Features influencing missing dog recovery
Šurbek, M., A. Zupčić, M. Ostović, A. Ekert Kabalin, J. Dragović, T. Mikuš, K. Matković, Ž. Pavičić
Marta ŠURBEK, Ana ZUPČIĆ, studentice treće godine, dr. sc. Mario OSTOVIĆ, dr. med. vet., viši asistent, dr. sc. Anamaria EKERT KABALIN, dr. med. vet., izvanredna profesorica, dr. sc. Kristina MATKOVIĆ, dr. med. vet., izvanredna profesorica, dr. sc. Željko PAVIČIĆ, dr. med. vet., dipl. ing. agr., redoviti profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb, Jadranka DRAGOVIĆ, Info centar „Suza“, Zagreb, Tomislav MIKUŠ, dr. med. vet., Hrvatski veterinarski institut, Zagreb
Sažetak
C ilj rada bio je istražiti utjecaj obilježja izgubljenih pasa na području grada Zagreba na njihov pronalazak. Obilježja 433 psa, koje su vlasnici prijavili kao izgubljene u 2014. godini, prikupljena su iz baze podataka Info centra „Suza“. Od ukupnog broja izgubljenih pasa, 305 (70 %) pronađeno je i vraćeno vlasnicima. Od istraživanih obilježja, veličina i boja (p < 0,001), označenost mikročipom (p < 0,01) i kastracija (p < 0,05) značajno su utjecali na pronalazak pasa.
Ključne riječi: pas, izgubljen, pronađen, obilježje.
Abstract
The aim was to assess the impact of missing dogs’ features on their recovery in the City of Zagreb. The features of 433 dogs reported lost by their owners in 2014 were obtained from the Suza Info Centre database. Of these 433 dogs, 305 (70%) were found and returned to their owners. Dog recovery was significantly influenced by the following features: dog size and color (P<0.001), microchipping (P<0.01) and castration (P<0.05).
Key words: dog, lost, found, feature.
Uvod
Osim što im čine društvo, psi ljudima pružaju zaštitu i bezuvjetnu ljubav, potiču ih na fizičke aktivnosti te olakšavaju društvene kontakte. Tako prisutnost psa pomaže povučenijoj djeci, odnosno stidljivim i nekomunikativnim ljudima da se otvore prema vanjskom svijetu. Ljudi svoje pse često doživljavaju kao najbolje prijatelje, članove obitelji – posebno parovi bez djece, ili im služe kao utjeha, potpora i razlog za život u teškim trenucima (gubitak užeg člana obitelji, bolest, rastava, otkaz na poslu i sl.). Veza između čovjeka i psa vrlo je duboka, katkad dublja i od one s drugim ljudima. Mnogi vlasnici navode da se uz pse jednostavno osjećaju bolje, da imaju društvo kad su usamljeni i da su prihvaćeni onakvima kakvi zapravo jesu. Takav je odnos izvor užitaka i radosti, ali predstavlja i mogući rizik zbog osjećaja tuge i boli nakon njegova prekida (Šimec, 2012.), osobito za žene (Gosse i Barnes, 1994.; Planchon i Templer, 1996.). Rezultati istraživanja koje su proveli Wrobel i Dye (2003.) pokazali su da je 85,7 % vlasnika nakon gubitka psa/mačke izrazilo znakove žalovanja.
Razlozi za prekid veze između čovjeka i njegova psa su mnogobrojni, a jedan od njih je i nestanak ljubimca.
Često se događa da psi odlutaju/pobjegnu zbog nepažnje ili neodgovornosti vlasnika, odnosno zbog nagona za parenjem, zbog dosade i usamljenosti ili pak jer su neposlušni i dr. Kako navode Vučinić i suradnici (2015.), sve češći razlog nestanka pasa je i njihova krađa.
Kako nestanak psa predstavlja emocionalni stres za vlasnika, tako su i izgubljeni psi redovito prestrašeni, gladni i žedni, fizički i mentalno iscrpljeni te mogu biti otrovani, stradati kao žrtve prometnih nesreća, drugih pasa ili nepoznatih i zlonamjernih ljudi. U konačnici, mogu završiti u skloništu za životinje, gdje ih vlasnici mogu pronaći, odnosno u kojemu mogu biti udomljeni od strane novog vlasnika ili usmrćeni (Vučinić i sur., 2015.).
Prema Zakonu o zaštiti životinja (Narodne novine 135/06, 37/13), pod izgubljenom životinjom smatra se ona životinja koja je odlutala od posjednika i on je traži, dok je napuštenu životinju posjednik svjesno napustio ili ju je napustio zbog više sile kao što je bolest, smrt ili gubitak slobode. Obveza posjednika je da u slučaju izgubljene životinje prijavi njezin nestanak skloništu za životinje u roku od tri dana, a nestanak psa i osobi ovlaštenoj za vođenje upisnika pasa.
Nalaznik izgubljene (ili napuštene) životinje dužan je o tome obavijestiti sklonište za životinje.
