Slučaj iz prakseStručna rasprava

Osteosinteza dugih cjevastih kostiju u goveda – prikaz slučaja

B. Radišić, M. Kreszinger, I. Štabarković, A. Ogrić i Marija Lipar
Dr. sc. Berislav RADIŠIĆ, dr. med. vet., izvanredni profesor, dr. sc. Mario KRESZINGER, dr. med. vet., izvanredni profesor, dr. sc. Marija LIPAR, dr. med. vet., viša stručna suradnica, znanstvena savjetnica, Veterinarski fakultet, Zagreb; Ivan ŠTABARKOVIĆ, dr. med. vet., Allen OGRIĆ, dr. med. vet., Zdravstveno veterinarska škola “dr. Andrija Štampar”, Vinkovci

Uvod


Prof. dr. sc. Berislav Radišić, Veterinarski fakultet u Zagrebu
Prof. dr. sc. Berislav Radišić,
Veterinarski fakultet u Zagrebu
Osteosinteza je kirurški zahvat koji stabilizira i pridružuje krajeve prelomljene kosti mehaničkim pomagalima kao što su: metalne pločice, igle, šipke, žice, vijci, čavli. Osteosinteza je česta u malih životinja (pas, mačka), domaćih mesoždera te egzotičnih životinja kućnih ljubimaca. U velikih je životinja zbog velikih troškova zahvata i samog materijala, količine potrebnih medikamenata, samog ishoda operacije te teškog i neizvjesnog oporavka životinja s velikom tjelesnom masom rijetka. Obavlja se u izuzetno vrijednih rasplodnih, sportskih i radnih životinja, eventualno kod životinja koje za vlasnika imaju veliku sentimentalnu vrijednost.
U kategoriji velikih i farmskih životinja treba uzeti u obzir moguće komplikacije tijekom cijeljenja lomova te vrijeme liječenja (3-4 mjeseci). Jednostavni lomovi kopitnice, putične i krunske kosti, bočne kvrge, rebara, trnovitih izdanaka kralježnice, ličnih kostiju i donje vilice te metakarpusa i metatarzusa mogu zacijeliti bez komplikacija, osobito u ždrjebadi. Svi ostali lomovi teško zacjeljuju.
Osteosinteza u velikih životinja medicinski je opravdana ako smatramo da ćemo kirurškim zahvatom vratiti životinji funkciju dijela tijela koji je oštećen na razinu prije ozljede ili na razinu obavljanja uobičajenih fizioloških funkcija svojstvenih za tu vrstu i za tu životinju.
Cijena tog kirurškog zahvata i oporavka ne bi smjela prelaziti gospodarsku i klaoničku vrijednost ozlijeđene životinje. U protivnom je bolje životinju gospodarski iskoristiti ili eutanazirati i smanjiti joj nepotrebnu bol i patnju tijekom operacije i za vrijeme oporavka, a vlasniku smanjiti nepotreban trošak.
U našem slučaju jukstamedularni lom diktirao je metodu izbora izvanjskog fiksatora tipa II s dva potpuna čavla proksimalno i distalno i dva polovična u središnjem dijelu. Proksimalni potpuni čavao postavljen je kroz talus i na taj je način premošćen i učvršćen tarzo-metatarzalni zglob. Zona je loma bila pošteđena od manipulacije i kirurške intervencije čime smo htjeli poštovati principe biološke osteosinteze.
Uspješno obavljena osteosinteza i cijeljenje kosti bez komplikacija su pokazatelj da su lomovi distalnih dijelova udova u goveda pogodni za kirurško liječenje.

