Sanitarni inženjeri osporavaju kompetencije doktora veterinarske medicine
? Hrvatska komora zdravstvenih radnika procijenila je te na svojim internetskim stranicama (http://dsi.hkzr.hr/2016/11/javno-priopcenje/) javno objavila priopćenje u kojem tvrdi da su doktori veterinarske medicine “nezdravstveni stručnjaci koji su nedovoljno educirani i nedovoljno osposobljeni provoditi kontrolu kvalitete i zdravstvene ispravnosti hrane, a s time u vezi i zaštitu pučanstva od bolesti alimentarnog podrijetla kao i zaštitu zdravlja ljudi uopće.”Hrvatska komora zdravstvenih radnika smatra kako su “raznim izmjenama provedbenih zakonskih akata” doktori veterinarske medicine postali “ovlašteni za ovu problematiku ‘preko noći’ “.
(“…raznim izmjenama provedbenih zakonskih akata, omogućeno je doktorima veterinarske medicine i drugim nezdravstvenim radnicima, obavljanje kontrole hrane i nadležnost za zdravstvenu ispravnost istih.”)
? Hrvatska komora zdravstvenih radnika istovremeno smatra i navodi da doktori veterinarske medicine “nisu adekvatno educirani za postavljanje i provedbu mjera u sustavu zdravstva kojima je primarni cilj zaštita ljudi i njihovog zdravlja od zaraznih bolesti, kao i njihovo suzbijanje.”
Time Hrvatska komora zdravstvenih radnika doktore veterinarske medicine proglašava nekvaliteno educiranima i o zoonozama.Hrvatska komora zdravstvenih radnika smatra da su, za razliku od doktora veterinarske medicine, upravo inženjeri i tehničari sanitarne struke stručni, obrazovani i kompetentni za obavljanje poslova javnog zdravstva i sigurnosti hrane, ne isključujući pritom veterinarsko javno zdravstvo niti hranu životinjskog podrijetla u svom priopćenju.
▲
Hrvatska veterinarska komora
Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Hrvatski veterinarski institut
Zagreb 21. studenoga 2016.
Predmet: Očitovanje na priopćenje Hrvatske komore zdravstvenih radnika
Poštovani,
Od 16. studenoga 2016. u više elektroničkih i tiskanih medija preneseni su stavovi izneseni u priopćenju Hrvatske komore zdravstvenih radnika.
U navedenom priopćenju ističe se neadekvatan i neprofesionalan odgovor nadležnih tijela i osoba koje rade u sustavu kontrole sigurnosti hrane te teze o ostvarivanju pojedinačnih i parcijalnih interesa ovlaštenih za ovu problematiku. Navodi se i nedovoljna educiranost i osposobljenost nezdravstvenih stručnjaka koji su preko noći postali ovlašteni za ovu problematiku, a implicira se i da je provedena izmjena provedbenih zakonskih akata kojima se pogodovalo veterinarskoj struci da započne djelatnost u području kontrole hrane te dobije nadležnost za određivanje zdravstvene ispravnosti iste. Također tvrdi se da je nesporno da doktori veterinarske medicine posjeduju kompetencije s primarnim ciljem sprečavanja zaraznih bolesti životinja, no da je očito kako nisu adekvatno educirani za postavljanje i provedbu mjera u sustavu zdravstva kojima je primarni cilj zaštita ljudi i njihovog zdravlja od zaraznih bolesti.
S obzirom na to da je u navedenom priopćenju, iznesen čitav niz netočnih i nepotpunih informacija, kojima se degradira ugled veterinarske struke, a iskrivljenim iznošenjem činjenica krivo izvješćuje javnost, u cilju istinitog izvješćivanja javnosti, temeljem članka 40. i 41. Zakona o medijima (“Narodne novine” br. 59/04, 84/11, 81/13), tražimo ispravak prije objavljene informacije te stoga zahtijevamo da se na stranicama vašeg portala objavi sljedeći tekst:
„Obrazovanje doktora veterinarske medicine, koje uključuje dvije temeljene komponente – zdravlje životinja i higijenu hrane životinjskog podrijetla, čini ovu struku jedinstveno kompetentnom za središnju ulogu u sigurnosti hrane životinjskog podrijetla te ona s pravom snosi najveći teret u sustavu sigurnosti hrane u EU koji se smatra najzahtjevnijim i najpouzdanijim u svijetu.
Doktori veterinarske medicine tijekom izobrazbe u Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, kroz program integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija Veterinarske medicine, u trajanju od 12 semestara, stječu znanja, vještine i kompetencije da zasigurno mogu kvalitetno i uspješno obavljati sve poslove u sustavu javnog zdravstva, kontrolu hrane životinjskog podrijetla od polja do stola kao i sudjelovati u nadzoru zoonoza.
