Nove vještine i znanja u veterinarskoj profesiji

Alen Slavica, Lada Radin
Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

▲

Sažetak

---

Veterinarska profesija je multidisciplinarna, vrlo dinamična struka koja se bavi različitim oblicima aktivnosti povezanih sa zaštitom zdravlja životinja i ljudi.
Obrazovanje veterinara regulirano je standardima koji se određuju na nacionalnoj i međunarodnoj razini. U skladu s direktivom EU (2005/36) Europska udruga institucija za izobrazbu veterinara (EAEVE) i Europska federacija veterinara (FVE) postavili su minimalne kriterije za stjecanje diplome doktora veterinarske medicine, zajedno s općim sustavom priznavanja DVM diploma na europskom teritoriju. Visoki stupanj usklađenosti kurikuluma postignut je u području “vještina prvog dana” (Day-one skills) te praktičnih znanja i kompetencija, no u posljednje vrijeme je na europskoj, ali i internacionalnoj razini zapažen nedostatak tzv. transverzalnih znanja i vještina u opće prihvaćenom veterinarskom kurikulumu.

Znanstveno usmjeren studijski program temeljen na poticanju istraživačkog rada studenata, stjecanju životnih kompetencija te individualnom pristupu rješavanju problema nužan je za premošćivanje jaza između trenutačno važećeg veterinarskog kurikuluma i aktualnih zahtjeva koje tržište postavlja pred veterinarsku profesiju.

To je osobito dobro vidljivo u područjima etike i dobrobiti životinja, Jednog zdravlja (One Health), imidža veterinara u javnosti te poduzetničkih i digitalnih vještina.

Recentna istraživanja i ankete među veterinarima pokazuju sve veću potrebu za osposobljavanjem veterinarskih studenata s obzirom na vještine koje će im omogućiti da se u svakodnevnoj praksi uspješno nose s izazovima koje im nameće moderno globalizirano društvo, uz iznimno veliki broj obaveza koje struka stavlja pred njih.

Stjecanje i razvoj novih vještina ključni su za bolje funkcioniranje i modernizaciju naše struke, kako bismo osigurali nove oblike fleksibilnosti i djelotvornosti u svim aspektima veterinarske medicine. Program stjecanja transverzalnih znanja trebao bi obuhvatiti širok raspon tzv. „životnih“ vještina. Za takvu zahtjevnu zadaću potrebno je pripremiti plan i program za stjecanje personalnih vještina budućih veterinara u području etike i dobrobiti životinja, komunikologije, poduzetničkih te digitalnih vještina. Nedavno započeti projekt Veterinarskog fakulteta (SOFTVETS, program Erasmus+) ima za cilj pripremiti skup preporuka za poboljšanje ishoda učenja doktora veterinarske medicine na području osobnih vještina s posebnim naglaskom na stjecanje novih znanja u komunikologiji, poduzetništvu, profesionalnom rješavanju problema, timskom radu te digitalnim vještinama. Glavni cilj projekta SOFTVETS je razraditi te proširiti plan i program stjecanja novih znanja i vještina koji će biti primjenjiv na cjelokupnom europskom području visokog obrazovanja u veterinarskoj medicini, kao i definirati alate za uspješnu procjenu tako stečenih kompetencija.
Ključne riječi: veterinarska struka, dobrobit životinja, komunikologija, digitalne vještine

▲

Uvod

---

Veterinari uz još nekoliko struka (liječnici, medicinske sestre, primalje, stomatolozi, farmaceuti i arhitekti) spadaju u takozvane regulirane profesije na nivo EU-a.
Za spomenute profesije zakonski su određeni minimalni kriteriji za edukaciju i osposobljavanje, a za našu struku svakako su najvažniji propisi Europske komisije usvojeni još sedamdesetih godina prošlog stoljeća (78/1026/EEC: Recognition of veterinary education; 78/1027/EEC: Minimum requirements of training; 78/1028/EEC: Advisory Committee on Veterinary Training – ACVT). Najvažniji dokument svakako je uredba o priznavanju profesionalnih kvalifikacija (2005/36/EC: Recognition of Professional Qualifications amended by 2013/55/EU) u kojoj se navode minimalni uvjeti za priznavanje kvalifikacija za doktore veterinarske medicine na razini čitave Europe. Veterinarsku medicinu odlikuje multidisciplinarnost pa u praksi susrećemo čitav niz poslova kojima se veterinari mogu baviti.