Prikaz slučaja


Tele pasmine crveni Aberdeen angus, imenom Srećko, staro 2 mjeseca, dovedeno je na ortopedski pregled zbog hromosti stražnje lijeve noge, na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Razlog dolaska je taj što je tele prije deset dana prilikom istovara ozlijedilo stražnju lijevu nogu i od tada se sporije kreće te na stražnju lijevu nogu šepa.
Kliničkim pregledom je utvrđeno slijedeće stanje: građa tijela je pravilna, gojno stanje dobro, ponašanje fiziološko, sluznice konjuktiva nosa svjetloružičaste, a trijas unutar referentnih vrijednosti.
Prilikom kliničke pretrage utvrđeno je i da je metatarzus stražnje lijeve noge edematozan, bolan na dodir, a prilikom pasivnih kretnji u proksimalnoj trećini osjeća se nenormalna pokretljivost i krepitacija.
Postavljena je dijagnoza: Fractura ossea metatarsalia sinistra. Tele je poslano na RTG pretragu na kojoj je dijagnoza potvrđena.

Fractura osea metatarsalia sinistra
Slika 1. Fractura osea metatarsalia sinistra

Priprema životinje za kirurški zahvat
Slika 2. Priprema životinje za kirurški zahvat (u inhalacijskoj anesteziji)
Kirurški zahvat: premedikacija je obavljena ketaminom (Ketaminol® 10, Vetoquinol, Švicarska) u dozi od 1 mg/kg i medetomidinom (Domitor®, Pfizer, SAD) u dozi od 25 μg/kg. Premedikacija je primjenjena intramuskularno pola sata prije početka kirurškog zahvata.
Prije kirurškog zahvata i nakon zahvata intravenski je dan antibiotik cefobid (Cefobid®, Pfizer, SAD), u dozi od 2,0 mg/kg iv.
Operacijsko polje pripremljeno je po principima asepse i antisepse. Indukcija u opću anesteziju je učinjena s propofolom (Diprivan®, Abbott, UK) u dozi od 4 mg/kg. Propofol je apliciran kroz intravenski kateter koji je postavljen na lijevu ušku u v. auricularis sin. Tekućinska je terapija bila održavana fiziološkom otopinom (0,9% NaCl) u dozi od 10 mL/kg/h. Endotrahealni tubus (promjera 14 mm) je postavljen u traheju. Opća anestezija je održavana 2% izofluranom (Isoflurane®, Abbott, UK), a protok kisika je bio 1 L/min.
Za analgeziju je primijenjen nesteroidni protuupalni lijek finadin (flunixin meglumin, Finadyne®, Intervet, UK) u dozi od 1,5 mg/kg intravenski prije operacije i poslije operacije. Sljedeća 4 dana je primjenjivan jednokratno u istoj dozi intramuskularno.
Incizija na koži učinjena je u dužini od 20 cm s lateralne strane metatarzusa stražnje lijeve noge. Učinjena je osteosinteza bilateralnim izvanjskim fiksatorom tip II s dva potpuna i dva polovična čavla. Jukstaartikularni lom diktirao je metodu izbora izvanjskog fiksatora.
Za stabiliziranje izvanjskog fiksatora korištene su Kirschnerove bušne igle s navijačanim vrhom. Formiran je izvanjski fiksator tip II s dva potpuna čavla proksimalno i distalno i dva polovična u središnjem dijelu. Proksimalni potpuni čavao postavljen je kroz talus i na taj način premošćen je i učvršćen tarzo-metatarzalni zglob. Zona loma bila je pošteđena od manipulacije i kirurške intervencije čime smo htjeli poštovati principe biološke osteosinteze.
Rana je rekonstruirana u dva sloja. Fascija je rekonstruirana sa sporo resorptivnim monofilametnim koncem poliglikonatom (Maxon, USP 2-0), (Maxon®, Syneture, SAD), a koža neresorptivnim monofilamentnim koncem najlonom (Ethilon®, USP 2-0, Ethicon, SAD). Kirurški zahvat je uspješno obavljen i tele se probudilo iz anestezije.
Drugi se dan nakon operacije tele oslanjalo na operirani ekstremitet, distalni je čavao s lateralne strane pomaknut zbog korekcije angularnog deformiteta i dalje prisutnog u blažem stupnju. Nakon izvršenog kirurškog zahvata učinjen je kontrolni rentgenogram.
Rtg snimka nakon kirurškog zahvata
Slika 3. Rtg snimka nakon kirurškog zahvata
Za tjedan dana ponovno je učinjen kontrolni rentgenogram lijevog metatarzusa poslijeoperacijski gdje su bila vidljiva periostalna bujanja po pojedinim koštanim fragmentima.
Opisana bi promjena mogla upućivati na osteomijelitis. Tele je nakon nekoliko tjedana ponovno normalno hodalo.

