IntervjuIzdvojenoUprava za veterinarstvo i sigurnost hrane

Nova pomoćnica ministra poljoprivrede – intervju

intervju

mr. sc. Tatjana Karačić, dr. med. vet.

Razgovarao: dr. sc. Ivan Križek, dr. med. vet.

Prenešeno iz časopisa HRVATSKI VETERINARSKI VJESNIK br. 27/2019., 3-4

(Autor fotografije: Ivan Križek)

Na zatvorenom dijelu 153. sjednice Vlade RH dana 18. travnja 2019. za pomoćnicu ministra poljoprivrede izabrana je mr. sc. Tatjana Karačić, dr. med. vet. U Ministarstvu poljoprivrede preuzela je mjesto pomoćnika ministra poljoprivrede zaduženog za Upravu za veterinarstvo i sigurnost hrane. U želji da je predstavim veterinarskoj javnosti iznosim Vam naš kratki intervju.

■ Ispričajte nam u kratkim crtama Vaš životopis do upisa na Veterinarski fakultet kako bi Vas čitatelji mogli bolje upoznati.

    Rođena sam 1965. godine u Sremskoj Mitrovici gdje završavam osnovnu školu. Srednju medicinsku školu završavam u Zagrebu nakon čega 1983. godine upisujem Veterinarski fakultet u Zagrebu.

■ Što Vam je bio poticaj za upis na Veterinarski fakultet?

    Prirodne znanosti oduvijek su bile područje moga interesa. Znam da će zvučati kao klišej, ali moja ljubav prema životinjama presudila je u odabiru Veterinarskoga fakulteta. U svakom slučaju nisam pogriješila niti ikada požalila.

■ Nakon završetka Veterinarskoga fakulteta 1989., gdje Vam je bilo prvo zaposlenje?

    Od 1989. godine pokušala sam pronaći posao u struci. Na većini razgovora za posao najveća je prepreka za zaposlenje bio moj spol, jer je veterina tada u razmišljanjima poslodavaca bila muško zanimanje.
    Nakon dvogodišnjeg bezuspješnog traženja posla otvorila se mogućnost zaposlenja na Zavodu za patologiju Veterinarskoga fakulteta u Zagrebu. Zaposlila sam se 1991. godine kao znanstvena novakinja na projektu prof. dr. sc. Križana Čuljka i ostala na Fakultetu sve do 1995. godine. U tom sam razdoblju upisala poslijediplomski znanstveni studij iz veterinarske patologije na kojemu sam magistrirala 1995. godine.

■ Jeste li nakon završetka znanstvenog projekta imali mogućnost ostati na Veterinarskom fakultetu?

    Postojala je mogućnost produljenja rada na projektu za još dvije godine tijekom kojih je postojala obveza izrade i obrane doktorata. No okolnosti na mom životnom putu odvele su me u drugom smjeru.

■ Nakon završetka projekta na Veterinarskom fakultetu zapošljavate se u Gradskom uredu za gospodarstvo grada Zagreba. Koji su bili Vaši tadašnji poslovi?

    Grad Zagreb objavio je javni natječaj za tržišne inspektore Gradskog ureda za gospodarstvo na koji sam se prijavila i zaposlila. Provodila sam inspekcijske nadzore u području prometa roba i kvalitete hrane u objektima na području Grada Zagreba.

■ Državni je inspektorat osnovan 2000. godine i tada većina inspekcija prelazi u njega kao novu državnu instituciju. Tada i Vi prelazite u Državni inspektorat. Možete li nam reći koliko je to donijelo promjena u Vašem radu?

    Kada je 2000. godine ustrojen, Državni inspektorat preuzeo je velik dio inspekcija iz cijele države, koje su dotad bile na županijskoj ili gradskoj razini.
    Tako i ja prelazim iz Grada Zagreba u Državni inspektorat i nastavljam rad kao gospodarski inspektor u Odjelu za kvalitetu. Kao veterinarka po struci bila sam dosta uključena u inspekcijske nadzore hrane, poglavito njezine kvalitete i označivanja.

