Autor: Robert Zobel, dr.vet.med., Udruga za razvoj i unapređenje poljoprivrede Sisačko moslavačke županije, VETMED d.o.o., Veterinarska ambulanta Stružec
Koncem 90-ih godina prošlog stoljeća ketoza je postala najpopularnija metabolička bolest u mliječnih goveda, važnija i od acidoze i mliječne groznice (hipokalcemije). U stadu je vrlo teško ocijeniti stupanj ketoze koji je prisutan budući da je klinički oblik ketoze (koji najčešće opaža stočar) od ograničena kliničkog značaja za određivanje statusa stada. Proizvođači s malim stadima skloni su precjenjivanju značaja ketoze, dok oni s velikim stadima, pak, najčešće umanjuju utjecaj i prisutnost ove bolesti. Upravo je stoga, za veterinara kliničara, temeljem osobnih iskustava neophodno utvrditi točnu pojavnost ove bolesti unutar stada, umjesto da se oslanjamo na opažanja držatelja ili vlasnika grla.
U stadima zahvaćenim ketozom učestalija je pojavnost dislokacije sirišta, uginuća, mliječne groznice (ležanja poslije poroda) i hipokalcemije, zaostajanja posteljice i smanjene plodnosti te naglog gubitka tjelesne mase i smanjena apetita po porodu. No, niti jedan od ovih kliničkih nalaza ne potvrđuje sa sigurnošću i prisutnost ketoze u grla zahvaćenog stada. “Zlatni je standard” ili “zlatno pravilo” pri dijagnozi ketoze određivanje razine β-hydroxybutyric acid (BHBA) – β hidromaslačne kiseline u krvi. Ovo je ketonsko tijelo značajniji i stabilniji pokazatelj prisutnosti ketoze od acetona ili acetoacetata koji se za sada najčešće koriste pri dokazivanju prisutnosti ketoze upravo zbog jednostavnosti testa. BHBA test provodi se na krvnom serumu bez posebnih zahtjeva u smislu uzimanja, skladištenja i transporta. No, uzorak krvi nikako ne bi trebalo uzimati iz mliječne vene (Vena epigastrica cranialis s. Vena subcutanea abdominis) budući da je BHBA razina u krvi ove vene snižena zahvaljujući tome što vime ekstrahira dio BHBA, a otpušta aceton i acetoacet. Preporuča se, stoga, da uzorak krvi bude pribavljen iz velike vratne vene (Vena jugularis).
Veliki problem u brojnim stadima je subklinički oblik ketoze, pri kojem stočar ne primjećuje promjene zdravstvenog stanja životinje. Subklinički oblik je znatno češći (prema osobnim spoznajama, u nekim je stadima zahvaćeno i do 40% krava) od kliničkog oblika i dugotrajno uzrokuje velike ekonomske štete u vidu smanjene mliječnosti, smanjene plodnosti te sklonosti drugim bolestima. Prema nekim istraživanjima štete uzrokovane ketozom iznosi godišnje i više od 80 US$ po kravi.
Dijagnoza raširenosti ketoze unutar stada zahtjeva potpuno drugačiji pristup od dijagnoze ketoze u pojedinog grla. Usporedba razine BHBA uzetih od pojedinih grla nije posve prihvatljiva i sigurna metoda te je stoga dijagnozu prisutnosti ketoze unutar stada najbolje obaviti uzorkovanjem krvi 20% krava, idealno između 5 i 50 dana po porodu. Razina za uzbunu trebala bi biti prisutnost, ovako dijagnosticirane ketoze, u više od 10% pregledanih grla. Naime, u stadima mliječnih grla, pojavnost ketoze kreće se između 15% i 26% te se stoga prisutnost ketoze u manje od 10% pregledanih grla smatra prihvatljivom. U većim stadima krava (sa više od 150 grla) često je neophodno više dolazaka kako bi se životinje pregledale i pribavio dovoljan broj uzoraka krvi za laboratorijske pretrage. Smatra se da je u krave postavljena dijagnoza ketoze ukoliko se u krvnom serumu utvrdi razina BHBA viša od 14.4 mg/dl.
Tri su osnovna tipa (oblika) ketoze u krava, no počesto je vrlo teško utvrditi jasnu i oštru granicu budući da se često međusobno preklapaju.
