Otrovanje pasa hranom: čokolada i grožđe

Andreja Prevendar Crnić, Ema Šantek i Jelena Šuran

---

Dr. sc. Andreja PREVENDAR CRNIĆ, dr. med. vet., izvanredna profesorica, dr. sc. Jelena ŠURAN, dr. med. vet., asistentica, Ema ŠANTEK, studentica VI. godine, Veterinarski fakultet, Zagreb

Uvod

---

Otrovanja kućnih ljubimaca tvarima iz neposrednog životnog okoliša opisana su u velikom broju preglednih radova i opisa slučajeva iz područja toksikologije, a posebno su značajna otrovanja hranom koja nije otrovna za ljude. Različita hrana koja nije štetna za ljude ili je štetna samo u velikim količinama, može prouzročiti teška otrovanja ili čak uginuće životinja.
Osim toga, iako je otrovnost nekih namirnica poznata već dugo, tijekom njihove proizvodnje često se dodaju novi aditivi, koji mogu imati do sad nepoznate učinke na kućne ljubimce. Vlasnici životinja često nisu svjesni te činjenice i hrane ih potencijalno toksičnim tvarima, vjerujući da ono što nije štetno za njih ne može biti štetno ni za njihove ljubimce (Handl i Iben, 2010.). U ovom radu opisana su otrovanja čokoladom, kavom, grožđem i grožđicama, koja, uz otrovanja lukom, makadamija i muškatnim oraščićima, avokadom, solju, umjetnim zaslađivačima (ksilitol) i gljivama, spadaju u najpoznatija otrovanja kućnih ljubimaca hranom.

▲

Otrovanje čokoladom i kavom

---

Otrovanje čokoladom je jedan od najčešćih razloga zbog kojeg se vlasnici pasa obraćaju veterinarima ili centrima za kontrolu otrovanja. Razlog tome je što ljubimci često imaju pristup brojnim namirnicama koje sadrže čokoladu, odnosno toksične metilksantine – teobromin i kofein (Albretsen, 2004., Smit, 2011.). Otrovanje ne ovisi o količini pojedene čokolade, nego o vrsti, tj. količini metilksantina (Luiz i Heseltine, 2008.).
Različite koncentracije metilksantina prisutne su u brojnim proizvodima i kreću se u rasponu od malih u npr. bijeloj čokoladi do vrlo visokih koncentracija u npr. zrnju kakaa, kave, kakao prahu ili čokoladi za kuhanje Tbl. 1. (Gwaltney-Brant, 2001., Albretsen, 2004., Carson, 2006.).

Prvi opis slučaja otrovanja kakaom u pasa je objavljen 1942. godine (Clough, 1942.). U radu je opisano otrovanje šest pasa koji su uginuli nakon što ih je vlasnik nahranio hranom koju je pripremio kod kuće, a sadržavala je 0,2-0,22% teobromina. Prije uginuća psi su imali proljev, bili su hiperaktivni i glasni.
Nakon toga, i drugi su autori opisali slične slučajeve (Decker i Myers, 1972., Glauberg i Blumenthal, 1983., Stidworthy i sur., 1997., Atkinson, 2008., Pothiappan i sur., 2011., Agudelo i sur., 2013.). Iako slučajevi otrovanja kavom ili čajem do sada nisu opisani u veterinarskoj literaturi (Handl i Iben, 2010.), poznato je da konzumacija humanih lijekova koji sadrže kofein može biti opasna za životinje (Wigderson i Hackensack, 1956., Vig i sur., 1986.).