S obzirom na to da su izgubljeni psi, kao i napušteni, uključeni u populaciju pasa lutalica, u ovom radu istraživano je utječu li i u kojoj mjeri obilježja izgubljenih pasa na njihov pronalazak.
Materijal i metode
Obilježja pasa, koja vlasnici navode prilikom prijave njihova nestanka i koja su korištena u istraživanju, prikupljena su iz baze podataka Info centra „Suza“ (Savez udruga za zaštitu životinja grada Zagreba).
Obilježja, odnosno njihove kategorije odnosili su se na sljedeće: pasminu (čistokrvan/mješanac), spol (ženka/mužjak), dob (štenad i mladi psi – do 2. godine starosti/odrasli i stari psi – od 2. godine starosti), veličinu (mali/srednji/veliki), boju (jednobojni svijetli/jednobojni tamni/višebojni i s oznakama), dužinu dlake (kratka/poluduga do duga) te je li pas označen mikročipom (da/ne) i/ili kastriran (da/ne).
Analiza podataka provedena je statističkim programom Statistika v.12 (StatSoft Inc., 2014.). Značajnosti razlika između udjela pojedinih kategorija za svako promatrano obilježje testirane su χ2 testom.
Rezultati i rasprava
U 2014. godini na području grada Zagreba izgubljena su 433 psa. Kao što prikazuje grafikon 1, u najvećem postotku izgubljeni su nekastrirani psi (80 %), što se može pripisati njihovu većem nagonu za lutanjem u usporedbi s kastriranim psima (Neilson i sur., 1997.; Jackman i Rowan, 2007.). Visok postotak nekastriranih pasa – kućnih ljubimaca, za razliku od SAD-a, zabilježen je i u drugim europskim zemljama (Torres de la Riva i sur., 2013.). Primjerice, anketno ispitivanje provedeno u Švedskoj pokazalo je da čak 99 % pasa od 461 vlasnika nije bilo kastrirano (Sallander i sur., 2001.). Weiss i suradnici (2012.) utvrdili su da su psi obrazovanijih vlasnika ili onih boljeg financijskog statusa kastrirani u većem broju od pasa čiji su vlasnici manje obrazovani ili s nižim prihodima, dok spol vlasnika nije značajno utjecao na odluku o kastraciji psa. Isto tako, stariji vlasnici više daju kastrirati pse nego oni mlađe dobi (Fielding i sur., 2002.).
Manji su psi manje poslušni, strašljiviji, više razdražljivi, ali i agresivniji od većih pasa (Arhant i sur., 2010.), što sve može pridonijeti tomu da se izgube. U našem istraživanju ustanovljeni su ujednačeni udjeli izgubljenih pasa s obzirom na njihovu veličinu (mali – 31 %, srednji – 35 %, veliki – 34 %). Isto tako, podjednako su izgubljeni čistokrvni psi i mješanci (53% : 47%) te psi kratke i poluduge do duge dlake (52% : 48%). S obzirom na boju dlake, utvrđen je isti postotak (29 %) izgubljenih jednobojnih svijetlih i tamnih pasa te 42 % višebojnih / s oznakama (grafikon 1).
Od ukupnog broja izgubljenih pasa na području grada Zagreba u 2014. godini, 305 (70 %) pronađeno je i vraćeno vlasnicima, dok 128 pasa (30 %) koje su vlasnici prijavili kao nestale nije pronađeno (grafikon 2, tablica 1).
Prema rezultatima prethodnih istraživanja (Weiss i sur., 2012.; Vučinić i sur., 2015.) kastrirani psi pronalaze se u većem postotku od nekastriranih. Na području grada Zagreba također je pronađen značajno veći (p < 0,05) udio kastriranih pasa. Osim toga, značajno više (p < 0,01) zabilježen je pronalazak pasa označenih mikročipom (tablica 1), što je u skladu s navodima drugih autora da izgubljeni psi označeni mikročipom imaju veće izglede da budu pronađeni i vraćeni vlasnicima (Lord i sur., 2009.; Dingman i sur., 2014.; Vučinić i sur., 2015.). Obilježja pasa poput pasmine, veličine, dobi i boje bitno utječu na osjećaje i ponašanje ljudi (Blecker i sur., 2013.; Gazzano i sur., 2013.) pa se tako, primjerice, u manjoj mjeri udomljuju mješanci (Lepper i sur., 2002.), veliki i psi crne boje (Posage i sur., 1998.). U našem istraživanju nije ustanovljen značajan utjecaj (p > 0,05) pasmine, spola, dobi i dužine dlake na pronalazak izgubljenih pasa, dok su boja i veličina imale izrazito značajan utjecaj (p < 0,001) na njihov pronalazak (tablica 1). Iz rezultata ovog istraživanja može se zaključiti da na pronalazak izgubljenih pasa utječu označenost mikročipom i kastracija, ali primarno obilježja njihove vanjštine – boja i veličina. ▲
Zahvala
Željeli bismo zahvaliti djelatnicima Info centra „Suza“ na odvojenom vremenu i pristupačnosti tijekom prikupljanja podataka.
Literatura [… prikaži]
