An overview on Aujeszky disease in wild boars
Pierre, C., D. Konjević, L. Jemeršić, D. Brnić, T. Keros, M. Sindičić
Caroline PIERRE, studentica, Ecole Nationale Vétérinarie de Toulouse, Toulouse; dr. sc. Dean KONJEVIĆ, dr. med. vet., Dipl. ECZM (WPH), docent, Veterinarski fakultet, Zagreb; dr. sc. Lorena JEMERŠIĆ, dr. med. vet., docentica, Hrvatski veterinarski institut, Zagreb; dr. sc. Dragan BRNIĆ, dr. med. vet., Hrvatski veterinarski institut, Zagreb; dr. sc. Tomislav KEROS, dr. med. vet., Hrvatski veterinarski institut, Zagreb; dr. sc. Magda SINDIČIĆ, dr. med. vet., znanstveni novak, Veterinarski fakultet, Zagreb
SažetakAbstractUvodBolest Aujeszkoga u divljih svinjaZavršne pripomeneLiteratura
Sažetak
Bolest Aujeszkoga je virusna zarazna bolest primarno domaćih i divljih svinja uzrokovana svinjskim herpesvirusom 1 (Su HV1). Zbog visokih ekonomskih šteta koje uzrokuje izravno, uginućima, i neizravno, ograničenjima prodaje i transporta svinja, bolest Aujeszkoga ubraja se među najvažnije bolesti svinja. Osim svinja od ove bolesti može oboljeti velik broj različitih vrsta s izuzetkom viših primata i ljudi. Prema dostupnim podacima udio serološki pozitivnih divljih svinja na području Europe kreće se u rasponu od 0,8 do čak 55%. U Republici Hrvatskoj dokazan je udio od 54,54% serološki pozitivnih divljih svinja na području Moslavine. Pojava klinički vidljive bolesti u divljih svinja opisana je tek u nekoliko slučajeva na području Španjolske. Iako poradi brojnosti divljih svinja bolest Aujeszkoga za sada nema znatniji utjecaj na njihovu populaciju, postoji potencijalan rizik od njezina širenja na populacije domaćih svinja i lovačke pse, a ne treba isključiti ni možebitnu opasnost za ugrožene grabežljivce kojima je divlja svinja povremeni plijen.
Ključne riječi: bolest Aujeszkog, Su HV1, divlja svinja
Abstract
Key words: Aujeszky’s disease, Su HV1, wild boar
Uvod
Bolest Aujeszkoga jest akutna virusna zarazna bolest uzrokovana svinjskim herpesvirusom 1 (Su HV1) iz potporodice Alphaherpesvirinae i roda Varicellovirus. Osim navedenog naziva, česti sinonimi za ovaj virus jesu virus lažne bjesnoće (PrV) ili virus bolesti Aujeszkoga (ADV) (Mettenleiter, 2000.). Zemljopisno gledano, bolest Aujeszkog raširena je po cijelom svijetu, poglavito u domaćih i divljih svinja, koje su ujedno i rezervoar uzročnika (Müller i sur., 2011.). Ekonomski gledano, bolest Aujeszkoga ubraja se među najvažnije bolesti domaćih svinja s obzirom na to da uzrokuje velike gubitke na prasadi (zbog pobačaja i uginuća prasadi nakon prasenja) te zastoje u rastu tovljenika (Boadella i sur., 2012.). Osim toga, bolest Aujeszkoga važna je i po tome što dovodi do ograničavanja prometa i trgovine svinjama, što je ozbiljan udar na ekonomičnost proizvodnje. Osim svinja, od bolesti Aujeszkoga mogu oboljeti i druge vrste poput pasa, mačaka, goveda, koza, ovaca, jelena, lisica, ježeva, tvorova, oposuma, čagljeva, vukova, kokoši, golubova, gusaka, pataka, škanjaca, jastrebova, kunića, zamorčića, štakora, miševa te nekih majmuna (primjerice rezus majmun, marmozet) (Shahan i sur., 1947.), isključujući pri tome samo više primate i ljude (Boadella i sur., 2012.). Ove se vrste smatraju konačnim ili takozvanim dead-end domaćinom u kojih bolest uglavnom završava smrtno prije izlučivanja virusa. Uz klinički vidljivu bolest, virus može uzrokovati i doživotnu supkliničku infekciju. Način širenja virusa je zrakom, onečišćenim prijevoznim sredstvima, odjećom i obućom, hranom i spolnim putem (Ruiz-Fons i sur., 2007.). Sam virus ne preživljava dugo u okolišu te mu je nužan bliski kontakt među svinjama, što bi moglo objasniti i o spolu ovisne zapažene varijacije u izloženosti virusu divljih svinja (Vicente i sur., 2005.).
