Novosti u propisima koji reguliraju postupanje s nusproizvodima životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi

Vlatka Tomašić, dr. med. vet.
Ministarstvo poljoprivrede, Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane, Sektor veterinarskog javnog zdravstva i sigurnosti hrane, Odjel za hranu za životinje, nusproizvode životinjskog podrijetla i zaštitu okoliša

Pravila koja se odnose na nusproizvode životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi (u daljnjem tekstu: nusproizvodi) propisuju se na ovim prostorima unazad već više od dva stoljeća, budući da je odavno uočena problematika zbrinjavanja prvenstveno lešina životinja.

Neosporno je da nusproizvodi predstavljaju potencijalnu opasnost za zdravlje ljudi i životinja te okoliš, i to bez obzira da li je izvor njihova nastanka proizvodnja namirnica životinjskog podrijetla ili se radi o zbrinjavanju mrtvih životinja.

Krize u prošlosti koje su povezane s izbijanjima slinavke i šapa, širenjem transmisivnih spongiformnih encefalopatija poput goveđe spongiformne encefalopatije (BSE) te pojavom dioksina u stočnoj hrani, ukazale su kakve mogu biti posljedice neispravne uporabe određenih nusproizvoda na javno zdravlje i zdravlje životinja, sigurnost hrane i prehrambenog lanca te povjerenje potrošača. Takve krize, uz sve to, imaju širok učinak na društvo kao cjelinu, djelovanjem na socijalno – gospodarski položaj poljoprivrednika i odgovarajućih industrijskih sektora te na povjerenje potrošača u sigurnost proizvoda životinjskog podrijetla.

Opasnost od negativnih posljedica na okoliš nisu samo zbog problema izbijanja različitih bolesti što je povezano sa zbrinjavanjem mrtvih životinja, nego i zbog pitanja očuvanja biološke raznolikosti.

Zato je potrebno na primjeren način kontrolirati ovakvu opasnost, bilo usmjeravajući nusproizvode prema sigurnim načinima odlaganja ili koristeći ih u druge svrhe, pod uvjetom da se primjenjuju strogi uvjeti koji gore navedene opasnosti za zdravlje svode na minimum.

Odlaganje svih nusproizvoda nije realna opcija jer bi dovelo do neodrživih troškova i rizika za okoliš. Međutim, jasno je da je u interesu građana da se, pod uvjetom da su opasnosti za zdravlje svedene na minimum, veliki dio nusproizvoda sigurno koristi u različite svrhe i na održiv način.

Danom pristupanja RH u članstvo EU započela je direktna primjena Uredbi koje reguliraju ovo područje, a prestao je važiti Pravilnik o nusproizvodima životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi („Narodne novine“ br. 87/09) kojim je u naše zakonodavstvo bila transponirana Uredba 1774/2002.

Naime od 4. ožujka 2011. unutar EU primjenjuju se dvije uredbe:

• UREDBA (EZ) br. 1069/2009 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 21. listopada 2009. kojom se propisuju zdravstvena pravila koja se odnose na nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni za prehranu ljudi i kojom se ukida Uredba (EZ) br. 1774/2002 (Uredba o nusproizvodima životinjskog podrijetla)
• UREDBA KOMISIJE (EU) br. 142/2011 od 25. veljače 2011. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1069/2009 Europskoga parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni za prehranu ljudi i o provedbi Direktive Vijeća 97/78/EZ u pogledu određenih uzoraka i predmeta koji su oslobođeni veterinarskih pregleda na granici temeljem te Direktive, koju izmjenjuju i dopunjuju:
• UREDBA KOMISIJE (EU) br. 749/2011
• UREDBA KOMISIJE (EU) br. 1063/2012
• UREDBA KOMISIJE (EU) br 1097/2012
• UREDBA KOMISIJE (EU) br. 294/2013
• UREDBA KOMISIJE (EU) br. 717/2013
• UREDBA KOMISIJE (EU) br. 555/2013

