Marija Lipar*, Iris Karaselimović, M. Pećin, Mirna Abaffy, Lea Rok, B. Radišić, D. Stanin i Gordana Gregurić Gračner
Dr. sc. Marija LIPAR*, dr. med. vet., viša stručna suradnica, znanstvena savjetnica (dopisni autor, e-mail: mlipar@vef.hr), dr. sc. Marko PEĆIN, dr. med. vet., viši asistent, univ. mag. Mirna ABAFFY, dr. med. vet., stručna suradnica, dr. sc. Berislav RADIŠIĆ, dr. med. vet., redoviti profesor, Dino STANIN, dr. med. vet., asistent, dr. sc. Gordana GREGURIĆ GRAČNER, dr. med. vet., docentica, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska; Iris KARASELIMOVIĆ, dr. med. vet., Zagreb, Hrvatska; Lea ROK, dr. med. vet., Zagreb, Hrvatska
Dr. sc. Marija LIPAR, dr. med. vet., viša stručna suradnica, znanstvena savjetnica Veterinarski fakultet u ZagrebuResorpcija zuba je fiziološki proces u kojem se odvija resorpcija korijena mliječnih zuba prije ispadanja te njihova zamjena trajnim zubima. Patološku resorpciju može prouzročiti pritisak na korijen zuba (zbijeni zubi, ciste i tumori), upalne reakcije (periodontalne, apikalne i unutarnja resorpcija), ortodontske sile, traume i neoplazije (DuPont i DeBowes, 2009., McCormack i sur., 2014.).
Odontoklastična resorptivna lezija zuba (engl. Feline Odontoclastic Resorptive Lesion, FORL) je najčešća bolest zuba u felida i idiopatske je prirode. Iznimno rijetko se javlja u pasa i ljudi. U mačaka se osteoklastična resorptivna lezija zuba još naziva i cervikalna linearna lezija (engl. Cervical line lesion, CLL), lezija vrata zuba (engl. Cervical neck lesion, CNL), cerviklana linearna erozija, cervikalna linearna resorpcija, subgingivalna resorptivna lezija, odontoklastična resorptivna lezija, majčja resporptivna lezija i bukalna cervikalna resporpcija zuba (Wiggs i Lobprise, 1997.). U ljudi se naziva invazivna resorpcija, idiopatska cervikalna resorpcija i abfrakcijska lezija zuba. Najčešće se pojavljuje u bolesnika koji pate od želučanog refluksa i bulimije (Katz i sur., 2013.).
Resorpciju zuba potiču odontoklasti.
Njihovi prekursori iz hematopoetskih matičnih stanica koštane srži i slezene putuju krvnim žilama alveolarne kosti ili periodontalnog ligamenta gdje se mononuklearne stanice stapaju s ostalim stanicama kako bi nastali multinuklearni zreli odontoklasti bogati mitohondrijima i lizosomima (Wiggs i Lobprise, 1997.).
Važno je napomenuti da se odontoklastična resorptivna lezija može razviti bilo gdje na površini korijena zuba, a ne samo na njegovom cementocaklinskom spoju (Katz i sur., 2013.). Promjene u staničnoj aktivnosti koje regulira kalcij mogu biti potencijalni okidač za FORL. Ova je hipoteza dokazana rezultatima mjerenja koštane alkalne fosfataze (DeLaurier i sur., 2009.).
Resorpcija zuba može istovremeno zahvatiti više zubnih površina, napredujući od cementa koronalno kao i apikalno u korijen. Kako resorpcija zahvaća krunu caklina biva oštećena, a na površini krune mogu se zamijetiti ružičaste diskoloracije (Lund i Bohacek, 1998.).
Odontoklastične resorptivne lezije koje zahvaćaju vrat zuba u području ruba desni obuhvaćaju resorptivne procese koje nazivamo vratnim lezijama (Van Messum i sur., 1992.). Izloženost periodontalnim upalama uzrokovanih bakterijskim infekcijama rezultirat će formiranjem izrazito prokrvljenog i upalnog granuliranog tkiva (Scarlett i sur., 1999.). Ove promjene mogu biti bolne kao i krvariti pri korištenju stomatoloških instrumenata (Van Messum i sur., 1992.).
