Necrotizing leukoencephalitis of dogs

Huber, D.

---

Doroteja HUBER, dr. med. vet., Zavod za veterinarsku patologiju, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, e-mail: dhuber@vef.hr

Sažetak

---

Nekrotizirajući leukoencefalitis je bolest nepoznata uzroka koja najčešće zahvaća male pasmine poput čivave, bostonskog i jorkširskog terijera. Klinička je slika povezana s oštećenjem mozga te uključuje grčeve, nekontrolirane pokrete i tremore. Makroskopski nalaz može biti negativan u nekih pasa, dok kod drugih varira od blage do jake nekroze i upale bijele moždane tvari (leukoencefalitis). Mikroskopski nalaz odgovara nekrotičnoj upali s limfocitno-histiocitnim perivaskularnim infiltratom koji ponajprije zahvaća bijelu tvar. Ovaj članak prikazuje slučaj nekrotičnog leukoencefalitisa u trogodišnje kuje pasmine čiuvava s opisom kliničke slike te prikazom makroskopskih i histoloških lezija u velikom mozgu.

---

Ključne riječi: nekrotizirajući leukoencefalitis, pas, čivava, makroskopski nalaz, histološki nalaz.

Abstract

---

Necrotizing leukoencephalitis is a disease of unknown cause, which mostly affects small dog breeds including Chihuahuas, and Boston and Yorkshire terriers. Symptoms are related to central nervous system damage and include spasms, involuntary movements and tremors. Gross findings may be absent in some dogs, while others show mild to severe necrotizing inflammation of the cerebral white matter (leukoencephalitis). Microscopic findings correspond to necrotic inflammation with lymphocytic and histiocytic cuffs primarily around the blood vessels of the white matter. This article describes a case of necrotizing leukoencephalitis in a three-year old Chihuahua bitch, with a detailed description of gross and histological cerebral lesions.

---

Key words: necrotizing leukoencephalitis, dog,Chihuahua, gross findings, histologic findings.

▲

Anamneza

---

Na pregled je donesena kuja pasmine čiuvava, starosti tri godine. Vlasnici su prije šest tjedana primijetili da kuja nesigurnije hoda, zanosi se u hodu i trčanju te se zabija u predmete i prepreke, što se s vremenom počelo pogoršavati. Na dan prezentacije kuja je prestala jesti, počela sliniti te se na kraju počela nekontrolirano bacati i tresti. Kliničkim je pregledom utvrđeno da je kuja hipotermična (35,5 °C), sa zabacivanjem glave u desnu stranu i izrazitim tremorima. Postavljena je sumnja na proces u središnjem živčanom sustavu. Zbog dubiozne prognoze životinja je eutanazirana te dostavljena na sekciju radi utvrđivanja bolesti koja je uzrokovala promjene u ponašanju.

Makroskopski nalaz vidljiv je na slikama 1 i 2.

Histološki nalaz vidljiv je na slikama 3, 4, 5, 6, 7 i 8.

Makroskopski nalaz. Na površini mozak ne pokazuje nikakve promjene. Transverzalni rezovi u području međumozga lijeve polutke otkrivaju oštro ograničeno, fokalno-ekstenzivno područje nepravilna oblika, žute boje, dimenzija 10 mm x 12 mm x 8mm u bijeloj tvari (slike 1 i 2). Unutar i oko nekrotičnog područja vidljiva su fokalno-ekstenzivna do multifokalna tamnocrvena do smeđkasta krvarenja (slike 1 i 2).

Histološki nalaz. U području međumozga lijeve polutke, unutar bijele tvari prisutno je fokalno-ekstenzivno područje likvefakcijske nekroze moždanog tkiva koja zahvaća od 20 do 40 % pregledane bijele tvari. U području nekroze nalazi se velika količina upalnog infiltrata, ponajprije limfocita pomiješanih s reaktivnim astrocitima (gemištociti) te mikroglija-stanicama čija je citoplazma ispunjena fagocitiranim propalim mijelinom. Multifokalno unutar nekrotičnog područja vidljiva su slaba do umjerena akutna krvarenja. Povremeno se unutar makrofaga i mikroglija-stanica u području krvarenja vidi smeđi grudasti materijal koji odgovara hemosiderinu te upućuje na kronično krvarenje. Oko krvih žila bijele tvari nalazi se perivaskularni infiltrat sastavljen od limfocita i makrofaga (histiocita) debljine dva do preko dvadeset redova stanica. Siva je tvar većinom nezahvaćena te pokazuje multifokalna područja edema, vakuolizacije neurona, perivaskularnog infiltrata te nakupljanje upalnih stanica u područjima koja graniče s nekrotičnim dijelovima bijele tvari. Krvne žile sive tvari i meningi dilatirane su te ispunjene velikom količinom eritrocita upućujući na hiperemiju.

