Stojanović, T., M. Vlašić, T. Živičnjak, D. Stojčević Jan, S. Lučinger, F. Martinković, D. Konjević
Tomislav STOJANOVIĆ, student, Miroslav VLAŠIĆ, student, dr. sc. Tatjana ŽIVIČNJAK, izvanredna profesorica, dr. sc. Dagny STOJČEVIĆ JAN, izvanredna profesorica, Snježana LUČINGER, dr. med. vet., stručna savjetnica, dr. sc. Franjo MARTINKOVIĆ, viši asistent, dr. sc. Dean KONJEVIĆ, docent, Dipl. ECZM (WPH), Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
Sažetak
L isica (Vulpes vulpes) nositelj je brojnih parazita među kojima se nalazi i oblić Ancylostoma caninum.
Ovaj parazit može u odgovarajućim okolnostima predstavljati i opasnost za zdravlje ljudi i domaćih životinja. Iz takvih je razloga praćenje parazitskog statusa lisica od iznimne važnosti, posebice onih koje se nalaze u neposrednoj blizini čovjeka, poput prigradskih i gradskih lisica. Tu se ubrajaju i lisice u različitim parkovima gdje je povećana aktivnost ljudi i kućnih ljubimaca te postoji i povećan rizik od međusobnog prijenosa različitih uzročnika bolesti. U ovom istraživanju prikazani su rezultati makroskopske i dodatnih pretraga probavnog sustava 28 lisica s područja Parka prirode Medvednica prikupljenih u okviru provedbe Programa zaštite divljači. Oblić A. caninum utvrđen je u 10 životinja, što čini 36% ukupnog nalaza parazita.
Usporedbom prema revirima zaštite prirode nisu utvrđene statistički značajne razlike. Usporedbom prema spolovima također nema statistički značajne razlike (Ȥ2 = 2,273; p = 0,131; OR = 5,50; CI (95%) = 0,51-59,01).
Istraživanje je pokazalo relativno visoku učestalost ovog oblića u lisica s područja PP Medvednica.
Ključne riječi: Ancylostoma caninum, lisica, Medvednica.
Abstract
T he red fox (Vulpes vulpes) is a potential host of numerous parasites, including the nematode Ancylostoma caninum. In certain conditions this nematode can pose a risk for the health of humans and domestic animals. This means that it is extremely important to monitor the health of wild red foxes, especially those living in suburban and urban areas, as well as in Nature and National Parks. In such areas the risk of mutual transmission of diseases between foxes, domestic animals and humans has increased. This is mainly due to increased human activity, visits by domestic animals with different parasitic status and the increased fox population. In this research, the results of macroscopic and additional analysis of the gastrointestinal system of 28 foxes are presented. Fox carcasses originated from Medvednica Nature Park and were collected within the Game Protection Program. The nematode A. caninum was found in 10 animals (36%). We did not find any statistically significant differences between different nature protection areas (Ȥ2 = 2.273; p = 0.131; OR = 5.50; CI (95%) = 0.51-59.01. We found a relatively high prevalence of this nematode in the Medvednica fox population.
Key words: Ancylostoma caninum, red fox, Medvednica Mountain.
Uvod
Kada je riječ o možebitnoj ulozi lisice u širenju uzročnika bolesti, poseban naglasak valja staviti na populacije lisica koje obitavaju u prigradskim područjima te zaštićenim područjima prirode poput parkova prirode i nacionalnih parkova. Na takvim je područjima češći dolazak i rekreacijski boravak ljudi što usporedno s povećanom gustoćom populacije lisica (uzrokovano dijelom i izostankom mjera gospodarenja s divljači), povećava i rizik od prijenosa bolesti s lisica na domaće životinje i ljude (Deplazes i sur., 2004.). Nadalje, širenje gradova i općenito ljudskih naselja smanjuje prirodno stanište lisica te dovodi do sve češće pojave gradskih lisica. Ovdje treba dodatno ukazati na činjenicu da takve, nove životne prilike dovode i do mijenjanja životnih navika lisica. Tako je primjerice zabilježeno da u prigradskim i gradskim područjima lisice mijenjaju prehrambene navike i orijentiraju se pretežno na hranu antropogenog podrijetla te da, društveno gledano, stvaraju drukčije socijalne grupacije s manjim životnim prostorom (Harris i Rayner, 1986.; Doncaster i sur., 1990.; Contese i sur., 2004.).