Osobitost upalne resorpcije korijena je u tome da će alveolarna kost koja se nalazi u blizini defekta također biti resorbirana (Lund i Bohacek, 1998.). Ovakve lezije na korijenu zuba kategorizirane su kao LEZIJE KORIJENA TIPA 1.
Nepromijenjeni dijelovi korijena vidljivo rendgenološki okruženi periodontalnim prostorom (Scarlett i sur., 1999.).
Nekoliko studija na ljudima prikazali su učestalu i uobičajenu samokontrolirajuću površinsku vanjsku resorpciju (DeLaurier i sur., 2009.).
Spontano zacijeljeni defekti na cementu kao i površinskom dentinu nazivaju se površinskim resorpcijama, pritom su anatomski dijelovi površine korijena obnovljeni (Wiggs i Lobprise, 1997.).
Većina kliničkih slučajeva odontoklastične resorptivne lezije u mačaka istodobno obuhvaća procese resporpcije i reparacije što je histološki vidljivo (Lund i Bohacek, 1998.). Reparacija je zabilježena kao stvaranje nove kosti, celularnog cementa i koštanog cementa. Naime, odontoklastična resorpcija zuba u u mačaka najčešće napreduje sve dok korijeni nisu resporbirani u potpunosti ili dok se kruna ne odvoji ostavljajući ostatke korijena u alveoli (De-Laurier i sur., 2009.).
Novije studije pokazuju da mačke oboljele od FORL imaju značajno smanjenu specifičnu težinu urina kao i značajno povišenu koncentraciju 25-hidroksivitamina D u serumu u odnosu na mačke kojima nije dijagnosticiran FORL (Wiggs i Lobprise, 1997.).
Slika 1. FORLFaza I
Ova je faza karakterizirana stvaranjem plitkih lezija koje zahvaćaju cement na korijenu zuba i caklinu na kruni. Ove promjene nisu rendgenološki vidljive. U ovoj fazi je indicirana lokalna terapija, ali ne i ekstrakcija zuba, osim u slučajevima kada rtg potvrdi postojanje sekundarnih komplikacija (Wiggs i Lobprise, 1997.).
Otežavajuća je okolnost da se ova faza teško dijagnosticira zbog nepostajanja vidljivih kliničkih simptoma.
Faza II
Lezije u ovoj fazi progresivno prodiru do dentina te zahtijevaju procjenu na osnovu koje odabiremo lokalnu terapiju ili ekstrakciju zuba. Tijekom inicijalnog pregleda treba uzeti u obzir RTG nalaz, kojim treba utvrditi promjene koje mogu utjecati na odluku o ekstrakciji zuba (lomljivost zuba, ankiloza) (Wiggs i Lobprise, 1997.). U ovoj fazi bolest se rijetko dijagnosticira, jer životinje rijetko pokazuju simptome bolesti.
Faza III
Lezije ovog tipa prodiru dublje i u pulpin kanal zbog čega je zub bolan.
RTG nalaz potvrđuje otvoren pulpin kanal. Prema mišljenju mnogih kliničara pacijenti s ovakvim lezijama smatraju se kandidatima za ekstrakciju zuba. U ovoj fazi bolesti ekstrakcija zuba je terapijska metoda izbora (Wiggs i Lobprise, 1997.).
Faza IV
U ovoj fazi dolazi do strukturalne nestabilnosti korijena zuba. Zbog gubitka koštane mase alveole u tkivu gingive se pojavljuju upalne reakcije. Promjene su vidljive rengenološki, a jedina terapija je ekstrakcija zuba. Veći dio korijena zahvaćenog zuba je ankilotičan (Wiggs i Lobprise, 1997.).
Faza V Ova faza je karakterizirana lezijama koje su toliko uznapredovale da je kruna zuba u potpunosti zahvaćena. Isto je tako zahvaćen i dio korijena zuba. Jedina terapija je ekstrakcija zuba (Wiggs i Lobprise, 1997.).
