagreb, (ljubo.barbic@vef.hr)
SažetakUvodInfekciozna anemija kopitaraRinopneumonitis konjaVirusni arteritis konjaBolest Zapadnog NilaInfluenca konjaOstale virusne bolesti konja potvrđene na području RHZaključakLiteratura
Izvor: Zbornik radova, 2022.
Sažetak
V irusne bolesti konja predstavljaju zasigurno jednu od značajnijih ugroza konjogojstvu svake države, pa tako i Republike Hrvatske. Svjesni kontinuiranog rizika od pojave i širenja virusnih zaraznih bolesti, na području naše domovine se, više ili manje sustavno, u skladu s godišnjim Naredbama o mjerama zaštite zdravlja životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju, desetljećima nadziru pojedine virusne bolesti konja. Bolesti koje se nadziru, zahvaljujući znanstveno istraživačkom radu znanstvenika iz područja veterinarske medicine, učestalo se mijenjaju kako bi se doista nadziralo one koje predstavljaju stvarnu ugrozu u pojedinom razdoblju. Najdulje se provodi nadzor infekciozne anemije kopitara te je upravo zahvaljujući tome pojava ove izuzetno opasne bolesti svedena na sporadične pojedinačne slučajeve posljednjih godina. Uz to, od virusnih bolesti posljednjih desetak godina sustavno se provodi nadzor virusnog arteritisa konja i rinopneumonitisa konja. Na žalost, zbog nedostatnog opsega nadzora, uz određene pomake i poboljšanje epizootiološke situacije primarno vezane za virusni arteritis konja, ove dvije bolesti ne možemo smatrati dostatno nadziranim niti stavljenim pod kontrolu. Nadzor bolesti Zapadnog Nila također se provodi posljednjih deset godina, a učinak praćenja i suzbijanja ove bolesti je, uz značaj za kopitare, izuzetno važan i za javno zdravstvo i suzbijanje infekcija u ljudi. Bez obzira na navedeno jasno je da je svijest o opasnostima od virusnih zaraznih bolesti još uvijek nedostatna kao i programi njihova praćenja. Ovome najbolje svjedoče sve češće zabilježene epizootije influence konja, dvije samo u posljednjih nekoliko mjeseci, uz potpuni izostanak praćenja ove možda i najznačajnije respiratorne infekcije konja. Uz to poznato je da se na području Republike Hrvatske pojavljuju i adenovirusne infekcije kao i infekcije rinovirusima koje su također bez propisanog sustava nadzora i prijavljivanja.
Sveukupno, mnogobrojne virusne bolesti konja su proširene na području Republike Hrvatske te imamo stručni i znanstveni kapacitet za njihovo praćenje i suzbijanje. Međutim, prije svega zbog niske razine svijesti o značaju i rizicima koje one nose, kao i poteškoćama u financiranju, njihov nadzor je zasigurno nedostatan ukoliko želimo unaprijediti zdravlje konja, ali i cjelokupnog konjogojstva RH u budućnosti.Ključne riječi: virusne bolesti, konji, nadzor, Republika Hrvatska
Uvod
Na području Republike Hrvatske (RH) od virusnih zaraznih bolesti konja potvrđene su infekciozna anemija kopitara, influenca konja, virusni arteritis konja, rinopneumonitis konja, bolest Zapadnog Nila, adenovirusna infekcija konja, rinovirusna infekcija konja, kao i neke druge virusne zarazne bolesti koje zbog blagih kliničkih oblika ili rijetkog i pojedinačnog pojavljivanja ovdje ne spominjemo.
Navedene bolesti imaju različito kliničko očitovanje te se pojavljuju kao septikemijske bolesti, bolesti dišnog sustava, neurološke bolesti ili uzrokuju pobačaje, a pojedine od njih mogu uzrokovati kombinaciju različitih kliničkih očitovanja.
Prepoznavši moguće nesagledive štete od pojedinih virusnih zaraznih boesti za konjogojstvo RH, Ministarstvo poljoprivrede svake godine u Naredbi o mjerama zaštite zdravlja životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju propisuje i mjere nadzor i suzbijanje za pojedine virusne zarazne bolesti konja.
Na žalost, zbog objektivnih i subjektivnih razloga, propisane mjere su u pravilu nedostatne te se, iako učestalo u potpunosti financirane iz državnog proračuna, ne provode u opsegu koji bi dao željene rezultate.