Zadržano je poštivanje glavnih načela Uredbe (EZ) br. 1774/2002 u kojoj su Europski parlament i Vijeće utvrdili zdravstvena pravila koja se odnose na nusproizvode i koja su značajno unaprijedila razinu zaštite od opasnosti koje oni predstavljaju. Tom je Uredbom uvedena klasifikacija nusproizvoda u tri kategorije u skladu s razinom potencijalne opasnosti te se od subjekata u poslovanju s hranom zahtijeva da različite kategorije nusproizvoda drže odvojeno ukoliko žele iskoristiti one koji ne predstavljaju opasnost za zdravlje ljudi i životinja, a posebno ako su dobiveni od materijala koji je prikladan za prehranu ljudi. Također je utvrđeno načelo prema kojem visokorizični materijali ne smiju biti davani u obliku hrane životinjama iz uzgoja te da materijal dobiven od životinja ne smije biti korišten kao hrana za životinje iste vrste od koje je materijal dobiven. Sukladno toj Uredbi, samo materijal dobiven od životinja koje su podvrgnute veterinarskoj inspekciji smije postati dio prehrambenog lanca. Uz to, određena su pravila koja se odnose na standarde prerade kojima se osigurava smanjenje razine opasnosti.

Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) također je usvojila niz stavova vezanih uz nusproizvode koji ukazuju na potrebu poštivanja osnovnih principa Uredbe (EZ) br. 1774/2002, posebno ono prema kojem nusproizvodi dobiveni od životinja za koje je veterinarskim pregledom utvrđeno da nisu prikladne za prehranu ljudi, ne smiju ući u prehrambeni lanac za životinje. Međutim, ti se nusproizvodi smiju upotrijebiti za proizvodnju tehničkih i industrijskih proizvoda prema točno određenim zdravstvenim uvjetima.

Ured za hranu i veterinarstvo (FVO) također podupire navedene zaključke, ali i ukazuje na potrebu za poboljšanjima u smislu sljedivosti toka nusproizvoda te učinkovitosti i usklađivanja službenih kontrola.

Nizom savjetovanja koja je provela Komisija, naglašena je potreba za unaprjeđenjem pravila navedenih u Uredbi (EZ) br. 1774/2002 posebno objašnjenja vezana uz primjenjivost pravila na završene proizvode, povezanost s ostalim zakonima Zajednice i klasifikaciju određenih materijala, s tim da se jasno postave osnovni ciljevi, poput kontrole opasnosti za zdravlje ljudi i životinja i zaštita sigurnosti hrane i hrane za životinje. Pojednostavljenja pravila Unije o nusproizvodima životinjskog podrijetla, zatražilo je i predsjedništvo Vijeća.

Uredba (EZ) br. 1069/2009 zadržava gore navedena načela iz Uredbe (EZ) br. 1774/2002, te omogućuje postizanje ciljeva Komisije na osnovu prijedloga EFSE, FVO-a, industrijskog i poljoprivrednog sektora.
Uzete su u obzir ažurirane činjenice koje uključuju napredak znanosti i tehnologije, a time i razvoj postupaka kojima se rizici za javno zdravlje i zdravlje životinja svode na najmanju moguću mjeru.

Tekst je u ovoj Uredbi donekle pojednostavljen te je uz veću pravnu točnost i nastojanje za smanjenjem birokracije omogućeno da se njezinom provedbenom uredbom (142/2011) lakše unose promjene i ispravke.
Osim što je jasnije definiran djelokrug nadležnosti koji zahvaća, specificiran je i popis nusproizvoda koji su isključeni iz djelokruga nadležnosti ove Uredbe (čl.2. st. 2.):