Rasprava


Gamper i sur. (2006.) su radili kliničku procjenu CRIF 4.5/5.5 sustava (engl. Cortical reduction internal fixation, unutarnji vanjski fiksator) za liječenje loma dugih cjevastih kostiju kod životinja. CRIF 4.5/5.5 je unutarnji kortikalni fiksator.
Koristili su 22 goveda s lomom dugih kostiju. Pregledali su podatke o liječenju životinja pomoću CRIF 4.5/5.5 koje su imale lomove dugih cjevastih kostiju u periodu od 1999. do 2004. godine.
Pomoću kliničkih pregleda, medi­cinske evidencije, radiografije i telefonskih upita ispitani su kvaliteta liječenja i cijeljenje lomova i klinički ishod.
Rezultati su bili takvi da je uspješan dugoročni ishod liječenja postignut kod osamnaest životinja (82%), četiri životinje su zbog ponovnog loma eutanazirane dva do četrnaest dana poslije operacije.
Dvije životinje su imale pomak stezaljke na papčanu kost. Nakon šest mjeseci poslije operacije kod 11 životinja postale su vidljive umjerene do teške koštane deformacije. U našem slučaju koštanih deformacija nije bilo.
Zaključak je taj da je pomak stezaljke na papčanu kost poznat kao neuspjeh implantata koji je jedinstven za CRIF.
Ovo je primjećeno u životinja s lošom stabilnošću na mjestu loma zbog opsežnog kortikalnog defekta. CRIF sustav ne može biti idealan za liječenje lomova metakarpalnih i metatarzalnih kostiju, jer njegova veličina čini teškim zatvaranje kože, a na taj način povećava rizik od poslijeoperacijskih infekcija. U našem slučaju sedmog dana je rentgenološki postavljena sumnja na osteomijelitis.

