Ortopedske bolesti ždrebadi

Doc. dr. sc. Nika Brkljača Bottegaro
Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju, Veterinarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Heinzelova 55, 10 000 Zagreb (nikabb@vef.hr)

▲

Sažetak

---

Ortopedske bolesti česta su patologija kod ždrebadi. Mogu biti uzrokovane traumama, no mogu biti i posljedica sistemskih oboljenja. Također postoji niz razvojnih patologija koje također rezultiraju hromošću. Među njima najznačajne su osteohondroza, fizitisi te kutni i fleksuralni deformiteti nogu. Septični artritis ždrebadi u pravilu nastaje hemoatogenim širenjem mikrooranizama iz primarnog žarišta a karakterizira ga vrlo dramatičan razvoj bolesti. Stoga je važno pravovremeno uočiti bolest i započeti intenzivno liječenje. Traume ekstremiteta ždrebadi relativno često rezultiraju frakturama čija prognoza primarno ovisi o kosti koja je zahvaćena te o karakteristikama frakture. Bolesti lokomotornog sustava ždrebadi mogu utjecati na cjeoživotno korištenje konja te ih je stoga važno čim ranije uočiti i liječiti.
Ključne riječi: hromost, ždrijebe, osteohondroza, deformiteti nogu

▲

Uvod

---

Bolesti lokomotornog sustava koje dovode do hromosti jedan su od najznačajnijih zdravstvenih problema konja. Većina patologija nastaje kao posljedica traume, dijelom akutne, dok je kod sportskih konja u pravilu posljedica dugotrajnih opterećenja. Ipak, dio hromosti nastaje zbog poremećaja u razvoju. Ponekad se bolesti mogu primijetiti već u najranijem životu ždrebeta dok pojedine ostaju »skrivene« do odrasle dobi jedinke te se manifestiraju tek nakon uvođenja konja u rad. Na učestalot pojavnosti razvojnih patologija utječe čitav niz čimbenika, poput načina držanja, hranidbe ali i uzgoja obzirom da postoji i mogućnost nasljeđivanja sklonosti ovi bolestima. Nadalje, ortopedske bolesti ždrebadi mogu biti posljedica različitih sistemskih oboljenja. Takva stanja često zahtijevaju intenzivno liječenje te ih je stoga važno pravovremeno uočiti i terapirati.

▲

Osteohondroza

---

Osteohondroza je česta razvojna bolest koja zahvaća zglobnu hrskavicu i kost zglobova konja. Javlja se kod svih pasmina konja te uzrokuje kliničke znakove kod oko 5-25 % oboljelih. Uzrok je opremećaj endohondralne osifikacije, odnosno nastanka kosti iz hrskavične osnove. Zbog osjetljivosti tkiva uz zglobove dolazi do oštećenja hrskavice. Takva hrskavica i kost postaju nepravilni i tanki te slabijih biomehaničkih svojstava što može rezultirati stvaranjem odlomaka koji se zadržavaju uz kost ili se otkidaju i plutaju po površini zgloba. Kao posljedica nastaje upala zglobova što vremenom dovodi do degenerativnih promjena, odnosno osteoartritisa. Dio nastalih lezija se sanira bez posebne terapije pod utjecajem različitih čimbenika, no dio perzistira te može dovesti do razvoja kliničke slike.

Najznačajniji čimbenici koji utječu na pojavnost osteohondroze su:

• Brz rast konja
• Konji velikog formata
• Hranidba (pretjeran unos energije kao i dizbalans minerala i elemenata u tragovima od čega su najznačajniji manjak bakra te neadekvatan omjer kalcija i fosfora)
• Način držanja (premalo kretanja, kao i pretjerano opterećenje mogu utjecati na pojavnost osteohondroze)
• Genetski čimbenici (heritabilnost ovisna o pasminama ali i o zahvaćenom zglobu)
• Hormonalni poremećaji (inzulin, hormoni štitnjače)

Karakterističan klinički znak osteohondroze je otečenje zgloba koje se može pojaviti već sa nekoliko mjeseci starosti. Najčešće se ipak primjećuje u trenutku kada se konj podvrgava većim opterećenjem, odnosno u trenutku započinjanja rada. Hromost ovisi o stupnju oštećenja te o mjestu koje je zahvaćeno. Većina konja pokazuje znakove hromosti tek pod jačim opterećenjem. Osteohondroza može zahvatiti bilo koji zglob u tijelu no ipak je pojavnost puno češća u skočnom, koljenu te u putičnim zglobovima.

Osteohondroza se, nakon postavljanja sumnje kliničkim regledom, dijagnosticira rendgenskim snimanjem. Ponekad ultrazvučna pretraga može također biti korisna.

