OVMPH HVK: Veterinarski tehničar – mišljenje

Veterinarski tehničar – mišljenje

Veterinarski tehničari neizostavan su dio veterinarske profesije. Školovani su o njezi i rukovanju životinjama, osnovnim načelima fiziologije i patologije životinja, te mnogim laboratorijskim i kliničkim postupcima. Veterinarski tehničari u RH stječu četiri godine srednjoškolskog obrazovanja, polažu stručni ispit, nakon kojeg NE dobivaju licencu niti imaju diplomu. Kao takvi ne podliježu obvezi o cjeloživotnom obrazovanju.

Veterinarski tehničari prema Zakonu o veterinarstvu u praksi rade pod nadzorom ovlaštenog veterinara. Iako veterinarski tehničar može pomoći u obavljanju različitih zadataka, ne može postaviti dijagnozu, propisati lijek, izvesti operaciju ili se baviti bilo kojom aktivnošću van Zakona o veterinarstvu.

U okruženju kliničke prakse veterinarski tehničari imaju slične dužnosti koje medicinske sestre obavljaju u medicini ljudi i, poput veterinara, obučeni su za rad s određenim životinjskim vrstama. Osposobljeni su za prikupljanje i bilježenje povijesti bolesti pacijenta, prikupljanje uzoraka i izvođenje laboratorijskih postupaka, pružanje specijalizirane njege, pripremu životinja za zahvate i dijagnostičke postupke, pripremu instrumenata i opreme za operacijske zahvate, pomoć u dijagnostičkim, medicinskim i kirurškim postupcima, obavljanju rendgenske dijagnostike, te imaju važnu ulogu u savjetovanju i edukaciji vlasnika životinja.

Uz gore navedene odgovornosti, veterinarski tehničari mogu biti zaposleni u objektu za biomedicinska istraživanja gdje obavljaju i druge dužnosti pod nadzorom ovlaštenog veterinara, biomedicinskog istraživača ili drugog znanstvenika, poput nadzora, njege i rukovanja laboratorijskim životinjama i pružanja pomoći u provedba istraživačkih projekata.

Većina veterinarskih tehničara zaposlena je u privatnoj praksi, no potražnja za tehničarima brzo se širi i uključuje nove mogućnosti zapošljavanja u područjima vezanim uz zdravlje ljudi i životinja, i specijalnosti kao što su vojna služba, inspekcija sigurnosti hrane, briga o životinjama u zoološkom vrtu ili skloništu za napuštene životinje, dijagnostička laboratorijska podrška, prodaja veterinarske opreme, te u tvrtkama za prodaju lijekova i hrane za životinje.

Veterinarski tehničari trebali bi biti visoko motivirani i zainteresirani za karijeru u veterinarskoj struci, imati kvalitetno opće znanje i znanje iz prirodnih predmeta, te pokazati osnovne jezične i komunikacijske vještine.

U EU postoje akreditirani programi za obrazovanje i aktivnosti veterinarskih tehničara sa kojima dobivaju diplomu. Većina programa je u trajanju do dvije godine. Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih zatražila je prijedlog standardizacije zanimanja za veterinarskog tehničara, a pod nazivom: Veterinarski tehničar specijalist / Veterinarska tehničarka specijalistica. Tehničari s ovakvom diplomom obično primaju veće plaće i dobivaju višu razinu radnih zadataka. Nakon prijedloga Agencije Ministarstvo obavlja formalno vrednovanje standarda zanimanja, te utvrđuje udovoljava li zahtjev za upis standarda zanimanja propisane uvjete iz Pravilnika o Registru Hrvatskoga kvalifikacijskog okvira (NN 62/2014 ).

Smatramo da je briga o zdravlju životinja najvažniji posao veterinarskog tehničara i zato je važno da bude reguliran od strane države jednako kao i posao veterinara. Njihovo zvanje dokazuje da je osoba zadovoljila obrazovne zahtjeve za bavljenje poslom veterinarskog tehničara, ali licenca osigurava poštivanje unaprijed utvrđenih standarda, kvalifikacija i kompetencija. Zahtjevi za licenciranje razlikuju se od države do države no svi zahtijevaju polaganje ispita i dobijanje licence.

U Zagrebu, 4. ožujka 2021. godine

Za OVMPH