Filip Kajin
Klinika za unutarnje bolesti, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Izlaganje sa Znanstveno-stručnog skupa
Izvor: Zbornik radova Veterinarski dani, Osijek, 2023.
Sažetak
O snovni cilj neurološkog pregleda je potvrditi je li problem neurološkog podrijetla, te, ako je, lokalizirati problem na određeno područje živčanog sustava. Omogućuje nam odabir odgovarajućih dijagnostičkih metoda za potvrdu ili isključivanje diferencijalnih dijagnoza i u nekim slučajevima može pomoći u određivanju prognoze. Ključni početni korak u dijagnostici psa ili mačke s neurološkim stanjem uključuje lokalizaciju specifičnog mjesta problema. Neki se možda kolebaju provesti temeljiti neurološki pregled na pacijentima zbog zablude da to zahtijeva složeno razumijevanje funkcionalne neuroanatomije. Osim toga, pojedinci često nemaju samopouzdanja u vlastite nalaze neurološkog pregleda.Važno je napomenuti da duboko razumijevanje neuroanatomije nije potrebno za preciznu neuroanatomsku lokalizaciju. Zapravo, temeljiti i precizni neurološki pregled može se izvršiti u samo nekoliko minuta. Unatoč neprestanim naprecima u slikovnoj dijagnostici kao što su kompjutorizirana tomografija (CT) i magnetska rezonancija (MRI), neurološki pregled ostaje temelj neurološke procjene pacijenta. Različite životinje s istom bolešću mogu pokazivati drukčije kliničke manifestacije i stupnjeve promjena na slikovnoj dijagnostici. Kako bi osigurali sveobuhvatan pregled, kliničar bi trebao koristiti obrazac za neurološki pregled. Općenito je preporučljivo započeti pregled promatranjem, uključujući procjenu svijesti, stava u prostoru i hoda. Procjene koje mogu uzrokovati nelagodu, poput palpacije i testiranja površinskog ili dubokog bola, trebale bi se ostaviti za kraj. Iako bi u idealnim uvjetima kompletan neurološki pregled bio standard, u nekim slučajevima možda neće biti moguć ili nije ni potreban.
Redoslijed pregleda može se prilagoditi kako bi se prioritet davao pretragama relevantnijim za aktualnu problematiku, idealno obavljenim prije nego što pacijent izgubi volju za suradnjom. Na primjer, procjena funkcije kranijalnih živaca i posturalnih reakcija može biti važnija za životinju koja pokazuje napadaje u usporedbi s procjenom spinalnih refleksa. U situacijama gdje je neurološka lokalizacija nesigurna, ponavljanje pregleda može povećati mogućnost za otkrivanje suptilnih abnormalnosti i potencijalno otkriti trendove u napredovanju kliničkih znakova. Nakon svakog neurološkog pregleda trebaju se postaviti dva ključna pitanja: “Je li životinja neurološki normalna (pokazuje odstupanja)?” i “Gdje se nalazi lezija?”. Nakon što se odredi mjesto lezije u živčanom ili mišićnom sustavu, može se sastaviti popis potencijalnih diferencijalnih dijagnoza. Tek tada se može postaviti plan za daljnje pretrage i liječenje. Iako je živčani sustav složen, za rutinske kliničke slučajeve može se pojednostaviti u različite segmente: mozak (prednji mozak – veliki mozak i talamus, mali mozak, moždano deblo – srednji mozak, pons i produžena moždina), vestibularni sustav (centralni i periferni vestibularni sustav), kralježnična moždina (C1-C5, C6-T2, T3-L3, L4-S3 segmenti), neuromuskularni sustav (periferni živci, neuromišićna spojnica, mišići). Oprema potrebna za neurološki pregled uključuje: refleksni čekić, pincete, pamučni štapići, pamučne kuglice, izvor svijetla, leća, Schirmerov test, površinu koja nije skliska. Najbolje je napraviti opće promatranje dok pacijent slobodno se kreće u maloj sobi.