Tako se Uredba ne odnosi na:
• jajašca, embrije i sjeme namijenjene u svrhe uzgoja;
• sirovo mlijeko, kolostrum i proizvode dobivene iz njih koji se dobivaju, zadržavaju, odlažu ili koriste na farmi podrijetla;
• ljušture školjkaša od kojih je uklonjeno meko tkivo i meso;
• ugostiteljski otpad, osim: ako ne dolazi iz prijevoznih sredstava iz međunarodnog prometa; ako je namijenjen hranidbi životinja; ako je namijenjen preradi sterilizacijom pod tlakom ili za obradu metodama navedenima u točci (b) prvog pododlomka članka 15.(1) ili za proizvodnju bioplina ili komposta;
• materijal s plovila koja djeluju u skladu s Uredbom (EZ) br. 852/2004 i Uredbom (EZ) br. 853/2004 koji je nastao tijekom ribarenja te je odložen na moru, osim bolesti, uključujući parazite koji su prenosivi na ljude;
• sirovu hranu za kućne ljubimce koja dolazi iz maloprodajnih trgovina u kojima se rezanje i skladištenje vrše isključivo u svrhe opskrbe potrošača izravno na licu mjesta;
• sirovu hranu za kućne ljubimce koji su usmrćeni na farmi podrijetla u svrhe privatne, domaće potrošnje;
• izmet i urin osim stajskog gnojiva i nemineraliziranog guana (izmeta ptica koje se hrane ribama);
• čitava tijela ili dijelove tijela divljih životinja, osim divljači, za koje se ne sumnja da su zaražene bolešću koja se može prenijeti na ljude ili životinje, osim akvatičnih životinja ulovljenih u komercijalne svrhe.
• nema obveze skupljanja i odlaganja tijela divljih životinja koje su umrle ili su ulovljene u svom prirodnom okruženju. Postupa li se sukladno pravilima o lovu, unutarnji organi i ostali dijelovi tijela divljači smiju biti odloženi na siguran način na licu mjesta.

Nusproizvodi od ubijene divljači potpadaju pod nadležnost ove Uredbe u toj mjeri u kojoj se zakoni vezani za higijenu hrane primjenjuju na stavljanje takve divljači na tržište te uključuju radnje u objektima koje se bave obradom divljači, a također su obuhvaćeni, nusproizvodi za pripremu trofeja divljači.

Povećan je broj definicija kojima se točnije određuju korišteni pojmovi (čl. 3. Uredbe 1069/2009 i Prilog I Uredbe 142/2011):
• „nusproizvodi životinjskog podrijetla” znače čitava tijela ili dijelovi tijela životinja, proizvodi životinjskog podrijetla ili drugi proizvodi dobiveni od životinja, koji nisu namijenjeni prehrani ljudi, uključujući jajne stanice, embrije i sjeme;
• „dobiveni proizvodi”(prerađeni/izvedeni) jesu proizvodi dobiveni putem jedne ili više obrada, pretvorbi ili faza prerade nusproizvoda;
• „subjekt ” znači pravna ili fizička osoba koja u stvarnosti postupa s nusproizvodima ili od njih dobivenim proizvodima, uključujući prijevoznike, trgovce i korisnike;
• „uzgajana životinja” jest:
(a) svaka životinja koju ljudi drže, tove ili uzgajaju i koriste za proizvodnju hrane, vune, krzna, perja i kože ili bilo kojih drugih proizvoda dobivenih od životinja ili za druge poljoprivredne namjene;
(b) kopitari;
• „nadležno tijelo” znači središnje tijelo države članice nadležno za postizanje sukladnosti sa zahtjevima ove Uredbe ili bilo koje tijelo kojemu su takve ovlasti prenesene; prema potrebi uključuje i odgovarajuće tijelo treće zemlje;
… i druge ..
Pojašnjen je ciklus nusproizvoda, posebno početna točka i završna točka u proizvodnom lancu (čl.4. i čl.5.) nakon koje ulaze pod kontrolu drugih sektorskih zakona.

