Antun Janković
Veterinarska ambulanta JANKOVIĆ
Nemali broj ljudi misli da psi prvenstveno jedu kosti, medvjedi med, a mačke miševe. Premda sve navedene životinje vole pojesti sve navedeno, u pravilu se ne hrane tom «općepoznatom» hranom, a kada se i hrane, to može biti vrlo opasno.
Evo jednog primjera iz moje ambulante.
Vlasnik je štene dobermana, kujicu staru oko šest mjeseci želio «nagraditi» tako što joj je dao kosti. Dok je kujica jela te kosti netko joj se približio, a ona se uplašila da će ostati bez poslastice, pa je naglo halapljivo progutala ostatak kostiju iz zdjelice. Kasnije je vlasnik primijetio da kujica pokušava bezuspješno povratiti i da jako slini. Sutradan nije ništa htjela jesti te je i dalje slinila. Obzirom da se stanje cijeli dan nije popravilo, vlasnik ju je navečer doveo u ambulantu.
Odmah mi je bilo jasno da se negdje u ždrijelu ili jednjaku nalazi strano tijelo koje je zapelo. Ali gdje?
Pregledom usta i početka ždrijela utvrđeno je da se strano tijelo tu ne nalazi. Dakle bila je neophodna RTG pretraga. (slike 1 i 2)
Kao što se vidi na slikama, strano tijelo je dosta veliko i zaustavilo se u jednjaku na ulazu u prsnu šupljinu. Položaj zaustavljanja je vrlo opasan iz razloga što je do te točke jednjaka nemoguće doći rukom. Jedini način je strano tijelo sondom pogurati duž jednjaka i nadati se da će ga biti moguće dogurati ga do želuca gdje će biti najvjerojatnije probavljeno. Opasnost se krije u tome što je taj zahvat vrlo rizičan jer se strano tijelo može zaustaviti na još nepogodnijem mjestu u prsnoj šupljini. Naime koliko god ovo mjesto zaustavljanja bilo nezgodno, ipak je moguće provesti operativni zahvat, te strano tijelo ukloniti operativno, dok to u prsnoj šupljini to ne bi bilo moguće.
Za otezanje zahvata nije bilo vremena jer je strano tijelo na istom mjestu bilo zaglavljeno više od dvadeset četiri sata i postojala je velika opasnost od nepovratnog oštećenja jednjaka i nekroze područja gdje je nastao zastoj. Vlasnik nije pristao na operaciju zbog mogućih i očekivanih post operativnih komplikacija.
Preostao je samo vrlo rizičan zahvat pokušaja pomicanja stranog tijela putem sonde. Psa sam uspavao te u jednjak postavio plastičnu sondu kojom sam pokušao pogurati strano tijelo. Kao sredstvo za podmazivanje koristili smo parafinsko ulje i komprimirani zrak pod malim pritiskom. Niti nakon nekoliko pokušaja strano tijelo se nije pomaklo prema želucu. Na sreću parafinsko ulje je dobro podmazalo jednjak, te se strano tijelo masažom moglo pomaknuti prema ustima. Tako smo ga masažom vrata dogurali do grkljana gdje je zapelo.
Preostao je jedino pokušaj razbijanja stranog tijela manualno u jednjaku manipulacijom kroz usta. Pokušao sam, no to nije bilo izvedivo jer se radilo o velikom komadu kosti koji se nije mogao razbiti bez uporabe noževa i pila koje nisam mogao upotrijebiti.
Premda je bilo rizično, odlučio sam se za jedino moguće rješenje. Uhvatio sam što sam bolje mogao strano tijelo i što sam nježnije mogao počeo ga izvlačiti kroz grkljan. To je potrajalo oko minute. Za to vrijeme dogodilo se ono čega sam se najviše bojao. Strano tijelo je bilo konačno vani, ali pacijent je zbog šoka «zaboravio» disati.
Uslijedila je masaža pluća te davanje umjetnog disanja dok je kolegica davala sve potrebne lijekove. Nakon poduže masaže i nekoliko pokušaja udaha kujica je konačno nakon punih pet minuta počela stabilno disati. Vlasnik koji se već oprostio od svog psa bio je presretan.
Tek tada uspio sam bolje pogledati strano tijelo koje sam izvadio iz jednjaka. (slika 3)
Bio je to komad kosti od punih 6 cm u promjeru. Pravo je čudo što smo na ovaj način uspjeli odstraniti strano te veličine iz jednjaka.
Zato vas molim, ne dajte svojim psima kosti! One uopće nisu hranjive, a mogu izazvati velike komplikacije.