Osmi međunarodni kongres „Veterinarska znanost i struka“

Osmi međunarodni kongres „Veterinarska znanost i struka“ službeno je započeo u četvrtak 10. listopada otvorenjem u Velikoj predavaonici Veterinarskoga fakulteta, nakon kraćih pozdravnih govora, no u prisustvu nešto manjeg broja uzvanika i sudionika u usporedbi sa prethodnim kongresom održanim prije dvije godine.

Vrijeme održavanja kongresa je i vrijeme obilježavanja stogodišnjice Veterinarskoga fakulteta i 350.-te godišnjice Sveučilišta u Zagrebu.

“Kroz skupove o veterinarskoj znanosti i struci trajno potičemo naše mlade znanstvenike da krenu u svijet znanosti, da stiču samopouzdanje, da uče od starijih i iskusnijih domaćih i stranih kolega i da izgrađuju sebe kako bi se jednog dana lakše snalazili na puno zahtjevnijim europskim i svjetskim znanstvenim pozornicama. Također, želimo ohrabriti i dati šansu veterinarima praktičarima da ravnopravno sudjeluju i prezentiraju svoja dostignuća i omogućimo im da njihov rad ne ostane nezapažen unutar veterinarske struke.
U vremenu što dolazi, uloga Veterinarskog fakulteta bit će što je moguće više poticati aplikativnu znanost, osluškivati veterinarsku struku i njezine probleme i izazove i biti što je moguće aktivniji u ponudi znanstvenih i stručnih rješenja u svrhu unaprjeđenja i modernizacije veterinarstva.

Uz četrnaest stručnih radionica iz raznih područja veterinarske medicine, održane su i tzv. soft-skills radionice. Premda je ove godine bio nešto manji broj prijavljenih sudionika, zaprimljen je najveći broj sažetaka dosad pa je tako prezentirano ukupno 109 radova od čega 45 usmenih prezentacija te 64 poster prezentacije.

I ove su godine održana izlaganja mladih doktoranada na danu doktorata kao dijelu službenog programa kongresa čime se i na ovaj način nastoji promovirati veterinarsku znanost, a dijelom i pokušati predstaviti budućnost znanstvenog razvoja veterinarske medicine.

Kongres je formalno trajao i u subotu 12. listopada kroz tri predavanja stručnjaka iz područja javnog zdravstva, koja su bila namijenjena široj javnosti, no u petak 11. listopada u pomalo je neformalnom tonu službeno završio sa svojim stručnim dijelom proglašenjem najboljih radova i postera izloženih u studentskim prostorijama tijekom dva kongresna dana.

Ni stručna komisija koja je ocijenila sve pristigle radove i dodijelila nagrade najboljima nije skrivala zadovoljstvo uvjerenjem da je među pristiglim radovima bilo teško izdvojiti nekoga za nagradu jer su svi bili na visokoj razini, a to je na zaključenju znanstvenog dijela kongresa prilično jasno istaknula i prof. Renate Weller ( ↗ ).

Jednako je tako teško objektivno istaknuti bilo kojeg od dvanaest pozvanih predavača, pa je stoga i najbolje zadržati se u njihovom ocjenjivanju na konstataciji da njihov odabir zaslužuje barem jednako tako kvalitetan i pozitivan komentar.

Izborom prof. Renate Weller za uvodničara u kongres (keynote lecture) naglašena je vječna tema, a po svemu sudeći i problematika veterinarske struke, a to je stalno podizanje razine kompetencija, posebice stručnjaka u praksi. Oni su najbolji pokazatelji uspješnosti rada ne samo pojedinih čimbenika nego i čitavog sustava čija je temeljna zadaća zadovoljavanje specifičnih veterinarsko zdravstvenih potreba društva.
Zanimljivo je ovo, a posebice za naše prilike, upravo stoga što stručnjaci, eksperti na međunarodnoj razini unatoč svojim rastućim znanjima i iskustvu neprestano propituju vlastite kompetencije za razliku od onih, od naroda izabranih, koji odlučuju čak i o njihovom postojanju, a sebe nikada ne propituju. No, …

Kongres je održan mjesec dana prije svečanog obilježavanja stogodišnjice fakulteta, kroz šest različitih sekcija i četrnaest radionica, a kroz njihove sadržaje nije teško uočiti da se brojni (pravi) stručnjaci opravdano i logično bave i onime što će za struku doći ili dolazi. Upravo to je i za očekivati od onih koji ju vode i razvijaju jer se ona neprestano mijenja u skladu s potrebama društva. Malo je onih koji su svjesni činjenice da odgovori na praktične probleme dolaze iz znanosti, malo je onih izvan znanosti koji će takvu konstataciju razumjeti, a kamoli samostalno dokučiti. Razumljivo, no malo je i praktičara koji su svjesni da i njihov uspješan praktičan rad, pa čak i pojedina nova ili inovirana praktična rješenja, ili dolaze iz znanosti ili predstavljaju rezultat najčešće znanstvenog pristupa u rješavanju problema. Brzopleti će u ovome rado prepoznati čak i sukob znanosti i prakse, no koliko je takav pristup besmislen – ne treba ni spominjati. Nažalost, vrlo rijetki su praktičari koji aktivno sudjeluju u znanosti i obratno, a u perspektivi, jedni bez drugih gube svaki smisao. Opravdano je stoga da ovaj kongres i ubuduće nastoji i praktično podržati ovakvu premisu.

Službena stranica kongresa: https://vzs2019.eu/.