Daljnji tijek bolesti ovisi o virulenciji uzročnika. Tako izrazito virulentni sojevi uzrokuju negnojni meningoencefalitis sa smrtnim ishodom u prasadi (Card i Enquist, 1995.).
Klinička slika koleba ovisno o tome je li virusom zaražena domaća svinja, divlja svinja ili neka druga prijemljiva vrsta. Također, utjecaj na kliničku sliku imaju i soj virusa te dob svinje u trenutku infekcije. Klinička slika u odraslih svinja očituje se povišenom temperaturom, gubitkom teka te znakovima u dišnom sustavu poput kihanja, kašljanja i otežanog disanja. Bređe krmače mogu pobaciti. U svakom slučaju smrtnost u odraslih svinja kreće se do 5 %. Za razliku u od njih, smrtnost u prasadi doseže i do 100% ako do infekcije dođe tijekom prva dva tjedna života (može i bez kliničkih znakova), odnosno 50 % ako se inficiraju tijekom trećega ili četvrtog tjedna života (Nauwynck, 1997.). Klinički su znakovi slični u svih vrsta, a posebno ćemo se osvrnuti na psa. U pasa do infekcije uglavnom dolazi jedenjem svinjetine ili grizenjem divlje svinje tijekom lova, a očituje se kao brza, smrtonosna bolest s naglašenim znakovima u živčanom sustavu (Pol i sur., 2013.). Pri tome, iako oboljeli psi očituju razne znakove (otežano disanje, povraćanje, ataksije i grčeve), pretežit znak bolesti jest jak svrbež na području obraza (ali može i na udovima, leđima i repu), a pojavljuje se u 17,8 do 52 % zaraženih pasa (Monroe, 1989.). Svrbež je toliko jak da češanje životinje dovodi do samoozljeđivanja. Osim svrbeža pojavljuju se slinjenje (u 100 % slučajeva), nemir (84 %), lajanje i režanje (56 %) te agresivnost (36 %). Iz navedenih znakova vidljivo je zašto se ova bolest naziva i lažnom bjesnoćom. Uginuće nastupa u razdoblju do 96 sati od pojave kliničkih znakova.
Noviji uvid u prisutnost protutijela protiv Su HV1 u domaćih svinja na području Republike Hrvatske vidljiv je u rezultatima Roića i suradnika (2013.). Tako su u predmetnom radu prikazani rezultati pretraga krvnih seruma prikupljenih na temelju Naredbe o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u 2011. i prema Programu nadziranja bolesti Aujeszkoga, na gospodarstvima u kojima se ne provodi cijepljenje protiv bolesti (Roić i sur., 2013.). Od pretraženih 9.407 seruma (dokaz Pt na glikogen gB virusa SU HV1) utvrđena je pozitivna reakcija u 4,4 % seruma (414 uzoraka).
Bolest Aujeszkoga u divljih svinja
Divlja svinja (Sus scrofa L.) zavičajna je vrsta krupne dlakave divljači u Republici Hrvatskoj (Janicki i sur., 2007.), izuzev otoka na kojima je proglašena nezavičajnom i nepoželjnom divljači (Anon., 2006.).
Slično kao i u drugim europskim državama, i u Republici Hrvatskoj brojnost divlje svinje u višegodišnjem je porastu unatoč pojačanom odstrelu i promjenama stručnih podloga za izradu lovnogospodarskih osnova. Posljedično se na takav porast brojnosti veže i širenje područja rasprostranjenosti, do činjenice da je zabilježeno i plivanje divljih svinja na jadranske otoke. Visoka gustoća populacije ujedno znači i podržavanje kontakta među jedinkama te samim time i održavanje uzročnika bolesti u populaciji. Dodatno, širenje areala rasprostranjenosti podrazumijeva i širenje uzročnika bolesti na druga područja, a poznato je da su divlje svinje potencijalni nositelj nekoliko važnih zaraznih i parazitskih bolesti poput klasične i afričke svinjske kuge, bruceloze, trihineloze, virusnog hepatitisa E, tuberkuloze, leptospiroze i sl. U slučaju bolesti Aujeszkoga prema dostupnim podacima protutijela protiv Su HV1 utvrđena su u divljih svinja na području Španjolske (0,8 – 44 %), Francuske (3,5 %), Italije (30 – 51 %), Švicarske (2,8 %), Slovenije (31 %), Poljske (11 %) i Rusije (32 %) (Albina i sur., 2000.; Closa-Sebastià i sur., 2011.; Köppel i sur., 2007.; Lari i sur., 2006.; Montagnaro i sur., 2010.; Vengušt i sur., 2006.; Vicente i sur., 2005.).