Kliničko značenje CRIF sustava je da se ne može preporučiti za liječenje kompliciranih lomova dugih kosti u goveda. U našem se slučaju radilo o kompliciranom lomu duge cjevaste kosti pa smo mi upotrijebili izvanjski fiksator.
Squire i sur. (1990.) su otkrili kod teleta neuobičajene vrste loma kosti. Tele je bilo staro tjedan dana i liječena je fraktura desnog metatarzusa, no međutim, s tri i pol mjeseca starosti mjesto loma je ponovno postalo nestabilno, a u našem slučaju prilikom kliničke pretrage utvrđeno je da je metatarzus stražnje lijeve noge edematozan, bolan na dodir i prilikom kretnji u proksimalnoj trećini i da se osjeća krepitacija.
Rentgenskom je pretragom ot­kri­veno da se radi o parcijalnim poprečnim lomovima s izoliranim dijafiznim sekvestrom u punom opsegu.
Arteriografija i nuklearna scintigrafija potvrdili su izolaciju i nekrozu u dijafizalnom segmentu.
Dijafizalni se sekvestar razvijao kao kortikalno ili djelomično slobodno nekrotično puknuće. Otkriće ovakve vrste loma je neuobičajeno. Kod nas je rentgenološkom pretragom potvrđena Fractura ossea metatarsalia sinistra.
Vachon i DeBowes (1987.) su radili unutarnje učvršćivanje loma proksimalne metatarzalne kosti u teleta. Kod devet mjeseci starog teleta primijećen je otvoreni lom proksimalne metatarzalne kosti.
Oni su koristili unutarnji i izvanjski fiksator za saniranje loma. Tele se bez komplikacija za šest mjeseci nakon operacije potpuno oporavilo. Naše je tele bilo staro dva mjeseca, a učinjena je osteosinteza izvanjskim fiksatorom tip II s dva potpuna i dva polovična čavla.
Također se tele potpuno oporavilo.
Jenson i sur. (2004.) su utvrđivali uspješnost liječenja segmentalne osteotomije druge i četvrte metatarzalne i metakarpalne kosti u konja. Istraživanje je provedeno na sedamnaest konja. Cilj je bio utvrđivanje kliničke slike i ishoda liječenja konja s lomom druge i četvrte metatarzalne i metakarpalne kosti koja je bila podvrgnuta segmentalnoj osteotomiji ostavljajući proksimalni i distalni dio kosti netaknutim.
Zabilježeni su sljedeći rezultati: jedan je konj imao lom koji je uključivao distalnu trećinu druge metakarpalne kosti, četvrtu metakarpalnu kost, ili četvrtu metatarzalnu kost, a tri konja su imala lomove koji uključuju proksimalnu trećinu druge ili četvrte metakarpalne kosti.
Svi su se konji nakon zahvata vratili na prijašnju razinu tjelesnog rada bez znakova hromosti. Mi smo radili osteosintezu metatarzusa stražnje lijeve noge s izvanjskim fiksatorom tipa dva s dva potpuna i dva polovična čavla, a dobili smo i razinu pokretljivosti kakva je bila prije loma metatarzalnih kostiju.
Kozmetički su rezultati, dakle i izgled mjesta operacije bili u rasponu od dobrih do odličnih.
Zaključak je taj da rezultati ukazuju na to da konji s kompliciranim ozljedama proksimalnog, srednjeg ili distalnog dijela druge četvrtine metakarpalne ili metatarzalne kosti mogu biti uspješno liječeni pomoću segmentalne osteotomije nenormalnog dijela kosti.
Cassotis i sur. (1997.) su prikazali korištenje punog kortikalnog alografta za reparaciju metatarzalne kosti u ždrjebeta.
Četiri mjeseca staro ždrijebe je korišteno za prikazivanje sanacije otvorenog, višeivernog loma dijafize druge, treće i četvrte lijeve metatarzalne kosti.
U početnu sanaciju uključena je unutarnja fiksacija. Mi smo na našem teletu radili osteosintezu stražnje lijeve metakarpalne kosti s izvanjskim fiksatorom i dobili smo dobre rezultate.
Međutim, treća metatarzalna kost se inficirala i nije se uspjela zaliječiti.
Nakon uklanjanja inficiranih dijelova kosti koji su bili pet centimetara, alograft je bio smješten u defektu u cijeloj debljini korteksa. Kruta unutarnja fiksacija uvjetovala je stabilnost alografta i preostalih fragmenata loma.

Alograft je u konačnosti resorbiran, a apozicionalni rast kostiju dopušteno masivan. Funkcionalne metatarzalne kosti bile su oblika kao i prirodne.
Lescun i sur. (2007.) su radili istraživanje transfiksacije lijevanjem za liječenje loma treće metakarpalne, treće metatarzalne i falangealnih kostiju kod konja.
Istraživanje su radili na 37 konja u razdoblju od 1994. do 2004. godine.
Cilj je bio istražiti kliničke rezultate i ishode liječenja konja i ždrjebadi s lomovima treće metakarpalne, treće metatarzalne i falangealne kosti koji su liječeni transfiksacijskim lijevanjem.
Istraživali su 29 odraslih konja i 8 ždrjebaca.