Za ovo neprovođenje propisanih mjera razlozi su različiti, ali zasigurno je neprovođenje mjera većim dijelom uvjetovano nedostatnom sviješću vlasnika i uzgajivača o posljedicama virusnih zaraznih bolesti konja. Stoga u nastavku iznosimo temeljne značajke ovih bolesti.
Infekciozna anemija kopitara
Zbog svojih značajki, a i ranije učestalosti na području RH te značaja ove bolesti na svjetskoj razini, IAK se kontrolira u RH desetljećima.
Provodeći propisane mjere pojava bolesti se svela na pojedinačne sporadične slučajeve, a zadnja veća epizootija je zabilježena 2002. godine.
Pojedinačni slučajevi ustanovljeni su gotovo svake godine do 2018., a posljednje dvije godine nisu potvrđeni slučajevi infekcije.
Međutim, zbog trajne zaraženosti inficiranih životinja koje su stalni izvor infekcije za druge kopitare, u slučaju potvrđivanja infekcije, sve pozitivne životinje se moraju usmrtiti (ukoliko pokazuju kliničke znakove) ili uputiti na klanje (ukoliko su asmiptomatski inficirane) što obvezuje na nužnost kontinuirane provedbe nadzora ove bolesti. Ovo je dodatno naglašeno i nepovoljnom epizootiolopkom situacijom u susjednim državama gdje je bolest značajno više prisutna. Tako je prema objavljenim podatcima, seroprevalencija IAK u Republici Srbiji u razdoblju 2013.-2014. godine iznosila 1,6%, a u Bosni i Hercegovini 2010. godine čak 12,33% od čega najviša u nama pograničnom bihaćkom području gdje je zabilježena seroprevalencija od čak 36,36%. Sporadični slučajevi infekcija konja bilježe se kontinuirano i u susjednoj Mađarskoj.
Svjesni opasnosti ilegalnog prometa konja, iz ovih podataka je jasno da na području RH postoji stalna opasnost od unosa IAK. Visoka razina rizika od međunarodnog prometa konjima potvrđuje se i pojedinačnim epizootijama bolesti u drugim europskim državama s puno uređenijim sustavima kontrole i boljom epizootiološkom situacijom u okruženju poput primjerice Njemačke i Francuske 2020. godine.
Naredbom o mjerama zaštite zdravlja životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u 2021. godini propisan je nadzor IAK u određenom opsegu koji je dostatan u trenutnoj povoljnoj epizootiološkoj situaciji, ali zasigurno neće biti dostatan u slučaju ponovnog pojavljivanja infekcija na području naše domovine.
Rinopneumonitis konja
Značaj ove bolesti proizlazi iz svojstva virusa da nakon infekcije može ostati trajno u životinji u obliku latentne infekcije koja se aktivira u nekom trenutku, najčešće pri oslabljenom imunološkom odgovoru. Tada se virus ponovo umnaža i izlučuje te može izazvati klinička oboljenja kao i inficirati nove životinje na koje se uzročnik širi izravnim ili posrednim dodirom.
Bolest se klinički očituje respiratornim oboljenjima, od blagih do teških oblika, pobačajima u zadnjoj trećini graviditeta, ali i teškim neurološkim oboljenjima s visokom smrtnošću. Koji oblik bolesti će se pojaviti ovisi o samom soju virusa kao i životinji domaćinu.
Na području RH uzročnik je stalno prisutan i visoko proširen u populaciji konja.
Opisane su epizootije s većim brojem pobačaja, kao i neurološka oboljenja sa smrtnim ishodima.
Prepoznavši rizik za konjogojstvo, nadzor rinopneumonitisa konja se na području RH provodi kontinuirano od 2011. godine. Na žalost, cijelo to vrijeme broj postavljenih sumnji i dostavljenih uzoraka za pretraživanje je nedostatan za objektivan uvid u epizootiološku situaciju. Iako je propisano da se pri svakoj postavljenoj sumnji na kliničko očitovanje bolesti kao i pri svakom pobačaju mora isključiti rinopneumonitis konja, broj dostavljenih uzoraka je godinama vrlo mali. Najveći broj uzoraka dostavljen je 2014. godine (255 uzoraka), a posljednje dvije godine se na pretrage zaprimalo samo po 35 uzoraka. Provođenje nadzora u ovom opsegu je apsolutno nedostatno za bilo kakve objektivne spoznaje o epizootiološkoj situaciji osim saznanja da je seroprevalencija izrazito visoka (Slika 2.). Ovakvo ignoriranje potrebe nadzora ove opasne virusne zarazne bolesti posebice iznenađuje s obzirom da se sve pretrage na bolest financiraju iz državnog proračuna.
