Obilježena 101. godišnjica Veterinarskoga fakulteta

Stotinu godina Fakulteta još prošle je godine bilo iza nas, no što je sve još pred njim, tek će biti zapisano. Nastavljamo promišljanja koja nas pripremaju za buduće nepoznato koje se može dogoditi u bilo kojem trenutku, a to je dokazala i pandemija s kojom se borimo. Evidentno je da uprava Veterinarskoga fakulteta kontinuirano proaktivno i odgovorno promišlja o svim aspektima njegovog i povijesti sve vidljivijeg postojanja, a sama odluka da se i u postojećim uvjetima svečano obilježi i stotinu i prva godišnjica našeg jedinog Fakulteta U službi ‘Jednog zdravlja’ može se prepoznati i pripisati snažnoj životnoj energiji koju Fakultet zahvaljujući svojim nastavnicima i studentima u sebi zapravo oduvijek nosi. Premda je ovu svečanu sjednicu pratilo i time u obilježavanju 101. rođendana Fakulteta sudjelovalo neusporedivo manje sudionika nego inače, interes i volja, pa i emotivna povezanost puno većeg broja uobičajenih slavljenika zapravo nije ni mogla doći do izražaja.

Ipak, činjenica je da smo i ove godine svojoj matičnoj ustanovi odali dužno priznanje barem kroz priznanje većini onih koji njezino djelovanje i postojanje odlučno i ponekad požrtvovno održavaju i u ovim rizičnim i za mnoge tjeskobnim vremenima.

Cjelokupna fakultetska obitelj nije se ni mogla okupiti na svojoj godišnjici, no odsustvo više njezinih članova nije pokazatelj njihove neodgovornosti nego upravo suprotno. Isto je bilo i sa prijateljima. Samo najuži članovi vodstva Fakulteta, upotpunjujući protokol sjednice Dana fakulteta, ceremonijalno su i dosljedno sa još snažnijim emocijama i odlučnošću nego inače ispunili svoju institucionalnu de facto dužnost obilježavanja najznačajnijeg dana u svakoj dosadašnjoj godini života Fakulteta.
Protokolarno obraćanje dekana Fakulteta prof. dr. sc. Nenada Turka ↗ove je godine zavrijedilo i veću pozornost i dobru kritiku nego inače. U njemu se već iz prvih riječi prepoznaje odlučnost i snaga vodstva bez koje nema niti pravog poticaja ni motivacije onima kojima je ona ponekad dodatno potrebna za buduće, među kojima i egzistencijalne odluke.

Uz uručena priznanja i nagrade zaposlenicima, umirovljenicima i studentima, važan dokument cjelogodišnjeg fakultetskoga rada i rezultata i ove je godine sadržan u ljetopisu kojega je uredio i okupljenima predstavio prof. dr. sc. Željko Pavičić, autor prošlogodišnje monografije izdane povodom 100. godišnjice Fakulteta.

Dio ne samo povijesno vrijedne arhive Fakulteta postao je i novi promotivni fakultetski video autora Alena Bregeša čije su fotografije Fakulteta već odavno poznate i široj javnosti, a njihova arhivska vrijednost zapečaćena je ne samo u ljetopisima nego i u spomenutoj monografiji kao nezaobilaznom dokumentu povijesne vrijednosti. Slično tome, dio hrvatske veterinarske povijesti mogla bi postati i veterinarska himna koju je napisao član akademskog zbora Ab ovo, Stjepan Pepeljnjak, profesor Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u mirovini, a koja je pred kraj sjednice prezentirana kroz snimku izvedbe zbora Ab ovo.

Osim priznanja i nagrada koje je Fakultet dodijelio svojim zaposlenicima, tvrtke Genera d.d. i Agroproteinka d.d. dodijelile su i stipendije odabranim studenticama i studentima.

Daleko od sličnosti i uvjeta prošlogodišnje proslave i s njom mogućih i trenutno prihvatljivih načina ponašanja, ovogodišnja je potpuno opravdano izostala ne samo stoga što ona niti nije mogla biti održana nego i stoga što niti prijatelji niti gosti nisu mogli na nju biti pozvani sudjelovati, iz svima dobro poznatih epidemioloških razloga.
Upravo ta činjenica u potpunosti ujedinjuje zajedničku emotivnu prazninu svih onih kojima je svaka proslava dana Fakulteta uvijek do sada bila vidljivo radostan i veseo događaj na kojemu su se uvijek rado susretali. Stoga je ona tek dijelom svoga protokola nalikovala dosadašnjima jer se ispod zaštitnih maski osmjesi gotovo niti ne vide. To je pomalo umanjilo ne samo dojam nego i poznatu emocijama ispunjavajuću atmosferu ushićenja prilikom uručivanja priznanja i nagrada zaslužnim djelatnicima, umirovljenicima i izvrsnim studentima, u uvijek do sada živom, ponekada emotivno čak pomalo burnom završnom dijelu svečane sjednice.

Ponovo se kao jedan od važnih uspjeha u postojećim okolnostima pokazala ustrajnost u radu i djelovanju, a naročito prema onim ciljevima koje ne samo da su potrebni najvećem dijelu društva nego su svojevrsna obaveza i prema povijesti i prema budućim naraštajima.

Osim istaknutim zaposlenicima, zaslužnim umirovljenicima i izvrsnim i nagrađenim studentima ove godine naročito, priznanje za uspjeh u protekloj godini treba odati i čitavome Dekanskom kolegiju Fakulteta, ne samo za uspješno vođenje obrazovnog procesa u novonastalim uvjetima koje je potvrđeno kroz vanjske evaluacije nego i za ustrajnost u ostvarenju njegovih strateških ciljeva i ispunjenju svih dužnosti i funkcija Fakulteta kako prema veterinarskoj tako i široj zajednici. Primarno se to odnosi na njegovo do sada istaknuto djelovanje u službi Jednog zdravlja kao globalne inicijative koju najšira javnost tek treba prepoznati. Mnogima u svijetu je jasno da aktualni COVID-19 nije samo svjetska pošast nego upravo i prilika za to.