Rezultati su pokazali da su u dvadeset sedam od trideset i pet (75%) konja, lomovi izliječeni i konji su preživjeli, uključujući deset od petnaest konja s lomom treće metakarpalne ili metatarzalne kosti, jedanaest od dvanaest s lomom proksimalnih falanga te šest od osam s lomom srednje falange. Četiri odrasla konja zadobila su lom kroz otvor postavljanja čavla. Jedan konj zadobio je lom zbog patološkog stanja. Povećavajući tjelesnu masu lom uključuje dva zgloba i dijafizalnu lokaciju puknuća. Nakon prilagodbe na tjelesnu masu, labavljenje čavala povezano je s dijafizalnom lokacijom čavla.
Zaključak je da su rezultati pokazali da transfiksacijsko lijevanje može biti uspješno u liječenju lomova distalnog karpusa ili tarzusa kod konja. Ova tehnika najpogodnija je za liječenje višeivernih lomova proksimalne falange, ali se može koristiti i za liječenje treće metakarpalne i treće metatarzalne kosti ili lomove srednje falange sa ili bez unutarnje fiksacije.
Mi smo na teletu radili osteosintezu lijeve metatarzalne kosti s izvanjskim fiksatorom tipa II s dva potpuna i dva polovična čavla i možemo zaključiti da liječenje loma metatarzusa može biti uspješno.

Habbu i sur. (2011.) su istraživali zatvorenu fiksaciju intramedularnim vijkom u ljudi u slučaju nemogućnosti cijeljenja pete metatarzalne kosti u lomova prema Jonesu.
Vijak dijafiznog loma slijedeći proksimalnu petu metatarzalnu kost metafizno-dijafiznog loma prema Jonesu može prouzročiti veliku bol s visokim stupnjem smrtnosti ili gubitkom funkcije.
Cilj liječenja bi trebao biti veza što omogućuje raniji povratak svakodnevnim aktivnostima. Ovo istraživanje ocjenjuje rezultate i vrijeme koje je potrebno za oporavak nakon fiksacije intramedularnim vijkom. Mi smo koristili izvanjski fiksator tipa II i dva potpuna i dva polovična čavla kod osteosinteze metatarzalne kosti kod teleta i oporavak je bio zabilježen za nekoliko tjedana.
U razdoblju od siječnja 2005. do kolovoza 2009. godine kod 14 je bolesnika utvrđeno nesraštavanje nakon loma prema Jonesu. Srednja dob kod operacije bila je 49 godina. Prosječno trajanje od ozljede do operacije bilo je 28 tjedana.
Sve su zacijeljene rane bile tretirane i liječene jednim intramedularnim vijkom umetnutim iz baze pete metatarzalne kosti bez otvaranja zacijeljenog mjesta.
Serijom poslijeoperacijskih radiografskih snimaka se pokušalo ocijeniti cijeljenje.
Utvrđeno je vrijeme koje je potrebno za povratak aktivnostima. Ishod je procijenjen i uz pomoć utvrđenih razina boli kod pacijenata. Kontrola je trajala oko 27 mjeseci.
Cijeljenje je postignuto kod svih 14 pacijenata s odgođenim cijeljenjem u jednom slučaju. Srednje vrijeme cijeljenja je bilo 13,3, a raspon 8 do 20 tjedana. Svi pacijenti su mogli započeti bez pomoći i bolova podizati određenu punu težinu za oko 10,2 tjedna.
Cjelokupni se rezultat smanjenja boli poboljšao s prijeoperacijskih 5,4 do poslijeoperacijskih 1,0. Komplikacije uključuju jednu dubinsku infekciju i jedno odgođeno cijeljenje rane.
Zaključak je taj da zatvorena fiksacija intramedularnim vijkom postiže izvrsne razine cijeljenja, kada je korištena kod liječenja u Jones loma.