Školovanje veterinara je dugotrajno (minimalno deset semestara) i sveobuhvatno, a istovremeno i financijski vrlo zahtjevno (najskuplji studij iskazano prema troškovima po studentu). Nakon završetka studija veterinari se moraju odlučiti za područje svog djelovanja i rada, što uobičajeno iziskuje daljnje usavršavanje i uključivanje u sustav cjeloživotnog obrazovanja. Strateške odrednice potrebne za usmjeravanje veterinarske struke u cjelini te bolje prepoznavanje rada veterinara, kako u medijskom prostoru, tako i u političkom i javnom okruženju razrađene su pojedinim članicama EU-a, a kod nas ih je tek potrebno implementirati.

▲

Analiza trenutačnog stanja i planovi za budućnost

---

Tijekom 2015. godine Europsko udruženje veterinara (FVE) pokrenulo je inicijativu pod nazivom Vet Futures –Taking charge of our future s ciljem formiranja međunarodne ekspertne skupine koja će donijeti preporuke za bolju afirmaciju veterinarske struke u društvu te isticanje važne uloge veterinara u svakodnevnom životu. U nizu strateških dokumenata posebice su istakli integriranje etike i brige o dobrobiti životinja u sve aspekte djelovanja i rada veterinara, čime bi veterinari skrb o životinjama istaknuli kao osnovni fokus djelovanja ne samo u kliničkom radu, već i u edukaciji, istraživanju te posebice u procesu donošenja važnih odluka bitnih za veterinarsku struku u cjelini. Pripremili su Akcijski plan koji je predstavljen javnosti 2016. godine, u kojem su u desetak točaka razradili najvažnije zadatke koje je potrebno provesti u djelo kako bi omogućili veterinarima da u budućnosti sami preuzmu odgovornost za bolje pozicioniranje veterinarske profesije na nacionalnom te internacionalnom planu. Akcijski plan donesen je za period od pet godina (2016.-2020.), a obuhvatio je procjenu trenutačne situacije, uočene prednosti i nedostatke, analizu povjerenja javnosti u veterinarsku struku te konkretne korake koje treba provesti u navedenom periodu. Na osnovu prikupljenih podataka ekspertna grupa pripremila je okvirni program najvažnijih skupnih kompetencija veterinara te ih svrstala u osam grupa: klinička znanja, vještine i sposobnosti odlučivanja, individualna skrb o životinjama (ljubimci), skrb i upravljanje životinjskim populacijama (zdravlje stada), veterinarsko javno zdravstvo, komunikacijske i kolaborativne vještine, profesionalnost i radna etika te upravljanje financijama i poslovanjem.

Analiza postojećeg stanja ukazala je da postoji prostor za napredak, pošto je 11% ispitanika u sveobuhvatnoj kontinentalnoj anketi izjavilo da posjeduje životinje, ali ne koristi veterinarske usluge. Ispitanici koji koriste veterinarske usluge izrazili su visok stupanj zadovoljstva istima (78% ispitanika je vrlo zadovoljno ili zadovoljno radom veterinara), a nivo povjerenja javnosti u veterinarsku struku je izrazito visok (ukupno 94%), dok je u maloj praksi 70% korisnika veterinarskih usluga izjavilo da su s obzirom na razinu i cijenu obavljenog veterinarskog posla u potpunosti zadovoljni pruženom uslugom (grafikon 1).