Tako trenutkom kada se nusproizvodi generiraju, automatski potpadaju pod nadležnost Uredbe 1069/2009 te su moguće dvije opcije (čl. 2., st.1):
• Pravila o nusproizvodima primjenjuju se na proizvode koji se ne smiju koristiti u prehrani ljudi, posebno kada nisu sukladni zakonima o higijeni prehrambenih proizvoda ili kada ne smiju biti stavljeni na tržište kao hrana jer nisu sigurni, bilo zbog štetnosti za zdravlje ili neprimjerenosti za prehranu ljudi – nusproizvodi „prema zakonu”.
• Novost je da se sada ta pravila također primjenjuju i na proizvode životinjskog podrijetla koji jesu u skladu s pravilima u smislu njihove moguće uporabe u prehrani ljudi, ili koji su sirovina za proizvodnju proizvoda za prehranu ljudi, ali su naposljetku određeni za druge svrhe – nusproizvodi „prema izboru“. S tim da jednom donesena takva odluka, ona postaje nepovratna.

Završna točka moguća je samo za određene proizvode te je određena samo za nusproizvode koji više nisu važni u smislu sigurnosti prehrambenog lanca, kao i zbog pravne sigurnosti te kontrole potencijalne opasnosti. Proizvodi koji dosegnu ovu završnu točku oslobođeni su kontrola predviđenih ovom Uredbom. Proizvodi koji su otišli korak dalje od te točke stavljaju se na tržište bez ograničenja navedenih u ovoj Uredbi te se njima rukuje i prevozi ih se od strane subjekata koji nisu odobreni ili registrirani u skladu s ovom Uredbom.

Završna točka odnosi se na proizvode koji su pokriveni drugim EU zakonodavstvom, kao što su kozmetički proizvodi, medicinski uređaji, medicinski proizvodi (čl. 33).

Također se odnosi na proizvode koji ne predstavljaju velik rizik za zdravlje ljudi i životinja: hrana za kućne ljubimce (čl. 35), hrana za krznaše (čl. 36) ili na druge tehničke proizvode (čl. 36). Ona se može primjenjivati tek kada je proizvod udovoljio uvjetima koje propisuje provedbena Uredba Komisije br. 142/2011 (npr.: poseban prilog, poglavlje itd …)
• biodizel, prerađena hrana za kućne ljubimce, žvakalice za pse, koža papkara, vuna i dlaka, perje, krzno i gorivo.

Ali nema završne točke za :
• dobivene proizvode za hranidbu životinja iz uzgoja
• organska gnojiva i poboljšivače tla.

Kategorizacija nusproizvoda (čl. 8., 9. i 10. Uredbe 1069/2009)

---

Nusproizvodi i od njih dobiveni proizvodi i dalje moraju biti klasificirani u tri kategorije koje odražavaju razinu opasnosti koju predstavljaju za zdravlje ljudi i životinja, na temelju procjene rizika. Tako oni koji predstavljaju veliku opasnost smiju biti korišteni samo u svrhe izvan prehrambenog lanca, što primarno uključuje TSE rizik, opasnosti od rezidua od ilegalnog tretmana ili od rezidua zagađivača okoliša. Nusproizvodi koji predstavljaju manju opasnost, obzirom na mikrobiološki rizik i opasnosti od rezidua veterinarsko medicinskih proizvoda, mogu biti korišteni pod sigurnim uvjetima.
Tako popis nusproizvoda materijala Kategorije 1 (čl. 8.) ostaje nepromijenjen.

Detaljnije se razrađuje popis materijala Kategorije 2, na koji se dodaju:
• nemineralizirani guano
• proizvodi živ. podrijetla koji su proglašeni neprimjerenima za prehranu ljudi zbog prisutnosti stranih tijela

Za sve ostale nusproizvode koji nisu navedeni niti u jednoj od tri kategorije, zadržava se automatsko razvrstavanje u materijal Kategorije 2 kao mjera opreza.
Nusproizvodi Kategorije 3 predstavljaju materijal dobiven od uglavnom zdravih životinja, ali je uključen i kuhinjski otpad, uz obvezu poštivanja ograničenja vezana uz zdravlje životinja (čl. 6. Uredbe 1069/2009). Detaljnije je razrađen popis materijala Kategorije 3 te su dodani slijedeći dijelovi koji potječu od životinja koje su zaklane u klaonici i na temelju ante-mortem pregleda ocijenjeni prikladnima za klanje za prehranu ljudi:

