Albert Marinculić¹, Anđelko Gašpar², Lea Lovrić¹, Nika Konstantinović¹
¹Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, ²Hrvatska veterinarska komora
Izlaganje sa Znanstveno-stručnog skupa
SažetakUvodThelazia calipaedaOnchocerca lupiLiteraturaAbstract
Izvor: Zbornik radova Veterinarski dani, Vodice, 2021.
Sažetak
T helazia callipaeda je nematod koji nastanjuje sluznicu oka domaćih i divljih mesojeda i dvojezubaca. Prenose ga zoofilne rosne mušice iz roda Phortica. Prenosi se i na ljude, osobito djecu i starije u područjima izraženog siromaštva. U pasa uzrokuje blaže kliničke znakove (suzenje, konjuktivitis, keratitis) do vrijedi rožnice i sljepoće ovisno o broju parazita i prijemljivosti. Kontrola se temelji na primjeni prikladnih anthelmintika s obzirom da repelenti nemaju dovoljan učinak. Nematod Onchocerca lupi je nedavno prepoznata opasnost za ljude i životinje osobito pse u državama Europe, Južne i Sjeverne Amerike, Afrike i Bliskog Istoka. Pretpostavlja se da ga prenose mušice papučarice jer još uvijek nema pravog dokaza.
Ključne riječi: Thelazia callipaeda, Onchocerca lupi, pas, zoonoza
Uvod
Thelazia calipaeda
Patogeneza i klinički znakovi u pasa
Oštećenja su uzrokovana trenjem oštrih nabora na kutikuli kao i izlučevinama ovog nematoda. Tijekom kliničkog pregleda, u pasa možemo primijetiti znakove prisutnosti „stranog tijela“, pojačano suzenje, edem kapaka, zažarene konjuktive. U pasa se bilježi i povećanje očnog tlaka.
Kako prepoznati nematoda?
Nematod Thelazia calipaeda in situ podsjeća na tanke bijele niti. Ličinke se mogu pronaći u suzama i očnom iscjetku i to pretragom pod mikroskopom. Osim uočljive kliničke slike, postoji i nekoliko morfoloških značajki koje mogu pomoći pri razlikovanju od drugih očnih nematoda. Odrasle telazije su duge od 5 do 20 mm te promjera od 250 – 800 μm. Mužjaci su manji od ženki. Posjeduju usnu čahuru te izbrazdanu kutikulu. U ženki se vulva nalazi na području veze ulaza jednjaka u crijevo. U mužjaka nalazimo pet postkloakalnih papila.
Mogućnosti liječenja u pasa
Odrasle oblike i ličinke možemo ukloniti ispiranjem konjunktivalne vrećice sterilnom fiziološkom otopinom, prikladnom pincetom i vatom. Nakon uklanjanja vidljivih nematoda peporuča se primjena spot-on pripravka koji sadrži moksidektin 2,5% i imidakloprid 10% (Bianciardi i Otranto, 2005., Lechat i sur.,2015., Otranto i sur., 2016, Kregel-Weber i sur., 2021.) Isti pripravak je učinkovit i u mačaka (Otranto i sur., 2019) koji je ujedno jedini registrirani pripravak za tu namjenu. Učinkovita je i primjena milbemicin oksima u dozi od 2mg/kg (Motta i sur., 2012) te lokalna primjena kapi koje sadrže 1% moksidektin (Lia i sur., 2004.). U pasa koji su osjetljivi na makrocikličke laktone može se koristiti mebendazol u dozi od 20 mg/kg ( Calero-Bernal i sur.,2014.).
Klinička slika i liječenje u ljudi
Prisutnost nematoda dovodi do eksudativnog konjuktivitisa, folikularne hipertrofije konjunktiva, osjećaja prisutnosti stranog tijela, prekomjernog suzenja, svrbeža, fotofobije i keratitisa. Smatra se da su djeca i stariji ljudi u većoj opasnosti. Liječenje u ljudi je relativno jednostavno. Odrasli nematodi se mogu ukloniti prikladnom pincetom, nakon čega se ispire konjuktivalna vrećica lugolom ili 2-3% bornom kiselinom.
Učinkovite su i oralne doze od 5 mg/kg levamisola odnosno aplikacije levamisola u konjuktivalnu vrećicu.