Naravno, preostaje 30% onih koji su izrazili samo djelomično zadovoljstvo (20% ispitanika) ili su u potpunosti bili nezadovoljni razinom usluge te obavljenim veterinarskim poslom (10%).

Anketiranje samih veterinara (grafikon 2) pokazalo je kako većina veterinara (75%) očekuje da će se svojim poslom baviti do mirovine, odnosno nije spremna mijenjati profesiju (samo 3% ispitanika decidirano je odgovorilo da ne želi raditi u struci do kraja svog radnog vijeka).

Bez obzira na činjenicu da veterinarska struka spada u skupinu najstresnijih profesija uopće (Stoewen, 2015; Merck Animal Health Veterinary Wellbeing Study, 2018) veterinari su iskazali visoku vjernost svom pozivu, usprkos brojnim problemima s kojima se svakodnevno susreću. Nakon stjecanja diplome doktori veterinarske medicine vrlo brzo bivaju izloženi intenzivnom radnom okruženju, posebice u trenucima kada tek započinju svoju profesionalnu karijeru. Veterinari su u svojoj radnoj okolini svakodnevno suočeni s brojnim izazovima i pritiscima: moraju voditi računa o teško bolesnim pacijentima, njihovim vlasnicima, etičkim pitanjima eutanazije, mogućim smrtnim završetkom u kompliciranim kliničkim stanjima, zlostavljanim životinjama, brojnim administrativnim obavezama, ekonomskim aspektima vođenja privatne prakse, marketingu te o svim oblicima komuniciranja s različitim dionicima u poslovnom okruženju. Istovremeno, netom diplomirani veterinari su slabo pripremljeni za hvatanje u koštac sa brojnim izazovima na koje nailaze tijekom rada u veterinarskoj struci. To se posebice odnosi na vještine i alate kojima mogu odgovoriti na zahtjeve tržišta u okruženju moderne, brzo rastuće i globalno promjenljive ekonomije.

Pored navedenog ispitanici su izrazili i svoja očekivanja glede potreba za veterinarima u doglednoj budućnosti (grafikon 3).

Većina anketiranih smatra da će potrebe za veterinarima biti najveće u području dobrobiti životinja (Smulders i Algers, 2009.; Appleby i sur., 2011.; Rushen i sur., 2011.; EFSA Panel, 2012.) te brige o kućnim ljubimcima, a potom slijede Jedno zdravlje, kontrola bolesti i egzotične životinje.

Pored navedenog ispitanici su izrazili i svoja očekivanja glede potreba za veterinarima u doglednoj budućnosti (grafikon 3). Većina anketiranih smatra da će potrebe za veterinarima biti najveće u području dobrobiti životinja (Smulders i Algers, 2009.; Appleby i sur., 2011.; Rushen i sur., 2011.; EFSA Panel, 2012.) te brige o kućnim ljubimcima, a potom slijede Jedno zdravlje, kontrola bolesti i egzotične životinje.

Na upit o tome što veterinarima najviše nedostaje u svakodnevnoj praksi većina ispitanika odlučila se za komunikacijske i ostale personalne vještine, poduzetnički menadžment te digitalna znanja i vještine (Armitage-Chan, 2017.; Armitage-Chan i May, 2018). Uspoređujući potrebne vještine i znanja veterinari su zaključili da je stručno i znanstveno usavršavanje u području veterinarskih (kliničkih) vještina i znanja dobro organizirano te dostupno za većinu kolega, dok je mogućnost stjecanja znanja u području tzv. personalnih vještina poprilično nedostupno i netransparentno. Stoga su izrazili želju da se osobne i komunikacijske vještine (Engl. soft skills – „meke ili životne“ vještine) prilagode potrebama svakodnevne veterinarske prakse te da se dostupnost edukacije u spomenutom području poveća. Uvažavajući upravo spomenute odrednice Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu u ERASMUS+ programu osmislio je i prijavio projekt SOFTVETS čija realizacija započinje u listopadu 2018. godine.

