Je li ovlašteni veterinar u ‘flexibility’ objektu samo stručna podrška državi u zaštiti javnog zdravlja ili je i njezin socijalni partner?
Sljedeći stavak članka definira uvjete za njegovo imenovanje: “(2) Za ovlaštenog veterinara iz stavka 1. ovoga članka može se imenovati veterinar koji ima najmanje šest mjeseci radnog iskustva u struci, licenciju i položen državni stručni ispit za ovlaštenog veterinara, dok za samostalnu provedbu poslova službenih kontrola i certificiranja ovlašteni veterinari moraju, u delegiranom tijelu kojemu su povjereni ovi poslovi, dodatno proći još i šest mjeseci rada pod nadzorom ovlaštenog veterinara s iskustvom od najmanje dvije godine samostalnog rada na istim poslovima, u svrhu stručnog osposobljavanja.”
Jasno je da ovlašteni veterinar ne može biti bilo tko i da ga se ne imenuje kroz demokratsku proceduru na izborima, a poslovi koje obavlja unutar sustava sigurnosti hrane su takvi da njegove pogreške ili propusti u radu mogu biti kobne za potrošače. Vrijedi li društvu i državi takav stručnjak i koliko ga cijeni?
Samo u dokumentu “Visine naknada propisanih veterinarskih usluga u 2021. godini koje podmiruje posjednik” navedena je cijena za “Obračunski sat ovlaštenog doktora veterinarske medicine” u iznosu od 375,00 kuna s tim da su u taj iznos uračunati i materijalni troškovi i troškovi prijevoza i troškovi dostave (uzoraka) (Slika 1.). 
(Izvor: “Visine naknada propisanih veterinarskih usluga u 2021. godini koje podmiruje posjednik”).
No, to ipak u praksi nije cijena rada ovlaštenih veterinara, uključivala ona sve troškove, prijevoz i slanje uzoraka ili ne uključivala. Svaki bi ovlašteni veterinar sa zadovoljstvom i velikim veseljem svaki dan cijeli dan odrađivao takvu satnicu. Naravno da je cijena sata rada ovlaštenih veterinara različita za različite poslove, ali pojedini konkretni primjeri pokazuju da je ona za ante i post mortem preglede u ‘flexibility’ objektima niža i od 20 kuna. Tako govore brojke, izvučene ne iz konteksta nego iz poslovne dokumentacije.
Obračun usluga i rada obavljenog u ‘flexibility’ objektima odnosno objektima za klanje, malog kapaciteta, radi se unutar računalne aplikacije nadležnog tijela (VETI). Uvjeti obračuna propisani su Pravilnikom o visini pristojbi i naknada za službene kontrole (NN 84/2015). Sukladno Pravilniku, ovlašteni veterinar nije obavezan u objektu biti cijelo vrijeme nego dolazi dva puta, dakle ante i post mortem, ali ima mogućnost naplatiti kilometražu samo za jedan dolazak.
(1) U malim klaonicama za papkare, kopitare i uzgojenu divljač, malim klaonicama za perad i lagomorfe ili pokretnim klaonicama sa sporim tehnološkim procesom, koje ne kolju više od 5 uvjetnih grla, odnosno 500 jedinica peradi ili lagomorfa u danu, nije obvezna stalna prisutnost ovlaštene osobe tijekom klanja u slučajevima ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
- ) ako ovlaštena osoba nije utvrdila nesukladnosti prilikom ante mortem pregleda;
- ) ako se post mortem pregled obavlja najkasnije 3 sata nakon klanja posljednje životinje, a da nije prošlo više od 6 sati od početka klanja prve životinje;
- ) ako je u slučaju kopitara, papkara i uzgojene divljači osigurana jasna sljedivost svih dijelova trupa i organa svake pojedine životinje koji podliježu post mortem pregledu;
- ) ako se u slučaju peradi i lagomorfa obavlja klanje životinja samo iz jednog jata, a ovlaštena osoba pregleda reprezentativni uzorak trupova i organa tijekom klanja te sve trupove u hladnjači po završetku klanja.”
