Osvrt na percepciju i ulogu veterinarske struke u Hrvatskoj

Dr. sc. Josip Križanić
podpredsjednik Hrvatske veterinarske komore, saborski zastupnik

“Javnost percipira veterinara uglavnom kao medikusa ordinariusa u maloj praksi i taj dio veterinarstva radi dobro i ima sve preduvjete da radi izvrsno.
Ostale djelatnosti veterinarske struke uglavnom se spominju i izađu na vidjelo kod možebitnih epidemija ili ugroza nacije.

Često smo i krivi što se neka bolest pojavila (salmonela, ptičja gripa, kuga kao i kod pronalaska nedozvoljenih tvari u namirnicama animalnog podrijetla).

Krivi smo često i za to što se neka bolest, zbog našeg kontinuiranog rada, nije pojavila, kao kvrgava koža ili bjesnoća.

Koja će to udruga određivati visinu rizika od bjesnoće u RH uzmemo li u obzir ugrozu iz Bosne i Srbije, meku i dugu granicu kao i „pouzdanost“ njihovih izvješća o kretanju ove bolesti kod njih? Hoće li udruge za zaštitu životinja preuzeti odgovornost u slučaju pojave samo jednog slučaja bjesnoće u ljudi? – Neće.

Nisu li upravo mljekarske udruge tražile cijepljenje protiv kvrgave kože, a sad kad se bolest nije pojavila svaljuju krivnju na veterinare?

Da, dame i gospodo, ovdje želim vrlo jasno reći kako je upravo veterinarska struka ove zemlje u razdoblju rata i poraća pa sve do danas kriva ili zaslužna za kontinuiranu zaštitu životinja i ljudi, ali i davala sigurnost i stabilnost od ugroza od zaraza koje se zahvaljujući vama i upravo ovakvome ustroju veterinarstva nikad nisu dogodile.

Stoga ova Vlada i naše ministarstvo kroz strategiju, ali i izvješće koje je podnio premijer prošli tjedan u Hrvatskom Saboru, vidi veterinara kao ključnog partnera vezano uz kontrolu sigurnosti hrane, ali i kroz zaštitu zdravlja i dobrobiti životinja, te unapređenje stočarstva.
U tom cilju donose se i novi poljoprivredni zakoni koji se tiču i veterinarstva, a koje kao potpredsjednik odbora za poljoprivredu branim ja.

Donesen je iznimno kvalitetan Zakon o zaštiti životinja, po mnogima jedan od najboljih u EU, s ciljem dizanja svijesti javnosti o zaštiti životinja i zabranu usmrćivanja pasa u skloništima.
Za veterinarsku malu praksu je to zakon od izuzetnog značaja, ali se bojim njegove provednosti zbog pritiska velikog broja pasa u skloništa i plaćanja troškova istih.

Nadalje, Zakon o nepoštenoj trgovačkoj praksi sigurno će pomoći našim stočarima u plasmanu roba kao i tzv. Križanićev amandman o javnoj nabavi i kratkim lancima dostave.
Tim je amandmanom zbog ograničenog vremena transporta 48 sati omogućeno do škole, vrtića i vojska, policija, bolnica i državne firme provode tzv. zavičajnu nabavu jer sigurno je da meso iz Brazila u vrtić neće stići za 48 sati od klanja.

Uvoznički lobi uništio je hrvatsku poljoprivredu i stočarstvo.

Trgovački lanci stranih vlasnika bez ikakve kontrole unose hranu loše kvalitete iz EU i stavljaju je na police, ispod cijene koštanja i time uništavaju našu stočarsku i poljoprivrednu proizvodnju.

Tko propisuje učestalost uzorkovanja prema visini rizika? – Mi, veterinari.
Tko nam brani dići učestalost svima, bez diskriminacije? – Nitko.
Tko nam brani dići učestalost kontrola općenito? – Nitko. Isto kao što je izazvalo negodovanje stručne javnosti za pokušajem instaliranja nekakvih pregledača na liniji klanja umjesto educiranih i kvalificiranih veterinara za iste novce, kao da nije dovoljno već to što se tolerira tzv. samokontrola. Mi to u RH nikad nećemo dozvoliti niti nas itko na to tjera.

U novom Zakonu o zemljištu ova Vlada daje apsolutni prioritet kod dodjele stočaru. Zašto? Jer stočar stvara dodanu vrijednost x5, od njega živi i poljoprivrednik, klaoničar, mesna i mliječna industrija, trgovina, prijevoznici.

Apeliram na ravnatelja, državnog tajnika i ministra da što prije u Sabor dođu i novi Zakoni o veterinarstvu i dobrobiti životinja.

Zakon o veterinarstvu mora jasno definirati visoke standarde male prakse, koja ima dobru perspektivu. Ovim zakonom moramo cementirati kontrolno tijelo veterinarske inspekcije i preglede gospodarstava kao osnove za opstanak veterinarske službe i ovakav ustroj veterinarstva i poslove veterinara.

U protivnom, u slučaju ugroze od zaraznih bolesti širih razmjera neće biti organizirane veterinarske službe, jer se veterinarske organizacije neće javljati na natječaje za koncesije za pokrivanje ogromnih prostora bez životinja i ljudi, zbog neisplativosti.
Pitam sebe i vas koga ćemo u tom slučaju dizati u ovakvim situacijama?

Kontrolna tijela moraju šire i jače kontrolirati klanje životinja i brinuti o sigurnosti hrane animalnog podrijetla, pri čemu mislim na zdravstvenu ispravnost, dok pregledom gospodarstava moramo kontrolirati kretanje i tijek živih životinja i stanje gospodarstava.

Vrlo sam jasno objasnio premijeru nedjeljivost, kao prst i nokat, veterinarstva i sigurnosti hrane (odnosno zdravstvene ispravnosti) za razliku od kvalitete hrane koju možemo usporediti sa trulom jabukom od koje nećete oboljeti, ali je lošije kvalitete.

Novi zakon mora odgovoriti trenutku donošenja, implementirati dobre i provjerene nove segmente veterinarstva, kao i snaženje i jačanje male prakse, a posebno stvaranje preduvjeta za donošenje nacionalnih nadstandarda dobrobiti životinja.

Iz ovih fondova R.R. finski stočar, primjerice, za dobrobit krmača dobiva 300 €, što znači da bogatom finskom seljaku EU remontira svaku krmaču uz uvjet nadstandarda pri držanju, ali dakako i kontinuiranu veterinarsku skrb.

Sve ovo govori da bi sređivanjem zakonske regulative trebali uslijediti bolji dani za naše stočare, a samim time i stabilnija budućnost veterinarskoj struci.
Stoga ponovo pozivam na zajedništvo i sinergiju Komore, Fakulteta, Instituta i Ministarstva, kao i svakodnevno pravovremeno senzibiliziranje javnosti o aktualnostima u stočarstvu i veterinarstvu.

Pozivam naravno i autoritete iz sve četiri navedene institucije da se više nikad ne dogodi da aktualne teme iz veterinarstva komentiraju novinari i udruge bez i umjesto nas.