Liječenje osteohondroze može biti konzervativno, a uključuje mirovanje i promjene u hranidbi. Ipak, većina slučajeva se liječi kirurški uklanjanjem fragmenata i debridmanom promijenjene hrskavice. Prognoza ovisi o stupnju oštećenja ali i o zglobu koji je zahvaćen. Tako je prognoza liječenja određenih lezija putičnog zgloba izvrsna, dok je kod osteohondroze ramenog zgloba vrlo nepovoljna.

▲

Fizitis

---

Upalne promjene ploča rasta, odnosno struktura unutar kosti koje se nalaze između središnjih i rubnih dijelova kosti, nazivaju se fizitis. Uzrok ovog patološkog stanja su među ostalim i poremećaji endohondralne osifikacije s posljedičnom displazijom ploča rasta. Fizitis je česta bolest brzorastućih konja, lakšeg tipa poput engleskog punokrvnjaka i njegovih križanaca.

Zbog jačeg opterećenja nogu s medijalne strane dolazi do kompresije ploča rasta. Ova se bolest češće javlja u uzgojima s visokoenergetskom hranidbom te u uzgojima s mladim pašnjacima. Fizitis se javlja na distalnom dijelu treće metakarpalne/metatrzalne kosti, distalnom dijelu radiusa te nešto rjeđe na distalnom dijelu tibije. U području putičnog zgloba fizitis se javlja kod ždrebadi starosti 3 do 6 mjeseci, dok u području karpalnog kod starosti 8 do 24 mjeseca. Klinički znakovi su: otečenje, temperiranost i bolnost ploča rasta koje su jače izraženi na unutrašnjem dijelu ekstermiteta.

Terapija se sastoji od mirovanja, nesteroidnih protuupalnih lijekova, redukcije unosa energije i smanjenja tjelesne težine. Ukoliko se istovremeno pojavljuju kutni deformiteti nogu korekcija kopita je važan aspekt terapije. Prognoza za buduću sportsku karijeru konja je dobra ukoliko se radi o nižim do srednjim stupnjevima patologije.

▲

Kutni deformiteti nogu

---

Kutni deformiteti nogu predstavljaju medijalnu ili lateralnu devijaciju podužne osi noge u frontalnoj ravnini. Najčešća je lateralna devijacija noge distalno od karpusa (Carpus valgus). Sljedeće po učestalnosti su lateralna devijacija skočnog te medijalna devijacija putičnog zgloba. Spomenute deformitete često prate i rotacije dijela ekstremiteta. Kod velikog broja novorođene ždrebadi javlja se blagi Carpus valgus s izvrnutim nokatnim dijelom kopita. Ipak, uslijed rasta i širenja prsa dolazi do postepenog izravnanja nogu. Kutni deformiteti mogu biti kongenitalni ali se mogu javljati i nešto kanije uslijed različitih čimbenika. Obzirom da ždrebad u rastu ima nevjerojatnu sposobnost modeliranja tijela njihova se konformacija mijenja pod utjecajem genetike, hranidbe, količine opterećenja i terapije. Prilikom procjene stanja ždrebeta važno je uzeti u obzir njegov preostali potencijal rasta.
Konfromacija se najviše mijenja u periodima intenzivnog rasta. Rast je najintenzivniji nakon rođenja te se usporava tijekom prve godine života. Najintenzivniji rast metakarpalnih/metatarzalnih kosti je u prva tri, dok je kod distalnog radiusa i tibije unutar šest mjeseci života. Kutni deformiteti nogu se zamjećuju inspekcijom te u kombinaciji s radiološkom pretragom određuje njihov stupanj i značaj.
Uzrok njihovog nastanka je slabost, odnosno pretjerana elastičnost periartikularnog tkiva koja se dramatično poboljšava unutar prvih mjesec dana života. Rijetko deformitet može biti toliko izražen da se ždrijebe ne može osloniti na taban kopita. Tada je neophodna promptna terapija prvenstveno u vidu prilagođenih potkova koje se lijepe za kopito te omogućuju zadržavanje tabana na tlu. Kod izražene slabosti lateralnih kolateralnih ligamenata i sklonosti podizanja kopita preko lateralne kopitne stijenke uputne su potkove s lateralnom ekstenzijom.
Udlage se koriste isključivo s ciljem stabilizacije zglobova a nipošto kao sredstvois pravljanja ekstremiteta.

Asimetričan rast u pločama rasta također može dovesti do nastanka kutnih deformiteta. Uz adekvatno smanjenje opterećenja nogu ovaj se deformitet često sam ispravlja.

