Nakon otvaranja Skupštine, izbora radnog predsjedništva, verifikacijske komisije, zapisničara i ovjerovitelja zapisnika jednoglasno je utvrđen predloženi dnevni red, a predsjednik verifikacijske komisije Ivan Zemljak, uz članove Ivicu Vujevića i Vlastu Antunac, konstatirao je da Skupštini od ukupno 74 zastupnika prisustvuje njih 40 osobno, od kojih je 9 članova sa punomoći drugih članova, pa je konstatirano da su time i Skupština i sve donesene odluke pravovaljane.
U navođenju provedenih aktivnosti tijekom 2017. godine, predsjednik HVK Ivan Forgač je izvijestio o bogatim aktivnostima u organizaciji i suorganizaciji Hrvatske veterinarske komore, a u kasnijem obraćanju spomenuo je i pojedine sastanke i razgovore koje je tijekom godine vodio sa najvišim predstavnicima izvršne vlasti, kako po pitanju državnog inspektorata, tako i sada problematičnog i (još) neriješenog stanja po pitanju VPG-a.
Očekuje se pojačavanje svih aktivnosti vezanih uz ASK, uz već spomenutu obveznu kategorizaciju gospodarstava. Iz državnog proračuna trebali bi biti plaćeni i novi programi vezani uz salmonelozu goveda i salmonelozu svinja.
Međutim, pravo ključno pitanje ostaje i dalje neodgovoreno, a to je da li država postojeći sustav uopće želi? Ona svakako treba sustav koji je sposoban osigurati ispunjenje njezinih obaveza prema EU, no da li će odluke o kojima ovisi egzistencija postojeće mreže veterinarskih organizacija i ubuduće ostati na razini ministarstva ili možda ima smisla govoriti o državnom interesu čije provođenje određeno ministarstvo treba samo osiguravati?
Iz perspektive veterinarskih organizacija, logično se postavlja i pitanje smisla javljanja na natječaj za javne ovlasti ako je posjedniku životinja dana mogućnost odabira veterinarske organizacije, a drugi poslovi se mogu raditi i bez javnih ovlasti.
Mnogi se pitaju o statusu doktora veterinarske medicine uopće u našem društvu, a to pitanje bilo je i ovdje ponovo postavljeno. U srži problema egzistencije mnogih veterinarskih organizacija je i činjenica da je hrvatsko selo sa stokom u velikoj mjeri propalo. Veterinarskim organizacijama odavno su uzeti poslovi DDD koje su oduvijek radile i čiji su bile začetnik, a sada im je dopušteno da DDD provode upravo u polupraznim seoskim štalama i nigdje više. Već smo upozoravali i na ove kompetencije doktora veterinarske medicine koje u Hrvatskoj nisu priznate iako su u drugim državama EU neupitne, no nikakvih promjena postojećeg lošeg Pravilnika (koji je u domeni Ministarstva zdravstva) već godinama nema.
Nije upitno da li je velik dio ovlaštenih veterinarskih organizacija u velikim problemima nego da li će se o želji zadržavanja postojećeg sustava, pa time i o njihovoj potrebi, država izjasniti na vrijeme, dok još postoje. Mi vjerujemo da je na takvo pitanje moguće dobiti odgovor, ako se upita.