• glave peradi
• koža uključujući obreske i slične otpatke, rogove i papke, uključujući članke prstiju, karpalne i metakarpalne kosti, tarzalne i metatarzalne kosti preživača sa negativnim BSE rezultatom
• krv preživača sa negativnim BSE rezultatom
• bivša hrana za kućne ljubimce i hrana za životinje životinjskog podrijetla, ili hrana za životinje koja sadrži nusproizvode životinjskog podrijetla,
• ljušture školjkaša s mekim tkivom,
• nusproizvodi od peradi i zečeva zaklanih na gospodarstvu

Da bi se spriječio rizik koji nusproizvodi predstavljaju za javno zdravlje i zdravlje životinja, odnosno kako bi se sveo na najmanju moguću mjeru, propisane su mogućnosti za njihovo korištenje uz obvezu prethodnog tretmana, odnosno prerade, zatim način njihovog uklanjanja, a sa istim razlogom u smislu potpune sljedivosti način sakupljanja, transporta i označavanja, te od strane nadležnog tijela odobravanje i registracija objekata i subjekata u poslovanju s nusproizvodima.

Uveden je koncept kaskada koji omogućuje određenu fleksibilnost za neke dobivene proizvode obzirom na završnu točku, a što podrazumjeva:
• siguran izvor (porijeklo nusproizvoda) (čl. 37. Uredbe 1069/2009)
• siguran tretman (čl. 38. Uredbe 1069/2009)
• sigurnu krajnju uporabu (čl. 39. Uredbe 1069/2009)

Zahtjeva se visoka razina sigurnosti kad se radi o materijalu koji će se koristiti u hrani za životinje iz uzgoja, ali također i kad se radi o organskim gnojivima ili poboljšivačima tla.
S tim su u vezi ograničenja koja se odnose na početni materijal, standarde prerade (Uredba 142/2011), specifične zahtjeve označavanja i miješanja za organska gnojiva i poboljšivače tla, kao i ograničenje uporabe.

Odlaganje i uporaba nusproizvoda (čl. 12, 13,14)

---

Izravno spaljivanje i suspaljivanje svih triju kategorija dozvoljeno je i bez prethodne obrade. Također se sve tri kategorije nusproizvoda mogu koristiti kao gorivo za izgaranje uz poštivanje odgovarajućih standarda zaštite okoliša.
Budući da spaljivanje i suspaljivanje nusproizvoda ne ulaze u područje primjene Direktive 2000/76/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. prosinca 2000. o spaljivanju otpada, propisana su pravila za sprečavanje rizika za zdravlje koje proizlaze iz tih djelatnosti, vodeći računa o mogućem utjecaju na okoliš. Ostatke spaljivanja ili suspaljivanja nusproizvoda i od njih dobivenih proizvoda treba reciklirati ili odlagati u skladu sa zakonodavstvom Unije o zaštiti okoliša budući da upravo to zakonodavstvo dopušta uporabu fosfornih spojeva iz pepela u gnojivima, te izručivanje pepela
kremiranih kućnih ljubimaca vlasnicima.
Proizvodi životinjskog podrijetla ili hrana koja sadrži takve proizvode trebaju se odlagati na odlagalištu u skladu s Direktivom Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada ako su prerađeni kako je utvrđeno Uredbom (EZ) br. 852/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o higijeni hrane kako bi se smanjili mogući zdravstveni rizici.

Određeni nusproizvodi Kategorije 1 i Kategorije 2 mogu se koristiti za proizvodnju dobivenih proizvoda (npr. kozmetičkih i veterinarsko medicinskih proizvoda) navedenih u članku 33., 34. i 36. kao i stavljati na tržište u skladu s tim člancima.

Zabranjeno je uklanjanje nusproizvoda putem otpadnih voda te se treba spriječiti rizik od takvog nenamjernog uklanjanja kao što je čišćenje podova i opreme.