■ Godine 2005. zapošljavate se u Upravi za veterinarstvo Ministarstva poljoprivrede. Koje ste poslove tada obnašali?

    Prelaskom u Upravu za veterinarstvo bila sam zaposlena na radnom mjestu više veterinarske inspektorice u Odjelu veterinarske inspekcije na centralnoj razini. Moja su nadležnost bili, kao i nekolicini kolega inspektora sa centralne razine, među ostalim, izvozni objekti za proizvodnju i stavljanje na tržište hrane životinjskog podrijetla u Republici Hrvatskoj. Sudjelovala sam i u organizaciji, pripremi i provedbi većine inozemnih inspekcija sustava sigurnosti hrane u Republici Hrvatskoj, tadašnjih FVO audita, i USDA/FSIS audita, CFIA audita itd. Već iduće godine imenovana sam načelnicom Odjela državne veterinarske inspekcije u Upravi za veterinarstvo, u kojemu ostajem do 2011. godine. Tada na mjestu načelnice Sektora preuzimam novoosnovani Sektor za planiranje i nadzor provedbe službenih kontrola, odnosno 2012. dolazim na mjesto voditeljice Službe za planiranje i nadzor provedbe službenih kontrola gdje ostajem do 2013. godine. Nakon 2013. godine radim na poslovima više veterinarske inspektorice te sam 2016. ponovno imenovana načelnicom Sektora veterinarske inspekcije.

■ Pružali ste stručnu tehničku pomoć kao nacionalni ekspert na području usklađivanja, primjene i provedbe zakonodavstva EU-a iz veterinarskog javnog zdravstva i sigurnosti hrane. U kojim ste zemljama i u kojemu obliku pružali pomoć?

    Sudjelovala sam kao nacionalni ekspert u području sigurnosti hrane i službenih kontrola hrane na EU projektima u zemljama u okruženju te kao predavačica na TAIEX radionicama i misijama na Kosovu, u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Srbiji, odnosno u zemljama na putu prema članstvu u EU.

■ Nakon 12 godina rada u Upravi za veterinarstvo na visokim i zahtjevnim poslovima zapošljavate se kao voditeljica Odjela za Codex Alimentarius i standard kvalitete hrane. Codex Alimentarius je 2017. iz Državnog zavoda za norme prešao u nadležnost Ministarstva poljoprivrede. Možete li nam približiti poslove tog odjela i samog Codexa Alimentariusa?

    Codex Alimentarius jesu međunarodni standardi za hranu, smjernice i kodovi dobre prakse kojima je glavni cilj zaštita zdravlja potrošača i osiguranje poštenih postupaka u trgovini hranom. U području Codex Alimentarius Ministarstvo poljoprivrede od kolovoza 2017. godine jest nacionalno nadležno središnje i koordinacijsko tijelo za poslove i nacionalna kontaktna točka RH za Codex Alimentarius komisiju.

    Kao voditeljica tog odjela obavljala sam poslove nacionalne kontaktne točke za Codex Alimentarius za RH, sudjelovala u radu Radne skupine Vijeća EU-a za Codex Alimentarius; pratila aktivnosti svih Codexovih odbora na razini EU-a i pratila i koordinirala aktivnosti na razini RH. Sudjelovala sam u izradi Codexovih standarda te uspostavi i okupljanju mreže stručnjaka svih zainteresiranih strana za izradu stajališta RH za Codexove standarde. Osim toga sudjelovala sam u pripremama i usklađivanju propisa o standardima kvalitete za određene kategorije hrane.

    Radila sam na osnivanju i u radu Nacionalnog odbora za Codex Alimentarius, gdje sam bila zamjenica Nacionalnog odbora i članica odnosno kontaktna točka za šest odbora Radne skupine Vijeća za Codex Alimentarius. Također sam radila na osnivanju stručnih radnih skupina za odbore Codexa Alimentariusa gdje smo zapravo izgradili nacionalnu mrežu institucija i stručnjaka u svrhu osiguranja učinkovitog i transparentnog rada i sudjelovanja RH na poslovima razvoja međunarodnih standarda, smjernica i preporuka za hranu Codexa Alimentariusa. Osnovali smo 18 stručnih radnih skupina koje su brojile ukupno 150 članova iz 21 institucije u RH. Članovi su profesori s fakulteta, djelatnici laboratorija, znanstvenih instituta i ostalih znanstvenih institucija, predstavnici tijela državne uprave, predstavnici subjekata u poslovanju s hranom, njihovih udruženja i slično.

