1. i 2. listopada 2025. godine
Dani otvorenih vrata dobra su, mnogima i jedinstvena prilika za upoznati instituciju i njezin rad, a naročito njezine zaposlenike koji ju zapravo čine, generiraju i provode sve njezine aktivnosti dajući joj osobnost, prepoznatljivost, pa time i identitet. Svi su bili pozvani u prethodna dva dana posjetiti Hrvatski veterinarski institut, upoznati prostore, opremu i ljude i steći vlastitu sliku i doživljaj jedinog hrvatskog veterinarskog instituta kojega se u mainstream medijima spominje i interpretira većinom tek u kontekstu dijagnostike bolesti životinja koju Institut provodi za potrebe države. No, gotovo ništa od toga posjetiteljima prvih Dana otvorenih vrata HVI nije niti bitno niti poznato, jer u posjeti su bile generacije koje ne prate društvenopolitička zbivanja, a o aktivnostima u koje je Institut uključen čuju možda tek sporadično ili nikada. Njihov interes za posjet institutu temeljen je na interesu prema prirodnim znanostima i istraživanjima, a i sam Institut je po svojoj definiciji upravo znanstveni institut. Znanost i istraživanja značajan su dio rada Instituta od osnivanja 1933. godine, a danas najvažnija crta njegovog identiteta.
Organizatori su potvrdili da je tijekom dva dana Institut posjetilo ukupno 556 posjetitelja. Među njima su učenici i nastavnici iz zagrebačkih osnovnih škola Josipa Račića, Josipa Jurja Strossmayera i Matije Gupca, učenici i nastavnici iz Prirodoslovne škole Karlovac, zagrebačke Veterinarske škole i XIII. Gimnazije te Medicinske škole u Rijeci, a također i studenti i sveučilišni profesori Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta, Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije, Agronomskog fakulteta i studenti Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Osim njih, Institut je ovom prilikom posjetio i manji broj posjetitelja iz šire javnosti.
Među posjetiteljima vjerojatno su bili i neki budući znanstvenici odlučni da uživo zavire u opipljivi dio svijeta znanosti koji se krije iza brojnih vrata Instituta kroz koja javnost nije do sada imala prilike kročiti. 
U arhivskim dokumentima Instituta nismo pronašli da su njegova vrata javnosti ikada ranije bila otvorena, pa možemo zaključiti da su ovo bili prvi dani otvorenih vrata u njegovoj devedesetdvogodišnjoj povijesti.
Izložbeni štandovi i posteri u dvorištu Instituta posjetiteljima su bili usputne, ali neizostavne stanice u obilasku laboratorija i na pauzama između predavanja i nije bilo onih koji nisu istražili što se na njima nudi i dobiva. A osim zakuske i brojnih ‘sitnica’ kojih je na štandovima bilo i u najrazličitijim oblicima promo materijala aktivnih znanstvenoistraživačkih projekata, dobivalo se novih poticaja čak i onim najmlađim pojedincima koji su sve iznenadili znanjem iznad prosjeka ne samo generacije nego i populacije. Pristupačni i otvoreni domaćini ‘volonteri’, mlade znanstvenice i znanstvenici Instituta, istraživali su interese svojih posjetitelja i granice njihovih znanja u želji da ih u tom kratkom vremenu barem malo nadograde novim znanjima kao ‘štiklecima’ i u tome su naravno i uspijevali. Nasmijana i zadovoljna lica jednih i drugih pokazala su zadovoljstvo međusobnog upoznavanja znanstvenika sa generacijom svojih nasljednika u svijetu znanosti i istraživanja, pa su i u tom smislu Dani otvorenih vrata Hrvatskog veterinarskog instituta ostvarili jednu od primarnih ideja organizatora.
Iz objektivnih i opravdanih razloga, nisu svi laboratoriji Instituta mogli otvoriti svoja vrata posjetiteljima, ali posjetom u Laboratorij za analitičku kemiju, Laboratorij za bolesti akvatičnih životinja, Laboratorij za mastitise i kakvoću mlijeka, Laboratorij za mikrobiologiju hrane, Laboratorij za mikrobiologiju hrane za životinje, Laboratorij za određivanje rezidua, Laboratorij za opću bakteriologiju i mikologiju te Laboratorij za pripremu hranjivih podloga i sterilizaciju, posjetitelji su dobili izravan uvid i u svakodnevne aktivnosti Instituta. Dojam su uvelike i dodatno obogatili stručnjaci Instituta svojim popularnim predavanjima pod naslovima “Kemikalije oko nas”, “Kako žive i što rade paraziti?”, “Zašto volimo veterinarsku medicinu?”, “Lude krave – zombie disease ili nešto treće?”, “Kako čitati deklaracije prehrambenih proizvoda?”, “Galebovi i ljudi: priča o jednoj bakteriji i Jednom zdravlju”, “Kemikalije oko nas”, “Zdrav kao riba – jesu li ribe doista zdrave?”, “Kontrola hrane za životinje” te “Antimikrobna rezistencija”, koja su u oba dana bila organizirana za prethodno najavljene grupe.
Ukupan dojam i ocjena zaslužuju pohvalu u javnoj prezentaciji Instituta i kazuju da je šteta što ovakvih događanja nije bilo i ranije, a s tim se slažu svi akteri. Iz perspektive javnosti, Dane otvorenih vrata Instituta treba i ubuduće redovito održavati i dobro je što ih za dvije godine možemo očekivati ponovo, kao događaj koristan i za Institut i za najširu javnost, što vjerojatno nije potrebno argumentirati.
Iz perspektive državne razine, o održanim danima otvorenih vrata može se govoriti kao o uspješno održanoj razvojnoj aktivnosti planiranoj u okviru programskog financiranja Instituta, koja kroz izravnu popularizaciju znanosti podržava nastavak razvoja nacionalnog znanstvenog identiteta. Naravno, njegovi nositelji su i sveučilišta i druge institucije sa bogatom znanstvenom bazom prepoznatljivom u svjetskim razmjerima. Hrvatska u tom smislu ima vrijedna iskustva i dugu povijest za koju su po nekima ipak najviše zaslužni pojedinci kao nositelji međunarodne prepoznatljivosti.
Upravo završeni Dani otvorenih vrata Hrvatskog veterinarskog instituta tako su jedno od događanja koja na iznimno lijep način podsjećaju javnost na vrijednost i egzistencijalni značaj kontinuiranog razvoja znanosti u svakom društvu.