U slobodnoj prirodi prehrana lisice prije svega obuhvaća male sisavce, ptice, beskralježnjake i voće, pri čemu je glavnina prehrane u srednjoj Europi temeljena na šumskim glodavcima (Artois i sur., 1989.; Weber i Aurbry, 1993.; Ferrari i Weber, 1995.). Upravo je takav ciklus prehrane u odnosu grabežljivac – plijen važan za održavanje pojedinih vrsta parazita s posrednim razvojem (dikseni paraziti). U skladu s tim epidemiološkim istraživanjima utvrđen je pad učestalosti invazija parazitima s posrednim razvojem u gradskih lisica u odnosu na populaciju lisica izvan naseljenih područja, ali i održavanje uobičajenog stupnja invazija parazitima s izravnim ili fakultativno posrednim razvojem (Reperant i sur., 2007.).
Oblić Ancylostoma caninum parazitira u tankom crijevu psa, lisice, čaglja i vuka. Razvojni ciklus je neposredan. Jajašca izmetom dospijevaju u okoliš te u povoljnim okolišnim uvjetima embrioniraju za jedan dan. Nakon toga ličinke izlaze iz jajašaca, dva puta se presvlače i za 5 do 10 dana postaju invazivne. Nositelj se može invadirati peroralno invazijskom ličinkom, ali i preko kože, poglavito međuprstnog područja. U potonjem slučaju ličinke proteazama probijaju kožu te ulaze u krvotok nositelja i putuju do pluća. U plućima najčešće napuštaju krvotok i ulaze u alveole.
Kašljanjem ličinke dospijevaju u ždrijelo, budu progutane te završe u crijevu (Marquardt i sur., 1999.).
U drugom slučaju ličinke ne napuštaju krvotok, već putuju preko posteljice ili mliječnih žlijezda izravno krvlju, odnosno mlijekom u štenad (Olsen, 1986.).
Osim kanida i nekih drugih životinja, oblić A. caninum može invadirati i čovjeka. Kod čovjeka najčešće dolazi do ulaska invazijske ličinke kroz neozlijeđenu kožu i lutanja pod kožom (tzv. kutana larva migrans).
Određene studije iz Australije navode da je ovaj oblić glavni uzrok eozinofilnog enteritisa u ljudi (Prociv i Croese, 1990., 1996.). Osim navedenog, oblić A. caninum opisuje se i kao važan čimbenik anemije u ljudi (Stanssens i sur., 1996.).
Materijal i metode
Područje istraživanja
Park prirode Medvednica teritorijalno pripada u područje Grada Zagreba. Prostor Parka omeđuje sljedeća granica: početna točka granice je točka gdje sporedna cesta G. Jarek – predjel Križevčak (Majdak) siječe granicu Zagrebačke županije i Grada Zagreba (kod predjela Starjak). Granica dalje nastavlja istočnom granicom zajedničkog lovišta broj I/102 “Jablanovec” (ujedno je to i granica sa Zagrebačkom županijom) te prateći granicu županije ide jugoistočnom granicom zajedničkog lovišta broj I/103 “Bistra” i dolazi do tromeđe Zagrebačke i Krapinsko-zagorske županije s Gradom Zagrebom. To je ujedno i najjužnija točka zajedničkog lovišta br. II/127 “Oroslavlje”.
Prateći južnu granicu Krapinsko-zagorske županije, granica ide i južnim granicama zajedničkih lovišta br. II/128 “Donja Stubica” i br. II/129 Gornja Stubica te dolazi do točke gdje jugoistočna granica Krapinsko-zagorske županije siječe istočnu granicu Parka prirode Medvednica. Dalje granica prostora ide sve do početne točke gdje sporedna cesta G. Jarek – predjel Križevčak (Majdak) siječe granicu Zagrebačke županije i Grada Zagreba (Krapinec, 2010.). Cijeli prostor obuhvaća oko 8.450 hektara i kao takav čini razmjerno veliko područje. Zbog toga je podijeljen na manje jedinice, takozvane revire zaštite divljači (slika).