Bolest se javlja u starijih mačaka, spolna predispozicija kao i pasminskapre dispozicija nisu dokazane.
FIV (engl. feline immunodeficiency virus) pozitivne mačke u 60% slučajeva imaju FORL dok FiV negativne mačke imaju FORL u 33% slučajeva (Hofmann-Lehmann i sur., 1998.).
FORL se najčešće javlja na premolarima mandibule (308 i 408) i maksile (108 i 208), a incidencija ove bolesti se povećava sa životnom dobi životinje (DeLaurier i sur., 2006.).
Jedan od čimbenika nastanka bolesti je sistemska acidoza koja pospješuje aktivnost odontoklasta i lokalnu upalnu reakciju (Muzylak i sur., 2007.).
Vlasnici najčešće primijete da životinja smanjeno unosi hranu i bira mekšu hranu, gubi na tjelesnoj masi, pojačano slini, krvari iz usne šupljine te ponekada izbacuje hranu iz usta. Isto tako, ponekad i povraća zbog nedovoljno sažvakane hrane. Kada je zahvaćeno više od nekoliko zuba, zbog bolnosti procesa mačke pušu na hranu ili je u potpunosti odbijaju.
Istraživanje je provedeno na Klinici za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta. U istraživanju su obuhvaćene mačke oba spola spola u kojih je dijagnosticiran FORL u trećoj i višim fazama. Istraživanjem je ukupno obuhvaćeno 10 mačaka (5 ženki i 5 mužjaka). U sklopu preanesteziološkog pregleda svim mačkama je uzeta krv iz v. cephalica antebrachii za hematološku i biokemijsku pretragu krvi. Hematološka pretraga je učinjena na laserskom protočnom citometru (LaserCyte, Idexx Laboratories, SAD). Hemogram je obuhvaćao određivanje broja eritrocita, koncentracije hemoglobina, hematokrit, retikulocite, ukupan broj bijelih krvnih stanica, diferencijalna krvna slika te broj trombocita. Za potrebe biokemijske analize krv je uzeta u litij heparinsku epruvetu i centrifugirana na 16000 okretaja u minuti kroz 90 sekundi.
Biokemijska analiza je učinjena na aparatu VetTest, (Idexx Laboratories, SAD) te su određivani sljedeći pokazatelji: urea (BUN), kreatinin (CREA), glukoza (GLU), ukupni proteini (TP), albumini (Alb), globulini (Glob) i kreatinin kinaza (CK).
Hematološka i biokemijska analiza krvi je učinjena unutar 10 minuta od uzimanja uzorka krvi. Isto je tako izračunata prosječna dob životinja. Za vrijeme pregleda usne šupljine sve su životinje bile u općoj anesteziji.
Svi hematološki pokazatelji su bili unutar referentnih vrijednosti. Ukupni proteini i albumini su bili unutar referentnih raspona, a razina glukoze je bila unutar fizioloških granica.
Biokemijski pokazatelji čije su serumske koncentracije povišene prikazani su u Tabeli 1.Tabela 1. Biokemijski pokazatelji čije su serumske koncentracije povišene u mačaka s FORLProsječna dob mačaka je bila 9,86±5,7 godina. Sve su životinje obuhvaćene ovim istraživanjem bile križane pasmine, a oba spola su bila jednako zastupljena. FIV i FLV (engl. feline leucemia virus) pozitivne mačke su bile isključene iz istraživanja.
Rezultati su prikazani kao srednja vrijednost ± standardna devijacija i uspoređeni s referentnim vrijednostima.