S obzirom da je liječenje u slučaju oboljenja neizvjesno, što se posebno odnosi na neurološke oblike koji rezultiraju visokom smrtnošću, uz opsežan nadzor i opće mjere suzbijanja moguće je provođenje preventivnog cijepljenja konja. Iako se ovo rutinski provodi u konjogojstvu većine europskih država, u RH se što zbog relativno male populacije konja, a što zbog malog interesa uzgajivača i vlasnika, cjepivo ne nalazi stalno dostupno na tržištu. Ova situacija posebno zabrinjava u slučaju širenja neuropatogenih sojeva kada je cijepljenje jedina učinkovita mjera prevencije. Ovakvoj situaciji smo svjedočili tijekom proljeća 2021. godine kada se, počevši u Valenciji tijekom konjičkog natjecanja, neuropatogeni virus proširio na veliki broj europskih država. Ovo širenje je rezultiralo otkazivanjem brojnih manifestacija i zabranom prometa konja, a u tim trenutcima u RH nije bilo dostupno cjepivo. Srećom, više radi mjera provedenih u drugim državama nego nas samih, virus prema dostupnim podacima nije proširen na konje u RH. Ova situacija zasigurno je bila dobro upozorenje o potrebi za provedbom preventivnog cijepljenja kao i značajno opsežnijeg nadzora nad ovom virusnom bolesti konja. S obzirom na visoku seroprevalenciju, kontagioznost, posljedice za zdravlje kao i uzgojne i gospodarske gubitke koje ova bolest uzrokuje, program nadzora potrebno je kontinuirano provoditi te podići svijest vlasnika i uzgajivača o ovoj bolesti.
Virusni arteritis konja
U središtu širenja i održavanja uzročnika u populaciji konja su pastusi koji mogu biti asimptomatske kliconoše i godinama izlučivati virus sjemenom. Stoga bi svaki program nadzora prvenstveno trebao uključivati serološko pretraživanje pastuha te dokaz kliconoštva u serološki pozitivnih jedinki.
Virusni arteritis konja se u RH sustavno nadzire od 2010. godine. Od prve godine provedbe nadzora jasno je da je bolest prisutna na području RH uz dokaze infekcija životinja različitih pasmina i na različitim područjima, ali s najvećom učestalošću u konja lipicanske pasmine.
Iako su rezultati provedbe nadzora, posebice u prvih nekoliko godina, doprinijeli snižavanju seroprevalencije, jasno je da je virus i dalje prisutan. Također je uočljivo da nakon početnih ohrabrujućih rezultata, seroprevalencija u posljednjih nekoliko godina sporo pada, a 2019. godini je bila čak i u porastu.
Razlog izostanka daljnjeg pozitivnog učinka nadzora virusnog arteritisa konja ponovno je dijelom uzrokovan niskom razinom svijesti o ovoj uzgojno značajnoj bolesti konja što rezultira malobrojnim prijavljivanjima pobačaja ili kliničkih sumnji.
Dodatni razlog nemogućnosti učinkovitije kontrole je načinjena izmjena programa posljednjih nekoliko godina koji više ne propisuju kontrolu svih pastuha nego samo kontrolu kobila u slučaju pobačaja i životinja u kojih je postavljena klinička sumnja. Temeljna spoznaja o epizootiologiji bolesti da su upravo pastusi, često asimptomatski, mogući trajni izvor virusa, ukazuje na apsurdnost ovakve izmjene programa. Stoga, ukoliko doista želimo smanjiti rizik od cirkulacije virusnog arteritisa konja na području RH, potrebno je žurno vratiti obvezno pretraživanje pastuha u program nadzora i suzbijanja.
S problemom nadzora virusnog artetritisa konja ne susreće se samo RH jer se epizootije bolesti sporadično opisuju i u drugim europskim državama uključivši i nama susjedne Mađarsku, Sloveniju i Srbiju, dok za Bosnu i Hercegovinu nema dostupnih podataka. Istraživanje provedeno u Srbiji potvrdilo je značajno višu seroprevalenciju od čak 21,8% u konja u većim uzgojima dok je u pojedinačno držanih životinja prevalencija bila 7,2%. Kako je sličan trend uočen i na području RH, minimalna mjera kojom bi izbjegli potencijalno velike uzgojne i gospodarske gubitke morala bi biti pretraživanje svih pastuha u velikim uzgojima. Trenutno relativno povljna epizootiološka situacija virusnog arteritisa konja na području RH naglašava obvezu da ju iskoristimo i s cjelovitijim i usmjerenijim programom postignemo, na razini svih većih uzgoja ili čak cijele države, status slobodan od ove bolesti. Ukoliko to ne načinimo sada, postoji rizik od nekontroliranog širenja uzročnika nakon čega ćemo ponovo morati godinama provoditi opsežne programe nadzora da bi došli u današnju poziciju.