▲

Projekt „SOFTVETS – Pan-European soft skills curriculum for undergraduate veterinary education“, KA2, Erasmus+

---

Cilj ovog projekta jest razvoj kurikuluma “životnih vještina” za integraciju u nastavne programe veterinarske medicine na veterinarskim visokim učilištima u Europi. U projektu sudjeluje 7 partnera, od kojih su njih 5 veterinarski fakulteti ili sveučilišta (Zagreb, Beč, Ljubljana, Budimpešta i Hannover), krovno udruženje ustanova za veterinarsko visoko obrazovanje EAEVE, Ekonomski fakultet iz Beča te kao pridruženi član Odbor za veterinarsko obrazovanje Međunarodnog udruženja studenata veterine (SCOVE IVSA). Razvijeni prijedlog kurikuluma sadržavat će nastavne module za obrazovanje studenata u područjima:

a) interpersonalnih vještina,

b) poduzetništva,

c) digitalnih vještina prema izazovima prepoznatim u strateškim dokumentima Europske unije: “New skills for Europe agenda“ i “EU modernisation agenda 2017“.

Navedeni izraz „soft skills“ koristi se u širokom smislu i označava sve vještine potrebne za savladavanje izazova profesionalnog života u modernom društvu. Projekt između ostalog naglašava potrebu za rješavanjem neusklađenosti između vještina koje studenti stječu i potrebnih vještina za uspjeh na tržištu rada, razvoju karijere i osjećaja pridonošenja društvu i zajednici. Kurikulum „mekih“ vještina trebao bi biti primjenjiv u bilo kojem visokoobrazovnom veterinarskom učilištu u Europi. Dugoročne koristi ovog projekta su sustavne i predviđaju utjecaj na veterinarsko visokoškolsko obrazovanje, ali i veterinarsku struku na razini EU. Inovativni način osmišljavanja novih “soft skills“ nastavnih planova i programa u ovom projektu imaju za cilj postavljanje novih standarda poučavanja, implementaciju dostupnih informatičkih tehnologija u nastavi te uspostavu učenja temeljenog na radu.

Kao što predlaže Novi program vještina za Europu, poboljšanje kvalitete i relevantnosti oblikovanja vještina može se postići jačanjem suradnje studenata i nastavnika s gospodarstvom, dovođenjem gostujućih predavača iz područja gospodarstva te projektnom i terenskom nastavom usmjerenom na suradnju s gospodarstvenicima.
Potom, inovativnim pristupom izvođenju studijskih programa uz primjenu najsuvremenijih alata informacijske i komunikacijske tehnologije npr. kroz e-projekt vertikalne i horizontalne integracije kolegija te izradom virtualnih zbirki preparata.
Inovativnost se ogleda i u integraciji cijelog niz softverskih rješenja za pojedine kolegije, koji omogućuju studentima, nastavnicima i nenastavnom osoblju izvođenje nastave korištenjem modernih didaktičkih alata. Uvođenjem nastave na modelima (virtualnim i fizičkim) odgovora se i na zahtjeve etičkih zakona i propisa u domeni dobrobiti životinja. Uvođenjem e-projekta vertikalne i horizontalne integracije kolegija, virtualne zbirke, uspostavom “Clinical Skills Laba“-a, projektnom nastavom, stručnim edukacijama te opremanjem vježbaonica značajno se planira unaprijediti nastavna djelatnost na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Na ovaj način studijski program biva više usmjeren ishodima učenja, modernim tehnikama podučavanja i povezivanju završnih kompetencije studenata sa zahtjevima tržišta rada. “Clinical skills lab“ – Laboratorij za kliničke vještine je poseban oblik učionice koja predstavlja korist za studente integriranog studija veterine, nastavno i nenastavno osoblje. To je okruženje u kojem student prakticira kliničke vještine, prije nego se okuša u stvarnim kliničkim uvjetima. Korisnicima omogućuje da steknu potrebne vještine i tehnike te provedu samoevaluaciju prije rada na živim pacijentima. Navedene nove tehnike obrazovanja nužne su za modernizaciju veterinarskog kurikuluma u cjelini te predstavljaju odgovor na potrebe novih generacija studenata.