Sve su životinje dovedene na pregled s anamnezom da pojačano sline, izbjegavaju krutu hranu, pri žvakanju hrane se bolno glasaju i izbace hranu iz usta ili hranu ne žvaču nego samo gutaju, te gube na tjelesnoj masi. Sve životinje su pregledane u općoj anesteziji te je utvrđena resorptivna lezija u 3., 4. ili 5. fazi, a najčešće su bila zahvaćena 3 ili 4 zuba; u jednom slučaju su bili zahvaćeni 3. i 4. premolari maksile obostrano te lijevi očnjak maksile. Girard i sur. (2008.) navode da su najčešće zahvaćeni zubi u maksili drugi, treći i četvrti premolar, a u mandibuli treći premolar i prvi molar.
Prema pravilima struke, sve stomatološke pacijente treba pregledavati u dubokoj sedaciji ili općoj anesteziji. U ovom slučaju smo to učinili u općoj anesteziji zbog bolnosti (otvoren pulpin kanal) na palpaciju dentalnim eksplorerom u području lezije. S obzirom da su lezijom bili zahvaćeni premolari i očnjak, učinjena je otvorena metoda ekstrakcije zuba.
Prosječna dob mačaka je bila 9,8 godina dok su Reiter i sur. (2005.) u svojoj studiji utvrdili prosječnu dob od 9,2 godine i najčešće oštećeni zubi lezijom su bili treći premolari mandibule. U klinički zdravih mačaka učinjeno je RTG snimanje mandible i maksile bilateralno i uočena je odontoklastična lezija u 29% mačaka čija prosječna dob je bila 4,9 godina, a najčešće lizirani zub je bio treći premolar mandibule. Spol i pasmina nisu povezane s nastankom bolesti (Ingham i sur., 2001.).
Serumske koncentracije ukupnih proteina i albumina bile su unutar fizioloških granica, dok su globulini bili na gornjoj granici fizioloških vrijednosti.
Povišena serumska koncentracija globulina je indikator akutnih upalnih reakcija (Eckersall, 2008.).
Ureja je produkt metabolizma proteina – na amonijak se veže vodikov ion te nastaje ureja. Povišena koncentracija ureje u serumu zakiseljava organizam pa tako i usnu šupljinu što pogoduje razvoju odontoklasta koji su brojniji od odontoblasta. Zbog takve neravnoteže između 2 tipa stanica potiče nastanak lezija. Može se zaključiti da je visoka serumska koncentracija ureje jedan od pogodovnih čimbenika nastanka odontoklastične lezije. U serumu su zabilježene značajno više koncentracije 25-hidroksivitamina D i statistički značajno niža specifična težina urina, dok paratiereoidni hormoni nisu odstupali od fizioloških vrijednosti (Reiter i sur., 2005.).
Odontoklastična resorptivna lezija dovodi do gubitka cakline dentina i cementa na caklinsko-cementnom spoju u području vrata zuba. Elektronskom je mikroskopijom utvrđeno da je na cementno caklinskom spoju najtanji sloj cementa i cakline za razliku od ostalih površina zuba; zbog toga je dentin najdostupniji upravo na cementno-caklinskom spoju. Mineralizacija cakline se postupno smanjuje od vrha krune prema cementno caklinskom spoju, tj. vratu zuba, mineralizacija dentina je isto tako bila najslabija u području vrata zuba (cementno-caklinskom spoju). Isto je tako utvrđena varijacija u organizaciji i sastavu zubnog cementa u pojedinim dijelovima korijena (DeLaurier, 2006.).
U istraživanju VanArx i sur. (2009.) su istraživali etiologiju odontoklastične resorptivne lezije u ljudi (4 pacijenta).
Kod mačaka ovoj bolesti pogoduju virusi kao što su FIV, FLV i herpes virusi. U istraživanju je potvrđeno da su dva pacijenta (2/4) koji su bolovali od odontoklastične resorptivne lezije bili u direktnom kontaktu s mačkama, dok su druga dva bila u indirektnom kontaktu.
Uzorak krvi je uzet od sva četiri pacijenta i učinjen je test neutralizacije na mačje herpes viruse tip 1 (FeHV 1). U dva slučaja reakcija je bila pozitivna, što bi moglo ukazivati na to da su herpes virusi mogući uzročnici bolesti i da se herpes virus Tip 1 mogu prenositi s mačaka na ljude, a vjerojatno i s ljudi na mačke.