Onchocerca lupi
Mikrofilarije ne nalazimo u krvi već u koži i to u različitim dijelovima tijela poput uški, nosnica i međulopatičnog područja (Alho i sur., 2016). Nematod je prvi put dokazan u vuka (Canis lupus cubanensis) u Rusiji 1967. godine (Rodojana,1967.), od tada pa do danas objavljeni su i brojni nalazi diljem svijeta, a u Europi u Grčkoj, Portugalu, Mađarskoj, Njemačkoj i Švicarskoj. Prvi slučaj zoonotskog prijenosa je dokazan u Turskoj (Ilhan i sur. 2013). Do danas nisu provedena detaljnija istraživanja na vektoru pa se pretpostavlja da ga prenose mušice papučarice (Simulidae) što povrđuju rezultati istraživanja u Južnoj Kaliforniji nalazom DNK (Hassan i sur., 2015.). Nedavno je u Portugalu DNK ovog nematoda dokazana i u komarcima iz roda Culex. Premda još uvijek nije precizno definiran vektor, za pretpostaviti je da bi i ovaj nematod mogao predstavljati problem u prometu pasa i to širenjem uzročnika na područja u kojima do sada nije bio prisutan, osobito zbog dugog životnog vijeka nematoda i to od tri do čak osam godina (Hodžić i sur., 2017.)
Klinički znakovi u pasa
Za invaziju su prijemčivi psi svih dobnih kategorija uključujući i štenad. U sklopu akutnog oblika pojavljuje se crvenilo očne jabučice, kongestija konjuktiva i periorbitalna oteklina. Pored toga u pasa je zabilježena i egzoftalmija, blefaritis, fotofobija, suzenje, serozni ili mukopurulentni iscjedak, protruzija trećeg kapka, difuzni stromalni edem rožnice, vrijedi rožnice te prednji i stražnji uveitis (Szell i sur., 2001.). U kroničnim slučajevima nematod se najčešće nalazi unutar subkonjuktivalnih granuloma veličine graška ili cističnih tvorbi koje ulaze u retrobulbarni prostor, orbitalnu fasciju, kapke, konjuktive i treći očni kapak (Szell i sur., 2001.)
Kako dokazati invaziju u psa?
Premda su odrasli psi osjetljiviji, smatra se da se parazit može nastaniti u svih dobnih kategorija (Széll i sur., 2001.). Odrasle ženke su duge od 275 do 420 um. Kutikula im se sastoji od dva sloja. Vanjski sloj je prekriven kružnim izraslinama. Mikrofilarije za razliku od onih u dirofilarija se nalaze u koži pa je zato prikladno uzeti uzorak kože 0,4 x 0,5 cm s međulopatičnog područja ili vrha uški. Iz uzoraka se mikrofilarije oslobađaju u fiziološkoj otopini tijekom 12 sati na sobnoj temperaturi. Mali uzorci sedimenta od svega 20 ul se potom pregledavaju pod mikroskopom. Mikrofilarije su uglavnom ravne ili blago svinute te duge od 105 do 115 um te široke 6 um. Prednji kraj im je zaobljen. Sadrže svega tri stanice u svom prednjem dijelu. Zadnja stanica je izdužena. U posljednje vrijeme istražuje se i mogućnost korištenja serološkog testa i za to su najznačajnija postignuća dobivena testiranjem protutijela na glavni proteinski antigen nematoda i paramiozin.
Mogućnosti liječenja u pasa
Spoznaje o učinkovitosti lijekova su još uvijek vrlo oskudna. Do danas je dokazana nedovoljna učinkovitost različitih doza melarsomina i ivermektina. Nedavna istraživanja koja su proveli Otranto i sur. (2021) ukazuju na visoku učinkovitost jednokratne primjene spot-on pripravka koji sadrži 2,5% moksidektina i 10% imidakloprida protiv mikrofilarija kako nematoda Onchocerca lupi tako i Cercopithifilaria spp. Dobar mikrofilaricidni učinak je svakako garancija manje opasnosti prijenosa na ljude. Iako je i u ovog nematoda dokazana prisutnost endosimbionta Wolbachia spp. odgovornog za razvoj mikrofilarija do danas nisu provedena istraživanja učinkovitosti doksiciklina kao u pasa invadiranih dirofilarijama.
Literatura [… prikaži]
EYE NEMATODES OF DOGS AS POTENTIAL ZOONOSES
Albert Marinculić, Anđelko Gašpar, Lea Lovrić, Nika Konstantinović
T helazia callipaeda is a nematode living on the surface of the eyes of domestic and wild carnivores and lagomorphs, being transmitted by zoophilic drosophilids belonging to the genus Phortica. It also infects humans, mainly children and the elderly in poor economic settings. T. callipaeda may cause from mild clinical signs (e.g., lachrymation, conjunctivitis, and keratitis) to corneal ulcers and even blindness, depending on the parasite burden and individual susceptibility. Control strategies are focussed on topical or systemic anthelmintic treatments, whereas the use of repellents seems to be ineffective against the vectors. Onchocerca lupi is a recently recognized threat for the health of animals and humans in European, American, African and Middle Eastern countries. Biting midges are suspected vectors, but a definitive proof of their vector competence is currently lacking.
Key words: Thelazia calipaeda, Onchocerca lupi, dog, zoonotic disease