Jelena Prpić*, Tomislav Keros, Darko Želježić i Lorena Jemeršić
Dr. sc. Jelena PRPIĆ*, dipl. ing. molekul. biol., znanstvena suradnica (dopisni autor, e-mail: balatinec@veinst.hr), dr. sc. Tomislav KEROS, dr. med. vet., znanstveni savjetnik, Darko ŽELJEŽIĆ, dr. med. vet., viši stručni suradnik, dr. sc. Lorena JEMERŠIĆ, dr. med. vet., naslovna izvanredna profesorica, znanstvena savjetnica, Hrvatski veterinarski institut Zagreb, Hrvatska
SažetakUvodEtiologija STV i SSVPatogeneza i klinička slikaDijagnostikaLiječenje i prevencijaOsvrt na situaciju u RHLiteraturaAbstract
Sažetak
S vinjski teschovirus (STV) i sapelovirus (SSV) su maleni RNK virusi bez ovojnice koji su klasificirani u porodicu Picornaviridae, porodicu koja uključuje varijabilne i heterogene enteričke viruse uobičajeno prisutne u fecesu domaćih svinja. Infekcije STV-om i SSV-om su najčešće asimptomatske i rasprostranjene u populaciji domaćih svinja.
Poznato je da inficiraju i divlje svinje iako je na njima napravljeno manje istraživanja.
Povremeno STV infekcije rezultiraju kliničkom bolesti sa simptomima neuroloških poremećaja koji mogu biti snažni (Tješenska bolest) ili blagi (bolest Talfan). Termin SMEDI sindrom (engl. Stillbirth, Mummified fetus, Embryonic Death, Infertility) opisuje skup reproduktivnih poremećaja prouzročenih infekcijom STV-om te SSV-om. S obzirom da nema zabilježenih slučajeva prijenosa infekcije sa svinja na ljude, smatra se da STV i SSV nemaju zoonotski potencijal. Diferencijalna dijagnostika uključuje pseudorabies (bolest Aujeszkog), klasičnu i afričku svinjsku kugu, virus reprodukcijskog i respiratornog sindroma svinja. U ovom radu opisujemo spoznaje vezane za trenutnu proširenost STV i SSV u svijetu, etiologiju, patogenezu i kliničku sliku, dijagnostiku, liječenje i prevenciju te osvrt na situaciju u Republici Hrvatskoj.
Ključne riječi: svinjski teschovirus; svinjski sapelovirus; SMEDI sindrom; bolest Talfan; Tješenska bolest
Uvod
Najčešći način prijenosa STV-a i SSV-a je fekalno-oralnim putem, a različita istraživanja ukazuju da su sveprisutni u zdravim populacijama svinja (La Rosa i sur., 2006., Chiu i sur., 2012., Donin i sur., 2014.). U pravilu, STV i SSV su nepatogeni, a inficirane svinje najčešće ostaju asimptomatske (Knowles, 2006.). Postoje virulentni sojevi koji prouzroče čitav niz kliničkih simptoma, od kojih je najteži virusni encefalomijelitis.
Povijesni osvrt i trenutna zemljopisna proširenost STV i SSV
Etiologija STV i SSV
Na osnovu genomskih analiza, citopatskog učinka, serološkog testiranja i umnožavanja u različitim staničnim kulturama serotipovi su podijeljeni u tri odvojena roda, rodove Teschovirus, Sapelovirus i Enterovirus (Knowles i sur., 1979., Knowles i sur., 1980., Kaku i sur., 2001.).
Rod Teshovirus (vrsta svinjski teshovirus) sadrži najmanje 12 različitih serotipova (Zell i sur., 2001., Cano-Gómez i sur., 2011., Boros i sur., 2012.), prvotno klasificiranih kao PEV serotipovi 1-7, 11-13. U rod spadaju i serotipovi soja STV-12 koji je otkriven 2011. godine u Španjolskoj u fecesu domaće svinje (Cano-Gómez i sur., 2011.) te STV-13 koji je otkriven 2012. godine u Mađarskoj u fecesu divlje svinje (Boros i sur., 2012.).
Rod Sapelovirus (vrsta svinjski sapelovirus) ima samo jedan serotip (Cano-Gómez i sur., 2013.), svinjski sapleovirus 1 (prvotno klasificiran kao svinjski enterovirus 8 ili SEV-A).
Rod Enterovirus (vrsta svinjski enterovirus-B, SEV-B) sadrži serotipove SEV-9 i -10 (Knowles i sur., 1979.).
Svinjski teschovirus (STV) i svinjski sapelovirus (SSV) su maleni RNK virusi (promjera do 30 nm) bez ovojnice (Slika 1.).