▲

Zaključak

---

Podučavanje u biomedicinskom visokom obrazovanju doživljava svoju transformaciju, zajedno s rastom svijesti o potrebi za promjenama unutar struke. Tradicionalni pristup, skoro isključivo usmjeren na podučavanje struke, mora se unaprijediti uvođenjem modula koji će omogućiti izgradnju profesionalnog identiteta budućih stručnjaka.
Moderni pristup trebao bi poboljšati angažman studenata tijekom studija, ali i osobnu dobrobit budućih stručnjaka, doktora veterinarske medicine. Profesionalni uspjeh u praksi, dokazuju studije, usko je povezan s emocionalnom otpornošću na pritiske i zahtjeve modernog života koja su posebno izraženi u složenosti veterinarske profesije.

Zbog neizmjerno važne uloge koju veterinari imaju u globaliziranom modernom društvu, nužno je studentima osigurati kompetencije, vještine i kvalitete koje će im kao budućim veterinarskim stručnjacima omogućiti društveni status i ulogu primjerenu složenosti i odgovornosti veterinarskog posla. Na veterinarskim fakultetima i sveučilištima je da prepoznaju tu promjenu i prilagode se novim generacijama studenata te sudjeluju u izgradnji zadovoljnih, uspješnih i uvaženih veterinara Hrvatske i Europe.

Literatura [… prikaži]

▲

NEW SKILLS AND KNOWLEDGE IN VETERINARY PROFESSION

---

Alen Slavica, Lada Radin

---

Veterinary medicine is multidisciplinary, highly dynamic profession which deals with various forms of activities concerning animal and human health. Veterinary educational programs and high standards are regulated on national and international level. According to the EU Directive (2005/36) EAEVE (European Association of Establishment for Veterinary Education) and FVE (Federation of Veterinarians of Europe) set minimum training conditions and requirements for veterinary surgeons, together with general system for DVM diploma recognition on European territory.
Sufficient level of curriculum harmonization has been achieved in the field of ‘Day-one skills’ and practical knowledge and competences, but in recent years a lack of so-called transversal knowledge in a veterinary curriculum has been noticed.
Science-driven study program based on students’ oriented research, competence based teaching and individual problem-solving approach is necessary to bridge over the gap between recent veterinary curriculum and up to day demands for veterinary professionals. This is especially well visible in the field of One Health, animal welfare and ethics, entrepreneurship, digital and soft skills. Recent research and surveys among veterinarians show an increasing need for enabling veterinary students with skills to cope with challenges imposed on them by the ever changing world and the enormous strain the profession puts on them. Skill acquisition and development are essential for the performance and modernization of our profession in order to provide new forms of flexibility and security for all veterinary professionals. The transversal knowledge acquisition program should encompass a wide range of skills and at the same time prepare veterinarians to successfully respond to all aspects of contemporary challenges. For such a demanding task it is necessary to prepare a plan and program for acquiring the personal skills of future veterinarians in the area of One health, ethics and animal welfare, communication, entrepreneurship and digital skills. The recently developed project aims to prepare a set of recommendations for improving the outcomes of veterinary medicine in the area of ​​personal skills, with particular emphasis on acquiring new knowledge in communicology, ethical approach and animal welfare, professional problem solving, teamwork and digital skills. The main goal of the “SOFTVETS – Pan-European soft skills curriculum for undergraduate veterinary education“ project is to develop and expand the plan and program for acquiring new knowledge and skills that will be applicable across the entire European area of ​​higher education in veterinary medicine, as well as defining tools for a successful assessment of acquired competencies.
Key words: veterinary profession, animal welfare, soft skills, digital skills