Potrebno je da stručna osoba provodi higijenu usne šupljine dok vlasnik može životinji isprati usnu šupljinu antisepticima i četkati zube. Isto je tako bitno otkloniti bol te ekstrahirati zube koji su u završnim fazama lezije, jer je pulpin kanal otvoren. S obzirom na progresivni karakter bolesti endodontski zahvat nije od koristi.
U ovom članku je opisana mačja odontoklastična resorptivna lezija (FORL), koja se javlja u više od 50% mačaka starijih od 9 godina. Pogodovni čimbenici za nastanak FORL-a su: virusi Herpes, Calci, virus mačje side i leukemije te sistemske bolesti kao što su kronično zatajenje bubrega ili bolesti jetre. U opisanom istraživanju prosječna dob oboljelih mačaka je bila 9,8 godina. Razlog ovako visokoj dobi je da vlasnici primijete pojačano slinjenje i otežano žvakanje tek kada je cijeli proces u terminalnoj fazi. Tada je pulpin kanal otvoren i bolan, odnosno tek tada životinje pokazuju simptome bolesti usne šupljine.
FORL je opisan i u mačaka mlađih od 4 godine, a moguće ga je dijagnosticirati rendgenološki i to u početnim fazama kada inspekcijom ne nalazimo lezije. Rana dijagnostika bolesti se provodi rendgenološki. U naše istraživanje bile su uključene FIV i FLV negativne mačke.
U serumu su zabilježene visoke koncentracije ureje i kreatinina što ukazuje na metaboličku acidozu. Koncentracija globulina je u serumu bila na gornjoj granici fiziološke vrijednosti što upućuje na upalnu reakciju. Spol i pasmina nisu povezane s nastankom bolesti. Terapija je provođenje higijene usne šupljine od stručne osobe i vlasnika, ekstrakcija zuba čiji je pulpin kanal otvoren, sistemska aplikacija analgetika.
Potrebno je držati pod kontrolom sistemske bolesti koje ubrzavaju proces na zubima.
Bolest je progresivna, a prognoza nepovoljna.
Incidencija bolesti je veća u starijih životinja. Ključne riječi:odontoklastična resorptivna lezija, dijagnostika, terapija, mačka
1. DeLAURIER, A., A. BOYDE, B. JACKSON, M. A. HORTON and J. S. PRICE (2009): Identifying early osteoclastic resorptive lesions in feline teeth: a model for understanding the origin of multiple idiopathic root resorption. J. Periodontal Res. 44, 248-257.
2. DeLAURIER, A., A. BOYDE, M. A. HORTON and J. S. PRICE (2006): Analysis of the surface characteristics and mineralisation status of feline teeth using scaning electron microscopy. J. Anat. 209, 655-669.
3. DuPONT, A. G. and L. J. DeBOWES (2009): Tooth resorption. In: Atlas of Dental Radiography in Dogs and Cats (eds. DuPont, A. G., L. J. Bowes), Saunders Elsevier, pp. 172-181.
4. ECKERSALL, P. D. (2008): Proteins, proteomics, and the dysproteinemias. Clinical biochemistry of domestic animals (Eds. Kaneko, Harvey, Bruss), 6 th edition, Elsevier, pp. 117-155.
5. GIRARD, N., E. SERVET, V. BIOURGE and P. HENNET (2008): Feline tooth resorption in a colony of 109 cats. J. Vet. Dent. 25, 166-174.
6. HOFMANN-LEHMANN, R., M. BERGER, B. SIGRIST, P. SCHAWALDER and H. LUTZ (1998): Feline immunodeficiency virus (FIV) infection leads to increased incidence of feline odontoclastic resorptive lesions (FORL). Vet. Immunol. Immunopathol. 65, 299-308.
7. INGHAM, K. E., C. GORREL, J. BLACKBURN and W. FARNSWORTH (2001): Prevalence of odontoclastic resorptive lesion in a population of clinically healthy cats. J. Small Anim. Pract. 42, 439-443.