Genomi virusa su pozitivne nesegmentirane jednolančane molekule RNK veličine 7,0 do 7,5 kb, koje kodiraju po jedan poliprotein koji se cijepa u strukturalne i nestrukturalne proteine (Chen i sur., 2016., Villanova i sur., 2016.).
Organizacija genoma je karakteristična za pripadnike porodice Picornaviridae te sadrži jedan otvoreni okvir čitanja (engl. Open Reading Frame ili ORF) okružen 5’- i 3’- nekodirajućim regijama (engl. NonTranslated Region ili NTR) s poliadeniliranim repom (Racaniello i sur., 2007.)
Patogeneza i klinička slika
S obzirom da nema zabilježenih slučajeva prijenosa infekcije sa svinja na ljude (Alexandersen i sur., 2012.), smatra se da STV i SSV nemaju zoonotski potencijal (Alexandersen i sur., 2012.).
Najčešći način prijenosa SSV-a i STV-a je fekalno-oralnim putem (Huang i sur., 1980., Lan i sur., 2011.). S obzirom da su izrazito izdržljivi u prirodi česti su kontaminanti vode i hrane. Primarna replikacija STV-a nakon ingestije odvija se u tonzilama i probavnom traktu (Chiu i sur., 2013.). Virulentni sojevi izazivaju viremiju što STV-u omogućuje pristup CNS-u (Holman i sur., 1966., Yamada i sur., 2014.). Klinički simptomi vezani su uz određeni serotip. Serotip STV-1 povezuje se s encefalomijelitisom (Tješenska bolest), dok se serotipovi STV-2,-3 i -5 povezuju s bolesti Talfan koji je blaži oblik polioencefalomijelitisa (Deng i sur., 2012.). Termin SMEDI sindrom (engl. Stillbirth, Mummified fetus, Embryonic Death, Infertility) opisuje skup reproduktivnih poremećaja prouzročenih infekcijom serotipovima PTV-1, -3 i -6 te SSV-om (Dunne i sur., 1965.).
Dijagnostika
Diferencijalna dijagnostika se temelji na isključivanju pseudorabiesa (bolest Aujeszkoga), klasične i afričke svinjske kuge te reprodukcijskog i respiratornog sindroma svinja (OIE, 2012.).
U Hrvatskom veterinarskom institutu u Zagrebu, Laboratoriju za dijagnosticiranje klasične svinjske kuge, molekularnu virologiju i genetiku su 2018. godine uvedene i validirane metode umrežene lančane reakcije polimerazom uz prethodnu reverznu transkripciju za dokazivanje SSV i STV RNK odsječaka (Cano-Gómez i sur., 2011., Cano-Gómez i sur., 2013.). Pozitivne kontrole nabavljene su zahvaljujući ljubaznosti dr. Christina Cano-Gómez iz Center for Animal Health Research, Madrid, Španjolska.
Liječenje i prevencija
Osvrt na situaciju u RH
Literatura [… prikaži]
New/old swine viruses – Porcine Teschovirus and Sapelovirus
Jelena PRPIĆ, Grad. Mol. Biol. Eng., PhD, Scientific Associate, Tomislav KEROS, DVM, PhD, Scientific Advisor, Darko ŽELJEŽIĆ, DVM, Senior Associate Expert, Lorena JEMERŠIĆ, DVM, PhD, Assistant Professor, Croatian Veterinary Institute Zagreb, Croatia
P orcine Teschovirus (PTV) and Sapelovirus (PSV) are small, nonenveloped RNA viruses belonging to the Picornaviridae family, comprising highly variable and heterogeneous enteric viruses, commonly found in faecal samples from domestic pigs. Infections by PTV and PSV are usually asymptomatic and widespread in domestic pigs. This also appears to be the case in wild boar, though fewer studies have been performed in these wild suids. Occasionally, swine PTV infection results in clinical disease, with the most characteristic outcome being neurological disorders, which can be severe (Teschen disease) or mild (Talfan disease). Reproductive disorders associated with PTV and PSV infection have been termed “SMEDI syndrome” (stillbirth [S], mummified fetus [M], embryonic death [ED], infertility [I]). Since there are no reports of pig to human transmission, it is considered that PTV and STV have no zoonotic potential. Differential diagnoses are required to exclude pseudorabies (Aujeszky’s disease), classical and African swine fever and porcine reproductive and respiratory syndrome virus. This paper provides an overview of PTV and PSV regarding its history and worldwide geographical distribution etiology, pathogenesis and clinical manifestation, diagnosis, therapy and prevention, with an overview of situation in Croatia.
Key words: porcine teschovirus; porcine sapelovirus; SMEDI syndrome; Talfan disease; Teschen disease