Nazivi tvoreni sufiksima –itet i –ost

Klječanin Franić, Ž.

Željana KLJEČANIN FRANIĆ, prof., Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Hrvatsko se biomedicinsko nazivlje temelji na internacionalizmima, riječima podrijetlom iz latinskog i grčkog jezika, čije su pohrvaćene varijante odavno prihvaćene u našem jeziku. Pri njihovu se preuzimanju u hrvatski jezik međutim često događa da preuzeta osnova dobije različite tvorbene nastavke (sufikse) te tako nastaju gramatički sinonimi – istokorijenske riječi različita oblika i istog značenja (protozoa – protozoon – protozoj). Najčešće je riječ o tvorbi latinskim i domaćim tvorbenim nastavcima, pa tako primjerice među imenicama imamo sinonime perinej i perineum od kojih se izvode i sinonimni pridjevi perinejski i perinealni. U nekim slučajevima nalazimo i čitave sinonimne nizove: skleroza → sklerozni, sklerotični, sklerotički, sklerotski itd.

Jedno je od terminoloških načela u tvorbi nazivlja da se pri posuđivanju naziva iz stranih jezika posuđuje samo osnova, a tvorenice se od te osnove izvode domaćim tvorbenim nastavcima. Prednost bi prema tome među navedenim primjerima imale imenice prozotoj i perinej te njihove pridjevne izvedenice protozjski i perinejski.

Biomedicinski nazivi koji se u hrvatskom jeziku tvore sufiksom –itet većinom potječu od latinskih naziva koji se od pridjeva izvode latinskim imeničnim sufiksom –itas, a u hrvatski je jezik taj tvorbeni nastavak ušao preko njemačkog jezika, odnosno varijanta je njemačkog imeničnog sufiksa –ität:

Većina naziva koji završavaju sufiksom –itet ima i varijantu tvorenu domaćim sufiksom –ost (imunost, gravidnost, sterilnost). S obzirom na terminološku preporuku da se nazivi koji potječu iz klasičnih jezika tvore domaćim tvorbenim nastavkom, kod ovih bi naziva umjesto varijanti imunitet, graviditet i sterilitet trebalo upotrebljavati varijante tvorene domaćim sufiksom –ost: imunost, gravidnost i sterilnost.
Sufiksom –ost u hrvatskom se općem jeziku izvode imenice od pridjeva, koje imaju apstraktno značenje, dakle označuju nešto neopipljivo – osobinu, svojstvo, stanje. Tako i u biomedicinskom nazivlju većina naziva koji se tvore usporedo sufiksima –itet i –ost označuju stanje (gravidnost, malignost, sterilnost) ili svojstvo (konveksnost, viskoznost, elastičnost).

Postoje međutim i slučajevi u kojima ista imenica može imati i apstraktno i konkretno značenje, a kako stručni jezik općenito teži preciznosti, različiti su tvorbeni nastavci kojima se tvore sinonimni gramatički oblici iskorišteni za diferencijaciju tih dvaju značenja. U općem su jeziku primjer za to imenične izvedenice od pridjeva specijalan, gdje se sufiksom –ost tvori apstraktna imenica specijalnost, koja označuje uže stručno područje ili vještinu, a sufiksom –itet konkretna, tvarna imenica specijalitet, koja označuje jelo koje se odlikuje nekom osobitošću.

Primjere pomaka u značenju imenice odabirom drugoga sufiksa nalazimo i među biomedicinskim nazivima. Tako će se od pridjeva maligan imenica koja označuje maligno svojstvo ili stanje i ima apstraktno značenje tvoriti sufiksom –ost (malignost – svojstvo zloćudnog tumora), dok će se imenica koja označuje malignu tvorbu (zloćudni tumor), dakle ima konkretno značenje, tvoriti sufiksom –itet (malignitet – zloćudna tvorba). Konveksnost je svojstvo onoga što je izbočeno, ispupčeno (konveksnost velikog mozga – oblik velikog mozga), a konveksitet dio tjelesnog organa ili strukture (cerebralni konveksitet – konveksna strana velikog mozga). Varikoznost je svojstvo proširenih vena (apstraktna imenica, koja označuje nematerijalnu stvar), a varikozitet je proširena vena (konkretna imenica, koja označuje tjelesnu strukturu). U navedenim primjerima sufiksi –ost i –itet ne daju sinonime, već čine terminološku razliku.

Desinonimizacija navedenih gramatičkih sinonima primjer je kako jezik bogatih izraznih mogućnosti, kao što je to hrvatski, omogućuje preciznije imenovanje pojmova, te je ujedno i podsjetnik da posuđene i prilagođene tvorbene elemente, u ovom slučaju njemački sufiks –ität, upravo iz tog razloga ne treba protjerivati iz nazivlja, već im treba odrediti mjesto u pojmovnom sustavu, odnosno normativno ih odrediti. To znači da ćemo tamo gdje nema razlike u značenju prednost dati nazivima koji se tvore domaćim sufiksom –ost (elasticitet > elastičnost, kronicitet > kroničnost, tonicitet > toničnost, viskozitet < viskoznost itd.), ali i da ćemo tvorbene mogućnosti iskoristiti za značenjsko razgraničenje naziva, pa će se različitim tvorbenim nastavcima označiti različiti pojmovi (malignost, konveksnost i varikoznost su stanja i svojstva organizma i tjelesnih organa, a malignitet, konveksitet i varikozitet patološke ili fiziološke tvorbe i strukture u organizmu).