8. KATZ, P. O., L. B. GERSON and M. F. VELA (2013): Diagnosis and management of gastroesophageal reflux disease. Am. J. Gastroenterol. 108, 308-328.
9. LUND, E. M. and K. BOHACEK (1998): Prevalence and risk factors for odontoclastic resorptive lesions in cats. J. Am. Vet. Med. Assoc. 212, 392-395.
10. McCORMACK, W. S., U. WITZEL, P. J. WATSON, M. J. FAGAN and F. GRONING (2014): The biomechanical function og periodontal ligament fibres in orthodontic tooth movement. PLoS One 9: e102387.
11. MUZYLAK, M., R. T. ARNETT, J. S. PRICE and M. A. HORTON (2007): The in vitro effect of pH on osteoclasts and bone resorption in the cat: Implications for the pathogenesis of FORL. J. Cell. Physiol. 213, 144-150.
12. REITER, A. M., K. F. LYON, R. F. NACHREINER and F. S. SHOFER (2005): Evaluation of calciotropic hormones in cats with odontoclastic resorptive lesions. Am. J .Vet. Res. 66, 1446-1452.
13. SCARLETT, J. M, J. SAIDLA and J. HESS (1999): Risk factors for odontoclastic resorptive lesions in cats. J. Am. Anim. Hosp. Assoc. 35, 188-192.
14. VAN MESSUM, R., C. E. HARVEY and P. HENNET (1992): Feline dental resorptive lesions, prevalence patterns. Vet. Clin. North Am. Small Anim. Pract. 22, 1405-1416.
15. VanARX, T., P. SCHAWALDER, M. ACKERMANN and D. D. BOSSHARDT (2009): Human and feline invasive cervical resorptions: the missing link?- Presentation of four cases. J. Endods. 35, 904-913.
16. WIGGS, R. B. and H. B. LOBPRISE (1997): Domestic feline oral and dental disease. In: Veterinary dentistry Principles and Practice (Eds. Wiggs, Lobprise). Lippincott-Raven. Pp. 482-517.
Marija LIPAR, DVM, PhD, Senior Expert Associate, Scientific Advisor, Marko PEĆIN, DVM, PhD, Senior Assistant, Mirna ABAFFY, DVM, Master, Expert Associate, Berislav RADIŠIĆ, DVM, PhD, Full Professor, Dino STANIN, DVM, Assistant, Gordana GREGURIĆ GRAČNER, DVM, PhD, Assistant Professor, Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Croatia; Iris KARASELIMOVIĆ, DVM, Zagreb, Croatia; Lea ROK, DVM, Zagreb, Croatia
This article describes feline odontoclastic resorptive lesions (FORL), which appear in more than 50% of cats over the age of 9 years.
Risk factors contributing to the occurrence of FORL are the Herpes virus, Calici virus, FIV and FLV, and systemic diseases such as chronic kidney failure or liver disease. In this study, the average age of affected cats was 9.8 years. The reason for this high age of animals is that by the time the owners noticed hypersalivation and the animals were unable to eat, the pathological processes were already in the terminal phase. In the terminal phase, the pulp canal is opened and painful, and animals begin to show symptoms of oral cavity disease. FORL is also described in cats younger than 4 years, and it can be determined radiologically in the initial phases when lesions cannot be detected through simple inspection.
Early diagnosis of the disease is performedra diologically. FIV and FLV positive cats were excluded from the present study. High concentrations of urea and creatinine in serum were found, indicating metabolic acidosis.
Concentrations of globulines in serum were at the upper limits of physiological values, indicating inflammatory processes. Sex and breed were not correlated with the disease.
Therapy must be performed by veterinarians and owners and includes oral cavity hygiene, extraction of the tooth with an opened pulp canal, and systemic application of analgesics.
Other systemic diseases that speed up the process in teeth must also be controlled. The incidence of disease is higher in older animals. Key words:Feline odontoclastic resorptive lesions, Diagnosis, Therapy, Cat
Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. PrihvatiViše