Tip I: Spontana ili gladna ketoza
Najčešće se javlja u razdoblju od 3 do 6 tjedana po porodu, budući da je u to vrijeme i utrošak energije (i potrebe za energijom) najveći. U ovih se grla simptomi ne primjećuju ranije budući da se ove krave, u pravilu, tele normalno te posve normalno započinju s laktacijom. Prognoza u ovih grla je dobra budući da im je potrebna “mala pomoć” u obliku preteča glukoze (glicerol, natrijev propionat) kako bi se brzo oporavila i nastavila s normalnom proizvodnjom. Ključ za prevenciju ovog tipa ketoze je povećanje energetskog dijela u obroku tijekom rane laktacije (npr. kukuruzna prekrupa – šrot) uz dodatak prekurzora (preteča) glukoze. Jedan od mogućih uzroka za pojavu ovog tipa ketoze je i prenapučenost (pretrpanost) prostora budući da su svježe oteljene krave izuzetno osjetljive na vanjske utjecaje i stres, a što se očituje smanjujim uzimanjem hrane. Ukoliko se u hranidbi krava koristi TMR, ovaj se tip ketoze nalazi izuzetno rijetko, no ukoliko se ipak pojavi, znak je kako su životinje hranjene dulje vrijeme velikom količinom hrane bogate bjelančevinama (proteinima), a siromašne energijom.
Tip II: Sindrom debele krave
Ovaj oblik ketoze nekada je nazivan “Sindromom debele krave”, no danas je poznato kako zahvaća sve krave koje su prisiljene mobilizirati vlastite masne zalihe neposredno prije poroda (razvoj Negativnog Energetskog Balansa – NEL). Prekomjerno debele životinje sklonije su pojavi ovog oblika ketoze budući da su sklonije slabijem uzimanju hrane neposredno prije i poslije poroda. Održavanje pozitivnog energetskog balansa u životinje neposredno prije poroda može biti otežano budući da je volja za uzimanjem suhe hrane u danima prije poroda nešto smanjena. Pored navedenog, faktori rizika za pojavu ovog tipa ketoze su i: premještanje krava neposredno prije poroda, prenapučenost rodilišta, često uvođenje novih grla u rodilište, nedovoljno hranidbenog prostora, previsoke temperature tijekom vrućih mjeseci, nedovoljna ventilacija prostora, premještanje krava u novi prostor odmah po porodu te prenapučenost prostora u kojima životinja boravi neposredno po porodu.
Osnovna pojava pri ovom tipu ketoze je razvoj “Sindroma masne jetre”. U pravilu je omašćenje jetre razvijeno i prije poroda, no manifestira se neposredno po porodu, unutar dva do tri tjedna. Debele krave strelovito gube na tjelesnoj masi i unutar nekoliko dana postaju mršave uz izrazito smanjeni apetit. Ovaj tip ketoze u pravilu prate i otežano teljenje, zaostajanje posteljice i upala maternice. Smrtnost je visoka, a prognoza dubiozna. Liječenje mora biti promptno i započeto čim se primijete prvi znaci ove bolesti. Kako je pri ovom tipu ketoze zahvaćena (umanjena) i funkcija jetre, smanjuje se proizvodnja crvenih krvnih zrnaca (eritrocita), funkcija jetre kao “filtra” (pročišćivača) organizma čime je omogućen razvoj intoksikacije (organizam preplavljuju toksini koji se upijaju iz maternice i probavnog sustava), septikemije (umanjena obrambena sposobnost jetre te organizam preplavljuju razni mikroorganizmi), a čime se omogućuje razvoj upala maternice, vimena i pluća. Životinja, u pravilu, ugiba zbog posljedica upale vimena ili pluća, odnosno zbog nastale septikemije (trovanja krvi).
Prevencija ovog tipa ketoze svodi se na pravilnu hranidbu – izbjegavanje prisutnosti prekomjerno debelih životinja tijekom suhostaja; dovoljan unos kvalitetne i ukusne hrane prije poroda te osiguravanje visokokalorične hrane neposredno po porodu.
Dodatak sjeckane slame u obrok životinja tijekom suhostaja izvrstan je način da se poveća zapremnina buraga, no sastav hrane u pogledu količine bjelančevina i energije mora biti zadovoljavajuć. Slama mora biti čista (nikako ne smije biti prašnjava, blatna ili pljesniva) te nasjeckana na duljinu od oko 2 do 3 cm, a daje su količini od oko 0.5 kg po kravi na dan.
