Dr. sc. Dražen Đuričić, dr. med. vet., znanstveni savjetnik, Veterinarska stanica Đurđevac, dr. sc. Marko Samardžija, dr. med. vet., izvanredni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb
Zamorčići (Cavia porcellus, Erxleben, 1777.) su vrsta glodavaca koji su podrijetlom s Anda (Južna Amerika – područje današnjeg Ekvadora, Perua i Bolivije) gdje je vrsta pripitomljena 5000 godina prije Krista i danas se uzgaja za prehranu. Moche narod je štovao ovu životinju kao svetu. U šesnaestom stoljeću (1532. godine) zamorčiće su donijeli u Europu španjolski moreplovci.
Zamorčići spadaju u veće glodavce. Slika 1. Rasprostranjenost vrsta zamorčića u divljiniOdrasli teže između 700 i 1200 g (ženke 700 do 850 g, mužjaci preko 1 kg), a dužina tijela iznosi im između 20 i 25 cm. Prosječno žive 4-5 godina, a nije rijetkost da dožive i više od 8 godina. Cavia porcellus ne nalazimo u divljini, već se u divljini nalaze srodne vrste Cavia aperea, Cavia fulgida (Wagler, 1831.) i Cavia tschudii (Fitzinger, 1867.) koje obitavaju u divljinama Južne Amerike. Cavia tschudii je rasprostranjena u Peruu, planinskom dijelu Bolivije, sjeverozapadnoj Argentini, i sjeveroistočnom Čileu na 3000 do 4300 m nadmorske visine. Brazilski zamorčić (Cavia aperea) se nalazi u neotropskom području, ali ne i u tropskim kišnim šumama. Žive u Argentini, Boliviji, Brazilu, Kolumbiji, Ekvadoru, Paragvaju, Peru, Surinamu, Urugvaju i Venezueli, a tjelesna masa im je od 520 do 795 g (Asher i sur., 2004.) (Slika 1.). Neke vrste zamorčića pronađene su tek u 20. stoljeću kao što su Cavia anolaimae (u Venezueli) i Cavia guianae (južna Venezuela, Gvajana i dijelovi sjevernog Brazila), a pretpostavlja se da su divlji oblici domaćih zamorčića (Đuričić i Samardžija, 2014.).
Spolna zrelost
Rasplodna zrelost je vrijeme kad su mužjaci i ženke spremni za parenje. Prvi estrus se zbiva u dobi 4-5 tjedana i prije, ali su ženke rasplodno zrele tek s 2,5 – 3 mjeseca starosti (Kraus i sur., 2005.).
Mužjaci su spolno zreli sa 6-8 tjedana (i ranije), a rasplodno tek s 3-5 mjeseci (kad imaju tjelesnu masu od 450 do 600 grama) (Trillmilch, 2000.). Kućni ljubimci mogu biti u rasplodu i do 5 godina. Kod intenzivnog načina držanja, na farmama, jedinke su u rasplodu od 27 do 30 mjeseci.
Spolni ciklus u ženke traje 15-17 dana (Ofordile i Ngokere, 2003.). Ako se ženka ne pripusti ili ne ostane gravidna do 6 mjeseci starosti nije je poželjno uopće više pripuštati, jer se previše udebljaju te im sraste simfiza zdjelice (symphysis pubica) (Chihal i Espey, 1973., Nakamura, 2002., Rodríguez i sur., 2003.) što dovodi do teškog porođaja, a često i uginuća ženki (Ortega i sur., 2003.).
Gonadotropni releasing hormon (GnRH) je dekapeptid iz hipotalamusa koji je odgovoran za regulaciju i održavanje spolne funkcije u kralježnjaka (Gao i sur., 2000.). Od tri različita oblika GnRH, mGnRH nalazimo u sisavaca, cGnRH u peradi, a gpGnRH nalazimo samo u zamorčića (Grove-Strawser i sur., 2002., Montaner i sur., 2002.). Slika 2. Hormonalna regulacija spolnog ciklusaGonadotropni releasing hormon je primarni signal koji regulira otpuštanje gonadotropina iz hipofize (Slika 2.).
Gonadotropini su odgovorni za gametogenezu i steroidogenezu, sintezu spolnih hormona u gonadama (Shi i sur., 1999.). Zamorčići imaju pravu lutealnu fazu za razliku od drugih glodavaca i primata te bifazični rast folikula (Bland, 1980.). U prvom valu razvoja folikula, folikuli dosežu maksimalan promjer 10 do 11 dana nakon estrusa te dolazi do atrezije.