Vrijeme utrošeno za pregled moguće je obračunati isključivo po ugrađenim normativima (+10 minuta za pripremu), pa se vrijeme utrošeno za dolazak (odlazak i ponovni dolazak) ne može naplatiti niti za jedan dolazak u objekt. Moguće je naplatiti kilometražu, ali utrošeno vrijeme ne (Slika 2. i Slika 3.).
Od ukupno 12 dolazaka u primjeru, četiri su bila nedjeljom, a nisu mogla biti obračunata sa propisanim 50%-tnim uvećanjem za rad nedjeljom.
Iz Slike 3. da se izračunati da obračunata cijena sata rada ovlaštenog doktora veterinarske medicine u konkretnom slučaju iznosi 14,64 kune. Cijena umjetne digestije po uzorku iznosi 8,00 kuna (po mnogima nedostatno za pepsin koji se koristi u pretrazi), a cijeli postupak u ‘flexibility’ objektu traje oko sat i pol. Dakle, ovo vrijeme (1,5 radni sat) kroz sustav je moguće obračunati sa 8,00 (osam) kuna. Ali, tako je samo u praksi; u teoriji su mogućnosti drugačije.
Upućeni procjenjuju da su delegirana tijela tijekom posljednjih nekoliko godina kroz rad u ‘flexibility’ objektima zakinuta za milijunske iznose. Propisana računalna aplikacija niti sada ne nudi ovlaštenim veterinarima u ‘flexibility’ objektima mogućnost obračuna stvarnih radnih sati nego se oni obračunavaju isključivo kroz normativ koji ne uračunava karakter, uvjete i okolnosti rada u ‘flexibility’ objektima. O tome se ne govori prvi put.
Visinu pristojbi za službene kontrole u objektima za klanje životinja definira Pravilnik o visini pristojbi i naknada za službene kontrole (NN 84/2015). Ovaj Pravilnik predviđa i obavljanje veterinarskog pregleda pošiljke koji prethodi izdavanju certifikata, ali računalna aplikacija u koju ovlašteni veterinar upisuje podatke, nekima ne omogućava obračun pristojbi za utrošeno vrijeme pri obavljanju veterinarskog pregleda pošiljke koji prethodi izdavanju certifikata. Informacije sa terena to potvrđuju, a tvrde i da takva situacija traje godinama, unatoč upozorenjima.
3) Visina pristojbe za utrošeno vrijeme pri obavljanju veterinarskog pregleda pošiljke koji prethodi izdavanju certifikata iz stavka 1. ovoga članka ili kada se u skladu s veterinarski propisima zahtijeva obavljanje potpunog veterinarskog pregleda pošiljke na mjestu odredišta iz stavka 2. ovoga članka, iznosi 150,00 kn po svakom započetom satu obavljanja pregleda.
“Prenošenjem nadležnosti u području službenih kontrola sa Ministarstva poljoprivrede na Državni inspektorat dodatno su usloženi odnosi u sustavu kontrole sigurnosti hrane, pa nastala situacija nije ni mogla riješiti ove probleme, koji širu javnost za sada ne interesiraju, ali stručnu svakako da. Taj interes naročito je izražen u aktualnom trenutku kada je u tijeku izrada nacrta Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o mjerama prilagodbe propisima o hrani životinjskog podrijetla (“Narodne novine” br. 51/15, 106/15, 21/19). Zakinuti se nadaju da će do pozitivnih promjena nakon više godina ipak doći, no pitanje je koliko kroz Povjerenstvo i e-savjetovanja mogu utjecati na konačne odluke donositelja Pravilnika ili na visinu naknada koje bi u novim okolnostima mogao donijeti Državni inspektorat.