Pojašnjeni su zahtjevi koji se primjenjuju prilikom stavljanja na tržište nusproizvoda i od njih dobivenih proizvoda namijenjenih za uporabu u prehrani životinja te organskihgn ojiva i poboljšivača tla kako bi se osigurala zaštita prehrambenog lanca i lanca hrane za životinje. Samo se materijal Kategorije 3 može koristiti za prehranu životinja iz uzgoja, osim krznaša. Isto tako, gnojiva proizvedena na temelju nusproizvoda mogu utjecati na sigurnost prehrambenog lanca i lanca hrane za životinje. Ako su proizvedena od mesno-koštanoga brašna dobivenog od materijala Kategorije 2 ili od prerađenih životinjskih bjelančevina, potrebno im je dodati sastojak kao što je anorganska ili neprobavljiva tvar kako bi se spriječila njihova izravna uporaba u prehrani životinja.

Takvo miješanje nije potrebno ako sastav ili ambalaža proizvoda, a posebno proizvoda namijenjenih krajnjim korisnicima, sprečavaju njihovu zlouporabu u prehrani životinja.

Pri utvrđivanju sastojaka potrebno je voditi računa o različitim okolnostima u vezi s podnebljem i tlom te o cilju uporabe određenih gnojiva.

U slučaju materijala Kategorije 3 – ugostiteljskog otpada iz članka 10. (p) koji je prerađen sterilizacijom pod tlakom ili metodama prerade iz točke (b) prvog podstavka članka 15. (1) Uredbe 1069/2009, moguća je uporaba pretvorbom u objektu za bioplin ili kompost, a nusproizvodi iz članka 10. (l) Uredbe 1069/2009, mogu se primijeniti na tlo, bez obrade, u slučaju sirovog mlijeka, kolostruma i proizvode podrijetlom od njih.

Utvrđene su obveze subjekata kako da s nusproizvodima postupaju unutar objekata i pogona koji su predmet službenih kontrola.

Odgovornost u odnosu na nusproizvode snose subjekti u poslovanju koji obavljaju djelatnosti u skladu s Uredbom 1069/2009 te moraju osigurati sukladnost s ovom Uredbom, odnosno, dužni su u svim fazama prikupljanja, transporta, rukovanja, obrade, prerade, pretvorbe, skladištenja, stavljanja na tržište, distribucije, uporabe i uklanjanja u sklopu svog poslovanja, osigurati da su nusproizvodi pod njihovom kontrolom te da udovoljavaju propisanim zahtjevima.

Međutim nadležna tijela zemalja članica dužna su kontrolirati i provjeravati primjenu ove Uredbe 1069/2009, te uspostaviti i održavati sustav za prikupljanje i obradu nusproizvoda. Radi dosljednosti zakonodavstva Zajednice, službene se kontrole nad čitavim lancem nusproizvoda i od njih dobivenih proizvoda trebaju vršiti u skladu s općim obvezama za službene kontrole, koje su utvrđene u Uredbi (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o službenim kontrolama koje se provode radi provjere pridržavanja propisa o hrani i hrani za životinje te pravila o zdravlju i dobrobiti životinja.

Registracija/odobravanje objekata i subjekata

---

Za sve radnje koje uključuju poslovanje s nusproizvodima potrebna je registracija, osim ukoliko nije potrebno odobravanje.
Tako se radnje koje povećavaju razinu opasnosti za zdravlje ljudi i životinja moraju provoditi isključivo u objektima koje je nadležno tijelo odobrilo, posebice objekte za preradu kao i objekte koji skladište ili rukuju s nusproizvodima s izravnim utjecajem na sigurnost prehrambenog lanca, kako je propisano čl. 24. Uredbe 1069/2009.
Dozvoljeno je rukovanje s više od jedne kategorije nusproizvoda unutar istog objekta pod uvjetom da je spriječena unakrsna kontaminacija.