U većini slučajeva kutnih defomiteta potrebna je tek vrlo mala intervencija kako bi se stanje u potpunosti ispravilo. Boravkom u malom ispustu, obrezivanjem kopita i uporabom potkova s ekstenzijama utječe se na preraspodjelu opterećenja. U slučajevima visokogradnih deformiteta te kod neadekvatnog rezultata konzervativnom terapijom, preporuča se kirurška terapija. Tehnike se svode na usporavanje rasta dijela kosti postavljanjem različitih alanteza te, ukoliko je rast već završen, može se primijeniti korektivna ostektomija.

▲

Fleksuralni deformiteti nogu

---

Fleksuralni deformiteti nogu ždrebadi predstavljaju nemogućnost potpune ekstenzije ekstremiteta. Hiperfleksija nastaje kao rezultat neproporcionalnosti duljine tetivnomišićnih i koštanih tkiva. Ovaj tip deformiteta nogu konja može biti kongenitalan ili stečen.

Kongenitalni deformiteti su uočljivi odmah po porodu a njihova je etiologija još uvijek često nejasna. U pravilu zahvaćaju kopitne zglobove, karpus, tarzus te putične zglobove. Vrlo se često javljaju bilateralno. Kod blažih oblika, ukoliko se ždrijebe može samostalno ustajati i sisati, stanje se često ispravlja i bez terapije.
Nekada je dovoljna fizikalna terapiju u vidu manipulacija zglobova svakih 4-6 sati s ciljem poboljšanja ekstenzije. U težim slučajevima primjenjuju se fiksacijski povoji te terapija oksitetraciklinom. Kod ždrebadi koja se može samostalno ustajati i sisati kao i kod ždrebadi koji pokazuju značajan napredak unutar prvih 2 tjedna, prognoza je dobra.

Stečeni fleksuralni deformiteti nastaju nakon poroda pa sve do druge godine starosti. Zahvaćaju kopitni i putični zglob prednjih nogu te karpus. Deformiteti kopitnog zgloba se javljaju od 3. do 6. mjeseca starosti, karpusa od 1. do 6. mjeseca dok se kod putičnih zglobova javljaju kasnije, od 9. do 18. mjeseca starosti. Uzrok stečenih fleksuralinih deformiteta su brz rast, prekomjerna hranidba i kronična bol. Terapija se sastoji od mirovanja, čestog spuštanja peta kopita, ograničenog kretanja, analgetske terapije. Ukoliko se konzervativnom terapijom ne postižu željeni rezultati, preporuča se kirurška, odnosno dezmotomija dodatnog ligamenta duboke fleksorne tetive.

▲

Septični artritis

---

Obzirom na učestalost i smrtnost septičnog artritisa ždrebadi ova bolest je neizostavna diferencijalna dijagnoza kod svake hromosti ždrebadi. Posebice u slučaju nedostatne pasivne imunosti dobivene kolostrumom, mikroorganizmi u krvotok ulaze iz pupka, dišnog ili probavnog sustava te se zaustavljaju u području kosti i zglobova. Razvoj bolesti se dijeli prema vrsti tkiva koje je zahvaćeno septičnim procesom: sinovitis, osteomijelitis (epifizitis), fizitis te primarnu infekciju tarzalnih i karpalnih kostiju. Kod ždrebadi se zamjećuje otečenje zglobova i/ili područja oko zglobova, hromost različitog stupnja te znakovi primarne bolesti ukoliko je prisutna. U dijagnostici je važna rendgenološka pretraga ali i različite krvne pretrage. Terapija se sastoji od lavaže zahvaćenih struktura, antibiotka i potporne terapije. Postotak preživljavanja kod septičnog artritisa ždrebadi je oko 80 %, no tek se polovica konja kasnije može uspješno koristiti u sportu.

▲

Frakture

---

Ždrebad je sklona traumama nastalih kao posljedica udaraca drugih konja, ali i udaraca o tvrde predmete prilikom kretanja velikom brzinom. Mogućnosti liječenja i prognoza ovise o lokaciji i karakteristikama frakture te se općenito dramatično pogoršava ukoliko je riječ o otvorenim frakturama. Kod ždrebadi su relativno česte frakture dugih kostiju, zdjelice, frakture ploča rasta, kopitne kosti te proksimalnih sezamoida.

▲

Zaključak

---

Ortopedske bolesti ždrebadi su česte i mogu značajno utjecati na daljinji život i karijeru konja. Kako bi se postigli najbolji rezultati liječenja važno je ove bolesti pravovremeno prepoznati i započeti njihovo liječenje. Kod blagih slučajeva je vrlo često uspješno konzervativno liječenje. Stoga je od neizmjere važnosti obratiti pozorost na način kretanja konja već od trenutka rođenja.

Literatura [… prikaži]