Hastings (1987.) je opisao liječenje nestabilnog loma metakarpalne i falangealne kosti u ljudi pomoću vijka i pločica, a mi smo opisali liječenje loma metatarzalne kosti kod teleta izvanjskim fiksatorom s dva potpuna i dva polovična čavla.
Fiksacija metakarpalne i falangealne kosti pomoću vijaka i pločica ima ograničene indikacije, ali može pružiti izuzetno važnu pomoć kod operacija složenih lomova, kao prilikom rekonstrukcije loma kostiju ruku. Vijci su namijenjeni za nestabilne, duge kose ili spiralne lomove metakarpalne i falangealne kosti, unutarzglobne lomove s artikuliranom okolinom u 25% uspješnosti, sa ili bez usitnjenja i lomova unutar zglobnih kondila (T – i Y – kondilarni lomovi). Pločice na metakarpalnoj razini su indicirane za segmentalne ozljede s gubitkom supstance, lomove s izuzetnim usitnjavanjem te nestabilne kratke kose ili poprečne lomove dijafiza. Fiksacija falangealne kosti pločicom je rijetko potrebna, ali korisna u liječenju parcijalnih oštećenja ili izuzetnog usitnjenja dijafiza ili metafiza kosti kao i izvan zglobnih T-ili Y-kondilarnih lomova.
Fiksacija vijkom i pločicama na metakarpalnoj razini, kada je prikladno primijenjena, čini stabilnu osteosintezu koja gotovo uopće ili vrlo malo zahvaća okolno meko tkivo. Vijci se mogu postaviti s vrlo malo ili uopće bez zahvaćanja mekog tkiva kroz proksimalnu falangu te proksimalni i distalni okrajak srednje falange. Fiksacija pločicom za lom srednje falange je ograničena spašavanjem očuvanja duljine kostura.
Osnova za uspješno korištenje implantata je kirurg specijaliziran za područje ruku koji je dobro upućen u razne tehnike unutarnje fiksacije uključujući i tehniku fiksacije vijcima i pločicama prezentiranu od strane Udruge za proučavanje unutarnjih fiksacija (ASIF), kirurg koji izuzetnu pažnju posvećuje zaštiti mekih tkiva te ustanova opremljena za poslijeoperacijsku skrb.

Sažetak


Muško tele pasmine crveni Aberdeen angus, “Srećko“, staro 2 mjeseca, pravilne tjelesne građe, dobrog gojnog stanja, trijasa unutar referentnih vrijednosti, dovedeno je na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Tele se nije oslanjalo na stražnju lijevu nogu.
Kliničkom je pretragom utvrđeno da je metatarzus stražnje lijeve noge edematozan, bolan na dodir i da se prilikom palpacije i pasivnih kretnji osjeća krepitacija. Dijagnoza je bila Fractura ossea metatarsalia sinistra.
Tele je poslano na Rtg pretragu na kojoj je dijagnoza potvrđena. Vlasnik i prisutni doktor odlučili su se na kirurški zahvat osteosinteze.
Premedikacija je bila rađena s ketaminom i medetomidinom. Indukcija u opću anesteziju učinjena je s propofolom, a tekućinska terapija je bila održavana fiziološkom otopinom.
Opća anestezija je održavana 2% izofluranom.
Za analgeziju je primijenjen nesteroidni protuupalni lijek Finadin. Prije kirurškog zahvata i nakon zahvata intravenski je primijenjen antibiotik Cefobid. Operacijsko područje pripremljeno je po principima asepse i antisepse. Incizija na koži je učinjena u dužini od 20 cm s lateralne strane metatarzusa stražnje lijeve noge. Učinjena je osteosinteza bilateralnim izvanjskim fiksatorom tip II s dva potpuna čavla koji su postavljani proksimalno i distalno te dva polovična čavla postavljena u središnjem djelu u fiksaciji. Jukstaartikularni lom diktirao nam je metodu izbora izvanjskog fiksatora. Za stabiliziranje izvanjskog fiksatora korištene su Kirschnerove bušne igle s navijčanim vrhom.
Rana je rekonstruirana u dva sloja, fascija s poliglikonatom (Maxon USP 2-0), a koža s najlonom također (USP 2-0). Kirurški zahvat je uspješno obavljen. Drugi dan nakon operacije tele se oslanjalo na operirani ekstremitet. Nakon izvršenog kirurškog zahvata učinjena su dva kontrolna rentgenograma, jedan odmah poslije operacije, a drugi tjedan dana kasnije. Tele je za nekoliko tjedana ponovno normalno hodalo što je opravdalo kirurški zahvat osteosinteze.
Ova operacija i poslijeoperacijski oporavak pokazatelj su uspješnosti osteosinteze dugih cjevastih kostiju na distalnim dijelovima udova u goveda.