Vegetacijski promatrano, na području Parka dominiraju šume koje površinski zauzimaju 94% područja te su razvijene u nekoliko različitih sveza. Livade i pašnjaci svrstani su u kategoriju travnjaka radi njihova neredovitog održavanja, dok na području Parka sami pašnjaci predstavljaju kategoriju zemljišta koja je u sukcesiji od travnjaka prema šumi. Takvih je površina na području Parka u posljednje vrijeme sve više (Krapinec, 2010.).
Materijal
Analize
Makroskopski pregled probavnog sustava lisice Na Zavodu za parazitologiju i invazijske bolesti s klinikom pregledavan je cjelokupni probavni sustav, od želuca do anusa. Počevši od želuca, škarama je otvaran probavni sustav te nakon toga pažljivo makroskopski pregledan s ciljem uočavanja odraslih stadija parazita. Svi su oblici parazita identificirani mikroskopski na temelju morfoloških osobitosti.
Zbog dubokog zamrzavanja i u pojedinim slučajevima starijih uzoraka probavnog sustava pojedini primjerci nisu identificirani do razine vrste. Nakon makroskopskog pregleda uzet je uzorak za mikroskopsku analizu.
Mikroskopski pregled probavnog sustava lisice
Na predmetnicu je stavljeno nekoliko kapi fiziološke otopine, a zatim je uzorak sadržaja uzet iz probavnog sustava lisice i pomiješan s fiziološkom otopinom. Tako dobiveni nativni preparat pregledan je pod mikroskopom.
Flotacija i sedimentacija
Izmet za pretragu uzet je iz završnog crijeva. Nakon makroskopske pretrage 5 grama izmeta pomiješano je s 20 mL zasićene otopine cinkova sulfata (ZnSO4, spec. mase 1,18), procijeđeno kroz sito u plastičnu kivetu, poklopljeno pokrovnim stakalcem i centrifugirano 5 minuta na 1.500 okretaja. Pokrovno stakalce prebačeno je na predmetno staklo i pretraženo na prisutnost parazita ili njihovih razvojnih stadija pod mikroskopom (povećanje ×100 i ×400).
Za metodu sedimentacije postupak je isti, samo je izmet pomiješan s 200 mL vode te je nakon centrifugiranja supernatant odliven, a sediment pregledan pod mikroskopom.
Ispiranje crijeva
Nakon sedimentacije i flotacije crijeva su isprana tako da je ostatak sadržaja probavnog sustava stavljen u mlaku vodu. Nakon 15 minuta dio po dio prebačen je u Petrijevu zdjelicu i gledan pod mikroskopom (povećanje ×40).
Statističke analize
Statističke analize provedene su primjenom programa STATISTICA 12 i Win Episcope 2.0. Usporedbe su provedene na razini pojedinog revira zaštite prirode za parazite sa zoonotskim potencijalom te na razini mužjaka i ženki. Sve razlike testirane su na pouzdanost p < 0,05 te na interval pouzdanosti 95%. ▲
Rezultati
Rasprava
Zoonoze danas u svijetu predstavljaju oko 75% prijetećih zaraznih i parazitskih bolesti te čine oko 61% bolesti ljudi (Taylor, 2001.). Unatoč poznatoj činjenici da su lisice, kao nositelji brojnih parazitskih vrsta, važne za njihov prijenos na divlje i domaće životinje te ljude (Enemark i sur., 2000.; Wolfe i sur., 2001.; Smith i sur., 2003.; Mizgajska-Wiktor i Jarosz, 2010.; Bojar i Kłapeć, 2012.), razmjerno je malo istraživanja koja opisuju parazitsku faunu lisica u Republici Hrvatskoj. U našem je istraživanju oblić A. caninum utvrđen u relativno visokom postotku (36%) u lisica s područja Parka prirode Medvednica. Nešto niža prevalencija (18,1% i 18,2%) u odnosu na predmetno istraživanje utvrđena je na području Slovačke i Poljske (Miterpáková i sur., 2009.; Mizgajska-Wiktor i Jarosz, 2010.). Pritom Miterpáková i suradnici (2009.) navode da je ovaj parazit učestaliji u područjima s kultiviranim tlima. S druge strane, Ballek i suradnici (1992.) na uzorku od 403 pregledane lisice utvrdili su svega 3,8% uzoraka s A. caninum. Slično istraživanje provedeno je u Danskoj, gdje je A. caninum dokazana u samo 0,6% od 1.040 uzoraka. Još je zanimljivija činjenica da su Rajković-Janje i suradnici (2002.) pregledali 85 leševa lisica podrijetlom iz Zagrebačke županije i da pritom nisu utvrdili prisutnost oblića A. caninum. U istraživanju Rajković-Janje i suradnika (2002.) utvrđeno je šest vrsta oblića te po dvije vrste trakavica i metilja. Izvan Europe, na području Tunisa Lahmar i suradnici (2014.) utvrdili su nalaz oblića A. caninum u 11% pregledanih lisica (uzorak od svega 9 životinja). U odnosu na naše istraživanje vidljiva je manja učestalost ovog oblića u drugim studijama. To može biti posljedica nekoliko različitih čimbenika, od kojih treba istaknuti klimatske i vegetacijske osobitosti važne za egzogeni razvojni ciklus parazita, te promjene u ponašanju lisica uzrokovane urbanizacijom pojedinih područja (Reperant i sur., 2007.; Dybing i sur., 2013.). Iako je lisica potencijalni nositelj velikom broju različitih parazita, osobitosti tla i klime određenog područja, kao i sastav hrane znatno utječu na parazitofaunu lisica s različitih područja. Osim toga, svakako treba istaknuti i potrebu prikupljanja većeg uzorka s ciljem stjecanja što pouzdanijih rezultata.
Oblić A. caninum je, nedvojbeno, parazit važan za veterinarsko javno zdravstvo (Overgaauw i Van Knapen, 2013.), i to ne samo kao potencijalna kutana larva migrans nego i kao uzročnik eozinofilnog enteritisa ljudi. Iz navedenih razloga nužno je pozornije pratiti njegovu učestalost i zastupljenost u prigradskim područjima. Uvažavajući činjenicu da je tijekom makroskopskog pregleda moguće previdjeti ovog parazita (dostatan je jedan primjerak za razvoj upalnog procesa), Walker i suradnici (1995.) smatraju da je pojava eozinofilnog enteritisa uzrokovanog ovim oblićem češća negoli se to uobičajeno misli.
Osim toga, zanimljiva je i činjenica da je eozinofilni enteritis u Australiji do 1980-tih godina prijavljen u svega 100 slučajeva, a da je samo 1988. i 1990. u Queenslandu prijavljeno 38, odnosno 60 slučajeva (Croese, 1988.; Prociv i Croese, 1990.). Porast zabilježenih potvrđenih slučajeva eozinofilnog enteritisa može se dovesti u spregu s povećanim oprezom prema ovoj bolesti, ali svakako i s povećanjem ljudske populacije i povećanim brojem pasa (uključivo i lutalice). Potonje neizbježno dovodi do povećanog rizika za prijenos uzročnika bolesti na ljude. Održanju parazita osim pasa pogoduju topla ljetna klima i podržavanje vlažnog okoliša oko kuća (zalijevanje vrtova) (Khoshoo i sur., 1994.; McCarthy i Moore, 2000.). Mas-Coma i suradnici (2008.) utvrdili su da porast temperature okoliša za svega 6 °C dovodi do povećanog broja zabilježenih slučajeva kutane larve migrans na području grada Berlina.
Kako je mogućnost kontakta s invazivnim stadijem oblića A. caninum na tlu na području Medvednice mala (obuća na nogama, nediranje tla), jasno je i da je rizik za invaziju ljudi relativno mali. Ipak, uvažavajući sve navedeno i činjenicu da je ovaj oblić utvrđen u čak 36% pregledanih uzoraka, valja naglasiti nužnost pridržavanja higijenskih mjera te provedbu dehelmintizacije pasa ako posjećuju navedeno područje.
Literatura [… prikaži]