Veterinarska profesija je jedna od šest profesija koje se zbog svog posebnog značenja u EU regulira u automatskom sustavu priznavanja, što znači da obrazovni programi moraju biti harmonizirani kako bi se osigurao pristup jedinstvenom tržištu usluga i prava na poslovni nastan.
Obrazovni program za doktora veterinarske medicine u RH potvrđen je kao u potpunosti harmoniziran u postupku pristupanja RH Europskoj Uniji, s tim da se Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu nalazi na listi odobrenih ustanova EAEVE-a (Europske udruge obrazovnih ustanova za veterinare) još od 2002. godine, dakle, i prije samog početka procesa pristupanja EU, čime diploma Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu omogućava doktorima veterinarske medicine da obavljaju poslove službenih kontrola hrane životinjskog podrijetla u svim članicama EU.
Uz navedeno, na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, izvode se i poslijediplomski te doktorski studij iz područja veterinarskog javnog zdravstva i sigurnosti hrane, a Hrvatska veterinarska komora kroz cjeloživotno obrazovanje provodi dodatne kontinuirane edukacije iz svih područja veterinarske djelatnosti uključujući i područje sigurnosti hrane.
Stručni rad veterinarske struke u svim segmentima veterinarske djelatnosti podliježe redovitom i kontinuiranom vanjskom vrednovanju od strane nacionalnih i međunarodnih ustanova i institucija. Temeljem navedenog, RH osigurava sve uvjete za nesmetanu trgovinu živih životinja i proizvoda životinjskog podrijetla na zajedničkom tržištu EU-a.
Unutar veterinarske struke u RH laboratorijsko pretraživanje hrane provodi se u vrhunski opremljenim laboratorijima, međunarodno priznatim i akreditiranim metodama.
Status nacionalnih referetnih laboratorija za veći broj mikroorganizama u hrani i rezidue zabranjenih tvari imaju Laboratoriji Hrvatskog veterinarski instituta koji su vrhunski uređeni i opremljeni. Ovi laboratoriji niz godina, još prije ulaska RH u EU, uspješno sudjeluju u svim aktivnostima europskih referetnih laboratorija uključivši međulaboratorijske usporedbe.
Sveukupno, izvrsnost u stručnom radu je sustavno prepoznata i priznata od svih međunarodno relevantnih ustanova, a kontinuirani neovisni nadzori jamstvo su kvalitete.
Nadležnost veterinarske struke u području kontrole i osiguravanju zdravstvene ispravnosti hrane ne proizlazi iz nepromišljene brzoplete promjene provedbenih zakonskih akata nego se temelji na zakonodavstvu Europske zajednice i nacionalnom zakonodavstvu u kojima je jasno definirano područje djelatnosti i kompetencije veterinarske struke s posebno istaknutom djelatnošću u javnom zdravstvu i sigurnosti hrane. Sukladno navedenom, apsurdno je govoriti o doktorima veterinarske medicine kao nezdravstvenim djelatnicima što se očito temelji na površnom poznavanju sustava javnog zdravstva i nemogućnosti njegova cjelovitog sagledavanja.
Smatramo krajnje neprimjerenim da službeni predstavnici jedne mlade komore, koja bi trebala zastupati interese zdravstvenih djelatnika, iznose niz netočnih činjenica usmjerenih diskreditaciji veterinarske struke koja nadzor sigurnosti hrane uspješno provodi gotovo cijelo stoljeće.
Ovaj neosnovani pokušaj pozicioniranja u sustavu javnog zdravstva, iskorištavanjem trenutne medijske usmjerenosti na problematiku sigurnosti hrane iznošenjem paušalnih i zlonamjernih ocjena, potpuno je bespotreban jer svi imaju prostora za doprinos zajedničkom cilju, zaštiti zdravlja hrvatskih građana.“
Predsjednik Hrvatske veterinarske komore
Ivan Forgač, dr. med. vet.
Dekan Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
prof. dr. sc. Nenad Turk
Ravnatelj Hrvatskog veterinarskog instituta
izv. prof. dr. sc. Boris Habrun
Komentar
▲
Ipak, čak i površnim poznavanjem sustava sigurnosti hrane u EU može se konstatirati da nepoznavanje temelja ove problematike od strane Strukovnog razreda za djelatnost sanitarnog inženjerstva HKZR u stručnom smislu potpuno nepotrebno diskreditira čitavu Hrvatsku komoru zdravstvenih radnika.
