Ophionyssus natricis – trajna opasnost u terariju

Prof. dr. sc. Albert Marinculić
Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

---

Gmazove ili volimo ili ih mrzimo, a onih koji ih vole svakim danom ima sve više. To je bilo osobito vidljivo i na zadnjoj manifestaciji posvećenoj ovim zanimljivim životinjama, a koju su pod nazivom REPTILOMANIJA+ organizirali studenti zagrebačkog Veterinarskog fakulteta. Pored brojnih zanimljivih tema nešto malo prostora je dano i parazitima gmazova, točnije sitnoj grinji koje se užasavaju uzgajivači i kolekcionari.

Bez ikakve dvojbe, grinja Ophionyssus natricis predstavlja pravu noćnu moru i zoološkim vrtovima u kojima osobito u reptilarijima nalazi idealne uvjete za život.

O kakvoj se to grinji radi?

Ova grinja je srodnik kokošje tekuti pa tako ima slične životne navike, a jedna od njih je da se na svom domaćinu hrani samo povremeno dok se preostalo vrijeme skriva u okolišu.

Otkud ta grinja kod gmazova?

Smatra se da je ova grinja afričkog podrijetla i da je među kolekcionare došla sa kraljevskim pitonima koji su i danas vrlo popularni. Ako ju i nismo nikada vidjeli, moći ćemo ju prepoznati po karakterističnom izgledu malog četveronožnog paučnjaka koji podsjeća na sitnog krpelja. Mužjaci su nešto manji i dugački su oko trećine milimetra. Ženke su veće i dosežu dužinu od oko pola milimetra. Zanimljivo je spomenuti da ova grinja predstavlja i veliki problem uzgajivačima koji se brinu o reintrodukciji gmazova u Australiji.

Vrlo otporna napast

Grinja je vrlo otporna i preživljava u gotovo svim uvjetima iako, kao i ostali paraziti, više voli vlažna i topla područja. Izuzetno je opasna za mlade životinje kao i za nedovoljno zrele, razvijene odrasle oblike.
Osim što siše krv, uznemirava životinju i uzrokuje blage ozljede na koži, ona je i vrlo značajan prijenosnik smrtonosnih bolesti gmazova, u što su se u niz navrata uvjerili brojni kolekcionari. Među najznačajnijim bakterijama koje prenosi su vrste iz roda Aeromonas, ali tu su i virusi specifični za gmazove, pa čak i neki paraziti poput filarida i nekih unutarstaničnih parazita iz roda Leucocytozoon. No, to nije sve. Ova grinja može prijeći i na čovjeka, uzrokujući svojim parazitiranjem promjene na koži. Najosjetljivije su zmije dok su manje osjetljivi gušteri i kornjače.

O životu grinje

Grinja živi nekoliko mjeseci. Razvoj počinje u jajetu koje ženka polaže u okolišu. Razvoj u jajetu je ovisan o temperaturi i o vlazi. Za napomenuti je da postoji mogućnost da se iz jajeta razviju ličinke iako se ženke nisu parile. Daljnji razvoj se odvija preko različitih stadija tzv. nimfi koje zajedno sa ličinkama i odraslim grinjama također sišu krv. Zanimljive su i neke druge osobitosti ovih grinja. Tako imaju različita osjetila kojima prepoznaju miris i silu težu. Grinje su negatitvno geotaktične. Vole odlaziti u dublje dijelove u svom okolišu i skrivaju se od svjetla (negativno su fototaktične).

Kako otkriti problem?

Zmije su uglavnom anemične. Imaju promjene na koži, a u nekim slučajevima nastaju i čirevi. Zbog grinja zaostaje presvlačenje, a ono je za gmazove izuzetno važno. Kako bi na zmiji pronašli ove grinje, važno je pretražiti područje glave i to prostor ispod ljuski, no možemo ih naći i na drugim dijelovima tijela. Grinju je najbolje zalijepiti komadićem ljepljive trake i to ponijeti veterinaru ili pak u specijalizirani laboratorij.

Kako se riješiti grinje?

Problem sa grinjama ne da se lako riješiti. Preporučuju se vodene kupke u trajanju od pola sata kako bi se većina grinja naprosto utopila. Vrlo je važno dekontaminirati sve predmete, pa i sam terarij vrućom vodom (55 °C). Prikladne su i tvari koje isušuju (desikanti). Iako su učinkoviti, insekticidi mogu biti vrlo opasni za gmazove, pa se preporuča da se primjenjuju uvijek pod nadzorom veterinara.
Kako nijedna metoda nije visoko učinkovita, preporuča se uvijek novo donijete gmazove držati u karanteni u trajanju od dva mjeseca.

---

---

Vezano

• Šuga ovaca (*)