U isto vrijeme negravidni uterus izlučuje prostaglandine F2α koji izazovu luteolizu i posljedično ponovni porast razine FSH (folukulostimulirajućeg hormona) te 5-6 dana kasnije nailazi drugi val razvoja folikula, kad folikul dozrije i ovulira (Blatchley i sur., 1975.). Ovulaciji prethodi vrhunac LH vala (Krey i Silverman, 1981., Jimenez-Liñan i sur., 1997.). „Morsko prase“ ili zamorčić je poliestrična životinja koja se može rasplođivati cijele godine, ali je najviše porođaja u proljeće. Godišnje se može okotiti i 5 puta (Samardžija i Đuričić, 2011.).
Spolni ciklus
Proestrus traje 1-1,5 dan, a prisutni su znaci povećane aktivnosti te zaskakivanje 10 sati prije estrusa.
Otvaranje rodničnog zaliska uslijedi 24 sata prije estrusa. Za vrijeme prvog ciklusa rodnični zalisak je otvoren oko 11 dana, a u idućim ciklusima oko 5 dana. Zatvaranje zaliska uslijedi neposredno nakon ovulacije.
Estrus traje u prosjeku 24-48 sati, a ženka prihvaća mužjaka samo 9-11 sati. Ženka ima izražen kopulatorni refleks (lordoza) kao i drugih glodavaca (Joslyn i sur., 1971., Olster, 1995., Đuričić i Samardžija, 2011.) te prihvaća mužjaka najčešće poslijepodne nakon 17 sati, tj. do 4 ili 5 sati sljedećeg jutra. Ovulacija je spontana oko 10 sati nakon parenja.
Ženka za vrijeme parenja ima otečene vanjske spolne organe, a otvoren je i vaginalni zalisak. Nakon kopulacije rodnica je ispunjena čepom od ejakulata koji nakon 48 sati bude izbačen izvan, a zalisak se zatvori (Slika 3.). Slika 3. Spolni ciklus zamorčića (15-17 dana)
Prvi estrus nakon porođaja nastupi 12-15 (6-48) sati nakon okota (oko 80% je plodnost u postpartalnom estrusu), no taj dio estrusa kad pušta mužjaka traje oko 3,5 sati. Nije poželjno pripuštati ženku zamorčića u prvom estrusu nakon porođaja, jer će se brzo iscrpiti (Samardžija i Đuričić, 2011.).
Postoje brojni načini parenja od kojih je najčešće kontinuirano parenje kod kojeg ženku stavimo kod mužjaka i ostavimo ih zajedno oko 1 godinu (kad će se okotiti 4-5 puta). Postoje i načini parenja kad se mužjak odvaja od ženke tjedan dana prije porođaja i vraća se 21. dan nakon porođaja, pri čemu ženke imaju odmor. Tako se mogu rasplođivati 7 do 8 puta (Đuričić i Samardžija, 2014.).
Sinkronizacija ovulacije
Sinkronizacija ovulacije u farmskim uvjetima (Južna Amerika) je najuspješnija peroralno uporabom sintetskog progesterona-gestagena (npr. altrenogest u dozi 0,1 mL jedanput na dan tijekom 15 dana). Iako se sinkronizirati može parenteralno uporabom analoga prostaglandina F2α (PGF2α): D-kloprostenol, L-kloprostenol i luprostiol, sinkronizacija gestagenima je uspješnija i preporuča se. Ovulacija nastupi nakon 4,4 dana poslije davanja altrenogesta (Grégorie i sur., 2012.).
Određivanje spola
Slika 4. Određivanje spola kod zamorčićaSpol se u odraslih zamorčića vrlo dobro raspoznaje. Anus je smješten blizu genitalnog otvora u oba spola. Vanjski se ženski spolni organi razlikuju po „Y“ obliku koju čine stidni nabori, dok je kod mužjaka otvor sličnog oblika (sliči slovu „j“) (Slika 4.), a na pritisak izlazi penis na čijem se kraju nalaze roščići. Roščići moraju biti iste dužine inače mužjak nije plodan. Kod mužjaka se sa strane oko otvora vide testisi kao parne otekline (Samardžija i Đuričić, 2011.).
Oplodnja
Oplodnja se odvija u jajovodima do maksimalno 20 sati nakon ovulacije.