▲

· Mehanizam toksičnog djelovanja i toksična doza

---

Metilksantini – kofein (1,3,7 – trimetilksantin) i teobromin (3,7-dimetilksantin) se uglavnom u potpunosti resorbiraju u probavnom sustavu. Mogu prolaziti krvno-moždanu barijeru i placentu te ući u mliječnu žlijezdu. Metaboliziraju se u jetri procesima demetilacije i konjugacije te podliježu enterohepatičkoj recirkulaciji.
Otprilike 10% metilksantina unesenih u organizam izlučuje se nepromijenjeno mokraćom. Eliminacija metilksantina iz organizma u pasa je sporija u usporedbi s drugim vrstama (poluvrijeme života u plazmi je 17,5 sati, dok je u ljudi npr. 6-10 sati). To je glavni razlog posebne osjetljivosti pasa na otrovanje (Carson, 2006.).
Metilksantini prouzroče povećanje unutarstaničnog cikličkog adenozinmonofosfata (cAMP) zbog inhibicije fosfodiesteraza, kao i koncentracije kalcija zbog povećanog priljeva u stanice i umanjenog unosa u endoplazmatski retikulum. Posljedica toga je povećana kontraktilnost skeletnog mišićja. Središnji adenozinski receptori su, također, kompetitivno inhibirani, što uzrokuje prenadraženost središnjeg živčanog sustava, povećanu diurezu i tahikardiju (Albretsen, 2004.).
Blagi toksični učinci metilksanitna u pasa opisani su već pri dozi od 20-40 mg/kg t.m. (nemir, povraćanje, proljev, polidipsija), iako je u prošlosti doza od 20 mg teobromina/kg tjelesne mase psa bila u veterinarskoj literaturi preporučana kao moguća terapija za stimulaciju srca i diurezu (Carson, 2006.). Doza teobromina od 40-50 mg/kg t.m. prouzroči kardiotoksične učinke (poremećen srčani ritam, tahikardija), a doza od 60 mg/kg t.m. živčane smetnje (napadaje) (Gwaltney-Brant, 2001.).
Najmanja letalna doza (LD_Lo) kofeina u pasa kreće se u rasponu 110-200 mg/kg t.m., a doza koja će prouzročiti uginuće polovice pasa koji su konzumirali hranu koja ga sadrži (LD₅₀) je 140 mg/kg t.m.
LD_Lo kofeina za mačke je 80-150 mg/kg t.m. (Carson, 2006.).
Letalne doze teobromina za psa kreću se rasponu od 100-250 mg/kg t.m., nakon peroralnog uzimanja 250-500 mg/kg t.m. (Albretsen, 2004., Carson, 2006.).

Iz navedenog se može izračunati da 30 g čokolade za kuhanje može biti letalno za psa težine 5 kilograma, dok se pas od 30 kg može otrovati i uginuti ako pojede 1 kg mliječne čokolade, 1⁄2 kg tamne čokolade ili 170 g čokolade za kuhanje.

▲

· Znaci otrovanja

---

Klinički znaci otrovanja metilksantinima su: ekscitacija (uzbuđenje, prenadraženost, tremor), napadaji, ataksija, slabost, povišena tjelesna temperatura, povraćanje, proljev, abdominalna bol, poliurija (često i obilato mokrenje), inkontinencija, ubrzano i otežano disanje, ubrzan rad srca i aritmija. Uginuće može nastupiti uslijed srčanog ili respiratornog aresta.

▲

· Dijagnoza i terapija

---

Dijagnoza se postavlja na temelju iskaza vlasnika životinje ili nalaza čokolade u povraćenom sadržaju ili sadržaju nakon ispiranja želuca.
Metilksantine se može dokazati u želučanom sadržaju, krvi, mokraći ili jetri pomoću tekućinske kromatografije visoke djelotvornosti (HPLC). Patološki nalaz nakon uginuća nije specifičan, iako se mogu naći ostaci čokolade u probavnom sustavu. Antidota nema, terapija je potporna i simptomatska.
Poticanje povraćanja dolazi u obzir ako nije prošlo više od 4-6 sati nakon ingestije. U slučaju nemogućnosti povraćanja ili ako je poticanje povraćanja kontraindicirano provodi se ispiranje želuca toplom vodom. Za sprječavanje daljnje resporpcije metilksanitina iz probavnog sustava primjenjuju se aktivni ugljen, laksativi i klizme. Potrebno je rehidrirati životinju. Za suzbijanje eksitacije živčanog sustava (drhtanje, prenadraženost, grčevi…) mogu se dati benzodiazepini ili barbiturati, dok se za liječenje tahikardije daju lidokain, metoprolol ili propranol. Primjenu steroida i eritromicina treba izbjegavati, budući da usporavaju eliminaciju metilksanitna iz organizma (Gfeller i Messonnier, 2004.a, Carson, 2006.).

▲

Otrovanje grožđem i grožđicama

---

Prvi opisani slučaj otrovanja grožđem i grožđicama je objavljen 2001. godine (Gwaltney-Brant, 2001.b), s podatcima Centra za kontrolu otrovanja životinja (APCC) Američkog udruženja za prevenciju okrutnosti prema životinjama.
Deset pasa je nakon jedenja grožđa i grožđica pokazivalo sljedeće znakove otrovanja: povraćanje, proljev, gubitak apetita, letargiju, bol u abdomenu, hiperkalcemiju, hiperfosfatemiju, povišen kreatinin u serumu i povišenu razinu dušika u obliku ureje u krvi (BUN). Pet pasa je prestalo mokriti (anurija). Dva psa su uginula, tri su eutanazirana, a ostalih pet je preživjelo zahvaljujući intenzivnoj terapiji. Histopatološkom pretragom su otkrivena samo blaga oštećenja bubrežnog epitela koja se nisu mogla povezati sa smrtnim ishodima. Autor je sumnjao na kontaminaciju grožđa nekim toksinom (mikotoksin, pesticid i dr.), moguće i nepoznatog mehanizma djelovanja. Od tada je opisano još nekoliko slučajeva azotemije i zatajenja bubrega u pasa nakon konzumacije grožđa (Penny i sur., 2003., Campbell, 2007., Koch i sur., 2005., Pereira i sur., 2012.). U Americi su između 1992. i 2002. godine (APCC) opisana 43 slučaja otrovanja pasa nakon jedenja grožđa ili grožđica (Eubig i sur., 2005.), a u Velikoj Britaniji 23 slučaja od 2003. do 2005. godine (podatci veterinarskog servisa za informacije o otrovanju – VPIS) (Sutton i Campbell, 2006.). Unos grožđa ili grožđica namijenjenih ljudima bio je 2,8-57 mg/kg t.m. pasa, sirovih ili kuhanih, svježih ili pokvarenih, kao i usitnjenih.

