Osteoartritična bol u pasa i mačaka

Prof. dr. sc. Mario Kreszinger
Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju

Izlaganje sa Znanstveno-stručnog skupa

VETERINARSKI DANI 2022.

Izvor: Zbornik radova Veterinarski dani, Poreč, 2022.

---

SažetakAbstract

Osteoartritis (OA) je kronično, progresivno, degenerativno upalno patološko stanje zglobova. Naziva se još i degenerativna bolest zglobova (DJD) ili osteoartroza, no zbog prisutnosti upale u etiopatogenezi danas je šire prihvaćen naziv osteoartritis. Jedna od definicija osteoartritisa glasi: „OA je bolest koja je rezultat mehaničkih i bioloških zbivanja koja destabiliziraju sintezu i degradaciju hondrocita i međustanične tvari te subhondralne kosti. To je bolest koja može biti potaknuta nizom čimbenika uključujući nasljedne, razvojne, metaboličke i traumatske, a zahvaća sve strukture diatrodijalnog zgloba. OA je bolest cijelog zgloba, mišića, tetiva, ligamenata, sinovije i kosti. U osnovi patofizioloških zbivanja je postupno uništavanje zglobne hrskavice i stvaranje koštanih izraslina, odnosno osteofita, a rezultira kroničnom boli i hromošću. Osteoartritis je rasprostranjena bolest. Pogađa najmanje 26 % pseće populacije. Karakteriziraju ga morfološke, molekularne, biokemijske i biomehaničke abnormalnosti zglobne hrskavice i ostalih zglobnih tkiva. Može zahvatiti bilo koji sinovijalni zglob, no najčešće se javlja na kukovima, koljenima te laktovima, obzirom da su to zglobovi koji podnose najveća opterećenja. Iako su gubitak hrskavice, preoblikovanje subhondralne kosti i periartikularne promjene temeljna patološka obilježja OA, klinički se znakovi često odnose na sinovitis, izljev unutar zgloba i rastezanje zglobnih kapsula, mikrofrakture subhondralne kosti i periartikularnu fibrozu. Osnovni patofiziološki mehanizam OA je propadanje zglobne tj. hijaline hrskavice.
Kao posljedica postupne degradacije i propadanja hijaline hrskavice zglobnih površina, pojavljuje se trenje eksponirane subhondralne kosti, što je popraćeno snažnom boli i gubitkom fizioloških kretnji zahvaćenog zgloba. U većini slučajeva, u osteoartritičnim zglobovima mogu se razviti koštane reaktivne izrasline, osteofiti. Početne faze OA nisu lako uočljive, ali kada pogoršanje dođe do sinovijalne membrane i subhondralnih kostiju, pojavljuje se intenzivna bolna upala.

Pojam boli predstavlja vrlo neugodan individualni osjećaj izazvan intenzivnim ili štetnim podražajima. Međunarodno udruženje za istraživanje boli (International Association for the Study of Pain) u svojoj definiciji bol smatra neugodnim iskustvom povezanim s postojećim ili potencijalnim oštećenjem tkiva. Riječ je o jednoj od vitalnih funkcija živčanog sustava te je upozoravajući znak organizma na potencijalno oštećenje. Stvaranje boli kao odgovor na ozljedu tkiva uključuje četiri osnovna procesa: transdukciju, prijenos, modulaciju i percepciju. Transdukcija uključuje pretvorbu štetnog podražaja u nociceptivni signal na razini nociceptora. Prijenos je postupak kojim se nociceptivni signali šire duž živčanih vlakana od mjesta izvorne ozljede do središnjeg živčanog sustava (SŽŠ). Modulacija je mehanizam kojim se nociceptivni signali mijenjaju unutar SŽŠ-a, bilo olakšavanjem, bilo inhibicijom. Percepcija je posljednji i najvažniji dio „iskustva“ boli, što uključuje integraciju kognitivnih i emocionalnih odgovora na štetni podražaj. Bol povezana s OA smatra se kroničnom boli, a povezana je sa senzornim smetnjama koje se mogu naći u takozvanoj neuropatskoj boli. Kronična bol koja se javlja kod OA nema nikakvu fiziološku zaštitnu ulogu te je manje osjetljiva na liječenje, stoga traži temeljito i strateško tretiranje. S obzirom na patofiziološke mehanizme razlikuju se tri osnovna tipa boli: nociceptivna, neuropatska i idiopatska bol. Nociceptivna bol nastaje kao posljedica normalne aktivacije perifernih nociceptora smještenih na mjestu ozljede tkiva te se putem senzuneuralnih puteva prenosi u središnji živčani sustav. Neuropatska bol zaobilazi normalne nociceptivne puteve i uglavnom je posljedica oštećenja živčanog tkiva. Patofiziologija boli u OA još nije u potpunosti razjašnjena. Dugo vremena se smatralo da je bol u OA nociceptivna i upalna, no danas prevladava mišljenje da i mehanizmi neuropatske boli značajno pridonose nastanku osjeta boli u pacijenata s OA.

Osteoartritis je bolest koja se ne može izliječiti, no osnovni cilj liječenja pacijenata s OA je smanjenje boli, poboljšanje pokretljivosti i funkcionalnog opterećenja. OA uzrokuje ireverzibilne promjene unutar zgloba. Budući da je OA neizlječiva, nezaustavljiva progredirajuća bolest, terapija prvenstveno je palijativna, ciljajući na smanjenje boli, poboljšavanje ili održavanje funkcije zglobova te usporavanje daljnje degeneracije zgloba. Prvi lijek izbora kod većine pacijenata sa OA tradicionalno su nesteroidni protuupalni lijekovi (NSPUL). Farmakološki pristup liječenju OA u pasa i mačaka je najviše orijentiran smanjenju bolova uzrokovanih s OA. Spektar lijekova i načina liječenja koji se mogu koristiti za liječenje boli je velik, svaki s različitim prednostima i nedostacima. Prvi lijekovi izbora u većine pacijenata s OA u pasa i mačaka su NSPUL. OA kao kronična bolest zahtjeva dugoročnu farmakoterapiju. Stoga se u današnje vrijeme preporučuje njihova kombinacija sa drugim analgeticima. Liječenju OA pristupa se multimodalnim pristupom, u kojem treba koristiti široki spektar lijekova i različitih pristupa liječenju, uključujući i kirurški. Jedan od najnovijih pristupa u liječenju OA je korištenje monoklonskih antitijela, supresora faktora rasta živaca čime se smanjuje bol i neurogena upala.

Vezano (osteoartritis,osteoartroza,bol):

• Održan stručni tečaj „Terapija laserom – jesmo li na istoj valnoj duljini?”
• “Chiari-like” malformacija
• Neurofiziologija boli u kirurških pacijenata
• Fizikalna terapija pasa s osteoartritisom
• Muško-ženski odnos bola i boli