Literatura [… prikaži]

Osteosynthesis of long bones in cattle – a case report


Berislav RADIŠIĆ, DVM, PhD, Associate Professor, Mario KRESZINGER, DVM, PhD,
Associate Professor, Marija LIPAR, DVM, PhD, Senior Expert Associate, Scientific Advisor,
Faculty of Veterinary Medicine Zagreb; Ivan ŠTABARKOVIĆ, DVM, Allen OGRIĆ, DVM, School
for Veteterinary Nurses, “dr. Andrija Štampar” Vinkovci


A male red calf of the Aberdeen angus breed, “Srećko“, two months old, of normal and antisepsis. The skin incision was 20 cm in body constitution, good body condition, vital signs and mucous membranes within the referential range, was brought to the Clinic for Surgery, Orthopaedics and Ophthalmology of the Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, due to lameness and difficulties in walking. Following clinical examination, it was ascertained that the metatarsus on the left hind leg was oedematous, sensitive to palpation, and while moving crepitation could be felt. The diagnosis was Fractura ossea metatarsalia sinistra. The calf was sent for x-ray examination which confirmed the diagnosis. The owner and the doctor decided that surgery was the best solution.
The patient was premedicated with ketamin and medetomidin. The induction of general anaesthesia was performed with Propofol.
Anaesthesia was maintained by 2% isoflurani in oxygen (1L per min.). The non-steroidal anti-inflammatory drug Fynadine was used procedure, the antibiotic Cefobid was administered intravenously. The operating field was prepared by the principles of asepsis and antisepsis. The skin incision was 20 cm in length on the lateral side of the metatarsus on the left hind leg. Osteosynthesis was performed with bilateral external fixators (type II) with two full pins and two half pins. The juxta-articular fracture determined the method of selecting the external fixator. To stabilize the external fixators, Kirschner’s knitting needles with self-drilling tip were used. The external fixator type II was formed with two full pins proximally and distally, and two half pins in the middle. The wound was sutured in two layers, fascia with Maxon USP 2-0, and the skin with Nylon USP 2-0. The surgical procedure was successfully performed. The second day after surgery, the calf was already able to lean on the operated limb. After the performed procedure, two control x-rays were taken, one right after surgery, and the second one week after. After a few weeks, the calf could walk normally, which justified the surgical procedure of osteosynthesis. This operation and post-operative recovery are indicators of the success of osteosynthesis of long tubular bones the in distal parts of limbs in cattle.

Vezano:

Vezani sadržaji

Anketno istraživanje utjecaja potencijalnih profesionalnih stresora na mentalno zdravlje doktora veterinarske medicine u Republici Hrvatskoj

Urednik

Okrugli stol „Praćenje i očuvanje sentinel vrsta – dobrog dupina i morskih kornjača u Jadranskome moru“

Urednik

Nova stomatološka oprema Klinika zagrebačkog Veterinarskog fakulteta

Urednik

Na Veterinarskom fakultetu otvoren inovativni studio za AV produkciju

Urednik

Utvrđene dodatne aktivnosti s obzirom na pojavu slinavke i šapa u Republici Njemačkoj

Urednik

Novi laureat i novi članovi Akademije medicinskih znanosti Hrvatske – Kolegij veterinarske medicine 2024.

Urednik

Ova web stranica koristi kolačiće radi poboljšanja korisničkog doživljaja pri njezinom korištenju. Korištenjem ove stranice suglasni ste s tim. Prihvati Više