KomentariVeterinarsko javno zdravstvo

Očekuju li nas prosvjedi veterinara?


Nezadovoljstva ovlaštenih veterinara nakupljaju se godinama i ponovo se čini kao da je točka pucanja vrlo blizu. Kada bi se provela temeljita i opsežna anketa mogao bi se dobiti uvid u sve detalje nezadovoljstava veterinara u Hrvatskoj, no trenutno ne govorimo o onim veterinarima kojima cijenu i uvjete rada definira tržište nego o onima čiju cijenu usluga određuje država. Nastojanja struke da kroz Komoru riješi mnoge ponavljajuće i nastajuće probleme rezultirala su nebrojenim sastancima i razgovorima njezinih predstavnika sa nadležnim institucijama i tijelima proteklih trideset godina, no kvalitetnija rješenja koja osiguravaju barem nekakvu trajnost nikada nisu prihvaćena, pa se razgovori i pregovori oko istih tema vode godinama, s perspektivom vječnosti. Za razliku od toga, novost je da bi se mogao dogoditi otkaz suradnje jednog dijela dionika sustava sigurnosti hrane (ali i sustava zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti), a hoće li se to dogoditi ili ne, trenutno nitko ne zna. Hrvatska javnost zasad o svemu tome nema pojma, iz dva razloga. Prvi je zato što ju ne interesira, a drugi jer se razgovori oko ozbiljnih tema uvijek vode iza zatvorenih vrata. Ako odgovarajućeg dogovora ne bude uskoro, pa se rješavanje problema produlji prema sezoni, posljedice i stanje mogla bi komentirati cijela Europa, ali nadamo se da do toga neće doći. Želja veterinara je da je problem već riješen, točnije, da do njega nikada nije niti došlo, no stanje u Hrvatskoj je specifično. Ne radi se samo o prometu životinja i proizvoda životinjskog podrijetla, monitoringu rezidua, provođenju mjera na postizanju i održavanju zdravstvenih statusa životinja u proizvodnji hrane ili drugačije rečeno o bolestima koje država mora suzbijati (što većinu i nije briga), nego i o javnom zdravstvu i zdravstvenoj ispravnosti što znači sigurnosti namirnica životinjskog podrijetla, kakve predstavljaju veći dio prehrane našeg stanovništva. To bi hrvatsku javnost moglo više interesirati.
Svi oni koji su svjesni važnosti veterinarskog nadzora i kontrole u čitavom prehrambenom lancu od polja do stola, uključivo i rada svih ovlaštenih veterinara u ovlaštenim veterinarskim organizacijama i delegiranim tijelima, zgroženi su mogućnošću da s tim nadzorom u praksi bude bilo kakvih problema, a tvrde da situacija za većinu nije dobra već dulje vrijeme.

Više ovlaštenih veterinarskih organizacija i delegiranih tijela ponovo promišljaju odluku o raskidu ugovora sa državom, kako s Ministarstvom poljoprivrede tako i sa Državnim inspektoratom. I danas se pozitivno komentira indeksacija cijena koju je Ministarstvo poljoprivrede nedavno provelo, no prema riječima upućenih radi se o cijenama koje nisu mijenjane zadnjih deset i više godina tijekom kojih su mnoge ovlaštene veterinarske organizacije lošije poslovale, što se odrazilo i na plaće njihovih zaposlenika među kojima su i ovlašteni veterinari. Zahvaljujući toj indeksaciji cjelovito i trajno rješavanje problema tek je odgođeno na neko vrijeme.

