Kako za sada stvari stoje, Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane je ipak očuvana, što je i državni tajnik dr. sc. Željko Kraljičak nagovijestio u svom nedavnom obraćanju na obilježavanju 99. godišnjice Veterinarskoga fakulteta. Iako to nije javno objavljeno, poznato je da su posljednjih mjeseci planovi bili potpuno suprotni. Međutim, Sektor za sigurnost hrane i veterinarsko javno zdravstvo, Sektor za zdravlje i zaštitu životinja i Sektor za veterinarske djelatnosti i opće poslove za sada bi mogli ostati stalni dijelovi Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane, koja bi i nadalje mogla ostati nadležno tijelo za službene kontrole. Ostaje također i za vidjeti da li će Uredba 625 o službenim kontrolama koja stupa na snagu 14.12.2019. godine donijeti i neke nove pozitivne promjene, no to je još ipak prilično daleko.
Očekuje se pojačavanje svih aktivnosti vezanih uz ASK, uz već spomenutu obveznu kategorizaciju gospodarstava. Iz državnog proračuna trebali bi biti plaćeni i novi programi vezani uz salmonelozu goveda i salmonelozu svinja.
Međutim, pravo ključno pitanje ostaje i dalje neodgovoreno, a to je da li država postojeći sustav uopće želi? Ona svakako treba sustav koji je sposoban osigurati ispunjenje njezinih obaveza prema EU, no da li će odluke o kojima ovisi egzistencija postojeće mreže veterinarskih organizacija i ubuduće ostati na razini ministarstva ili možda ima smisla govoriti o državnom interesu čije provođenje određeno ministarstvo treba samo osiguravati?
Iz perspektive veterinarskih organizacija, logično se postavlja i pitanje smisla javljanja na natječaj za javne ovlasti ako je posjedniku životinja dana mogućnost odabira veterinarske organizacije, a drugi poslovi se mogu raditi i bez javnih ovlasti.
Mnogi se pitaju o statusu doktora veterinarske medicine uopće u našem društvu, a to pitanje bilo je i ovdje ponovo postavljeno. U srži problema egzistencije mnogih veterinarskih organizacija je i činjenica da je hrvatsko selo sa stokom u velikoj mjeri propalo. Veterinarskim organizacijama odavno su uzeti poslovi DDD koje su oduvijek radile i čiji su bile začetnik, a sada im je dopušteno da DDD provode upravo u polupraznim seoskim štalama i nigdje više. Već smo upozoravali i na ove kompetencije doktora veterinarske medicine koje u Hrvatskoj nisu priznate iako su u drugim državama EU neupitne, no nikakvih promjena postojećeg lošeg Pravilnika (koji je u domeni Ministarstva zdravstva) već godinama nema.
Nije upitno da li je velik dio ovlaštenih veterinarskih organizacija u velikim problemima nego da li će se o želji zadržavanja postojećeg sustava, pa time i o njihovoj potrebi, država izjasniti na vrijeme, dok još postoje. Mi vjerujemo da je na takvo pitanje moguće dobiti odgovor, ako se upita.