▲

Dijagnoza

---

Fokalno-ekstenzivni nekrotični i limfocitno-histiocitni leukoencefalitis visokog stupnja, koji odgovara bolesti nekrotizirajući leukoencefalitis.

▲

Komentar

---

Nekrotizirajući leukoencefalitis jest lezija u mozgu nepoznate etiologije koju obilježava negnojna upala bijele tvari koja najčešće zahvaća prednji dio velikog mozga te produženu moždinu (Schatzberg i sur., 2005.). Lezije ponajprije zahvaćaju bijelu tvar, dok su siva tvar i meninge u pravilu pošteđene. Dosad nije definiran etiološki uzročnik, stoga se smatra da je lezija idiopatska i pretpostavlja se da postoji genetska predispozicija (Taylor, 2009.). Najčešće se pojavljuje u jorkširskih i bostonskih terijera te mopseva, ali je sporadično opisan i u francuskih buldoga te u ostalih malih pasmina pasa (Spitzbarth et al., 2010.; Park et al., 2012.; Cantile i Youssef, 2016.; Miller i Zachary, 2017.). Dobna predispozicija nije uočena, a bolest se najčešće viđa u pasa starosti od 9 mjeseci do 7 godina (Taylor, 2009.; Cantile i Youssef, 2016.).

Kliničkom slikom dominiraju generalizirani tremori, grčevi i nekontrolirani pokreti. Pas može biti letargičan, pokazivati nekoordinaciju i probleme u kretanju, ataksiju, centralnu sljepoću, bol u vratnom dijelu te kružne pokrete, s progresijom do komatoznog stanja (Cantile i Youssef, 2016.). Progresija bolesti može biti rapidna ili sporijeg tijeka (Taylor, 2009.). Kod rapidnog tijeka do pogoršanja dolazi u vremenu od 5 do 7 dana, kada pas pokazuje nekontrolirane tremore, nemogućnost kretanja i komu (Taylor, 2009.). Kod sporijeg tijeka bolesti psi pokazuju generalizirane ili parcijalne tremore te su nakon napadaja neurološki normalni (Taylor, 2009.). No, postupno se stanje pogoršava, s razvojem navedenih neuroloških znakova (Taylor, 2009.). Preživljavanje nakon inicijalne prezentacije jest nekoliko tjedana, s najduljim zabilježenim periodom preživljavanja kraćim od 6 mjeseci (Taylor, 2009.). Bez obzira na tijek bolesti, prognoza je dubiozna do loša (Taylor, 2009.). Ne postoji specifična terapija ove bolesti, već se tretman temelji na suzbijanju simptoma (Taylor, 2009.).

Postavljanje dijagnoze za života je kompleksno.
Sumnja na ovu bolest može se postaviti temeljem kliničke slike i kliničkih nalaza koji uključuju područja smanjene gustoće na CT-u mozga te pojačanu signalizaciju iz područja bijele tvari velikog mozga na MRI-ju (Taylor, 2009.). Krvni i biokemijski nalazi najčešće su normalni (Taylor, 2009.), a cerebrospinalna teku-ćina sadržava povećanu količinu proteina i povišen broj stanica s jezgrom, dominantno malih limfocita (Taylor, 2009.). Za konačnu je dijagnozu potrebna biopsija mozga odnosno obdukcija s histopatološkom pretragom mozga (Taylor, 2009.).

Makroskopski nalaz na mozgu varira od slabog do jakog leukoencefalitisa, dok u nekih pasa nema vidljivih makroskopskih promjena na mozgu (Spitzbarth i sur., 2010.). Histološki su vidljiva fokalno-ekstenzivna do multifokalna područja nekroze bijele tvari, s demijelinizacijom i perivaskularnim infiltratom sastavljenim od limocita i makrofaga (Spitzbarth i sur., 2010.). Kao reakcija na upalu i nekrozu tkiva nastaje reakcija mikroglija-stanica, koje fagocitiraju oštećeni mijelin, te astrocita koji pokazuju povećan volumen eozinofilne citoplazme i nazivaju se gemištociti (Cantile i Youssef, 2016.; Miller i Zachary, 2017.).

Literatura [… prikaži]