Panwitz i suradnici (2012.) proveli su višegodišnju studiju na području istočne Njemačke na uzorku od 102.387 divljih svinja. Pri tome je utvrđeno da 18 % od 66 pretraženih područja ima postotak serološki pozitivnih svinja veći od 30 %. Također su utvrdili da je tijekom 24-godišnjeg razdoblja došlo do porasta udjela pozitivnih grla s 0,4 na 15,9 %. U Republici Hrvatskoj istraživanje divljih svinja među ostalim i na prisutnost protutijela na virus bolesti Aujeszkoga provodili su Župančić i suradnici (2002.). Oni su na uzorcima svinja prikupljenima tijekom 1999. godine utvrdili 54,54 % pozitivnih (od 44 uzorka krvnog seruma). Istraživanje se odnosilo na područje Moslavačke gore. Unatoč činjenicama da je brojnost divljih svinja uglavnom razmjerno visoka te da je postotak serološki pozitivnih svinja također visok, izvještaji o klinički vidljivom obliku bolesti u divljih svinja razmjerno su rijetki, uključujući tek pojedine slučajeve u prasadi na području Španjolske i Njemačke (Gortázar i sur., 2002.; Schulze i sur., 2010.). Gortázar i suradnici (2002.) opisali su klinički očitovanu pojavu bolesti Aujeszkoga u divljih svinja na području središnje Španjolske. Pri tome je uginulo 14 od 100 prasadi te 3 odrasle svinje (od 40). Razudbom je utvrđen otok i kongestija tonzila i limfnih čvorova, petehijalna krvarenja po tankim crijevima i punokrvne krvne žile mozga. Histopatološkom pretragom utvrđen je blagi, negnojni encefalomijelitis. Spomenuti primjeri potvrđuju jednak tijek bolesti u prasadi divljih svinja kao i u prasadi domaćih svinja. Činjenica da je klinički vidljiva bolest Aujeszkoga rijetko opisivana u divljih svinja može se pripisati i prilagodbi prisutnih sojeva virusa na domaćina/nositelja (Müller i sur., 2001.), ali mogla bi se također pripisati i činjenici da je u prirodi, uzimajući u obzir biologiju vrste i osobitosti prirodnog uzgoja, vrlo teško primijetiti simptome bolesti u divljih svinja, a lešine je gotovo nemoguće pronaći.
U svakom slučaju, bolest ima teži tijek prigodom prvog kontakta virusa s pojedinom populacijom svinja negoli kada se virus ustali na određenom području.
U našem preliminarnom istraživanju pregledali smo uzorak od 80 divljih svinja raznih dobnih kategorija, podrijetlom s područja Parka prirode Medvednica (u okviru provedbe Programa zaštite divljači i projekta “Zdravlje divljači i zoonotski potencijal na području Parka prirode “Medvednica” – Grad Zagreb”). 
Sličan je predložak i u slučaju životinja. S dijagnostičkog stajališta, Wittmann i suradnici (1983.) kazuju da je Su HV1 moguće dokazati 6,5 mjeseci nakon infekcije kultivacijom iz nekih tkiva, među ostalim oflaktornih bulbusa.
Završne pripomene
U skladu s dosadašnjim spoznajama vidljivo je da je populacija divljih svinja dosegnula visoku gustoću što ujedno predstavlja i mogućnost održavanja virusa bolesti Aujeszkoga, ali i njegovo lakše širenje ne samo unutar populacije divljih svinja nego i na domaće svinje, odnosno druge prijemljive vrste. Na temelju toga Boadella i suradnici (2012.) zaključuju da je virus stabilan unutar populacije divljih svinja te je samim time neposredna prijetnja učinkovitosti sustava eradikacije ove bolesti u domaćih svinja. Ipak, Ruiz-Fons i suradnici (2008.) nisu potvrdili spregu između seropozitivnih grla domaćih i divljih svinja. Također, u njihovu je istraživanju viša stopa pozitivnih domaćih svinja utvrđena u zatvorenom uzgoju negoli u uzgoju na otvorenom, pri čemu je uzgoj na otvorenom, naravno, jače izložen mogućem kontaktu s divljim svinjama. Doduše, druge studije upućuju na potencijalnu važnost divljih svinja za pojavu bolesti Aujeszkoga u domaćih svinja (Corn i sur., 2009.) te ju se svakako ne smije isključiti. Osim toga, iako prema dosadašnjim spoznajama Su HV1 ne uzrokuje znatnije promjene unutar populacije divljih svinja s obzirom na njihovu brojnost i način na koji se eventualna bolest očiuje, činjenica koja može zabrinjavati jest rizik za zaštićene grabežljivce kojima je divlja svinja dio prehrane, poput primjerice vuka ili risa (Boadella i sur., 2012.). Ovaj rizik koleba ovisno o državi, jer se razlikuju i udjeli divljih svinja u prehrani pojedinih grabežljivaca, ali i njihova ugroženost, odnosno brojnost. U sličnom se riziku nalaze i lovački psi.
▲
Literatura [… prikaži]