Bolest Zapadnog Nila
Od prvih dokaza infekcija u konja, a poglavito naglašeno s prvim slučajevima oboljenja ljudi 2012. godine, ova bolest se kontinuirano prati na području RH.
Tijekom desetogodišnjeg praćenja ustanovljena je stalna prisutnost virusa uz kontinuiran porast seroprevalencije što tijekom svake nove sezone prijenosa predstavlja sve veću opasnost za oboljenja konja i ljudi. Ovo je posebno uočljivo u posljednje dvije godine kada je seroprevalencija iznosila 21,4% tijekom 2019. godine, odnosno 18,6% 2020. godine. Ovakvi rezultati su doista alarmantni jer dokazuju da je praktično svaki peti konj u RH bio inficiran s ovim emergentnim uzročnikom.
Srećom, bolest se u konja pojavljuje u najvećem broju slučajeva asimptomatski (gotovo 80%) ili u blagom febrilnom obliku koji traje nekoliko dana (≥19%). Međutim, u 1% životinja infekcija uzrokuje teške neurološke kliničke oblike s visokom smrtnošću ili trajnim posljedicama u preboljelih životinja. S obzirom na navedeno, izrazito je važno nastaviti sustavno praćenje virusne aktivnosti pretraživanjem konja jer na taj način možemo zaštititi zdravlje životinja, ali i ljudi obzirom da se i konji i ljudi zaražavaju preko istih inficiranih komaraca na istim lokacijama.
U samoj provedbi programa nadzora ponovo se ističe problem nedostatne svijesti vlasnika i uzgajivača o opasnostima od ove virusne bolesti kako za zdravlje konja tako i za njihovo vlastito zdravlje. Ovo se očituje kroz sustavan izostanak prijavljivanja neuroloških oboljenja konja u uvjetima visoke seroprevalencije. Temeljem svih spoznaja o bolesti, nemoguće je da na područjima na kojima bilježimo oboljenja ljudi i izrazito visoku seroprevalenciju u konja nema niti jedan prijavljeni slučaj neurološkog oboljenja u konja. Ovo se posebice odnosi na najugroženija područja RH, istočni dio zemlje i šire zagrebačko područje.
Influenca konja
Značaj ove virusne bolesti prepoznaju sve relevantne institucije tako da primjerice Međunarodna konjička federacija (FEI) vrlo striktno poropisuje obvezu cijepljenja kao preduvjet za nastup na manifestacijama u njihovoj organizaciji. Ipak, bez obzira na širok cijepni obuhvat, epizootije influence konja se bilježe svake godine u velikom broju europskih država što je uvjetovano značajkama uzročnika i bolesti.
Za razliku od striktnog nadzora i propisanog cijepljenja u većini europskih država, u RH ne postoje nikakvi posebni propisi o ovoj bolesti. Obvezno je prijavljivanje, kao i mnogih drugih bolesti, ali ne postoje nikakvi dodatni programi nadzora ili obveznog cijepljenja konja.
Zahvaljujući navedenom izostanku zakonske regulative i nedovoljnoj svijesti o značaju ove izrazito kontagiozne bolesti, u RH sporadično svjedočimo epizootijama različitog opsega. U posljednjih nekoliko godina zabilježena je velika epizootija influence konja u desecima uzgoja konja na području kontinentalne Hrvatske.
Tada provedena istraživanja potvrdila su da je manje od 10% konja cijepljeno protiv ove bolesti tako da nekontrolirano širenje i nije iznenađujuće. Stalni rizik od pojave novih epizootija jasno se očituje i primjerice tijekom ove godine kada je već u dva uzgoja potvrđeno zaražavanje većeg broja životinja virusom influence konja.
S obzirom da influenca konja može uzrokovati jake respiratorne infekcije koje se u pojedinih životinja kompliciraju upalom pluća i rezultiraju trajnom smanjenom radnom sposobnošću, neophodno je podići svijest vlasnika i uzgajivača o rizicima od pojave ove bolesti te donijeti jasne programe nadzora i cijepljenja pojedinih kategorija životinja.
Ostale virusne bolesti konja potvrđene na području RH
Uz navedene, sporadično su opisivane papilomatoza konja, koronavirusna infekcija kao i neke druge virusne bolesti.
Zaključak
Literatura [… prikaži]