Ovulira prosječno 3,4 (1-5) jajnih stanica (Künkele, 2000.). Oplođena jajna stanica ulazi u maternicu u stadiju 8-12 stanica treći dan, a implantira se 6.-7. dana. Placenta je po tipu diskoidalna i hemokorijalna (jedan sloj fetalnih stanica izravno je vezan na maternalni krvni optok) (kao u štakora, miša, hrčka, kunića itd.).
Gravidnost
Slika 5. Gravidna ženka zamorčićaGravidnost najčešće traje u prosjeku 63-68 (59-72) dana. Što je broj mladunčadi u leglu veći to gravidnost traje kraće i obratno. Minimalna gestacijska dob je 59 dana. Zbog dugog trajanja gravidnosti i relativno velikih plodova u odnosu na veličinu ženke, gravidne ženke se prošire i budu jajolikog oblika (Slika 5.).
Slika 6.a i 6.b Zamorčići stari nekoliko minutaU zamorčića gravidnost ne ovisi potpuno o hipofizi i jajnicima kao u nekih sisavaca. Ovi se organi mogu odstraniti za vijeme gravidnosti bez posljedičnog pobačaja. Dokazano je da je hipofiza bitna za održavanje gravidnosti u prva 3 dana, a jajnici, tj. žuta tijela koja izlučuju progesteron (Feder i sur., 1968.) do 28 dana gravidnosti. Većina se estrogena i progesterona za vrijeme gravidnosti zamorčića sintetizira u posteljici. Najviša razina progesterona se zabilježi oko 35.- 40. dana gravidnosti. Estrogen možemo odrediti u cirkulaciji nakon 20 dana gravidnosti, a najvišu razinu 56.-60. dana. Egzogeni estrogen može izazvati nastanak cista na jajnicima (Campion i sur., 1996., Nielsen i sur., 2003.) i lezije peritoneuma (Richardson, 2000., Silva i sur., 2002.). Iako većina glodavaca rađa gole mlade, novorođeni zamorčići su dlakavi, imaju zube, a oči su im otvorene (djelomično vide), odmah su pokretni, jedu krutu hranu, ali i sišu (Davis i sur., 1979., Weaver i sur., 1988., Raffel i sur., 1996., Peaker i Taylor, 1997.) (Slika 6.).
Sažetak
Zamorčići su vrsta glodavaca podrijetlom s Anda, a pripitomljeni su 5000 godina prije Krista. Morsko prase ili zamorčić je poliestrična životinja koja se može rasplođivati cijele godine. Spolni ciklus u ženke traje 15-17 dana. Gonadotropni releasing hormon iz hipotalamusa je specifičan primarni signal koji regulira otpuštanje gonadotropina iz hipofize koji su odgovorni za sintezu spolnih hormona u gonadama. Porast folikula za vrijeme spolnog ciklusa zamorčića je bifazičan. Proestrus traje 1-1,5 dan, a prisutni su znaci povećane aktivnosti te zaskakivanje 10 sati prije estrusa. Estrus traje u prosjeku 24-48 sati, a ženka prihvaća mužjaka samo 9-11 sati. Ženka ima izražen kopulatorni refleks (lordoza) te prihvaća mužjaka najčešće poslije podne nakon 17 sati. Ovulacija je spontana oko 10 sati nakon parenja. Ženka za vrijeme parenja ima otečene vanjske spolne organe, a otvoren je i vaginalni zalisak. Nakon kopulacije rodnica je ispunjena čepom od ejakulata koji nakon 48 sati bude izbačen izvan tijela, a zalisak se zatvori. Oplodnja se odvija u jajovodima do maksimalno 20 sati nakon ovulacije. Ovulira prosječno 3,4 (1-5) jajnih stanica. Oplođena jajna stanica ulazi u maternicu u stadiju 8-12 stanica treći dan, a implantira se 6.-7. dan. Placenta je po tipu diskoidalna i hemokorijalna. Gravidnost može trajati od 59 do 72 dana, a traje u prosjeku 63-68 dana. Novorođeni zamorčići su okoćeni s dobro razvijenom dlakom, zubima i djelomično vide, odmah su pokretni i mogu jesti krutu hranu iako sišu. Veličina je legla u prosjeku tri, a može biti od 1 do 6 mladunčadi.
1. ASHER, M., E. SPINELLI DE OLIVIERA and N. SACHSER (2004): Social System and Spatial Organization of Wild Guinea Pigs (Cavia aperea) in a Natural Population. J. Mammal. 85, 788-796.