Potrebno je registrirati objekte koji obrađuju ili koji rukuju s određenim sigurnim materijalima, odnosno nusproizvodima koji su obrađeni u tolikoj mjeri da više ne predstavljaju opasnost za zdravlje ljudi i životinja, kako bi bila osigurana službena kontrola tih materijala kao i obvezna sljedivost.
Registriraju se također subjekti koje prevoze nusproizvode i od njih dobivene proizvode, što je međutim u hrvatskom zakonodavstvu bila obveza još od 2010.g.
Ovdje iznimku u postupanja predstavljaju nusproizvodi koji nastaju u sklopu kurativnih djelatnosti privatnih veterinara.
Subjekti su dužni osigurati sljedivost nusproizvoda i od njih dobivenih proizvoda u svim fazama lanca proizvodnje, uporabe i odlaganja. Stoga sljedivost ne bi trebali osiguravati samo subjekti koji stvaraju, sakupljaju ili prevoze nusproizvode, već i subjekti koji odlažu nusproizvode ili od njih dobivene proizvode spaljivanjem, suspaljivanjem ili odlaganjem na odlagališta.

Razvoj novih tehnologija omogućuje korisne načine stvaranja energije na temelju nusproizvoda ili sigurnog odlaganja tih proizvoda. Sigurno se odlaganje obavlja kombinacijom metoda za sigurno izoliranje nusproizvoda na licu mjesta i uspostavljenih metoda odlaganja te kombinacijom odobrenih parametara prerade i novih standarda koji su pozitivno ocijenjeni. Takve tehnologije se odobravaju kao alternativne metode za odlaganje ili uporabu nusproizvoda u čitavoj Zajednici (čl. 20. Uredbe 1069/2009).

Ukoliko pojedinac razvije tehnološki proces, prije izdavanja odobrenja, aplikaciju nakon provjere nadležnog tijela mora pregledati Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA), kako bi se procijenila mogućnost smanjenja rizika procesa te zaštitila prava pojedinaca, uključujući tajnost poslovnih informacija.

Uvedena su nova odstupanja i mogućnosti za donošenje nacionalnih pravila.
Odstupanja omogućuju djelovanje suprotno već propisanim pravilima ali i dalje zahtijevaju uvjete koji štite javno zdravlje i zdravlje životinja.
Članak 16. Uredbe 1069/2009 dopušta da nadležno tijelo odobri određene iznimke vezano za odlaganje i uporabu koji su propisani člancima 12., 13. i 14. Uredbe 1069/2009.

Pojedinosti o odstupanjima odnose se na istraživanje i druge posebne namjene (čl.17.); posebne prehrambene namjene (čl.18.); skupljanje, prijevoz i zbrinjavanje nusproizvoda (čl.19.)

Nadležno tijelo može odobriti:
– uporabu nusproizvoda Kategorije 1 za hranidbu ZOO životinja i ptica strvinarki (čl. 16 (c), čl. 18. (2))
– pokapanje uginulih kućnih ljubimaca i konja (16. (d), 19. (1) (a))
– pokapanje ili spaljivanje u udaljenim područjima ili mjestima na kojima je pristup gotovo nemoguć (čl.16. (d), 19. (1) (c))
– odlaganje malih količina Kategorije 3 nusproizvoda (16 (d), 19 (1) (d))
– korištenje Kategorije 2 i Kategorije 3 nusproizvoda za biodinamičke pripravke koji se primjenjuju na tlu (16. (f))
– korištenje određenog materijala Kategorije 3 za prehranu za kućne ljubimce (16. (g))
– odlaganje na gospodarstvu materijala Kategorije 2 i 3 koji nastaju kao posljedica kirurških zahvata (16. (h))
– odlaganje „bivše hrane“ i prerađene hrane za kućne ljubimce na odobreno odlagalište otpada (čl. 7. 142/2011).

Sakupljanje, transport i sljedivost nusproizvoda (čl. 21. Uredbe 1069/2009, čl. 17.Uredbe 142/2011)

---

Nusproizvodi se moraju sakupiti, označiti i prevoziti bez nepotrebnog odlaganja u uvjetima u kojima se sprečava pojava rizika za javno zdravlje i zdravlje životinja.
Subjekti su dužni osigurati ispunjavanje zahtjeva u vezi sa sakupljanjem, prijevozom i identifikacijom nusproizvoda iz poglavlja I. i II. Priloga VIII. Uredbe 142/2011, te da ih tijekom prijevoza prate komercijalni dokumenti ili zdravstveni certifikati u skladu sa zahtjevima iz poglavlja III. Priloga VIII. Uredbe 142/2011.