▲

· Mehanizam toksičnog djelovanja i toksična doza

---

Unatoč velikom broju objavljenih slučajeva otrovanja, mehanizam toksičnog djelovanja grožđa nije poznat.
Dosadašnji konsenzus toksikologa je taj da se bilo koja doza grožđa treba razmatrati kao potencijalno toksična.
Oštećenje bubrega je utvrđeno nakon ingestije grožđa procjenjene doze od 2,8 mg/kg t.m., 19,6 g/kg (Eubig i sur., 2005.), 4,7 mg/kg (Mazzaferro i sur., 2004.) pado 57 mg/kg t.m. (Sutton i Campbell,2006. ). Podatci upućuju na individualne razlike u osjetljivosti na otrovanje grožđem, dok pasminska, dobna ili spolna predispozicija za otrovanje nisu dokazane.

▲

· Znaci otrovanja

---

Prvi znak otrovanja grožđem je uvijek povraćanje, koje se u svim opisanim slučajevima pojavilo između 6 i 24 sata nakon ingestije, nakon čega bi nastupili gubitak apetita, letargija (slabost),proljev, bolan trbuh, oligurija i anurija.
Laboratorijskim pretragama su dokazane hiperfosfatemija, hiperkalcemija, povišen kreatinin u serumu, povišena razina dušika u obliku ureje u krvi (BUN) i azotemija. Smrt nastupi zbog akutnog zatajenja bubrega.

▲

· Dijagnoza i terapija

---

Dijagnozu otrovanja grožđem ili grožđicama je moguće postaviti samo na temelju podataka o životinji koje treba dobiti od vlasnika ili nalazom grožđa i grožđica u povraćenom sadržaju, ispirku želuca ili izmetu. S obzirom na visoku smrtnost (50-75%) pse za koje se sumnja da su pojeli grožđe ili grožđice obvezno treba hospitalizirati i intenzivno liječiti (Campbell i Bates, 2003.). Prvo treba provesti dekontaminaciju probavnog sustava primjenom emetika, laksativa ili ispiranjem želuca, a zatim je potrebno primijeniti aktivni ugljen. Ako životinja povraća treba joj dati antiemetike i gastroprotektive. Preporučuje se intenzivna intravenska primjena tekućine i stalan nadzor bubrežne funkcije i elektrolita u krvi, poticanje diureze manitolom ili furosemidom, i bubrežne prefuzije dopaminom. Može se pokušati provesti peritonealna dijaliza. Ako anurija potraje nekoliko dana, prognoza je vrlo loša (Gwaltney-Brant i sur., 2001., Gfeller i Messonnier, 2004.b).

▲

Sažetak

---

Određena hrana koju ljudi uobičajeno i sigurno konzumiraju, može biti štetna za kućne ljubimce te čak prouzročiti njihovo uginuće. U ovom radu opisana su otrovanja čokoladom, kavom, grožđem i grožđicama, njihovi mehanizmi toksičnog djelovanja te preporučeni postupci s otrovanom životinjom. Cilj je ovog rada informirati veterinare i vlasnike životinja o potencijalno toksičnim tvarima za kućne ljubimce kako bi mogli djelovati preventivno i izbjeći rizik od otrovanja uklanjanjem tih tvari iz prehrane i spremanjem na mjesta koja im nisu dostupna.

Literatura [… prikaži]

▲

Foodstuffs Toxic to Dogs: Chocolate and Grapes

---

Andreja PREVENDAR CRNIĆ, DVM, PhD, Associate Professor, Jelena ŠURAN, DVM, PhD Assistant, Ema ŠANTEK, student of VI year, Faculty of Veterinary Medicine, Zagreb

---

Certain foodstuffs typically consumed by humans can be seriously harmful to their pets.
This paper describes the intoxication caused by chocolate, coffee, grapes and raisins; their mechanisms of toxicity and recommended treatments. The aim of this paper is to raise awareness of potentially toxic substances for pets among veterinarians and animal owners, so they can act preventively, by avoiding their consumption or storage of these items in places accessible to their pets.