2. BLAND, K. P. (1980): Biphasic follicular growth in the guinea pig oestrous cycle. J. Reprod. Fertil. 60, 73-76.
3. BLATCHLEY, F. R., F. M. WALKER and N. L. POYSER (1975): Progesterone, prostaglandin F2alpha, and oestradiol in the utero-ovarian venous plasma of non-pregnant and early, unilaterally pregnant guinea-pigs. J. Endocrinol. 672, 225-229.
4. CAMPION, C. E., A. L. TREWIN and R. J. HUTZ (1996): Effects of follicle-stimulating hormone administration on oestradiol induced cystic ovaries in guinea pigs. Zool. Sci.13, 137-142.
5. CHIHAL, H. J. and L. L. ESPEY (1973): Utilization of the relaxed symphysis pubis of guinea pigs for clues to the mechanism of ovulation. Endocrinol. 93, 1441-1445.
6. DAVIS, S. R., T. B. MEPHAM and K. J. LOCK (1979): Relative importance of pre-partum and post-partum factors in the control of milk yield in the guinea-pig. J. Dairy Res. 46, 613–621.
7. ĐURIČIĆ, D. i M. SAMARDŽIJA (2011): Osobitosti spolnog ciklusa sirijskog hrčka (Mesocricetus auratus, Waterhouse, 1839.). Vet. stn. 42, 545-556.
8. ĐURIČIĆ, D. i M. SAMARDŽIJA (2014): Zamorčići. SAMARDŽIJA, M. (ur.). Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
9. FEDER, H. H., J. A. RESKO and R. W. GOY (1968): Progesterone concentrations in the arterial plasma of guinea-pigs during the oestrous cycle. J. Endocrinol. 40, 505-513.
10. GAO, C. Q., J. VAN DEN SAFFELE, M. GIRI and J. M. KAUFMAN (2000): Guinea-pig gonadotropin-releasing hormone: immunoreactivity and biological activity. J. Neuroendocrinol. 12, 355-359.
11. GRÉGOIRE, A., A. ALLARD, E. HUAMÁN, S. LEÓN, R. M. SILVA, S. BUFF, M. BERARD and T. JOLY (2012): Control of the estrous cycle in guinea-pig (Cavia porcellus). Theriogenology 78, 842-847.
12. GROVE-STRAWSER, D., S. A. SOWER, P. M. RONSHEIM, J. B. CONNOLLY, C. G. BOURN and B. S. RUBIN (2002): Guinea pig GnRH: localization and physiological activity reveal that it, not mammalian GnRH, is the major neuroendocrine form in guinea pigs. Endocrinol. 143, 1602-1612.
13. JIMENEZ-LIÑAN, M., B. S. RUBIN and J. C. KING (1997): Examination of guinea pig luteinizing hormone-releasing hormone gene reveals a unique decapeptide and existence of two transcripts in the brain. Endocrinol. 138, 4123-4130.
14. JOSLYN, W. D., H. H. FEDER and R. W. GOY (1971): Estrogen conditioning and progesterone facilitation of lordosis in guinea pigs. Physiol. Behav. 7, 477-482.
15. KRAUS, C., F. TRILLMICH and J. KÜNKELE (2005): Reproduction and growth in a precocial small mammal, Cavia Magna. J. Mammal. 86, 763-772.
16. KREY, L. C. and A. J. SILVERMAN (1981): The luteinizing hormone releasing hormone (LHRH) neuronal networks of the guinea pig brain. III. The regulation of cyclic gonadotropin secretion. Brain Res. 229, 429-444.
17. KÜNKELE, J. (2000): Effects of litter size on the energetics of reproduction in a highly precocial rodent, the guinea pig. J. Mammal. 81, 691-700.
18. MONTANER, A. D., L. MONGIAT, V. A. LUX-LANTOS, C. WARBY, B. CHEWPOY, M. S. BIANCHI, C. LIBERTUN, J. E. RIVIER, N. M. SHERWOOD and G. M. SOMOZA (2002): Guinea pig Gonadotropin-releasing Hormone: expression pattern, characterization and biological activity in rodents. Neuroendocrinol. 75, 326-338.
19. NAKAMURA, C. (2002): Reproduction and reproductive disorders in guinea pigs. Exotic DVM 2, 11–17.
20. NIELSEN, T. S., S. HOLT, M. L. RUELOKKE and F. J. MCEVOY (2003): Ovarian cysts in guinea pigs influence of age and reproductive status on prevalence and size. J. Small Anim. Pract. 44, 257-260.