Analizu hoda treba dalje obaviti na površini koja nije kliska, promatrajući životinju s prednje, stražnje i bočne strane. Neurološki pregled podijeljen je na dva dijela:
- „Hands-Off“:
- promatranje (Svijest i ponašanje)
- držanje
- hod
- identifikacija abnormalnih nevoljnih pokreta
- „Hands-On“:
- testiranje posturalnih reakcija
- spinalni refleksi
- mišićni tonus
- procjena kranijalnih živaca
- procjena senzorija
Ključne riječi: veterinarska neurologija, neuroanatomska lokalizacija, pregled
THE NEUROLOGICAL EXAMINATION – WHICH INFORMATION IS MOST IMPORTANT FOR NEUROLOCALISATION?
Filip Kajin
T he neurological examination helps to confirm if the problem is neurological in origin, it allows us to localize the problem to a particular area of the nervous system and by doing so narrows our differential diagnoses list, allows selection of appropriate diagnostic tests to rule in/out these diagnoses and in some cases can be helpful in determining the prognosis for recovery. The key initial step in managing a dog or cat with a neurological condition involves localising the specific site of the issue. Some may hesitate to conduct comprehensive neurological evaluations on patients due to the misconception that it demands an intricate understanding of functional neuroanatomy.It’s worth noting that an in-depth knowledge of neuroanatomy isn’t necessary for precise neuroanatomic localization. In fact, a thorough and precise neurologic examination can be completed in just a matter of minutes. Despite the continuous advancements in imaging technologies like computed tomography (CT) and magnetic resonance imaging (MRI), the neurological examination remains the cornerstone of neurological assessments. Different animals with the same disease may display varying clinical manifestations and degrees of diagnostic imaging changes.
To ensure a comprehensive examination, the examiner should utilize a neurologic examination form. In general, it is recommended to initiate the examination with observations, including mentation (quality and level), posture, and gait. Assessments potentially causing discomfort, such as palpation and nociception, should be left until the end. While a complete neurological examination is ideal, it may not always be possible or necessary in some cases. The examination order can be adjusted to prioritize tests more relevant to the presenting complaint, ideally conducted before patient compliance wanes. For example, evaluating cranial nerve function and postural reactions might take precedence for an animal presenting with seizures compared to assessing spinal reflexes. In instances where neurological localization is uncertain, repeating the examination can enhance the chances of identifying subtle abnormalities and potentially reveal trends in the progression of clinical signs. After every neurological examination, two key questions should be posed: “Is the animal neurologically normal or abnormal?” and “Where is the lesion located?” Once the lesion’s location within the nervous or muscular system is determined, a list of potential differential diagnoses can be compiled. Only then can a plan for further investigations and treatment be established. Although the nervous system is intricate, it can be simplified for routine clinical cases into distinct segments: Brain (Forebrain – cerebrum and thalamus, Cerebellum, Brainstem – midbrain, pons, and medulla oblongata), Vestibular system (Central and Peripheral vestibular systems), Spinal cord (C1–C5, C6–T2, T3–L3, L4–S3 segments), Neuromuscular system (peripheral nerves, neuromuscular junction (NMJ), muscle).
For a neurological examination, you will require specific equipment: Reflex Hammer, Curved Haemostat, Cotton Buds, Cotton Balls, Penlight, Lens, Schirmer Tear Test, on a non-slippery surface. It’s best to make general observations while the patient moves freely in a small room. Gait analysis should be performed on a non-slippery surface, observing the animal from the front, back, and side.
The Neurological Examination is Divided into Two Parts:
- Hands-Off Examination:
- Observation (Mentation and behavior)
- Posture
- Gait
- Identification of abnormal involuntary movements
- Hands-On Examination:
- Postural reaction testing
- Spinal reflexes
- Muscle tone and size
- Cranial nerves assessment
- Sensory evaluation.
Key words: veterinary neurology, neuroanatomic localisation, examination
Vezano (neurologija, neurološki):
- Hitna stanja u neurologiji
- 13 najčešćih hitnih stanja u kućnih ljubimaca i malih životinja
- Neurološki seminar u organizaciji Nestle Purina i OVMPH
- Neurološki pregled pacijenta sa sumnjom na ozljedu kralježnice