Tko će provoditi potrebne mjere kada se situacija s afričkom svinjskom kugom nastavi razvijati, u ovom trenutku nije 100% sigurno. Veterinari su ljetos (i jesenas) iskoristili sve svoje resurse i uz dobru volju i razumijevanje slavonskih seljaka uspješno je zaustavljeno (ili barem usporeno) njezino širenje. U slučaju raskida ugovora s državom i/ili ako u suzbijanju kuge dosadašnji ovlašteni veterinari više ne budu sudjelovali, nije teško zamisliti kako bi situacija na terenu mogla izgledati. Teško je zamisliti da se tako nešto uopće dogodi, ali svaki ugovor može biti raskinut, a ukoliko na razini Hrvatske u pitanju bude većina sveukupnog opsega poslova onda je jasno da potencijalno imamo velik problem o kojemu nema svatko pravu predodžbu. Mnogi ne razumiju da i ovdje govorimo neizravno o zaštiti zdravlja ljudi, no javnost će osvijestiti ulogu veterinara onda kada bude imala interesa za to. I premda su u doslovno svakom trenutku u poziciji, veterinari ne postavljaju ultimatume, nego svoje interese nastoje ostvariti u partnerskim razgovorima sa državnim tijelima. Ponovo se postavlja pitanje jesu li veterinari samo partneri države u zaštiti zdravlja životinja i ljudi i osiguravanju zdravstvenoispravne hrane životinjskog podrijetla ili su istovremeno i njezin socijalni partner.

I dok druge jednako tako privatne tvrtke u nekim drugim branšama, koje se čak ni ne bave zdravljem (koje je kao svima najvažnije u životu), ostvaruju milijunske dobiti zahvaljujući poslovima koje im je upravo država omogućila, može se učiniti da na veterinarske organizacije država gleda prilično maćehinski kao na tvrtke koje na njoj zarađuju, a posljedice toga lome se velikim dijelom upravo na ovlaštenim veterinarima u stotinjak ovlaštenih veterinarskih organizacija i pedesetak delegiranih tijela među njima, u dijelu kojih kažu da pozitivnu računicu već dugo nemaju, ali rade i dalje kompenzirajući drugim poslovima, vjerujući i očekujući (zbog ugovora) da će država u nekom trenutku ipak korigirati cijene usluga koje je propisala.

Trovanja (zaražavanja) hranom iz kontroliranih sustava na kontroliranom tržištu događaju se s vremena na vrijeme i u Hrvatskoj i naravno da tada o tome bruje svi mediji. Na spomen salmoneloze nitko nije miran. No, ne spominje se niti tada da sustav sigurnosti hrane i u Hrvatskoj funkcionira jer veterinari koji ga čine, odgovorno i savjesno rade svoj posao i nitko niti tada ne govori koliko čitavom društvu takvi stručnjaci vrijede. Bez njih, nitko normalan ne bi trebao javno govoriti o funkcioniranju sustava sigurnosti hrane, mada se i to redovito događa.

OVLAŠTENI VETERINAR DELEGIRANOG TIJELA: VREDNOVANJE I CIJENA RADA U ‘FLEXIBILITY’ OBJEKTUPreviše je ovlaštenih veterinara u Hrvatskoj plaćom izjednačeno sa nositeljima poslova za koje nije potrebna visoka razina stručnosti i obrazovanja, uključujući i tzv. pregledavače mesa u EU (koje obučavaju i u radu nadgledaju veterinari).

Javnosti su nepoznate posljedice deficita veterinara koji je sve izraženiji i u sustavu sigurnosti hrane, no vjerojatno netko brine i o tome. Javni prosvjedi ovlaštenih veterinara u ovom slučaju i trenutku sigurno nisu potrebni, a vjerojatno niti izgledni, ali možda nije loše da javnost bude upozorena na rizike prekida pružanja usluga koje oni obavljaju u interesu, po nalogu i na račun države, a naročito u sustavu sigurnosti hrane.

Vezani sadržaji

Nadziranje bolesti prenosivih vektorima – budućnost ili trenutni globalni imperativ

Urednik

7. Hrvatski veterinarski kongres

Urednik

Odluka o visini i opsegu naknada za troškove provedbe propisanih mjera iz područja veterinarstva

Urednik

U Osijeku obilježen Svjetski dan sigurnosti hrane

Urednik

17. Konferencija o sigurnosti i kvaliteti hrane

Urednik

Peti simpozij “SIGURNOST HRANE I ZAŠTITA POTROŠAČA” u Velikoj Gorici

Urednik

Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. Prihvati Više