■ Što smatrate svojim najvećim uspjehom u radu na osnivanju Codexa Alimentariusa?

    Nakon mojega dolaska na mjesto voditeljice odjela poslovi Codexa Alimentariusa prešli su u nadležnost Ministarstva poljoprivrede iz Hrvatskog zavoda za norme. Kretali smo s uspostavom sustava od samoga temelja. Imala sam veliko povjerenje i podršku nadređenih službenika te otvorene ruke zaosmišlj avanje i kreiranje nacionalnog sustava za Codex Alimentarius u Republici Hrvatskoj. Uspjeli smo uspostaviti sustav, osnovati i staviti u rad Nacionalni odbor za Codex Alimentarius, osnovati mrežu institucija i stručnjaka kao i zainteresiranih strana na koje standardi za hranu imaju velike implikacije. Također smo organizirali i održali više radionica, sudjelovali na konferencijama gdje smo predstavili nacionalni sustav za Codex Alimentarius te time zainteresirali javnost i mjerodavne i uputili na važnost međunarodnih standarda za hranu koji imaju izravan utjecaj i na zdravlje ljudi i na promicanje dobre trgovačke prakse. Lijepo je kad vidite rezultate svog rada, pogotovo kad s nečim krećete od samoga početka te kad ljudi zovu, raspituju se, žele sudjelovati, a pogotovo kad vam na svemu tome zahvaljuju.
Dodjela certifikata delegaciji RH na 87. generalnoj sjednici OIE-a održanoj 30. svibnja 2019. godine u Parizu. Na slici slijeva nadesno su: Ivana Lohman Janković dr. med. vet., Tihana Miškić dr. med. vet., President of the OIE, Dr Mark Schipp, Dr Monique Eloit Director General of the OIE, mr. sc. Tatjana Karačić dr.med.vet. i Martina Rubin dr. med. vet.

■ Imate vrlo respektabilan popis edukacija. Navest ću samo zemlje u koje ste više puta odlazili dodatno se obrazovati i usavršavati: SAD, Španjolska, Nizozemska, Austrija, Portugal, Njemačka, Češka, Velika Britanija, Italija, Mađarska. Možete li nam reći nešto o iskustvima u inozemstvu i izdvojiti ono koje Vas se osobito dojmilo?

    Kao dugogodišnja djelatnica Uprave za veterinarstvo na centralnoj razini i odgovorna osoba za nadzor izvoznih objekata za hranu te provedbu stranih audita imala sam mogućnosti, ali i obvezu dodatnih edukacija. Većim su dijelom to BTSF usavršavanja za službenike nadležnih tijela zemalja članica EU-a u nekoj od država članica. Prošla sam većinu edukacija iz veterinarskoga javnog zdravstva i sigurnosti hrane iz svih područja hrane životinjskog podrijetla i svih razina proizvodnje. Također, kao osoba nadležna za izvozne objekte RH za SAD bila sam mjesec dana u Washingtonu na seminaru FSIS za službenike iz raznih država svijeta koje imaju trgovinske odnose sa SAD-om. Sve su mi edukacije ostale u lijepom sjećanju, ne mogu izdvojiti ni jednu, no uvelike su mi pomogle i stručno me usavršile. Nakon njih sam dobiveno znanje prenosila na kolege u veterinarskoj inspekciji, i putem raznih edukacija, koje smo organizirali i provodili, i tijekom naših zajedničkih inspekcija na terenu. Svaka edukacija obogati čovjeka, zahvaljujući i novim poznanstvima i prijateljstvima s kolegama i kolegicama iz drugih država, koji su opet dragocjeni za naknadnu razmjenu mišljenja i iskustava.
BTSF usavršavanje „Higijena hrane i kontrole proizvoda ribarstva i živih školjkaša“, 2018. godine u Santanderu, Španjolska.