Subjekti koji otpremaju, prevoze ili primaju nusproizvode ili od njih dobivene proizvode moraju voditi evidenciju pošiljki i s njima povezanih komercijalnih dokumenata ili zdravstvenih certifikata u skladu sa zahtjevima iz poglavlja IV. Priloga VIII. Uredbe 142/2011.

Iznimno komercijalni dokument nije obavezan prilikom prijevoza organskih gnojiva i poboljšivača tla unutar iste zemlje članice iz maloprodaje do krajnjeg korisnika; prilikom povrata mlijeka, mlječnih proizvoda, proizvoda na bazi mlijeka, te prilikom prijevoza krmnih smjesa proizvedenih od nusproizvoda ili dobivenih proizvoda.

U pogonima za preradu materijala Kategorije 1 ili Kategorije 2 dobiveni proizvodi moraju biti trajno označeni glicerol triheptanoatom (GTH).

Subjekti koji namjeravaju otpremiti materijal Kategorije 1 i materijal Kategorije 2, mesno-koštano brašno ili životinjsku mast u druge države članice, dužni su o tome obavijestiti nadležno tijelo države članice podrijetla i nadležno tijelo države članice odredišta – preautorizacija (čl. 48. Uredbe 1069/2009).

Obrazac zahtjeva propisan je Odjeljkom 10. Poglavljem III. Prilogom XVI. Uredbe142/2011, a potrebna je obavijest kroz TRACES sustav za Kategoriju 1 i 2, mesno koštano brašno, prerađene masti iz Kategorije 1 i 2, prerađene animalne bjelančevine (kako je propisano Uredbom 1097/2012) te nadležno tijelo na mjestu odredišta mora potvrditi dolazak pošiljke.

Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane, Ministarstva poljoprivrede, nadležno je tijelo za provođenje propisa koji reguliraju nusproizvode i od njih dobivene proizvode sukladno članku 98. Zakona o veterinarstvu („Narodne novine“, br. 82/13).
Obzirom na iznesene promjene, a radi boljeg i lakšeg provođenja odredbi koje propisuju Uredba (EZ) br. 1069/2009 i Uredba br. 142/2011 kao i Uredbe koje ju nadopunjuju, Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane planira donijeti pravilnik kojim će se propisati procedure odobravanja i registracije objekata i subjekata u poslovanju s nusproizvodima te kojim će se, kao nacionalnim pravilima omogućiti određena odstupanja.

---

Literatura/zakonski propisi:

– Uredba (EZ) br. 1069/2009,
– Uredba br. 142/2011,
– Uredbe (EZ) br. 1774/2002,
– Uredba (EZ) br. 852/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o higijeni hrane (SL L 139, 30. 4. 2004., sa svim izmjenama i dopunama),
– Uredba (EZ) br. 853/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o utvrđivanju određenih higijenskih pravila za hranu životinjskog podrijetla (SL L 139, 30. 4. 2004., sa svim izmjenama i dopunama),
– Uredba (EZ) br. 854/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o utvrđivanju posebnih pravila organizacije službenih kontrola proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani ljudi (SL L 139, 30. 4. 2004., sa svim izmjenama i dopunama),
– Uredba (EZ) br. 999/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o utvrđivanju pravila za sprečavanje, kontrolu i iskorjenjivanje određenih transmisivnih spongiformnih encefalopatija (SL L 147, 31. 5. 2001., sa svim izmjenama i dopunama),
– Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1. 2. 2002., sa svim izmjenama i dopunama),
– Zakon o veterinarstvu („Narodne novine“, br. 82/13),
– Pravilnik o registraciji subjekata i odobravanju objekata u kojima posluju subjekti u poslovanju s nusproizvodima životinjskog podrijetla („Narodne novine“, br. 20/10).

---