21. OFORDILE, P. M. and A. A. NGOKERE (2003): Cytological determination of the estrus cycle in guinea pigs. J. Expt. Clin. Anat. 2, 15-20.
22. OLSTER, D. H. (1995): Progesterone-facilitated lordosis in medial preoptic area-lesioned, juvenile guinea pigs. Horm Behav. 29, 519-530.
23. ORTEGA, H. H., M. MUÑOZ DE TORO, E. H. LUQUE and G. S. MONTES (2003): Morphological characteristics of the interpubic joint (symphysis pubica) of rats, guinea pigs and mice in different physiological situations. A comparative study. Cell Tissues Organs 173, 105-114.
24. PEAKER, M. and E. TAYLOR (1997): Sex ratio and litter size in the guinea pig. J. Reprod. Fert. 108, 63-67.
25. RAFFEL, M., F. TRILLMICH and A. HÖNER (1996): Energy allocation in reproducing and non-reproducing guinea pig (Cavia aperea f. porcellus) females and young under ad libitum conditions. J. Zoology 239, 437–452.
26. RICHARDSON, V. C. G. (2000): Diseases of Domestic Guinea Pigs. 2nd edition, Blackwell Science Ltd.
27. RODRÍGUEZ, H. A., L. KASS, J. VARAYOUD, J. G. RAMOS, H. H. ORTEGA, M. DURANDO, M. MUÑOZ-DE-TORO and E. H. LUQUE (2003): Collagen remodelling in the guinea-pig uterine cervix at term is associated with a decrease in progesterone receptor expression. Mol. Hum. Reprod. 9, 807-813.
28. SAMARDŽIJA, M. i D. ĐURIČIĆ (2011): Rasplođivanje kunića, hrčaka i zamorčića. Samardžija, M. (ur.). Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
29. SHI, F., M. OZAWA, H. KOMURA, P. YANG, A. L. TREWIN, R. J. HUTZ, G. WATANABE and K. TAYA (1999): Secretion of ovarian inhibin and its physiologic roles in the regulation of follicle-stimulating hormone secretion during the estrous cycle of the female guinea pig. Biol. Reprod. 60, 78-84.
30. SILVA, E. G., J. L. ROSS, D. M. GERSHENSON, M. T. DEAVERS and A. MALPICA (2002): Peritoneal lesions in guinea pigs treated with hormones. Int. J. Gynecol. Pathol. 21, 412-415.
31. TRILLMILCH, F. (2000): Effects of low temperature and photoperiod on reproduction in the female wild Guinea pig (Cavia aperea). J. Mammal. 81, 586-594.
32. WEAVER, L. T., A. E. LANDYMORE-LIM and G. J. HUDSON (1988): The guinea pig as a model for the study of the effects of milk on growth and development. Growth Dev. Aging. 52, 91-96.
Some characteristics of guinea pig reproduction (Cavia porcellus, Erxleben, 1777)
Dražen Đuričić, DVM, PhD, Scientific Advisor, Veterinary Practice Đurđevac; Marko Samardžija, DVM, PhD, Associate Professor, Faculty of Veterinary Medicine, Zagreb
The guinea pig is a species of rodent, originating from the Andes, and first domesticated as early as 5000 BC. The guinea pig is a polyoestrous animal, i.e. able to breed year-round. The oestrus cycle occurs every 15–17 days. Proestrus lasts 1-1.5 days with vigorous mounting in the ten hours prior to oestrus. Oestrus lasts, on average 24–48 hours, but receptivity lasts only 9–11 hours. Females exhibit the copulatory reflex (lordosis) and male receptivity occurs 17 hours after, during darkness. Ovulation is spontaneous and occurs 10 hours after the onset of oestrus.
During oestrus, the female shows swelling of the external genital organs and the vaginal membrane is exposed. After copulation, the vagina is filled with ejaculate which is ejected over the following 48 hours and the vaginal membrane closes. Fertilization occurs in the fallopian tubes within 20 hours of ovulation.
On average, 3.4 ova (range 1-5) are released during ovulation. The fertilized ova enter the uterus during the 8-12 cell stage on day 3 and implants on day 6 or 7. The placenta is discoidal and haemochorial. The gestation period lasts from 59–72 days, an average of 63–68 days. Newborn pups are well-developed with hair, teeth, claws, and partial eyesight, they are immediately mobile, and begin eating solid food immediately, though they continue to suckle. The size of litters is 1–6 pups, with an average of three.
Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. PrihvatiViše