■ Što Vas je potaknulo da se ponovno vratite u Upravu za veterinarstvo odnosno na mjesto pomoćnice ministra u Upravi za veterinarstvo?

    Prihvatila sam izazov svjesna kompleksnosti situacije i nedostatka administrativnih kapaciteta u Upravi za veterinarstvo kao i golemim očekivanjima od njezina rada na svim razinama struke i društva.
    Kao dugogodišnja djelatnica Uprave za veterinarstvo pristupila sam vrlo odgovorno preuzetoj dužnosti, znajući i očekivanja koja veterinarska struka u cjelini očekuje od osobe na toj poziciji. Veterinarstvo je moja struka, jako sam na nju ponosna i, nakon što mi se pružila mogućnost da pokušam pridonijeti njezinu boljitku, nisam dvojila, također i zbog podrške kolega na svim razinama.

■ Vraćate se u vrlo nezahvalno vrijeme za veterinarsku struku. Veterinarska inspekcija je s 1. travnja postala, zajedno s drugim inspekcijama, sastavni dio Državnog inspektorata. Samim time su otišli brojni kolege inspektori koji su s ostalim djelatnicima uprave bili u timu. Kako su sada organizirani odjeli unutar Uprave?

    Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva poljoprivrede za obavljanje poslova Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane ustrojeni su Sektor za organizaciju veterinarske djelatnosti, pravnu i financijsku podršku, Sektor za zdravlje i zaštitu životinja i Sektor za sigurnost hrane i veterinarsko javno zdravstvo. Možemo reći da je Uprava nastavila obavljati sve upravne i druge poslove uspostave i provedbe politike veterinarstva i sigurnosti hrane koje je obavljala i u prethodnom razdoblju, s tim što su s veterinarskom inspekcijom otišli poslovi njihovih inspekcijskih nadzora i sustava TRACES-a.
    Uprava je i dalje nadležna za izradu strategije zdravlja životinja, provođenje mjera za rano otkrivanje i sprječavanje pojave, kontrolu, nadziranje, praćenje, iskorjenjivanje, istraživanje izbijanja bolesti životinja, uključujući i zoonoze, analizu podataka i izvješćivanje o pojavi bolesti životinja, izradu nacrta prijedloga zakona i prijedloge drugih propisa iz veterinarstva i sigurnosti hrane, te je nadležna za organizaciju i ustroj veterinarske službe kao i troškova u veterinarstvu i ostale brojne poslove.

■ Koji su Vam planovi i ciljevi u radu Uprave za veterinarstvo?

    Želja i namjera mi je ojačati Upravu za veterinarstvo, posebice nakon odlaska veterinarske inspekcije, kako bi mogla postići što bolje rezultate za veterinarsku službu na svim područjima te time i ostvariti rezultate koje društvo očekuje od veterinara. Također, radit ću na poboljšanju i unaprjeđenju suradnje Uprave sa svim institucijama u veterinarstvu kao i sa strukom na terenu kako bismo uspješno i plodonosno surađivali u zajedničkim zadaćama jačanja i promicanja hrvatskog veterinarstva. Samo jaka veterinarska struka javnosti šalje jasnu poruku da je spremna za izazove koji se od nje očekuju, a time pridonosi i boljitku hrvatske poljoprivrede.

Zahvaljujem Vam na ugodnom razgovoru te Vam želim mnogo uspjeha u budućem radu.

Razgovarao:
dr. sc. Ivan Križek, dr. med. vet.

HRVATSKI VETERINARSKI VJESNIK

Vezani sadržaji

Izazovi i prilike veterinarske struke

Urednik

Utvrđene dodatne aktivnosti s obzirom na pojavu slinavke i šapa u Republici Njemačkoj

Urednik

Popis propisa objavljenih od 1. kolovoza 2024. godine do 4. prosinca 2024. godine

Urednik

Kako umjetna inteligencija utječe na digitalnu transformaciju u visokom obrazovanju i veterinarskoj medicini

Urednik

Hrvatski veterinarski vjesnik

Urednik

Drugi ohridski veterinarski susreti

Urednik

Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. Prihvati Više