Tip III: Ketoza kisele silaže (Kisela ketoza, Acidozna ketoza)
U pojedinim se stadima javlja ovaj tip ketoze uzrokovan prekomjernim davanjem kisele silaže ili sjenaže. Sjenaža koja je pokošena previše mokra, kao i ona je siromašna vodotopivim ugljikohidratima pogoduje razvoju i umnažanju bakterija roda Clostridium. Ove bakterije fermentiraju ugljikohidrate u maslačnu, umjesto u mliječnu kiselinu. S druge, pak, strane, kukuruzna silaža vrlo rijetko pogoduje rastu i umnažanju Clostridium spp. bakterija jer je najčešće bogata vodotopivim ugljikohidratima. Vrijeme košnje također značajno utječe na količinu vodotopivih ugljikohidrata u sjenaži, te je tako njihova koncentracija najviša u satima tijekom ranog poslije podneva. Silaža zahvaćena fermentacijom uz pomoć Clostridium spp. bakterija lako je prepoznatljiva po karakteristično “užeglom” mirisu, mirisu po pokvarenom maslacu te degradaciji (truljenju) bjelančevina. Već 50 do 100 grama dnevnog unosa maslačne kiseline uzrokuje pojavu ketoze, a 200 grama pojavu teškog oblika ketoze. U ovom slučaju, farmeru ostaju samo dva izbora u pogledu silaže: razrjeđenje ili uništavanje ukupne silaže. Prvi je korak analiza silaže (provodi je HPA – Hrvatska poljoprivredna agencija). Slijedi postupak provjetravanja (aeracije) silaže čime se smanjuje postotak maslačne kiseline u njoj, a potom dodavanje sredstava za neutralizaciju kiselina (kreda, vapno i sl.). Ukoliko je, pak, u silaži prisutno više od 2% maslačne kiseline, silažu je svakako najbolje uništiti i neškodljivo ukloniti.
Dijagnoza ketoze u staji
Iako postoji više testova za potvrđivanje ketoze u krava, niti jedan nije pouzdan poput određivanje razine BHBA u krvi. Ostali su testovi, ipak, dovoljno pouzdani za “okvirno” potvrđivanje ketoze u pojedinih grla u staji, sa svojim prednostima i nedostacima.
a) urinski test za količinu acetoacetata
Nedostatak ovog testa je u tome što je najčešće vrlo teško, a katkada i gotovo nemoguće dobiti uzorak mokraće za provedbu ovog testa. Dokaz za tvrdnju je istraživanje Osborne i sur. (2002) u kojem je prikupljen uzorak urina od svega 66% grla unutar staje. Ovim se testom određuje količina acetoacetata u mokraći pomoću tableta s nitroprusidom.
b) test za određivanje razine BHBA u mlijeku
Prednost testa je laka izvedba, no nedostatak je visoka cijena traka za izvedbu testa te niska specifičnost (“točnost”) testa.
c) test za mjerenje razine ketonskih tijela u mokraći
Prednosti ovog testa su niska cijena traka za mokraću, a nedostatak je isti kao i kod prvog testa (pribavljanje uzorka mokraće). Pri izvedbi ovog testa potrebno je strogo se pridržavati uputa proizvođača budući da predugi kontakt mokraće sa trakom može polučiti lažno pozitivan rezultat.
d) test za određivanje ketonskih tijela u mlijeku
Prednost testa je lako dobivanje uzorka za određivanje razine ketonskih tijela, no ogroman je nedostatak nedovoljna i izrazito niska pouzdanost ovog testa.
Od svih nabrojanih testova kod nas je moguće primijeniti samo test za određivanje količine acetoacetata u okraći, i to sa humanim trakicama budući da ostali testovi nisu prisutni na tržištu.
Kako je vidljivo, testova za okvirno i brzo (iako relativno malo pouzdano) dokazivanje ketoze u krava ima više. Opet napominjemo kako je najpouzdanija metoda laboratorijska pretrage krvi životinja. No, do dolaska rezultata pretrage, treba se zadovoljiti i brzim, iako relativno nepouzdanim, stajskim pretragama, pa čak i postavljanjem same sumnje na prisutnost ketoze. U suprotnom, životinja može uginuti unutar jednog do dva dana po nastupu kliničkih znakova bolesti.
Liječenje se svodi na nadomjestak šećera (glukoze) davanjem preko usta (glicerol, natrijev propionat) te intavenoznom aplikacijom glukoze u količina koje se određuju za svako grlo ponaosob. Neophodna je i potporna terapija životinje vitaminima i mineralima te preparatima kalcija (vrlo se često uz ketozu razvija i hipokalcemija), nadomjestkom tekućine i elektrolita, promjenom načina držanja i hranidbe, a katkad i davanjem antibiotika.
Za uspješnu prevenciju i liječenje ketoze potreban je odgovarajući management farme, kvalitetna i pravilna hrana, stalna njega i briga o visoko gravidnim (naročito visoko proizvodnim) životinjama. Kada se znaci bolesti pojave potrebna je promptna veterinarska pomoć i adekvatno liječenje započeto pravodobno, već i na samu sumnju o prisutnosti ketoze.