Plaćanje 2 kune po kilometru za dolazak u objekt (ili bilo gdje drugdje na teren) nerazumno je smatrati naknadom za rad ili zaradom onoga koji vozi nego njegovim troškom. Iz perspektive realnog sektora, naplaćena kilometraža niti može biti niti jest zarada bez obzira na to što je razumljivo da svi koji voze tuđe automobile razmišljaju drugačije. Općenito govoreći, nevjerojatno je da se (čak ni prema postojećim pravilnicima) vrijeme provedeno na putu do mjesta na kojemu ovlašteni veterinar treba obaviti bilo kakav stručni posao, ne smatra utrošenim vremenom. Kao da ne putuje od točke A do točke B ili kao da putuje elektromagnetnim valovima brzinom svjetlosti, a ne osobnim automobilom. Ako već nema svoga vozača, smije li veterinar naplatiti svoj dolazak kod posjednika, u objekt ili drugdje gdje mora pružiti stručnu uslugu i obaviti stručan posao?
Za procjenu je li cijena sata ovlaštenog veterinara od 14,64 kune doista razumna, treba imati na umu i to da ovlašteni veterinar u delegiranom tijelu na osobnoj razini ima i obavezu trajnog stručnog usavršavanja, što također ima svoju cijenu. Osim toga, delegirano tijelo (veterinarska organizacija) u kojoj radi trebalo bi temeljem prihoda od provedenih službenih kontrola osigurati održavanje i trajno usavršavanje sustava kvalitete koji jednom godišnje mora zadovoljiti uvjete reakreditacije koju provodi Hrvatska akreditacijska agencija, a i to ima svoju cijenu.
Malo delegirano tijelo u Slučaju 1. (Slika 2.) mora deset mjeseci raditi slične ante i post mortem preglede samo kako bi platilo godišnju reakreditaciju, a preostala dva mjeseca u godini da bi zaradilo po cijeni radnog sata od 59,32 kune.
U Slučaju 2. (Slika 3.), da bi malo delegirano tijelo osiguralo novac za reakreditaciju prisiljeno je sav prihod od obavljenih službenih kontrola tijekom 70 mjeseci uložiti samo u reakreditaciju. (?!)
Povrh toga, naplatu pristojbi za utrošeno vrijeme pri obavljanju veterinarskog pregleda pošiljke koji prethodi izdavanju certifikata ovlašteni veterinar delegiranog tijela u konkretnom slučaju ne može obračunati jer mu propisana računalna aplikacija to ne omogućava.
Ovakve situacije samo su dio problema u praksi, ali u sustavu uvijek postoje neki drugi, veći i važniji problemi koji iz dana u dan postaju sve teže rješivi. I to je razumljivo, no rješenja nisu uvijek komplicirana kako ih se često želi prikazati.
Kada delegirana tijela koja rade u ‘flexibility’ objektima raskinu svoje ugovore sa državom, situacija će postati još složenija. Moguće je da problematične ‘flexibility’ objekte “preuzmu” druga delegirana tijela, no pitanje je koliko dugo u uvjetima koji generiraju gubitak i njihov posao može funkcionirati.
Država i danas nastoji pomoći stočarima koji očekuju manje propisanih uvjeta i više slobode u finalizaciji svoje proizvodnje i prodaji svojih proizvoda. Iz njihovih izjava zaključuje se da postojeći ‘flexibility’ objekti nisu najbolje rješenje koje zadovoljava njihove želje i potrebe te da je takvih objekata premalo. U postojećoj situaciji u kojoj ne mogu naplatiti svoj rad i utrošeno vrijeme, s njima ne mogu biti zadovoljni ni mnogi ovlašteni veterinari.
Mali stočari žele klanje stoke i slobodnu prodaju u vlastitom dvorištu ili veći broj ‘flexibility’ objekata kako bi njihov dio u ukupnom trošku bio manji.
Sigurno je da stavljanje mesa i proizvoda od mesa u promet znači ulazak u sustav sigurnosti hrane što je mehanizam zaštite interesa društva za zdravstveno ispravnom i sigurnom hranom. Rad ovlaštenih veterinara sa početka ove priče, koji su dio tog sustava, ne bi smio više nikada biti potplaćen, kakva god rješenja budu donesena.