Nesporno je da sustav javnog zdravstva (uključujući i veterinarsko javno zdravstvo) i sigurnosti hrane ima svoje nedostatke i na razini EU. Ipak, Hrvatska je dio zajedničkog EU tržišta koje se temelji na slobodnom prometu ljudi, usluga, kapitala i roba, što uključuje i promet hrane. Hrvatska, kao niti druge zemlje članice, nije u poziciji jednostranog odlučivanja o sustavima, ingerenciji, kompetencijama, pravilima funkcioniranja EU tržišta i njegovim osobinama. U aktualnoj situaciji i nalazima salmonela u zdravstveno neispravnim proizvodima animalnog podrijetla, radi se o uveženim proizvodima. Upravo suprotno priopćenju Hrvatske komore zdravstvenih radnika, zahvaljujući sustavu sigurnosti hrane javnost je upoznata sa opasnostima na otvorenom tržištu. Tržište EU podrazumijeva samokontrole proizvođača i maloprodaje. Maloprodajni objekti poput mesnica godinama nisu u nadležnosti veterinarske inspekcije.
Kontrolna tijela nemaju pod svojim nadzorom maloprodajna mjesta proizvoda animalnog podrijetla, a objekti za preradu nadzirani su u službenim kontrolama čiju učestalost propisuje Ministarstvo poljoprivrede uzimajući u obzir raspoloživost sredstava iz proračuna. Sudionici sustava sigurnosti hrane suglasni su u ocjeni da se inspekcijski nadzori uvežene hrane animalnog podrijetla provode prerijetko, a i u Saboru se procjenjuje da par milijuna kuna u državnom proračunu ne smije biti razlog neprovođenja češćih inspekcijskih nadzora, barem kada je u pitanju sigurnost hrane.
Nadamo se da će se trenutni tempo inspekcijskih nadzora nastaviti.
- liječnici
- sanitarni inženjeri
- prehrambeni inženjeri
- inženjeri
- biokemije
- kemije
- biologije
- arhitekture
- građevinarstva
- fizike
- strojarstva
- elektrotehnike i računarstva
- i diplomirani profesori biologije, ali ne i veterinari.
Članak 15.
“Poslove sanitarnog inspektora i državnoga sanitarnog inspektora može obavljati osoba koja je završila sveučilišni diplomski studij ili specijalistički diplomski stručni studij: medicine, sanitarnog inženjerstva, biokemijskog inženjerstva, prehrambenog inženjerstva, bioprocesnog inženjerstva, kemijskog inženjerstva i tehnologije, inženjerske biologije, arhitekture, građevinarstva, inženjerske fizike, strojarstva ili elektrotehnike i računarstva te diplomirani profesori biologije odnosno magistri biologije, s najmanje dvanaest mjeseci radnog iskustva u struci i položenim državnim stručnim ispitom.”
Moguća je izmjena Zakona o sanitarnoj inspekciji prema kojoj bi poslove sanitarnog inspektora, uz sve gore navedene, možda mogli obavljati i doktori veterinarske medicine. No, obzirom na aktualno priopćenje Hrvatske komore zdravstvenih radnika teško je vjerovati da bi njezin stav o ovakvoj izmjeni bio pozitivan.
Tekst javnog priopćenja Hrvatske komore zdravstvenih radnika prenešen sa internetskih stranica HKZR citiramo u cijelosti:
▲
Hrvatska komora zdravstvenih radnika:
PRIOPĆENJE ZA JAVNOST – Prisutnost salmonele u piletini i drugim mesnim proizvodima
Hrvatska komora zdravstvenih radnika – Strukovni razred za djelatnost sanitarnog inženjerstva izražava zabrinutost u svezi nedavnih nemilih događanja vezano za prisutnost salmonele u piletini i drugim mesnim proizvodima kao i neadekvatan i neprofesionalan odgovor te postupanje nadležnih tijela i osoba koje rade u sustavu kontrole sigurnosti hrane pri Ministarstvu poljoprivrede RH.
U cilju i ostvarivanja pojedinačnih i parcijalnih interesa dogodilo se navedeno, jer su ovlašteni za ovu problematiku „preko noći“ postali nezdravstveni stručnjaci koji su nedovoljno educirani i nedovoljno osposobljeni provoditi kontrolu kvalitete i zdravstvene ispravnosti hrane, a s time u vezi i zaštitu pučanstva od bolesti alimentarnog podrijetla kao i zaštitu zdravlja ljudi uopće.
Naime, raznim izmjenama provedbenih zakonskih akata, omogućeno je doktorima veterinarske medicine i drugim nezdravstvenim radnicima, obavljanje kontrole hrane i nadležnost za zdravstvenu ispravnost istih. Odgovornost je naravno kategorija kojoj bi trebalo težiti u jednom potpuno zaokruženom odgovornom sustavu.
Željeli bismo naglasiti kako sustavu osiguranja sigurnosti hrane Republike Hrvatske na raspolaganju stoji puno neiskorištenih ili samo djelomično iskorištenih kadrovskih resursa koji su specifično obrazovani za tu vrstu problematike. Primjerice radi, sanitarni inženjeri se sustavno, teoretski i praktično osposobljavaju upravo za predmetnu problematiku i to u sklopu institucija zdravstva.
Po svojem habitusu, za upravljanje sustavom sigurnosti i zdravstvene ispravnosti hrane u prometu te subjekata u poslovanju s hranom, trebale bi biti nadležne institucije iz resora i djelokruga zdravstva prvenstveno Zavodi za javno zdravstvo kroz djelatnost zdravstvene ekologije.
U prilog tome jasno govori cijela poplava identificiranih pojavnosti zdravstveno neispravne i hrane upitne kvalitete, kontaminirane mikrobiološkim patogenima ili kemijskim čimbenicima.
To jasno ukazuje na manjkavost postojeće prakse njihova praćenja, nedostatak zdravstvene kontrole te veliku propusnost dosadašnjeg sustava sigurnosti hrane.
Željeli bismo jasno naglasiti kako je nesporno da doktori veterinarske medicine posjeduju kompetencije s primarnim ciljem sprečavanja i suzbijanja zaraznih i nezaraznih bolesti životinja u cilju povećanja produktivnosti proizvodnje. No također je očito kako oni nisu adekvatno educirani za postavljanje i provedbu mjera u sustavu zdravstva kojima je primarni cilj zaštita ljudi i njihovog zdravlja od zaraznih bolesti, kao i njihovo suzbijanje.
Ovo je alarmantna i jako opasna situacija, a kako je vidljivo iz dosadašnjih slučajeva (od kojih su neki i sa smrtonosnim ishodom), ista može uzrokovati sustavne pogreške i velike probleme u sustavu zaštite zdravlja ljudi. Evidentno je kako je nepovratno poljuljano povjerenje građana u postojeći institucionalni okvir i to stvarno treba promijeniti. Stoga pozivamo sve nadležne institucije na izmjene uvjeta i procedura unutar hrvatskog sustava kontrole, osiguranja sigurnosti i zdravstvene ispravnosti hrane.
Također ukazujemo na potrebu da se ova djelatnost, vezana isključivo za zaštitu zdravlja pučanstva, vrati u nadležnost i odgovornost za to osposobljenih zdravstvenih radnika.
Pozdravljamo velike napore koje ulaže novi Ministar poljoprivrede Republike Hrvatske.
Ali je činjenica da su recentni primjeri loše prakse u dosadašnjim postupanjima, koji sve više dopiru u javnost, jasan pokazatelj kako postojeći sustav sigurnosti hrane u Republici Hrvatskoj ne funkcionira na zadovoljavajućoj razini i kako isti nije u stanju u potpunosti osigurati ono za što je primarno postavljen – zdravstveno ispravnu hranu na tržištu Republike Hrvatske i zdravlje njezinih građana.
Predstavlja i zastupa interese
- magistara sanitarnog inženjerstva,
- diplomiranih sanitarnih inženjera,
- sveučilišnih prvostupnika sanitarnog inženjerstva,
- stručnih prvostupnika sanitarnog inženjerstva,
- sanitarnih tehničara,
- stručnih prvostupnika radiološke tehnologije,
- stručnih prvostupnika radne terapije,
- stručnih prvostupnika medicinsko-laboratorijske dijagnostike,
- inženjera medicinske radiologije,
- viših radnih terapeuta,
- viših fizikalnih terapeuta – smjer radne terapije,
- inženjera medicinsko-laboratorijske dijagnostike,
- zdravstveno-laboratorijskih tehničara,
- zdravstveno-laboratorijskih tehničara sa završenim tečajem iz citodijagnostike-citoskrinere,
- zdravstveno-laboratorijskih tehničara sa završenim tečajem iz transfuzijske medicine,
- stručnih prvostupnika medicinsko-laboratorijske dijagnostike sa završenim tečajem citodijagnostike-citotehnologe ili sa završenim tečajem iz transfuzijske medicine.
Unutar ove komore formirana su 4 strukovna razreda:
1. Strukovni razred za djelatnost sanitarnog inženjerstva (koji je i objavio predmetno priopćenje),
2. Strukovni razred za zdravstvenu radiološko – tehnološku djelatnost,
3. Strukovni razred za djelatnost radne terapije,
4. Strukovni razred za medicinsko-laboratorijsku djelatnost.
